Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10239/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FA, zastupanog po branitelju Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, 33/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 27. rujna 2024., broj: Pp-685/2023-9, na sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2025. i
8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe okrivljenika FA osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura), zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.
1.1. Temeljem članka 75. stavka 4. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19, 32/20, 33/23) u svezi članka 76. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeniku se oduzima imovinska korist ostvarena prekršajem u iznosu od 40.944,99 eura / 308.500,00 kn
2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka u cijelosti.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu se u presudi stavlja na teret jer nisu ostvarena obilježja prekršaja iz članka 70. stavak 1. podstavak 1. Zakona o trgovini. U prekršajnom postupku nije dokazano da bi okrivljenik servisirao i dorađivao laka teretna vozila, a vozila koja je prodao prethodno je koristio. Također nejasno je na temelju kojih propisa je sud utvrdio da su laka teretna motorna vozila razvrstana prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, NKD 2007 u razred 45.11 Trgovina motornim vozilima lake kategorije. U izreci pobijane presude sud navodi datume prodaje pojedinih vozila, ali ne navodi kupoprodajnu cijenu za pojedino vozilo pa je nejasno na temelju čega je okrivljenik ostvario imovinsku korist u iznosu od 40,944.99 eura, a imovinska korist može biti eventualna razlika između cijene po kojima je okrivljenik kupio motorna vozila i cijene po kojima je prodao motorna vozila. Okrivljenik u žalbi navodi da je sud ustvrdio da se protiv okrivljenika ne može voditi prekršajni postupak za prekršaj počinjem 4. studenog 2019, i 12 lipnja 2020. pa je u smislu članka 13 stavak 1. Prekršajnog zakona za taj dio optužbe nastupila zastara kaznenog progona. Temeljem članka 181 prekršajnog zakona sud će donijeti presudu kojom se optužba odbija ako se prekršajni progon ne može poduzeti zbog zastare tako da je sud za to razdoblje trebao donijeti odbijajuću presudu te je stoga sud pogrešno cijenio materijalno pravo a trebao je donijeti presuda kojom se optužba odbija. Sud u postupku nije odgovorio koliko vozila okrivljenik godišnje smije prodati a da se ne smatra da se bavi prodajom vozila. Na opisani način ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koja se sastoje u nerazumljivosti izreke pobijane presude te u izostanku razloga o odlučnim činjenicama. Presuda sadrži nedostatke jer sud u pobijanoj presudi nije obrazložio tko se smatra trgovcem i koliko fizička osoba godišnje može ostvariti kupoprodaja.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije u potpunosti i točno utvrđeno u odnosu na ostvarenu imovinsku korist, kako to osnovano u svojim žalbenim navodima ističe žalitelj, pa je pobijana odluka preuranjena.
7. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, da je kao fizička osoba obavljao djelatnost trgovine, a da nije registriran za obavljanje kupnje i prodaje robe, činjenično u bitnom opisanog time da je obavljao djelatnost trgovine na malo motornim vozilima te da je u razdoblju od 2. prosinca 2020. do 30. travnja 2022. u svoje ime i za svoj račun kupio i prodao 8 motornih vozila, a da nije registriran za obavljanje djelatnosti trgovine.
7.1. Uz to, okrivljeniku je na ime ostvarene imovinske koristi oduzet iznos od 40.944,99 eura, s obrazloženjem da je okrivljenik vozila navedena u optužnom prijedlogu prodao za ukupno 308.500,00 kuna, odnosno 40.944,99 eura, od kojeg iznosa se sukladno bruto načelu ne oduzimaju troškovi uloženi u pripremanje, počinjenje ili sudjelovanje u prekršaju.
7.2. Međutim, u pravu je okrivljenik kad ističe da se prilikom utvrđivanja iznosa protupravno stečene imovinske koristi nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, jer imovinska korist nastala kao rezultat protupravnog ponašanja, odnosno u vezi s počinjenjem djela, predstavlja povećanje imovine, čega u konkretnom slučaju da nije bilo.
7.3. Naime, iz izvedenih raspoloživih dokaza na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika, za sada ne proizlazi zaključak da je isti počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist u iznosu navedenom u izreci pobijane presude, jer iako se sukladno odredbi članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona prilikom utvrđivanja protupravno stečene imovinske koristi primjenjuje bruto načelo, dakle imovinska korist ne umanjuje se za troškove uložene u pripremanje, počinjenje ili sudjelovanje u prekršaju, pitanje priznatih izdataka ovisi o prirodi prekršaja i konkretnim okolnostima, te je prije zaključka da je okrivljenik obavljajući neregistriranu djelatnost trgovine motornim vozilima ostvario imovinsku korist bilo potrebno utvrditi treba li i u kojem iznosu okrivljeniku kao počinitelju terećenog prekršaja priznati izdatke, primjerice porez i naknade plaćene prilikom transakcija, kako to proizlazi iz dijela ugovora o kupoprodaji motornog vozila.
8. Naime, sukladno članku 88. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.
9. Zbog navedenog, žalbu okrivljenika valjalo je prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak u kojem će provesti sve dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo i eventualno ostvarenu imovinsku korist, pa zatim ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrditi sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
