Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-567/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GI, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbi optuženog GI podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-133/2022 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog GI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom optuženi GI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz članka 227. stavak 1. KZ/11. te je na temelju članka 227. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

2. Na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom GI je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom koja se odnosi na sve kategorije vozila u trajanju koje je 1 (jednu) godinu dulje od izrečene kazne zatvora te počinje teći od dana izvršnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24., 72/25. - dalje u tekstu ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu osobno optuženi GI zbog bitnih povreda i „neutvrđenih činjenica“ s prijedlogom da mu se izrekne blaža sankcija. Optuženik se žalio i putem branitelja Valentina Komljenovića, odvjetnika u Šibeniku, zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženika blaže kazni, da primijeni odredbe o izricanju uvjetne osude čime će se, a s obzirom da je optuženik pretrpio ozljede, kao i sigurnosnom mjerom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja. Podredno je predložio ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Žalbe optuženika, a s obzirom na to da su izjavljene iz istih žalbenih razloga, bit će razmatrane kao jedna.

5. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku je podnijelo odgovor na žalbu u kojem je predložilo odbiti žalbu optuženog GI kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. U skladu s odredbom članku 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Optuženi GI pobija presudu zbog odluke o kazni tvrdeći da je i sam u predmetnom događaju pretrpio osobito teške tjelesne ozljede, ostao je invalid, odstranjena mu je slezena, a liječnici su mu uklonili i dio jetre. Dugo vremena je bio u komi, a što je sve prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Nadalje, istaknuo je da je sud propustio kao olakotno cijeniti njegovu životnu dob, obolio je od PTSP kao dragovoljac Domovinskog rata, odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Hrvatskog pletera, do nezgode nije bio prekršajno, niti kazneno osuđivan, sin mu ima zdravstvenih problema zbog kojih ovisi o njegovoj pomoći. Istaknute otegotne okolnosti predstavljaju elemente kaznenog djela stoga se ne mogu niti cijeniti kao otegotne. Nadalje, ističe da se optuženik čitavog događaja ne sjeća pa je bilo pogrešno za zaključiti da bi i u slučaju da je znao posljedice predmetne vožnje svejedno sjeo za volan, stoga ne stoji dio obrazloženja o bezobzirnosti, upornosti, odlučnosti i visokom stupnju kriminalne volje da se predmetna prometna nesreća dogodi što bi upućivalo da je predmetno kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom što zasigurno nije slučaj.

9. U odnosu na tvrdnju žalitelja da inkriminirano kazneno djelo nije počinjeno s izravnom namjerom, treba istaći da tim žalbenim navodom ne osporava kaznu već sadržajno osporava činjenična utvrđenja na osnovu kojih je prvostupanjski sud utvrdio postojanje bitnih obilježja terećenog kaznenog djela. Pri tome žalitelj gubi iz vida da je u cijelosti priznao počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, time i oblik krivnje, odnosno neizravnu namjeru kako to proizlazi iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude pa u skladu s odredbom članka 464. stavak 7. ZKP ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a koji izuzeci se ne odnose na pobijani i utvrđeni oblik krivnje.

10. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako kao olakotno cijenio priznanje počinjenja djela, čime je pokazao da je svjestan protupravnosti svog djela i time dao doprinos bržem i jasnije utvrđenju činjenica u ovom postupku, iskazano žaljenje i kajanje čime je pokazao da je svjestan i štetnosti činjenja kaznenih djela, pred sudom se ispričao oštećeniku i izrazio spremnost naknaditi mu štetu nastalu učinom inkriminiranog kaznenog djela, kao i da je prekršajno i kazneno neosuđivan. Kao otegotno prvostupanjski je sud cijenio okolnost da se optuženik upustio u upravljanje vozilom iako je zbog svog zdravstvenog stanja već dulje vrijeme na propisanoj metadonskoj terapiji pa unatoč tome je konzumirao kokain zajedno s propisanom metadonskom terapijom, što sve ukazuje na njegovu naročito izraženu bezobzirnost, upornost, odlučnost i visok stupanj kriminalne volje. Nadalje, kao otegotna je cijenjena činjenica da u ovoj prometnoj nezgodi nema nikakvog doprinosa oštećenika, oštećenik je osoba starije životne dobi i još uvijek trpi posljedice zadobivenih ozljeda te će ih vjerojatno još dugo trpjeti, što sve kaznenom djelu daje dodatnu težinu i kriminalni značaj.

11. Kada se sve utvrđene okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu da je za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud imajući u vidu sve istaknute okolnosti optuženog GI osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, što je gotovo u visini zakonski propisanog minimuma. Prvostupanjski sud opravdano nije cijenio kao olakotnu okolnost obiteljsku situaciju optuženika i to bolest sina, jer ista nije ničim dokazana. Sudjelovanje u Domovinskom ratu i dobivena priznanja nisu cijenjena kao olakotna okolnost jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik upravo zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu obolio od PTSP, a što bi moglo bit od utjecaja na njegovu ovisnost. Optuženikovo zdravstveno stanje, odnosno činjenica da je i sam ozlijeđen u prometnoj nezgodi nije cijenjeno kao olakotna okolnost. Optuženik se u međuvremenu oporavio, a kronične tegobe koje se navode u dokumentaciji poput ciroze jetre i hepatitisa B i C nisu u vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj nezgodi. Propust je suda što nije cijenio kako olakotno činjenicu da je optuženik ozlijeđen u prometnoj nezgodi, međutim, nije od utjecaja na visinu kazne, s obzirom da je optuženik osuđen na kaznu bliže zakonski propisanom minimumu. Optuženik u žalbi ističe da je u međuvremenu osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam godina. Provjerom u e-spisu ovaj je sud utvrdio da je optuženik nakon počinjenja inkriminiranog djela ponovno počinio istovrsno kazneno djelo i to iz članka 227. stavak 4. KZ/11. zbog kojeg je u međuvremenu osuđen presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-7/2024. od 17. ožujka 2025., potvrđenu presudom Visokog kaznenog suda broj Kž 199/25 od 23. ožujka 2026. na kaznu zatvora u trajanju šest godina i osam mjeseci, što treba cijeniti prilikom odmjeravanja kazne jer činjenica vođenja inkriminiranog kaznenog postupka nije u dovoljnoj mjeri utjecala na njega da odluči promijeniti svoje ponašanje, prestane s konzumacijom opojnih droga i pod utjecajem istih upravlja vozilom, tako da je kazna zatvora u trajanju osam mjeseci primjerena svim okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, prijašnjem životu optuženika, njegovim osobnim i obiteljskim te imovinskim prilikama, stavu optuženika prema počinjenom i njegovom ponašanju nakon počinjenja djela. Ovakvom kaznom će se, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, izrazit primjerena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela. Nekom blažom kaznom za koju se zalaže optuženik, a imajući u vidu sve istaknute okolnosti se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči