Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-442/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SH, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi optuženog SH i oštećenog ŠH, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K-230/2024 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I. Odbijaju se žalbe optuženog SH kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbacuje se žalba oštećenog ŠH kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-230/2024. od 12. prosinca 2024., optuženi SH je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak KZ/11. optuženom SH je izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom SH će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja 20. do 21. lipnja 2023. na način da se prilikom uračunavanja jedan dan pritvora izjednačava s jednim danom zatvora.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 1., stavak 2. točka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi SH je dužan platiti na ime troška kaznenog postupka paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi SH putem branitelja Tomislava Matića, odvjetnika u Vodicama, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači predmetnu presudu i optuženika oslobodi od optužbe za predmetno kazneno djelo, odnosno da podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalbu je podnio i osobno optuženi SH ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, iznova iznoseći svoju obranu te povijest svojih odnosa s oštećenim ŠH. Nadalje, žalbu je podnio i oštećeni ŠH ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, ukazujući da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo te iznoseći niz spornih događaja u njihovim životima.

5. Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe optuženika nisu osnovane, dok je žalba ošećenog ŠH nedopuštena.

8. U odnosu na žalbu oštećenika treba istaći da je ista nedopuštena jer, prema odredbi članka 464. stavak 4. ZKP, oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupku i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a zbog svih žalbenih osnova jedino kada je državni odvjetnik od njega preuzeo kazneni progon, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako oštećenik u žalbi, osim što iznosi kronologiju međusobnih sukoba i nesporazuma s optuženikom, ne pobija presudu iz razloga zbog kojih je to ovlašten, u skladu s odredbom članka 481. stavak 2. ZKP njegova je žalba odbačena kao nedopuštena.

9. Nije u pravu optuženi SH kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer je obrazloženje pobijane presude nejasno ii nepotpuno s obzirom na nedostatak valjanih i jasnih razloga na temelju kojih je sud donio zaključak da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Nastavno, optuženik ukazuje da je sud bez jasnog i obrazloženog razloga prihvatio iskaz oštećenika i njemu bliskih srodnika supruge oštećenika te njegova pašanca (muž ženine sestre) dok nije prihvatio iskaz optuženika i njegove supruge kao vjerodostojne, što ukazuje da iako navodi da presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, sadržajno osporava zaključke suda na temelju kojih je utvrdio u ponašanju optuženika sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela, polemizira sa zaključcima suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, odnosno prvenstveno se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iz iskaza optuženog SH i oštećenog ŠH, kao i njihovih osobnih žalbi, suglasno proizlazi da su njihovi međusobni odnosi, iako su braća, duže vrijeme narušeni i obilježeni svađama i sukobima. Iz iskaza oštećenog ŠH proizlazi da je kritične zgode događaju prisustvovao njegov „šura ČH““ koji je njega i suprugu FH dovezao do kuće kada je iz svog dvorišta došao optuženi SH i krenuo prema ŠH i podigao metalnu štangu te mu povikao da će ga ubiti. Iskazi svjedoka FH i ZH su suglasni u bitnim dijelovima iskazu ošećenog UH, a vezano uz izlazak SH iz dvorišta s podignutom metalnom cijevi u ruci i izgovorenih prijetećih riječi. Svjedokinja BH, supruga optuženika, u iskazu potvrđuje da je toga dana optuženik radio s vodovodnim cijevima, tvrdi da je oštećenik prvi započeo verbalni sukob, na što je njezin muž odgovorio „ubojico, što radiš tu, tko te je pustio, otkud si se stvorio“, dakle, potvrđuje verbalni sukob, no osporava da bi se optuženik prijetećim riječima obratio oštećeniku. Međutim, ova svjedokinja je reagirala na način da je izletjela iz kuće, došla do njih dvojice i rekla da je dosta svađe te potegnula optuženika za ruku i uvela ga u kuću. O reakciji svjedokinje BH u svojim iskazima govorili su i oštećeni ŠH te svjedoci FH i ZH, time da su oni rekli kako je ova svjedokinja rekla „SH, nemoj,“ i stala ispred optuženika, odnosno spriječila ga da tom šipkom udari UH. Reakcija svjedokinje BH da se događaj zbio na način kako opisuju optuženik i svjedokinja BH, odnosno da se radilo o verbalnom sukobu, kakvih je među sukobljenim stranama bilo pregršt, bila bi neprimjerena. Zašto bi ova svjedokinja na beznačajan i uobičajen verbalni sukob „izletjela“ iz kuće, kako to opisuje te povukla svog supruga u kuću, iako mu od oštećenog ŠH nije prijetila nikakva opasnost u vidu fizičkog napada. To znači da se bojala da verbalni sukob ne prijeđe u fizički, a u tom fizičkom sukobu oštećeni ŠH ne bi raspolagao kakvim oruđem, za razliku od njezinog supruga, optuženog SH, koji je imao metalnu šipku kako to tvrde oštećeni ŠH i svjedoci FH i ZH, a isto ne osporava svjedokinja BH.

11. S obzirom na izloženo posve osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaze oštećenog ŠH te svjedoka ZH i FH te zaključio da se optuženi SH kritične zgode obratio oštećeniku inkriminiranim, prijetećim riječima. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da izrečene riječi „sad ću te ubiti“ uz podizanje metalne šipke u smjeru oštećenika ukazuju da je cjelokupno ponašanje optuženika objektivno podobno izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, straha i bojazni za vlastiti život, što su, a s obzirom da je oštećenik odmah zatražio policijsku intervenciju i izazvale, bez obzira je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje prema oštećeniku i bez obzira na povijest njihovih prethodnih sukoba.

12. Optuženik u uvodu žalbe podnesene po branitelju navodi da se žali zbog odluke o kazni, međutim, ovu žalbenu osnovu nije posebno obrazložio. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio neosuđivanost optuženika, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. S obzirom na istaknutu olakotnu okolnost, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju do tri godine, kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, primjerena je jačini povrede zaštićenog dobra, posljedicama koje je pretrpjela žrtva, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupnju povrede optuženikovih dužnosti, načinu počinjenja kaznenog djela, prijašnjem životu optuženika, njegovim obiteljskim i socijalnim prilikama, ponašanju nakon počinjenja djela i odnosu prema žrtvi te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije. S obzirom na optuženikovu neosuđivanost za očekivati je da ubuduće optuženik neće činiti kaznena djela stoga mu je prvostupanjski sud osnovano izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, dostatnom da optuženik shvati štetnost činjenja kaznenih djela i suzdrži se od ponovnog činjenja istih.

13. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči