P-118/2024-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv tuženika Grada Osijeka, iz Osijeka, Kuhačeva 9, OIB: 30050049642, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. rujna 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor [adresa]), površine 27 m2, što je tuženik Grad Osijek iz Osijeka, OIB: 30050049642, kao upisano zemljišnoknjižni vlasnik dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnoj zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi u roku od 15 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužiteljici ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Gradu Osijeku iz Osijeka, Kuhačeva 9, OIB: 30050049642 isplati troškove parničnog postupka u iznosu 1.089,04 eura sa zateznim kamatama počev od 8. travnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku 15 dana.

III/ S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica upisana kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa] sada Cvjetkova 17 površine 27m2. Tuženica je predmetnu nekretninu prodala tvrtki Karolina d. o. o. ranije Sloboda Osijek d. o. o. koja je u navedenoj nekretnini koja u naravi predstavlja poslovni prostor imala trgovinu mješovite robe (broj 17) u kojoj su prodavali proizvodi Slobode; kruh, mlijeko i ostali prehrambeni proizvodi. Nakon što je prednik tužitelja ranije Sloboda iz Osijeka kao društveno poduzeće pokrenulo postupak pretvorbe, unijelo u temeljni kapital između ostalih nekretnina i vrijednost predmetne nekretnine, a što je potvrdio svojim rješenjem Hrvatski fond za privatizaciju pod br. Klasa: UP/I-943-01/97-02/268, Ur. broj: 563-04-403/97-3 od 30. travnja 1998. Navedenim rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju došlo je do pretvorbe društvenog poduzeća Sloboda u trgovačkog društvo Sloboda d. d. te je predmetna nekretnina kao poslovni prostor (trgovina mješovite robe) ušla u imovinu Slobode d. d. Nakon što je Sloboda d. d. promijenila vlasnika i ime u trgovačko društvo Karolina d. o. o. ista je sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnine sa tužiteljicom 20. rujna 2005. istoj prodala vlasništvo iste nekretnine te je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed predmetne nekretnine odnosno poslovnog prostor u kojem se sada nalazi frizerski salon. Tužiteljica se nalazi u posjedu predmetne nekretnine putem svoga prednika više od 20 godina, a za koje vrijeme tuženica niti bilo tko treći joj nije osporavao pravo na posjed. S obzirom da je posjed preuzela temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora kao zakonske osnove za stjecanje prava vlasništva te smatrajući da ima pravo posjedovati predmetnu nekretninu koju je stekla pravnim poslom, njezin posjed je tzv. kvalificirani posjed odnosno isti je zakonit, istinit i pošten.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica nije dokazala da joj je posjed zakonit. Ugovor koji je priložio uz tužbu kao dokaz da mu je posjed zakonit odnosi se na kupovinu nekretnina kojih je uknjiženi vlasnik. Nema priloženih dokaza koji bi upućivali na zakonitost posjeda sporne parcele te stoga tuženik spori zakonitost posjeda. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nekretnini koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a tužiteljica nije dokazala kvalificirani posjed sukladno članku 159. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV) rok za stjecanje vlasništva dosjelošću iznosi 40 godina, a računa se od 8. listopada 1991.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, [adresa] površine 27 m2 vlasništvo ZV iz [adresa] od 3. ožujka 2021., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, [adresa], površine 27 m2 vlasništvo Grad Osijek od 23. rujna 2022., dokumentacija (list 5 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. rujna 2005., povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Osijek od 11. srpnja 2025., saslušao tužiteljicu ŠV i svjedoke ĆV, KV i ŽV.

3.1. Punomoćnik tužitelja odustao je od prijedloga za saslušanje svjedoka EV na raspravi održanoj 13. svibnja 2025.

4. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim u cijelosti.

5. Tužiteljica ŠV u svom iskazu navodi da je prije otprilike 20 godina kupila spornu nekretninu od tvrtke Karolina d. d. Osijek, pravnog slijednika Sloboda d. d. Osijek. Od kada je kupila nekretninu nitko joj nije osporavao vlasništvo, posjed nitko nije tražio da se iseli iz te nekretnine i nitko nije podigao tužbu protiv nje. Može reći da je 1. listopada 1992. od tadašnje tvrtke Sloboda d. d. iznajmila spornu nekretninu tj. radnju. Nakon što joj je predočen ugovor o kupoprodaji nekretnine sa stranice 6 do 9 spisa navodi da je to ugovor kojim je kupila spornu nekretninu. Može reći da kada je preuzela taj prostor u njega je puno uložila odnosno puno više nego što je platila samu radnju. Može reći da nije provjeravala zemljišnoknjižno stanje budući joj je gospođa Š iz Slobode d. d. rekla da je "sve čisto".

6. Svjedokinja ĆV u svom iskazu navodi da tužiteljicu poznaje. Ona je nekada radila u Slobodi d. d. čiji je bio sporni prostor sve do pretvorbe. Poznato joj je da je tužiteljica taj prostor prvo iznajmila, a nakon toga i kupila. Tužiteljica je u spornom prostoru negdje od 1991. Koliko je njoj poznato tužiteljici nitko nije osporavao posjed tog prostora niti vlasništvo, a poznato joj je da je plaćala uredno.

7. Svjedokinja LV u svom iskazu navodi da tužiteljicu poznaje, a u Slobodi d. d. je radila kao voditelj platnog prometa. Poznato joj je da je tužiteljica kupila prodavaonicu Slobode d. d. u Cvjetkovoj ulici, ali se ne sjeća točne godine. Da li je tužiteljica ranije bila u najmu tog prostora to ne zna. Nije joj poznato da bi netko tužiteljici osporavao vlasništvo ili posjed, da bi je htio iseliti ili da je protiv nje podnesena tužba. Može reći da je tužiteljica u tom prostoru obavljala frizersku djelatnost dosta dugo, ali koliko točno ne zna.

8. Svjedokinja ŽV u svom iskazu navodi da tužiteljicu poznaje. Poznato joj je da je ona kupila radnju u Cvjetkovoj 11. Ona je imala frizerski salon na adresi [adresa] u blizini sporne nekretnine i poznato joj je da je tamo bila prodavaonica Slobode d. d. Negdje prije rata tužiteljica je otvorila frizerski salon. Nije joj poznato da bi tužiteljici osporavao vlasništvo ili posjed, da ju je htio iseliti ili da je protiv nje podnesena tužba.

9. Odredbom članka 159. stavka 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, a odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da samostalni posjednik kojem je posjed barem pošten stječe dosjelošću nekretninu protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

10. Iz iskaza svjedoka ĆV, LV i OV nije se sa sigurnošću moglo utvrditi od kada je tužiteljica u posjedu sporne nekretnine.

11. Iz iskaza tužiteljice ŠV proizlazi da je 1. listopada 1992. od tadašnje tvrtke Sloboda d. d. iznajmila spornu nekretninu tj. radnju.

12. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između trgovačkog društva Karolina d. o. o. Osijek i tužiteljice ŠV proizlazi da je predmet kupoprodaje nekretnina upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-u naravi poslovni prostor [adresa] ukupne površine 20 m2.

12.1. U članku 6. ugovora navedeno je da prodavatelj jamči kupcu da je isključivi vlasnik nekretnine, ali prodavatelj je upoznao kupca da je nekretnina procijenjena u društveni kapital društva Sloboda d. d. iz Osijeka kao pravnog prednika prodavatelja čime je stečena valjana pravna osnova da se prodavatelj uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama, da prodavatelj nije proveo uknjižbu vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na svoje ime, da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku vodi kao vlasnik ZV kao pravni prednik prodavatelja koji je na temelju kupoprodaje stekao pravnu nekretninu, da katastarsko stanje u pogledu nekretnine nije usklađeno sa zemljišnoknjižnim stanjem niti faktičnim stanjem posjeda, te da kupac kupuje nekretninu u potpunosti svjestan značenja prethodno navedenog stvarnog vlasničinog i posjedovnog statusa te se obvezuje pokrenuti postupak uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a preko ranijih izvanknjižnih vlasnika.

12.2. U članku 7 ugovora navodi se da nakon što kupac uplati kupoprodajnu cijenu prodavatelj će u roku od 7 dana kupcu predati posjed nekretnine o čemu će sastaviti zapisnik.

13. Dakle, prema ugovoru o kupoprodaji od 20. rujna 2005. tužiteljica je u posjed stupila u roku od 7 dana nakon uplate kupoprodajne cijene, a iz podneska tužiteljice od 31. siječnja 2025. proizlazi da je Karolina d.d. kao prodavatelj temeljem ugovora o kupoprodaji od 20. rujna 2005. prodala vlasništvo sporne nekretnine tužiteljici te joj predala u posjed nekretninu pa je tužiteljica na mjestu ranije prodavaonice kruha otvorila frizerski salon.

14. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u posjed sporne nekretnine stupila nakon 20. rujna 2005.

14.1. Pravnim shvaćanjem sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) broj Su-IV-56/2019-2 od 14. veljače 2019. proizlazi da pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjenje u vrijeme tužbe.

14.2. Odredbom članka 18. stavka 3. ZV-a propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu taj posjed ne pripada. Kako je navedeno u 12.1. ovog obrazloženja tužiteljica je upoznata da prodavatelj nije vlasnik nekretnine, da je kao vlasnik uknjižena ZV, da katastarsko stanje u pogledu posjeda nije usklađeno sa zemljišnoknjižnim stanjem niti faktičnim stanjem posjeda te stoga tužiteljica nije bilo pošteni posjednik, a čak i da je bila nije ispunjen rok iz članka 159. stavka 3. ZV-a odnosno nije protekao rok od 20 godina u vrijeme podnošenja tužbe.

15. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Osijek od 11. srpnja 2025. proizlazi da je predmetna katastarska čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala u postupku diobe 1968. godine i tada su kao posjednici evidentirani UV i GV u jednakim dijelovima. Provedbom rješenja o nasljeđivanju broj: IV O-49/92-48 od 4. ožujka 1993. kao novi posjednici evidentirani su ČV, VV i JV. Dakle, iz navedene povijesti promjena proizlazi da tužiteljica nije bila u posjedu sporne nekretnine kao ni tvrtke Sloboda d. d. i Karolina d. d.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu ZPP-a), a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tuženiku priznao trošak zastupanja na ročištima 27. siječnja 2025., 27. veljače 2025., 13. svibnja 2025. i 8. rujna 2025. za svako 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 1. travnja 2025. u visini od 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife, što čini iznos od 850,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu 212,50 eura, što čini trošak zastupanja iznosu 1.062,50 eura.

16.1. Ovaj sud je tuženiku priznao trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu 26,54 eura, sukladno Tbr. 1. st. 2. Tarife sudske pristojbe.

16.2. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tuženik se odbija i to za trošak zastupanja na ročištu 1. travnja 2025. budući je ročište odgođeno prije početka raspravljanja te stoga imaju pravo na 25 posto nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife odnosno 25 bodova ili iznos od 50,00 eura te sa dijelom zahtjeva za naknadu troška sudske pristojbe odgovora na tužbu budući da sukladno Tbr. 1. st. 2. Tarife sudske pristojbe trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu iznosi 26,54 eura, a ne 52,00 eura kako je potraživao tuženik.

16.3. Stoga je ovaj sud temeljem tuženiku dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 1.089,04 eura.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 8. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- pun. tuženika