Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-781/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog JG i dr., zbog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi ODO u Rijeci, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: K-14/2023 od 16. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: K-14/2023 od 16. rujna 2025., pod točkom I., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-14/2023-2 od 30. siječnja 2023.

1.1. Istom presudom pod točkom II., na temelju članka 453. točka 3. ZKP-a, 1. optuženi JG i 2. optužena JGA oslobođeni su optužbe da su počinili kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP-a oštećena OG upućena je da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

1.3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP-a, nužni izdaci 1. optuženog JG, nužni izdaci i nagrada branitelja 1. optuženika, ŽG, odvjetnika iz [adresa], nužni izdaci 2. optužene JGA, te nužni izdaci i nagrada braniteljice 2. optuženice, BG, odvjetnice iz [adresa], padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Prvenstveno treba naglasiti da iako u žalbi na prvostupanjsku presudu, državni odvjetnik ističe i žalbu zbog bitne povrede ZKP-a, obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predmetno stoga što proturječnost prvostupanjske presude, kao istaknutu povredu ZKP-a, obrazlaže činjenicom da je prvostupanjski sud zaključio nakon provedenih dokaza da oštećenica ima problema sa psihičkim zdravljem, a što je i uzrokovalo njezin subjektivni osjećaj za navodnim trovanjem, dok je odbio provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenice.

7. Suprotno tom stavu državnog odvjetnika treba prvenstveno naglasiti da su optuženici bili optuženi, a potom i oslobođeni da su počinili radnju kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. na način da su “oštetili tuđu stvar“. Oštećenje tuđe stvari implicira djelomično uništenje tuđe stvari, pri čemu se smanjuje ili čak gubi njezina vrijednost, uslijed čega ta ista stvar postaje - ograničeno upotrebljiva ili čak neupotrebljiva. To ujedno znači i da namjera počinitelja mora biti usmjerena ka takvom oštećenju, a ne, kako bi se to iz same žalbe moglo zaključiti - ka „trovanju oštećenice“. Dakle, sam subjektivni osjećaj oštećenice je li ju „netko truje ili ne“, a u svezi sa tim osjećajem i je li ista ima ili nema problema sa psihičkim zdravljem, u kontekstu ostvarenja bića ovog kaznenog djela - je nebitna, jer je prvenstveno potrebno utvrditi je li je tuđa stvar oštećena, tko ju je oštetio i koja je bila namjera počinitelja. Upravo zato, odbijanjem ovog dokaznog prijedloga, nije ostvareno proturječje na koje upire državni odvjetnik, već se iz tih žalbenih razloga zapravo nazire nezadovoljstvo državnog odvjetnika - zaključcima prvostupanjskog suda.

7.1. Međutim, uvažavajući istaknuta bitna obilježja konkretnog kaznenog djela, te činjenicu koju je prvostupanjski sud utvrdio tijekom dokaznog postupka, a potom u pisanom obrazloženju svoje presude pod točkom 16. i obrazložio, sudu nije podastrt niti jedan dokaz koji bi ukazivao na postojanje „nepoznate kemijske supstance“, odnosno „žutog praha“, kojim prahom bi bili poprskani namještaj i prostorije oštećenice, odnosno nije utvrđeno da bi do oštećenja bilo koje stvari u vlasništvu oštećenice – došlo. Naime, dok je fotodokumentacija nastala čak više od mjesec dana nakon događaja i nakon „čišćenja“ o kojem je iskazivala oštećenica. Pri tome je ispravno i naglašeno prvostupanjskom presudom da i sama oštećenica iskazujući, ne govori o namjeri 1. optuženog JG i 2. optužene JGA da oštete njezine stvari, već o njihovoj namjeri da ju otruju, a time implicira i pokušaj 1. optuženog JG i 2. optužene JGA - usmjeren ka tom njihovom cilju. Dakle, takav iskaz oštećenice implicira da ista na strani 1. optuženog JG i 2. optužene JGA vidi ostvarenje, ili barem pokušaj ostvarenja, njihove namjere nekog drugog kaznenog djela, a ne onog za koje su u konkretnom postupku bili optuženi 1. optuženi JG i 2. optužena JGA.

8. Kraj tako utvrđenih činjenica, koji s jedne strane ne govore o utvrđenoj namjeri na strani 1. optuženog JG i 2. optužene JGA usmjerenoj ka oštećenju tuđih stvari, odnosno ne daju jasan i nedvojben zaključak da su stvari oštećenice doista i bile oštećene uslijed posipavanja „nekim prahom – odnosno supstancom“, odnosno - uslijed ne postojanja jasnog dokaza da bi takvu „nepoznatu supstancu“ doista i posipali 1. optuženi JG i 2. optužena JGA, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda o ne postojanju dokaza da bi radnja tog kaznenog djela i bila počinjena. Uslijed takvog utvrđenja je i irelevantan navod državnog odvjetnika, kojim se ukazuje na činjenicu da je 2. optužena JGA „kemijski laborant“ po zanimanju, odnosno da su 1. optuženi JG i 2. optužena JGA imali motiv za takvo postupanje zbog sukoba sa samom oštećenicom, a zbog čaga je i žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac