Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3124/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, uz sudjelovanje Mirjane Laljek u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Green Farm d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆU, koje brani Goran Ficko, odvjetnik iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Green Farm d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆU, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, od 20. veljače 2026., poslovni broj: Pp-2780/2025, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Žalba okrivljene pravne osobe Green Farm d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe GĆU, odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (tridesest) eura - svaki, koji su dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, od 20. veljače 2026., poslovni broj: Pp-2780/2025, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba Green Farm d.o.o. i odgovorna osoba NĆU, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, te uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 45.00 eura.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka, i to okrivljena pravna osoba u paušalnom iznos od 30,00 eura, a okrivljena odgovorna osoba u paušalnom iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnome da je sud u pobijanoj presudi utvrdio da okrivljenici nisu u propisanom roku dostavili Financijskoj agenciji financijske izvještaje za 2021. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o obvezi koja je u konačnici ispunjena doduše nakon isteka zakonskog roka. Time je svrha zakonske obveze ipak ostvarena jer su financijski izvještaji naknadno dostavljeni nadležnom tijelu. Budući su financijski izvještaji naknadno predani te da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani, očito je da se radi o izoliranom propustu, a ne o namjernom izbjegavanju zakonske obveze. Žalitelji također ističu da su okrivljenici nakon saznanja za propust poduzeli radnje kako bi ispunili svoju zakonsku obvezu, čime su pokazali spremnost na poštivanje propisa. Takvo postupanje predstavlja značajnu olakotnu okolnost koju je sud trebao uzeti u obzir pri donošenju odluke. Smatraju da je sud trebao primijeniti blažu sankciju, odnosno osloboditi okrivljenike od kazne u smislu odredbi Prekršajnog zakona.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilno ocjenom pisane obrane te predmetu priloženih zakonitih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorne osobe poduzetnika, nisu dostavili Financijskoj agenciji do 30. travnja 2022. za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje - bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2021. Upravo je iz izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. izdanog od strane Fine 14. lipnja 2023. i u čiju vjerodostojnoj nije bilo razloga sumnjati, vidljivo da obveznik nije dostavio ili nije dostavio potpun i točan godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2021., te da je 22. ožujka 2022. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu.

8. Vezano uz žalbene navode kojima ne osporavaju činjenicu da je učinjen propust, ali naglašavaju da je ispravljen ističe se kako članak 32. Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. 47/20. i 114/22.), važeći u vrijeme inkriminiranog prekršaja, propisuje: „Poduzetnici i pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona dužni za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu (stavak 1.)“; „Poduzetnici koji su obveznici javne objave sukladno članku 30. stavku 1. ovoga Zakona kojima je poslovna godina jednaka kalendarskoj godini, ako su ispunili obvezu predaje propisanu člankom 30. ovoga Zakona, mogu istodobno dostavom dodatnih podataka ispuniti i obvezu predaje propisanu stavkom 1. ovoga članka (stavak 2.)“, te da „Oblik i sadržaj dodatnih podataka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka pravilnikom detaljnije propisuje ministar financija na prijedlog Državnog zavoda za statistiku kao središnjeg tijela službene statistike u koordinaciji s ostalim nositeljima službene statistike (stavak 3.)“. Na temelju odredbe članka 32. stavka 3. Zakona o računovodstvu donesen je Pravilnik o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe (Narodne novine, broj: 2/17.), važeći u vrijeme inkriminiranog prekršaja, koji u članku 1. propisuje: „ „Ovim Pravilnikom propisuje se oblik i sadržaj dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike iz članka 4. stavka 2. Zakona o računovodstvu (u daljnjem tekstu: Zakon) uključujući i poduzetnike iz članka 19. stavka 6. Zakona te pravne i fizičke osobe iz članka 4. stavka 3. Zakona (stavak 1.); „Poduzetnici i osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su sastavljati dodatne podatke za statističke i druge potrebe prema obliku i sadržaju određenim u prilozima I. i II. ovoga Pravilnika, a u skladu s odredbama Zakona i ovoga Pravilnika“.

9. Pritom valja istaknuti da su predaja godišnjih financijskih izvještaja za potrebe javne objave (članak 30. Zakona o računovodstvu) i predaja financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe (članak 32. istog Zakona) dva zasebna i samostalna prekršaja. Riječ je o različitim vrstama izvještaja, koji se dostavljaju za različite svrhe i u različitim rokovima. Stoga dostava jedne vrste izvještaja ne može zamijeniti drugu, niti se takva zamjena može smatrati ispunjenjem zakonske obveze. Takvo tumačenje proizlazi iz jasno izražene volje zakonodavca, koji je precizno propisao obvezu predaje određene dokumentacije za svaku pojedinu svrhu, predviđajući pri tome i zasebne prekršajne odredbe za njihovo neispunjavanje.

10. Kako iz stanja spisa - Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. izdanog od strane Fine 14. lipnja 2023. proizlazi da je obveznik 22. ožujka 2022. dostavio potpunu i točnu dokumentaciju za javnu objavu i to: bilancu za poduzetnike, račun dobiti i gubitka za poduzetnike, bilješke uz financijske izvještaje, odluku o raspodjeli dobiti ili pokrića gubitaka i odluku o utvrđivanju godišnjeg financijskog izvještaja, no nije dostavio i sve dodatne podatke prema Prilogu I Pravilnika o obliku i sadržaju dodatnih podataka za statističke i druge potrebe za poduzetnike koje su isti bili dužni dostaviti Fini do 30. travnja 2022. za proteklu kalendarsku godinu, to neosnovano okrivljenici ističu kako su ispunili predmetnu obvezu jer upravo iz navedenog izvatka proizlazi suprotno, odnosno da okrivljenici nisu ispunili propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, budući su 22. ožujka 2022. podnijeli dokumentaciju za javnu objavu.

11. Kako zakonom nije propisano da se predmetni prekršaj može počiniti samo oblikom krivnje koji se zove namjera, već je za postojanje prekršajne odgovornosti dovoljan oblik krivnje koji se zove nehaj, bez značaja su navodi žalbe istaknuti u tom smjeru da se ne radi o namjernom izbjegavanju zakonske obveze.

12. U svezi navoda žalitelja kako ih je trebalo osloboditi od kazne, ističe se kako ovaj Sud nije našao da bi u konkretnoj situaciji bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona. Naime, suprotno mišljenju žalitelja obveza nije naknadno ispunjena, budući su okrivljenici 22. ožujka 2022. podnijeli financijska izvješća, ali za javnu objavu. Da su okrivljenici i podnijeli financijska izvješća za statističke i druge potrebe izvan roka, to ne bi moglo otkloniti negativne posljedice počinjenja predmetnog prekršaja, jer je rok za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja za statističke i druge potrebe izrijekom naveden u Zakonu o računovodstvu i podzakonskim aktima (30. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu). Činjenica je da se iz izvještaja zaprimljenih u zakonskom roku obrađeni podaci dostavljaju Državnom zavodu za statistiku za potrebe izračuna BDP-a i drugih statističkih izvještaja koje je Državni zavod za statistiku obvezan pripremiti, objaviti i o istima u propisanim rokovima informirati nadležna tijela Europske unije te druge sudionike koji su nositelji statističkih istraživanja, uključujući i Hrvatsku narodnu banku, a koji podaci zbog propusta okrivljenika da izvješća dostave na vrijeme, nisu realni, niti točni.

13. Prvostupanjski sud pravilno je, u skladu s ovlaštenjem da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju, procijenio obranu okrivljenih te priloženu dokumentaciju, i na temelju provedenih dokaza utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret. Na temelju analize materijalnih dokaza, prvostupanjski su je obrazložio svoj zaključak valjanim pravnim razlozima koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Navodi iz žalbe ne upućuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona koje bi mogle dovesti u sumnju zakonitost i pravilnost donesene presude.

14. Ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna okrivljenicima odmjerena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog minimuma, a za okrivljenu pravnu osobu i ispod zakonom propisane i dozvoljene granice.

15. Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe o ublažavanju kazne time što je okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 eura. Sukladno članku 33. stavku 1. Prekršajnog zakona za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura ni većem od 132.720,00 eura. Člankom 37. stavkom 3. točkom 1. Prekršajnog zakona propisano je: „3) Sud može ublažiti kaznu sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka u sljedećim granicama: 1. ako je za prekršaj propisana novčana kazna do 5308,91 eura ili u točno određenom iznosu do 5308,91 eura ili u minimumu do 1327,23 eura, kazna se može ublažiti do općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. ovoga Zakona).“

16. Slijedom navedenog, pravilno primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud nije imao ovlasti da za navedeni prekršaj izrekne novčanu kaznu u iznosu od 200,00 eura, dakle, ispod zakonom propisane i dozvoljene granice, pa je očigledno u korist okrivljene pravne osobe povrijedio odredbe o ublažavanju kazne, čime je u njenu korist počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona. Međutim, kako u tom smislu nema žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud o navedenoj povredi materijalnog prava nije odlučivao, obzirom da je člankom 202. stavkom 4. Prekršajnog zakona, propisano da ako je žalba podnesena u korist okrivljenika, odluka se ne smije izmijeniti na njegovu štetu (načelo postupka reformatio in peius).

17. Stoga bez obzira na žalbene navode, ovaj Sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni daljnjim ublažavanjem novčane kazne smatrajući da izrečene novčane kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj te da će se i ovako izrečenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenike da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

18. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od šezdeset dana od primitka ove presude plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

19. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

20. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.