Republika Hrvatska
Županijski sud Splitu
Split,Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-845/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ivani Madunić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik Marko Križanec i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnik AG i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P-50472025-14 od 13. veljače 2026., dana 8. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažavanjem žalbe tužitelja preinačuje se točka III. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P-50472025-14 od 13. veljače 2026. u očito odbijajućem dijelu i rješava:
Nalaže se tuženiku da pored pravomoćno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 796,45 eura, u roku od 15 dana naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 491,01 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke .
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, na ime troška žalbe isplati iznos od 89,04 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništavom odredba članka 2. stavak 3. i Dodatka ugovoru o kreditu broj 70/05 kojeg su 26. rujna 2005. sklopili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 691,34 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 796,45 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tužitelj je očito protiv dijela odluke (nedosuđujući dio) sadržane točke III. izreke presude (odluke o troškovima) podnio žalbu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i dosudi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 1.287,46,75 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4 .Žalba je osnovana.
5. Na ovaj parnični postupak se primjenjuje odredba stavak 2. članak 365. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a) ZPP-a, sukladno kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te je ovaj sud utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.
6. Pobijanu odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa), te Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23). Tako tužitelju dosuđuje troškove postupka odmjerene prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 796,45 eura.
7. Tužitelj žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio troškove postupka samo prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog tužbenog zahtjeva, jer da je sukladno članka 37.ZPP-a i Tbr.7.točka1. Tarife valjalo troškove odmjeriti prema vrijednosti kondemnatornog (691,34 eura) i deklaratornog (1.327,01 eura) tužbenog zahtjeva odnosno u iznosu od 2.018,35 eura.
8. Prema odredbi članka 37. stavak 1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.
9. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 2.018,35 eura kao zbroj iznosa od 691,34 eura i iznosa od 1.327,01 eura, te je istaknuo više tužbenih zahtjeva i to: zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 691,34 eura isplaćenog na temelju ništetne odredbe, a koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Predmetno je deklaratorni zahtjev predstavljao prethodno pitanje za odlučivanje o pravnoj osnovanosti kondemnatornog zahtjeva, a kako je tuženik tijekom postupka osporavao pravnu osnovanost deklaratornog zahtjeva, dok je visina kondemnatornog zahtjeva među strankama bila nesporna, to su se upravo u vezi deklaratornog zahtjeva izvodili dokazi, slijedom čega su troškovi postupka pretežno nastali u vezi tog zahtjeva. U navedenoj pravnoj situaciji, stav je ovog drugostupanjskog suda da pri određivanju vrijednosti predmeta spora se ima zbrojiti vrijednost predmeta spora oba zahtjeva kao mjerodavan za odmjeravanje troškova postupka i da u primjenu dolazi odredba članka 37. stavak 1. ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora samo kondemnatornog tužbenog zahtjeva u iznosu od 691, 34 eura, a ne prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u iznosu od 2.018,35 eura. Tako označena vrijednost predmeta spora u skladu je sa člankom 40. stavak 2. ZPP-a (u odnosu na deklaratorni zahtjev) i člankom 35. stavak 1. ZPP-a (u odnosu na kondemnatorni zahtjev).
10. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavak 2. ZPP-a i Tbr.7.toč.1.Tarife kada je tužitelju odmjerio troškove postupka za poduzete radnje u visini od 75 bodova, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava s obzirom na mjerodavnu vrijednost predmeta spora je iste valjalo odmjeriti u visini od 100 bodova. Stoga tužitelju primjenom Tbr.8.toč.1. i 9.toč.1. u vezi s Tbr.7.toč.1. i Tbr. 54. Tarife pripada za sastav tužbe, sastav podneska od 12. lipnja 2025., zastupanje na ročištima 14. listopada 2025. i 13. siječnja 2026. daljnji iznos od po 50,00 eura, odnosno ukupan iznos od 200,00 eura, sa PDV-om u iznosu od 50,00 eura (Tbr.46. Tarife), za sudsku pristojbu tužbe daljnji iznos od 0,14 eura, te za sudsku pristojbu presude daljnjim iznos od 53,37 eura, odnosno ukupan iznos od 303,51 eura.
11. Tužitelj se žali kako mu sud za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije od 7. veljače 2025. nije priznao trošak, jer da se ne radi o trošku u smislu članka 151. ZPP- a. Radi se o zahtjevu koji je prethodio pokretanju ovog postupka, na temelju kojega je tuženik tužitelju dostavio dopis od 14. veljače 2024.( list 43. spisa), nastavno na koji je tužitelj na temelju dostavljene mu dokumentacije postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu u ovoj pravnoj stvari, i na koji način je utvrđena visina kondemnatornog zahtjeva koju tijekom postupka tuženik nije osporavao, pa suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, ovaj viši sud smatra kako taj trošak spada u potrebne po članak 155. stavak 1. ZPP-a. Takvim se zahtjevima priznaje pravo na naknadu po Tbr. 36. toč. 3 Tarife, te tužitelj ostvaruje pravo na trošak u iznosu od 50,00 EUR, sa PDV -om u iznosu od 62,50 eura.
12. Tužitelju pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Naime, odredbom članka 164. stavak 3. ZPP-a propisano je da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodio odlučivanju o troškovima postupka. Kako je tužitelj prije završetka raspravljanja odnosno prije zaključenja glavne rasprave (troškovnik predan na glavnoj raspravi od 13. siječnja 2026.) zatražio trošak pristupa na ročište za objavu presude, a na isto je punomoćnik i pristupio, to mu je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i temeljem Tbr.9. toč.3.Tarife valjalo je dosuditi trošak od 125,00 eura.
13. Tako proizlazi da je tužitelju, trebalo pored pravomoćno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 796,45 eura, dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 491,01 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a). Slijedom toga valjalo je, temeljem odredbe članak 380. točka 3. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu u točki III. izreke, te riješiti kao u izreci pod točkom I.
14. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa izjavljenom žalbom pripada mu temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pravo na trošak ovog žalbenog postupka, koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, a prema vrijednost pobijanog dijela odluke ( 491,01 eura tj. 50 bodova) i to za sastav žalbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr.10.toč.4. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 12,50 eura (Tbr.46.Tarife), kojem iznosu valja pridodati plaćeni iznos sudske pristojbe žalbe u iznosu od 26,54 eura , odnosno iznos od ukupno 89,04 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Splitu, 8. travnja 2026.
SUTKINJA :
Ivana Madunić
