REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-293/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika AŽ zbog kaznenog djela iz članka 240 stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 u daljnjem tekstu KZ/11), povodom žalbe optuženika po branitelju Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-78/2020-26 od 24.rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba optuženika AŽ djelomično se prihvaća te se prvostupanjska presuda preinačava u točki V. izreke tako da se na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik OŽ sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

II. Odbija se žalba optuženika u preostalom dijelu te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu optuženi AŽ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporabom povjerenja - opisano u članku 240. stavak 1. KZ/11, zakona, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8(osam) mjeseci a na temelju članka 56.KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku 4(četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku je u cijelosti dosuđen imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 2.lipnja 2017.do isplate u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.ZKP/08 u iznosu 272,00 eura i stavka 6.istog članka- trošak paušala 100,00 eura i troškove zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu 1.337,50 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene Kaznenog zakona i odluke o trošku postupka i imovinsko pravnom zahtjevu. Smatraju da se radi o imovinsko pravnom odnosu a ne počinjenju kaznenog djela te kako presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nerazumljiva je i međusobno proturječna. Činjenično stanje pogrešno je utvrđeno te je pogrešno primijenjen kazneni zakon u odnosu na zaključke suda da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 240.stavak 1. KZ/11 već smatra da se eventualno radi o kaznenom djelu utaje .Žalbom se pobija i odluka o imovinsko pravnom zahtjevu, jer je u parničnom predmetu po tužbi OŽ optuženi po pravomoćnoj presudi P- 286/2018 obvezan platiti oštećeniku 2.000,00 eura. Zbog navedenog predlažu da nadležni županijski sud uvaži žalbu na način da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je podnio optuženi osobno i u istoj detaljno iznosi činjenično stanje, osporava istinitost iskaza ispitanih svjedoka PŽ, EŽ i ĐŽ te oštećenika OŽ. Smatra da je odradio sve potrebne radnje u skladu sa dogovorom i punomoći oštećenika a nisu se odnosile samo na realiziranu kupoprodaju već i druge radnje kao što je brisanje tereta i starih hipoteka, pribavljanje podataka iz Matičnog ureda o smrti TŽ i ĆŽ, troškovi uknjižbe , a za sve te radnje nije dostatna naknada od 168,00 eura. Smatra da nije počinio kazneno djelo za koje je pobijanom presudom osuđen, a uz žalbu dostavlja materijalnu dokumentaciju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba optuženog AŽ je osnovana u dijelu koji se odnosi na odluku prvostupanjskog suda o imovinsko pravnom zahtjevu, dok u preostalom dijelu žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj, ali detaljnije ne obrazlaže u čemu bi se ista sastojala.

6. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Neosnovano žalitelj osporava utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu na način da, iako ne osporava da nije oštećeniku isplatio dio kupoprodajne cijene, opravdanje za svoje postupanje nalazi u tome što je osim kupoprodaje trebao obaviti više radnji radi realizacije kupoprodaje pa smatra da iznos od 168,00 eura ne pokriva naknadu za te radnje i da zbog toga nije oštećeniku isplatio kupoprodajnu cijenu umanjenu za iznos provizije. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je detaljno i argumentirano obrazložio utvrđeno činjenično stanje, prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze oštećenika OŽ, svjedoka PŽ, EŽ i ĐŽ koji su istovjetno iskazali a koji su iskazi u skladu s materijalnom dokumentacijom u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid. Pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika kad poriče počinjenje djela ocijenio neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, a koja utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, ako je optuženi imao kakvih troškova za koje smatra da nisu pokriveni ugovorenom provizijom ,dokumentirani zahtjev za isplatom istih je trebao dostaviti oštećeniku ,a ne zatajiti da je primio kupoprodajnu cijenu i ne isplatiti ju prodavatelju-oštećeniku. Žalbenim navodima u kojima polemizira sa utvrđenjima prvostupanjskog suda, optuženik nije doveo u sumnju vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka i oštećenika niti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Imajući u vidu navedeno, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona. Suprotno žalbenim navodima u kojima tvrdi da se radi o kaznenom djelu utaje, a ne kaznenom djelu zlouporabe povjerenja , ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o kaznenom djelu zlouporabe povjerenja iz članka 240.stavak 1.KZ/11,jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je optuženi dobio ovlaštenje od oštećenika da zastupa njegove imovinske interese prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnina pri čemu je optuženik zlouporabio dane mu ovlasti te time prouzročio štetu oštećeniku.

7. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o tome da je optuženik AŽ svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja počinjenja kaznenog dijela protiv imovine – zlouporabe povjerenja – opisano i kažnjivo u članku 240. stavku 1. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, a u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je dao o svemu iscrpne uvjerljive i neproturječne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je kod optuženika cijenio stupanj krivnje i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, te je kao olakotnu okolnost uzeo je u obzir da je otac dvoje djece, te značajan protek vremena od počinjenja djela dok je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu njegovu kaznenu osuđivanost zbog kaznenog djela prijevare, što ukazuje da je optuženikovo ponašanje neusklađeno sa zakonom, pa sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci opravdana i primjerena te razmjerna stupnju krivnje okrivljenika te načinu i težini počinjenog djela kao i da je ista adekvatna i pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ista po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, istom će se utjecati na jačanje povjerenja građana u pravni poredak te utjecati na okrivljenika i na sve druge da ne čine kaznena djela, dok blaže kažnjavanje u konkretnom slučaju, nije opravdano.

9. Žalba optuženika osnovana u dijelu odluke o imovinsko pravnom zahtjevu. Naime, s obzirom da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da već postoji pravomoćna i ovršna presuda na temelju priznanja u predmetu broj P-286/2018 o dugovanju iznosa od 2.000,00 eura, prvostupanjski sud nije trebao u ovom kaznenom postupku odlučivati o imovinsko pravnom zahtjevu. Stoga je u skladu s člankom 158. ZKP/08 valjalo u tom dijelu pobijanu presudu preinačiti te oštećenika sa postavljenim imovinsko pravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Zato je na temelju članka 486.ZKP/08 odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

10. Budući da ne postoje drugi razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 u preostalom dijelu žalbu odbiti kao neosnovanu te u preostalom nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

Požega, 8. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko