REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-140/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika VŽ, zbog kaznenih djela iz članka 315. stavak 1. i 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u daljnjem tekstu KZ/11), povodom žalbe optuženika po branitelju Damiru Vukmanoviću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-96/2017-64 od 16. svibnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika VŽ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru optuženi VŽ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - napadom na službenu osobu - opisano u članku 315. stavak 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 315. stavak 4. Kaznenog zakona, te kazneno djelo protiv javnog reda – napadom na službenu osobu u pokušaju – opisano u članku 315. stavku 1. i 4. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 315. stavak 4. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona, te mu je na temelju članka 315. stavak 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo protiv javnog reda - napad na službenu osobu, a temeljem članka 315. stavak 4. u svezi članka 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo protiv javnog reda – napad na službenu osobu u pokušaju, pa je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika VŽ trajno je oduzeta jedna drvena palica dužine 0,56 m, promjera debljine 0,05 m (tzv bejzbog palica) privremeno oduzeta temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Grubišno Polje od 08. rujna 2016. godine broj 910329.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženik VŽ oslobođen je obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.-6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji. Smatraju da je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka označeno u članku 468. stavak 2. ZKP jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu (članak 10. ZKP) tj. na nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka Škavić dr. V, koji je svoj nalaz i mišljenje dao izvan raspravno pred Općinskim sudom u Bjelovaru, a bez nazočnosti branitelja, a također je i teško povrijeđeno pravo na pravilno suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatraju kako presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nepotpuno i nejasni, tako da se presuda niti ne može ispitati, a pored toga izreka presude je proturječna. Sud ne obrazlaže zbog čega odbija dokazni prijedlog za psihijatrijsko vještačenje stanja svijesti okrivljenika Tempore criminis, a posebno kada se zna da je da je dolasku i intervenciji policije prethodilo obiteljsko nasilje. Prema njemu od strane policije je primjenjivana sila, te je tada došlo do naguravanja s optuženikom od strane policije, a za vrijeme kojeg je došlo do ozljeđivanja policajca, pa je upitno postojanje namjere okrivljenika na ozljeđivanja policajca. Time je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom pobijaju i odluku o kazni smatrajući je prestrogom, jer uvažavajući sve okolnosti kaznenog djela, kao i osobne okolnosti okrivljenika tj. činjenicu da je roditelj više maloljetne djece, od kojih je jedno dijete teški invalid koje ne može živjeti bez tuđe pomoći te se predlaže uvjetna osuda s maksimalnim rokom kušnje. Zbog navedenog predlažu da nadležni županijski sud uvaži žalbu na način da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da je preinači u smislu žalbenih navoda. Branitelj predlaže da se njega i okrivljenika pozove na sjednicu žalbenog vijeća.
2.1. Optuženik je podnio zamolbu ovom sudu da mu se dostavi žalba koju je podnio branitelj jer mu nije poznat sadržaj žalbe kako bi napisao dopunu žalbe ,jer je slabog imovinskog stanja i ne može platiti odvjetnika.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na javnu sjednicu vijeća nije pristupio nitko od stranaka iako su o održavanju drugostupanjske sjednice uredno obaviještene, dok je za optuženika dostava obavijesti vraćena s naznakom da je obaviješten ali nije podigao pošiljku, tako da je sjednica održana bez prisutnosti stranaka u skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08.
5. Žalba optuženog VŽ nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj.
6.1. Suprotno žalbenim navodima, presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu i to na nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka Škavić dr. V, koji je svoj nalaz i mišljenje dao izvan raspravno pred Općinskim sudom u Bjelovaru, bez nazočnosti izabranog branitelja, ali to ispitivanje je provedeno uz suglasnost optuženika, a čitanju zapisnika o izvan raspravnom ispitivanju medicinskog vještaka se obrana nije protivila. Neosnovano žalitelj ističe kako mu je time teško povrijeđeno pravo na pravilno suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer je medicinski vještak ispitan izvan raspravno u prisutnosti optuženika i branitelja po službenoj dužnosti koji je profesionalno branio optuženika te vještaku postavljao pitanja radi razjašnjenja nalaza i mišljenja, a ispitivanje je provedeno u skladu s odredbama ZKP/08 tako da se ne radi o nezakonitom dokazu kako neosnovano žalitelj navodi. Prema tome, nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468.stavak 2.ZKP/08.
7. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Neosnovano žalitelj navodi kako prvostupanjski sud tijekom postupka nije potpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženika tempore criminis budući se događaj zbio u okviru obiteljskog nasilja. Opravdano je prvostupanjski sud ovaj dokazni prijedlog odbio jer se događaj zbio 2016. a prijedlog za vještačenje je iznesen 2022. te optuženik niti prilikom prvog ispitivanja kod ODO niti u svojoj obrani na raspravi nije iznosio kakve psihičke smetnje niti svoju ubrojivost a niti je dostavljena kakva medicinska dokumentacija koja bi opravdavala provođenje psihijatrijskog vještačenja.
7.1.Nadalje, žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu na način da opravdanje za ponašanje optuženika kritične zgode vidi u tome da je s primjenom prisile započeo policajac D koji je odgurnuo optuženika usliied čega je ovaj pao na krevet ,pa su obojica policajaca nasrnuli na njega da bi mu oduzeli bejzbol palicu, a čemu se optuženik opirao i pri tome udario policajca te ga ogrebao po vratu i prsima. Zato smatra da kod optuženika nije bilo namjere za ozljeđivanje policajca. Nasuprot ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je na temelju iskaza oštećenika, nalaza i mišljenja medicinskog vještaka te medicinske dokumentacije nedvojbeno utvrdio činjenično stanje upravo onakvo kako stoji u činjeničnom opisu pobijane presude, a žalbenim navodima nije doveden u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda. Naime i optuženik priznaje da se opirao postupanju policijskih službenika, da je imao u ruci bejzbol palicu držeći ju u pravcu glave DŽ, da su policajci primijenili silu kako bi mu oduzeli bejzbol palicu te da je tom prilikom optuženik udario policajca D u lice i ogrebao ga po vratu i prsima. Slijedom ovakvih nespornih utvrđenja prvostupanjskog suda, žalbeni navodi o nepostojanju namjere počinjenja djela od strane su potpuno neutemeljeni.
7.2. Imajući u vidu navedeno, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona.
8. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke da je optuženik VŽ svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja počinjenja kaznenog dijela protiv javnog reda – napadom na službenu osobu u pokušaju – opisano u članku 315. stavku 1. i 4. u svezi članka 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 315. stavak 4. u svezi članka 34. Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51. Kaznenog zakona, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, a u obrazloženju pobijane presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je kod optuženika cijenio stupanj krivnje, sve okolnosti pod kojima su djela počinjena, jačinu ugrožavanja zaštićenih dobara, a kao olakotnu okolnost uzeo je u obzir da je otac petero djece, njegove loše imovinske prilike, te njegovo mentalno stanje u vrijeme počinjenja djela (prethodno svađa s izvanbračnom suprugom), dok je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu njegove višestruke kaznene osuđivanosti zbog raznovrsnih kaznenih djela, što ukazuje da je optuženikovo ponašanje neusklađeno sa zakonom, pa sud smatra da su utvrđene kazne zatvora za svako od počinjenih kaznenih djela opravdane. Cijeneći osobine ličnosti optuženika te ukupnost počinjenih kaznenih djela pravilno je prvostupanjski sud optuženika primjenom članka 51.KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne )godine i 2(dva)mjeseca.
9.1. I ovaj drugostupanjski sud smatra da će se tom jedinstvenom kaznom zatvora postići tražena svrha kažnjavanja, te da je izrečena kazna zatvora razmjerna stupnju krivnje optuženika te načinu i težini počinjenog djela. Ovom kaznom se opravdano može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a ista po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, istom će se utjecati na jačanje povjerenja građana u pravni poredak te utjecati na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela, dok blaže kažnjavanje u konkretnom slučaju, imajući u vidu težinu i okolnosti počinjenja djela kao i dosadašnju osuđivanost optuženika, nije opravdano.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 8. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
