REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1010/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja VARAŽDINSKE VIJESTI d.d. (VARAŽDINEC d.d.), OIB 89407840770, Varaždin, Ulica Frana Supila 7b, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Kostanjevec Rožmarić, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika LM KOMUNIKACIJE d.o.o., OIB 82454880852, Čakovec, Ulica Stjepana Radića 20, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Ivković, odvjetnik u Zagrebu, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-205/2025-3 od 23. prosinca 2025., 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-205/2025-3 od 23. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-205/2025-3 od 23. prosinca 2025. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tene Crnčec Mihaljčić iz Čakovca, poslovni broj UPP-OS-Ovrv-642/2025 od 22. kolovoza 2025. i odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 1.933,75 € s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke) . Naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 283,18 € (točka II. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio na temelju odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), jer tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu tražbine.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud nepravilno zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine zbog toga što na poziv suda nije u roku od 15 dana iznio sve činjenice i predložio dokaze, jer sud nije mogao vezati procesne posljedice iz odredbe čl. 461a. ZPP-a uz takav poziv suda (naveden u rješenju od 3. studenog 2025. - list 75. i 76. spisa). Nadalje navodi da mu nije bila osigurana mogućnost očitovanja na tuženikov prigovor jer mu, prema njegovim tvrdnjama, taj prigovor nije bio dostavljen, čime smatra da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti postupka. Također žalitelj ističe da je sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je zaključio da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja dovoljan dokaz postojanja tražbine, budući da tuženik nije osporio osnov tražbine već samo njezinu visinu i dospijeće. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 €.

4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP -a, u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz čI. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu presudu.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je plaćanje utuženog iznosa od 1.933,75 € i zateznih kamata na taj iznos.

9. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tuženik osporio utuženu tražbinu, navodeći da iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga nije razvidno na što se konkretna tražbina odnosi, pri čemu je osporio ne samo njezinu visinu nego i osnov, te njeno dospijeće.

10. U sporovima male vrijednosti kao što je ovaj primjenjuju se posebna pravila postupka propisana odredbom čl. 461.a ZPP-a. Tom je odredbom propisano da su stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi ili odgovoru na tužbu (st. 1., st. 2. i st. 9. navedenog čl. 461a. ZPP-a). Navedena zakonska odredba ima prekluzivni karakter, jer propisuje da su stranke dužne već u početnoj fazi postupka iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve, dok se nove činjenice i dokazi mogu iznositi samo pod uvjetima iz st. 6. i st. 7. navedenog članka Zakona. U konkretnom slučaju stranke su na navedene procesne posljedice propuštanja bile izričito upozorene rješenjem suda od 3. studenog 2025. što znači da je tužitelj tim rješenjem bio izričito pozvan da u roku od 15 dana iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za njihovo utvrđenje, ali on u ostavljenom roku nije iznio dodatne činjenice niti je predložio dokaze kojima bi potkrijepio osnovanost svoje tražbine.

11. Dakle, tužitelj je imao mogućnost u zakonom propisanom roku iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ali tu mogućnost nije iskoristio, pa se kasnije ne može uspješno pozivati na to da mu nije bila omogućena učinkovita mogućnost očitovanja. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravila o teretu dokazivanja iz odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. ZPP-a. Naime, budući da je tuženik u prigovoru osporio utuženu tražbinu i po osnovi i po visini, teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva bio je na tužitelju kao stranci koja potražuje isplatu. U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da izvadak iz otvorenih stavaka predstavlja jednostranu ispravu sastavljenu od strane tužitelja, čije evidentiranje u poslovnim knjigama samo po sebi ne predstavlja dokaz nastanka obveze na strani tuženika. Takve isprave, osobito u situaciji kada druga strana osporava postojanje i visinu tražbine, ne mogu same po sebi predstavljati dovoljan dokaz osnovanosti potraživanja, već je tužitelj bio dužan dostaviti druge dokaze iz kojih bi proizlazilo postojanje pravnog odnosa između stranaka i osnova nastanka utužene tražbine. Budući da tužitelj takve dokaze nije pravovremeno predložio niti dostavio, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svoga zahtjeva te je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Slijedom svega navedenog, tužiteljevi žalbeni navodi nisu osnovani, jer iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nije postupio u zakonom propisanom roku niti je dostavio dokaze koji bi upućivali na opravdanost njegove tražbine, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, primjenom odredbe čl. 461.a ZPP -a, odlučio kao u izreci.

13. Primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena.

Zagreb, 8. travnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić