REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-155/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DS, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika DS izjavljenoj po branitelju Goranu Radišiću, odvjetniku iz Koprivnice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-24/2022- 13 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆS kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici proglašen je krivim optuženi ĆS zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. i 49. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci i na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optuženika u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan na ime paušala platiti iznos od 200,00 eura te troškove kaznenog postupka u iznosu od 189,54 eura u korist državnog proračuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ĆS po branitelju Goranu Radišiću, odvjetniku iz Koprivnice uvodno najavljujući žalbu zbog svih žalbenih osnova, a osobito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa navodi da presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer ista ne sadrži baš nikakve razloge o odlučnim činjenicama, da sud nije ispravno i temeljito utvrdio činjenično stanje, iz utvrđenih činjenica da je pogrešno izveo zaključke iako je ukidnom drugostupanjskom odlukom bio usmjeren u zaključivanju na temelju utvrđenih činjenice, te mu je ukazano na neodrživost nekih prethodnih zaključaka suda, te konačno opet pogrešno primijenio materijalno pravo kao i odluku kazni i troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474 stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika ĆS nije osnovana

6. Optuženi ĆS u žalbi po branitelju navodi da nema obrazloženja i utvrđenja suda (u skladu sa navodima drugostupanjske odluke) na temelju kojih činjenica je sud nesporno utvrdio da bi optuženik kazneno djelo počinio na način kako mu je to stavljeno na teret, ili uopće počinio kazneno djelo za koje se tereti (osobito sa namjerom), pa da iz tih razloga presudu nije moguće preispitati. Radilo bi se bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Međutim nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a protivno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjska presuda je jasna i u skladu sa njenim obrazloženjem, dok je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama bez proturječja, slijedom čega nije ostvarena ova žalbena osnova. Izloženim žalbenim prigovorom zapravo se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tome dijelu shodno članku 476. stavku 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

7. Optuženi ĆS u žalbi po branitelju osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. S tim u vezi optuženi ĆS u žalbi ustraje u navodima da iz provedenog postupka i izvedenih dokaza ne proizlazi da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret već suprotno, da proizlazi da djelo svojim radnjama nije počinio ili je isto u najmanju ruku dvojbeno te da je trebalo kod odluke o krivnji primijeniti načelo „in dubio pro reo“. Suprotno žalbenim navodima branitelja prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, u potpunosti i točno utvrdio sve činjenice kada je optuženika ĆS proglasio krivim za utuženo kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, činjeničnog opisa razvidnog iz izreke pobijane presude.

7.1. Svoja utvrđenja prvostupanjski sud temelji na svim izvedenim dokazima, posebno sadržaju medicinske dokumentacije za oštećenika FS, te nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka dr. Tomislava Jelića sačinjenog temeljem medicinske dokumentacije kao i iskaza same oštećene FS, te iskazu svjedoka VS.

7.2. Naime, nije sporno da je dana 24. kolovoza 2019. na katu obiteljske kuće optuženik došao o verbalni sukob sa svojom suprugom ES, da su galamili, a koju galamu je čula oštećena FS, optuženikova punica koja se nalazila u prizemlju kuće gdje je u to vrijeme i živjela, pa da se ista popela na kat kuće i umiješala se u svađu između zeta i kćeri, a što proizlazi iz obrane samog optuženika kao i iskaza svjedokinje, oštećene FS. Nesporno je i da je u jednom trenutku optuženik oštećenu i odgurnuo, da je oštećena tada pala s tim da optuženik iznoseći obranu navodi da ne zna kako je pala osim što se prethodno naslonila na komodu, dok oštećena navodi da je pala na komodu, rukom se primila za komodu, a onda pala pokraj komode i rukom se oslonila na pod. Nesporno je da je iste večeri oštećena potražila liječničku pomoć u Općoj bolnici Koprivnica te joj je dijagnosticiran prijelom palčane kosti bez pomaka lijevog ručnog zgloba kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije za oštećenu kao i nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. Tomislava Jelića.

7.3. Sporno je je li oštećena ozljedu, prijelom palčane kosti bez pomaka lijevog ručnog zgloba, zadobila uslijed djelovanja optuženika kada ju je on odgurnuo i kada je ona pala na tlo, ili pak u drugom događaju s obzirom da u jednom dijelu iskaza oštećena navela da je i prije nego se popela na kat i prije nego ju je optuženik odgurnuo ona penjući se stepenicama koje su bile u fazi dovršetka zakoračila na dasku i cigle pa je pala na stražnjicu i leđa, a rukama je lovila ravnotežu, odnosno pridržavala se. Taj dio iskaza oštećene u kojem je navela da je ozljedu zadobila prilikom pada sa stepenica prvostupanjski je sud dovodeći ga u vezu s drugim izvedenim dokazima, koje je ocijenio pojedinačno i pri tome dao ocjenu proturječnih dokaza pravilno ocijenio nevjerodostojnim.

7.4. Naime kada se ima u vidu da prema nalazu i mišljenju vještaka ozljeda kakvu je zadobila oštećena FS, prijelom palčane kosti bez pomaka u području lijevog ručnog zgloba, nastaje prilikom direktnog udarca u područje ručnog zgloba ili pak prilikom pada na dlan ruke kao što se dešava tijekom pada na ledu, pa i u situaciji kada se radi o refleksnom obrambenom mehanizmu prilikom pada tijela na leđa, kada čovjek pada na ispruženi dlan i ekstendiranu šaku, a u trenutku događaja osobe stoje jedna nasuprot drugoj, a oštećena osoba biva odgurnuta prema straga, da se prema iskazu svjedoka VS, doktorice koja je pregledala oštećenu na hitnom bolničkom prijemu iste večeri kada se inkriminirani događaj zbio njoj oštećena FS žalila na bolove u podlaktici i da joj je rekla da je imala okršaj sa zetom, da ju je zet gurnuo, a da iz očitovanja vještaka dr. Tomislava Jelića sa rasprave proizlazi da u slučaju da je oštećena-žrtva zadobila tjelesnu ozljedu prije okršaja sa zetom tj. u drugom padu u vrijeme inkriminiranog događaja, refleksna reakcija bila bi drugačija i oštećenica bi izbjegavala pad na ozlijeđenu ruku te je pojasnio da bol koju osoba osjeća prilikom prijeloma je vrlo intenzivna i čovjek automatski štedi ruku pridržavajući ju drugom, onda se kao jedini logičan zaključak nameće zaključak da je oštećena prijelom palčane kosti bez pomaka u području lijevog ručnog zgloba mogla zadobiti jedino upravo u okršaju sa zetom jer da je ozljedu zadobila u padu sa stepenica, prije okršaja s zetom, njezino ponašanje kada se popela na kat kuće i kada se umiješala u verbalni sukob između optuženika i svoje kćerke, a njegove supruge bilo bi drugačije zbog činjenice da bi osjećala intenzivnu bol na mjestu prijeloma pa bi i prilikom odgurivanja od strane zeta izbjegavala dočekati se na ruku koju je netom prije ozlijedila ruku, a zbog intenziteta boli koja se javlja prilikom prijeloma logično je da bi dajući podatke za anamnezu na hitnom bolničkom prijemu spomenula i pad sa stepenica kao događaj uslijed kojeg se pojavila bol u podlaktici. Premda teoretski sudsko-medicinski vještak dopušta da se prijelom kakav je zadobila oštećena mogao zadobiti i prilikom pada na stražnjicu i leđa, ali je kontakt s tlom prvo trebala ostvariti ruka da bi došlo do prijeloma, dakle ruka-stražnjica-leđa, s obzirom da iz iskaza oštećene kad je opisivala događaj pada sa stepenica proizlazi da je ona pala na stražnjicu i leđa, a da se rukama lovila da ne izgubi ravnotežu, odnosno pridržavala onda takav opis ne odgovara opisu kako je to vještak opisao ruka-stražnjica-leđa.

7.5. Prvostupanjski je sud, a suprotno tvrdnji žalitelja iznio jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu bliske osobe, svoje punice FS prihvaćajući kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Tomislava Jelića sačinjen temeljem medicinske dokumentacije kao i iskaza same oštećene FS, prihvaćajući kao vjerodostojan i objektivan iskaz svjedokinje VS, a djelomično i iskaz same oštećene FS. Na dokazima na kojima prvostupanjski sud temelji osuđujuću presudu pravilno je utvrđena dinamika spornog događaja u kojem je optuženik, a nakon što se u verbalni sukob između njega i supruge, umij ešala njegova punica FS, pristajući da ju teško tjelesno ozlijedi, primio za obje ruke i odgurnuo od sebe uslijed čega je imenovana pala na lijevu ruku i te zadobila tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma palčane kosti bez pomaka lijevog ručnog zgloba.

8. Stoga drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koja utvrđenja žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11, jer je optuženik s neizravnom namjerom, svjestan da ovakvim postupanjem može teško tjelesno ozlijediti oštećenika i pristajući na to jer kao odrasla osoba morao je biti svjestan da snažnim odgurivanjem tijela druge osobe može doći do tjelesnog ozljeđivanja pa je na to pristao, oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu. Sud nije imao dvojbe oko odlučnih činjenica pa da bi trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo kao što to neosnovano navodi optuženik u žalbi, jer je imao dovoljno dokaza za utvrđivanje odgovornosti optuženika.

9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, sukladno članku 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, drugostupanjski je sud preispitao i izrečenu kaznenu sankciju optuženiku.

10. Imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenog djela i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, ovo vijeće nalazi da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci na koju je optuženik osuđen i temeljem članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine, primjerena težini kaznenog djela, kao i osobnosti optuženika koji do sada nije osuđivana osoba, tako da će se izrečenom sankcijom, bez izvršenja izrečene kazne, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u smislu individualne prevencije da optuženik ne dolazi ponovno u sukob sa zakonom, tako i u smislu generalne prevencije, utjecajem na druge građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Iz navedenih razloga, budući žalba optuženika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP/08).

U Slavonskom Brodu, 8. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić