Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-22/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja MZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dalii Kanceljak, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženica ad. 1. PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. UZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Banić i Horački iz Karlovca, radi utvrđenja prava vlasništva i brisanja , nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja Dajane Donadić, odvjetnice u Biogradu na Moru i zamjenice punomoćnika tuženica ad. 1. i 2. Vanese Banović, odvjetnice u Zadru , te nakon objave presude dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2. koji glasi:

"2. Utvrđuje se da je MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo č. zem. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] -odnosno sada k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]-dio pa se nalaže tuženicama da mu izdaju tabularnu ispravu za upis njegovog prava vlasništva te nekretnine, na ime tužitelja u zemljišnim knjigama nadležnog suda, već će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, što su sve tuženice dužne trpjeti, sve u roku 15 dana."

II. Usvaja se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 3. u dijelu koji glasi:

Utvrđuje se nevaljanim te se poništava upis prava vlasništva tužene ad. 2 UZ za ½ dijela na č. zem. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]-odnosno sada k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]-dio, upisano po predmetu oznake Z-701/04 naslovnog suda, pa se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu brisanje prava suvlasništva od ½ dijela sa navedene tužene ad. 2 te u tome dijelu uspostava stanja koje je u zemljišnoj knjizi bilo prije provedbe uknjižbe pod poslovnim brojem Z-701/04.

III. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 3. u dijelu u kojem je tužitelj MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tražio da ga se upiše kao vlasnika na č. zem. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]-odnosno sada k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina]-dio za cijelo, sve u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu.

IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. listopada 2016. i zavedenoj pod poslovnim brojem P-2060/16 navodi da je predmet tužbe ništetnost darovnog ugovora između tuženica kojim je tužena ad. 1 č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno sada k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], istu darovala svojoj majci iako se radilo o nekretnini koja je stečena za vrijeme braka iste sa tužiteljem, a koja je financirana isključivo novcem tužitelja. Tužitelj tvrdi da je prije navedeno učinjeno bez njegovog znanja i dozvole kao stvarnog vlasnika, što je tužena ad. 2 morala znati jer je ista kao majka tužene ad. 1 te punica tužitelja bila upoznata sa time da se radi o imovini koja nije imovina njene kćeri, ali je ista bez obzira na navedeno potpisala pobijani ugovor, a posljedično čemu bi vlasništvo tužene ad. 2 upisana u zemljišnim knjigama bilo nevaljano. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. listopada 2018.g. predlagao saslušanje svjedoka za koje je naveo da je do njihovih podataka došao nakon zaključenja pripremnog ročišta, i to DZ i ZZ. Tužitelj je u spis dana 27. rujna 2019.g. dostavio podnesak u kojem je naveo da nema primjedbi na dostavljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina OZ. Tužitelj je na ročištu održanom 4. listopada 2019.g. isticao kako ne bi bili točni navodi tuženica da bi sporna kuća bila novi objekt budući suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ad. 1 i 2 koji je zaprimljen u spis dana 11. listopada 2017.g. iste su se usprotivile tužbenim zahtjevima tužitelja najprije navodeći da je tužitelj u svojoj tužbi bio dužan jasno naznačiti vrijednost predmeta spora. Tuženice su nadalje ukazivale da su tužbeni zahtjevi tužitelja međusobno kontradiktorni jer ne može tužitelj istovremeno tvrditi da je predmetna nekretnina bračna stečevina i da je ista njegovo isključivo vlasništvo. Tuženice su nadalje ukazivale da tužitelj nema ni opravdani interes za vođenje ovog postupka jer isti nije ugovorna strana predmetnog darovnog ugovora, a u odnosu na postavljeni zahtjev za brisanjem prava vlasništva isti nije ovlašten ustati s brisovnom tužbom jer provedbom darovnog ugovora nije povrijeđeno nikakvo njegovo zemljišnoknjižno pravo jer isti nikada nije bio u zemljišnim knjigama vlasnik predmetne nekretnine. Tuženice su nadalje isticale da je tužitelj već pokušavao pred sudom poništiti isti darovni ugovor, tako da se stavlja i prigovor presuđene stvari. Tuženice su na pripremnom ročištu održanom 10. studenog 2017.g. predložile, a obzirom u tužbi nije označena vrijednost predmeta spora, da obzirom na vrijednost same nekretnine to bude iznos od 550.000,00 kn. Tuženice su u podnesku kojeg su predale u spis na pripremnom ročištu održanom 10. studenog 2017.g. ukazivale da se na kupoprodajnom ugovoru od 15. svibnja 2001.g. između prodavatelja NZ i kupca PZ, tada MZ, ovdje tužene ad. 1, ista samo formalno pojavila kao kupac jer je samu kupoprodaju s prodavateljem ugovorila osobno tužena ad. 2 UZ i ona je isplatila kupovninu u iznosu od 40.000,00 kn iz ušteđevine koju je ostvarila radom u SR Njemačkoj, pa obzirom je tada tužena ad. 2 još bila u radnom odnosu, ista nije mogla doći u Hrvatsku radi sklapanja tog ugovora, već je svoj novac dala tuženoj ad. 1 koja je tako samo formalno na ugovoru naznačena kao kupac. Tuženice potom tvrde da tužitelj u to vrijeme nije niti imao na raspolaganju novac potreban za kupnju niti je išta ulagao u nekretninu, već je sve radove na njoj izvodila o svojem trošku tužena ad. 2, pritom tvrdeći da se u vrijeme kada je ta nekretnina kupljena 2001.g. objekt koji se na njoj nalazio sastojao samo od podruma i prizemlja bez stolarije i bez fasade, bio je to neuseljiv prostor koji se nije mogao koristiti za stanovanje. Tužena ad. 2 tvrdi da je ona u tu nekretninu uložila znatna novčana sredstva i izvela zahtjevne građevinske radove te i sve priključke na struju, vodu, kanalizaciju i tako sagrađeni objekt legalizirala i privela namjeni, pa je od prvotne vrijednosti nekretnine od 40.000,00 kn dovela nekretninu u stanje u kojem vrijedi 550.000,00 kn, tako da se nekretnina koja je bila predmet darovanja 2004.g. i nekretnina kakva je danas ne mogu usporediti. Tuženice su nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina OZ u spis dana 30. kolovoza 2019.g dostavile podnesak u kojem su isticale da iz toga nalaza proizlazi osnovanost navoda tuženica u pogledu stanja u kojem se nekretnina nalazila u vrijeme stjecanja kao i u pogledu radova i ulaganja potrebnih da se ista dovede u sadašnje postojeće stanje te u tome dijelu tužene nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje, imale su primjedbi na dio nalaza i mišljenja u dijelu gdje su tvrdile da je vrijednost kupljene nekretnine na dan 15. svibnja 2001.g. suviše visoko određena, radi čega su zatražili da se vještak dopunski očituje. Tuženice su na ročištu održanom 4. listopada 2019.g., a nakon što su zaprimile dopunsko očitovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina OZ, ukazivale kako nemaju prigovora na nalaz i dopunu vještaka, dok su u podnesku kojeg su predale u spis na istom ročištu između ostalog isticale da se u konkretnom slučaju radi o novom objektu u odnosu na onaj koji je kupljen 15. svibnja 2001.g. te je u konkretnom slučaju izmijenjen identitet građevine.

3.1. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim borjem P-2060/16 dana 19. studenog 2019. donesena presuda u kojoj je pod točkom I. izreke utvrđena djelomična ništetnost pobijanog darovnog ugovora od 16. kolovoza 2004. u dijelu u kojem je tužena ad. 1. raspolagala ovdje spornom nekretninom preko njenog suvlasničkog udjela od ½ dijela, dok su pod točkom II. izreke presude odbijeni kao neosnovani preostali tužbeni zahtjevi tužitelja (i to onaj pod točkom 2. usmjeren na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo sporne nekretnine i pod točkom 3. usmjeren na poništenje upisa prava vlasništva na spornoj nekretnini u korist tužene ad. 2. te nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu brisanje prava vlasništva tužene ad. 2. uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja za cijelo), s tim da je pod točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

3.2. Na prvostupanjsku presudu od 19. studenog 2019. navedenu pod točkom

3.1. obrazloženja žalbu su izjavili tužitelj te tuženice ad. 1. i 2., nakon čega Županijski sud u Osijeku pod poslovnim brojem Gž-416/2020 dana 25. ožujka 2022. donosi presudu i rješenje prema kojima je žalba tuženica djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana, pa se tako pobijana presuda od 19. studenog 2019. potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke, dok se ukida u pobijanoj točki II. izreke kao i u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje gdje je sada zaveden pod novim poslovnim brojem P-610/2022. Iz obrazloženja odluke višeg suda u bitnome proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tužene ad. 1. te da je potom pravilno prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91) odnosno odredbu čl. 105. st. 1. citiranog Zakona jer je ništetan ugovor kojim je jedan od bračnih drugova otuđio nekretninu koja je zajednička imovina bračnih drugova. Nadalje u obrazloženju svoje odluke viši sud ukazuje da je utvrđeno da u vrijeme kupoprodaje sporne nekretnine (2001.) tužitelj nije bio državljanin Republike Hrvatske, a to da je utvrđeno na način da je sud prvog stupnja na dan pisanja pobijane presude preko eSpisa izvršio uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) te je utvrdio da tužitelj ima državljanstvo Bosne i Hercegovine, međutim, po višem sudu, o navedenim utvrđenjima suda prvog stupnja tužitelj nije imao saznanja, o istome je trebao biti upoznat tijekom postupka, pa se pri tome ukazuje (i upućuje) na načelo otvorenog pravosuđenja, da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne, pa i onda kada je te elemente procesnog materijala sud prikupio po službenoj dužnosti. Zaključno viši sud u svojoj odluci upućuje prvostupanjski sud na način da u ponovljenom postupku ima u vidu sve prije navedeno, time da će prvostupanjski sud upotpuniti činjenično stanje glede državljanstva tužitelja, tj. da li je isti samo državljanin Bosne i Hercegovine ili i neke od država članice EU.

4.1. Tužitelj MZ je u ponovljenom postupku u podnesku zaprimljen 2. siječnja 2023. između ostalog isticao da on još nije upisan kao hrvatski državljanin iako je još davno podnio zahtjev za upis u imenik hrvatskih državljana u matičnim knjigama na temelju rođenja u [adresa] i obiteljskih veza koje ima u Republici Hrvatskoj te da se radi navedenog vodio spor pred Upravnim sudom u Rijeci radi stjecanja hrvatskog državljanstva.

4.2. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom 12. ožujka 2023. između ostalog isticao da je suglasan sa prijedlogom tuženica da se u predmetnom postupku napravi novo građevinsko vještačenje za što bi predujam trebale platiti tužene koje taj dokaz predlažu, te tužitelj predlaže saslušati svjedoke koji imaju neposredna saznanja o tijeku adaptacije te tko je neposredno vršio i nadgledao radove i tko je zapravo financirao prodaju nekretnine i izvođenje građevinskih radova, a na koje okolnosti se predlaže u svojstvu svjedoka saslušati MZŽ, IZ, RZ, ZZ, ŽZ i ŠZ.

5.1. Tužene ad. 1. i 2. su u ponovljenom postupku u podnesku zaprimljenom 9. siječnja 2023. između ostalog isticale da za njih nije prihvatljivo tumačenje tužitelja da bi njemu pripao suvlasnički udio od ½ dijela predmetne nekretnine jer on u izgradnji objekta nije sudjelovao, a znao je da tužena ad. 2. ulaže u nekretninu, s tim da je pretežiti dio kuće izgrađen nakon sklapanja darovnog ugovora 2004. isključivo novčanim sredstvima tužene ad. 2. i taj dio je samostalna uporabna cjelina odnosno potpuno nova stvar koja nije ranije postojala, radi čega tužene predlažu da se građevinski vještak u odnosu na prije navedeni navod dopunski očituje.

5.2. Tužene ad. 1. i 2. su u podnesku zaprimljenom 20. veljače 2023., a nakon zaprimanja očitovanja građevinskog vještaka OZ od 23. siječnja 2023., između ostalog isticale da kako spomenuti vještak niti u dopunjenom nalazu nije konkretno uzeo u obzir sve relevantne činjenice, da su tužene mišljenja da je potrebno provesti novo građevinsko vještačenje po novom vještaku kojemu se u zadatak treba staviti da precizira udio koji bi tužitelju eventualno pripao uzimajući u obzir da je nakon sklapanja darovnog ugovora nastao novi identitet stvari.

5.3. Tužene ad. 1. i 2. su na ročištu održanom 13. ožujka 2023. isticale između ostalog da je nakon ukidne odluke predmet vraćen u fazu glavne rasprave, pa se ističe prigovor prekluzije predlaganja novih dokaza. Tužene ad. 1. i 2. ističu da ostaju kod prijedloga za provođenjem novog građevinskog vještačena na okolnost preciznog utvrđivanja bračne stečevine tužitelja i tužene ad. 1. u sada postojećem objektu.

5.4. Tužene ad. 1. i 2. su u podnesku zaprimljenom 17. ožujka 2023. između ostalog isticale da tužitelj kao državljanin Bosne i Hercegovine nije mogao stjecati pravo vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj pa je samim time isključena mogućnost da sada naknadno ostvari upisa vlasništva (kako je tužbom traženo) ili suvlasništva, jer je pravni posao iz kojeg on nastoji derivirati svoje pravo (kupoprodajni ugovor od 2001.) u odnosu na tužitelja ništetan i ne može naknadno konvalidirati.

6.1. Rješenjem suda poslovni broj P-610/22 od 29. siječnja 2025. odlučeno je da se prekida ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije vodi pod klasifikacijskom oznakom Klasa: UP/I-940-01/24-01/902 po zahtjevu MZ za izdavanje suglasnosti stranim osobama za stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-dio.

6.2. Nakon što je dana 4. ožujka 2025. u spis zaprimljen podnesak tužitelja u kojem isti predlaže nastaviti postupak jer da je u međuvremenu Ministarstvo donijelo svoju odluku dana 11. prosinca 2024., a protiv koje odluke tužitelj nije pokrenuo upravni spor, to je od strane ovog suda dana 1. prosinca 2025. doneseno rješenje kojim je određeno da se nastavlja postupak prekinut rješenjem ovog suda od 29. siječnja 2025., s tim da je nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka predmet kod ovog suda zaveden pod novim poslovnim brojem P-22/2026.

7. Tužitelj je na ročištu održanom 9. ožujka 2026. isticao kako ostaje kod tužbe i postavljenog tuženog zahtjeva i svih navoda i dokaznih prijedloga te kod podneska od 4. ožujka 2025.

8. Tužene ad. 1. i 2. su na ročištu održanom 9. ožujka 2026. isticale kako ostaju kod odgovora na tužbu i svih navoda i prijedloga da se ponovno provede uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka. Što se tiče mišljenja nadležnog Ministarstva isto, po tuženicama, nije od važnosti za odluku u ovom predmetu jer tužitelj u vrijeme kada je ugovor o kupoprodaji sklopljen uopće nije mogao stjecati bilo kakvo vlasništvo ili suvlasništvo jer u vrijeme sklapanja ugovora nije imao hrvatsko državljanstvo niti je tražio suglasnost Ministarstva, a u tom smislu da postoji sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-9/90 od 10. svibnja 1990.) koja isključuje tužitelja od stjecanja stvarnog prava te mu ostavlja mogućnost postavljanja obveznopravnog zahtjeva, a to tužitelj nije učinio.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, zk. odjel u Obrovcu broj Z-752/2012/134 od 7. studenog 2016.g. (l.s.6), rješenje o izvedenom stanju od 7. veljače 2013.g. (l.s.24 -25), Ugovor o darovanju nekretnina zaključen 16. kolovoza 2004.g. (l.s.26-27), dokumentaciju za spornu nekretninu (l.s.28-133), saslušani su tužitelj MZ (l.s.146-147), tužena ad. 1 PZ (l.s.147) i tužena ad. 2. UZ (l.s.147 -148), saslušan je svjedok ČZ (l.s.152-153), zamolbenim putem kod Općinskog suda u Kutini saslušan je svjedok NZ (l.s.156), saslušani su svjedoci ŽZ (l.s.161), CZ (l.s.161-162), LZ (l.s.168-169), pročitano je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina OZ od 31. svibnja 2019.g. (l.s.182-254), očitovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina OZ od 16. rujna 2019.g. (l.s.260), te je izvršen uvidu u priloženi spis Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P-192/06.

10. Glede procesnih pitanja koja su se pojavila tijekom ovog postupka kao dvojbena (pritom se misli na označavanje vrijednosti predmeta spora, na prigovor tuženica da bi se ovdje radilo o presuđenoj stvari te da tužitelj ne bi imao opravdanog interesa za vođenje ovog postupka jer da isti nije bio stranka ovdje spornog darovnog ugovora), obzirom se ovaj prvostupanjski sud u odnosu na iste već osvrnuo u svojoj presudi od 19. studenog 2019., a koji stavovi oko tih pitanja nisu problematizirani u žalbama stranaka kao niti u odluci višeg suda od 25. ožujka 2022. niti su ti stavovi problematizirani u ponovljenom postupku, to se u tome dijelu, a radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na sadržaj obrazloženja prethodno spomenute prvostupanjske presude od 19. studenog 2019. (str. 3. i 4. te odluke).

11. Nije se ukazivalo spornim, barem je takvo stajalište ovog suda, da su ovdje tužitelj MZ i tuženica ad. 1 PZ ranije MZ sklopili brak 1999.

12. Nadalje nije bila sporna niti činjenica da je tijekom 2001.g. između ovdje tuženice ad. 1 PZ ranije MZ kao kupca sklopljen kupoprodajni ugovor sa BZ kao prodavateljem, a predmet kojeg kupoprodajnog ugovora je upravo nekretnina koja je predmet ovog sudskog spora i koja je u vrijeme kupoprodaje bila označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u odnosu na koju nekretninu se tuženica ad. 1 uknjižila u zemljišnoj knjizi kao vlasnica za cijelo, a to obzirom na izvadak iz zemljišne knjige sa l.s. 7 priloženog spisa Općinskog suda u Obrovcu poslovni broj P-192/06.

13. Također nije bilo sporno da je dana 16. kolovoza 2004.g. između ovdje tužene ad. 1 kao darovatelja te ovdje tužene ad. 2 kao daroprimatelja zaključen Ugovor o darovanju nekretnina u kojem je kao predmet darovanja navedena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u kojem ugovoru je potpis darovatelja potvrđen kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem OV -4746/04 dana 16. kolovoza 2004.g., a nakon čega se daroprimatelj iz toga ugovora UZ u zemljišnoj knjizi temeljem prijedloga poslovni broj Z-701/04 upisala kao vlasnica na darovanoj nekretnini, a to obzirom na priležeći preslik izvatka iz zemljišne knjige sa l.s. 90.

14. Isto tako među strankama nije bila sporna niti činjenica iz koje bi proizlazilo da je u međuvremenu razveden brak između ovdje tužitelja MZ i tuženice ad. 1 PZ ranije MZ.

15. Ne bi trebalo biti sporna niti činjenica da je u međuvremenu proveden postupak obnove zemljišne knjige na način da nekretnina koja je predmet ovog sudskog spora i koja je ranije imala oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada u katastarskom smislu ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako bi to proizlazilo i iz priležećeg zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige sa l.s. 6.

16. Na koncu, ne bi se trebala ukazivati niti spornom činjenica iz koje proizlazi da u vrijeme zaključenja pravnog posla iz 2001. na koji se sud osvrnuo pod točkom 12. obrazloženja, kao niti u vrijeme zaprimanja predmetne tužbe kod ovoga suda dana 27. listopada 2016. te na dan donošenja ove odluke tužitelj MZ nije bio niti je sada državljanin Republike Hrvatske ili neke druge države članice Europske unije, odnosno da isti kroz svo to vrijeme ima državljanstvo samo države Bosne i Hercegovine.

17. Za ukazati je potom od strane ovog suda da je u ovoj pravnoj stvari u ponovljenom postupku preostalo za presuditi tužiteljeve tužbene zahtjeve pod točkom 2. (usmjeren na utvrđenje da je tužitelj vlasnik za cijelo sporne nekretnine) i pod točkom 3. (usmjeren na poništenje upisa prava vlasništva na spornoj nekretnini u korist tužene ad. 2. te nalaganje brisanja prava vlasništva tužene ad. 2. iz zemljišne knjige uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužitelja). Naime, prethodno je već ukazano da je ovaj sud dok se parnica vodila pod poslovnim brojem P-2060/16, a zaključujući iz rezultata provedenog dokaznog postupka da bi, kraj činjenice da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tužene ad. 1 svakoga za ½ dijela, onaj darovni ugovor zaključen 16. kolovoza 2004.g. između tuženica ad. 1 i 2 bio ništetan sukladno odredbi iz čl. 103 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i dr., dalje ZOO/91, a koji zakon se na konkretnu pravnu stvar primjenjuje sukladno odredbi iz čl. 1163 st. 1 Zakona o obveznim odnosima -Narodne novine broj 35/05 i dr.), a to obzirom je ovaj sud smatrao da je raspolaganje tuženice ad. 1 tim ugovorom preko njenog suvlasničkog udjela od ½ dijela bilo protivno prisilnim propisima iz čl. 248 i 249 st. 1 Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03 i dr., dalje ObZ), odnosno ovaj sud je smatrao da je taj ugovor djelomično ništav sukladno odredbi iz čl. 105 st. 1 ZOO. Ponavlja se da se ima smatrati da je u prije navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. pravomoćno presuđen (vidjeti točku 3.2. obrazloženja ove presude).

18. Međutim, neovisno o zaključcima suda iz prethodnog odlomka obrazloženja ove presude, odnosno zaključujući da bi ovdje sporna nekretnina ipak predstavljala bračnu stečevinu na jednake dijelove između ovdje tužitelja i tuženice ad. 1, ovaj sud je smatrao da se usprkos tome niti u ponovljenom postupku ne može donijeti presuda kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2, odnosno da se utvrdi da je tužitelj vlasnik nekretnine koja je predmet spora , pa niti u udjelu od ½ dijela. Naime, ukazuje se s jedne strane da je sam tužitelj u svom stranačkom iskazu sa ročišta od 5. ožujka 2018. naveo da je on u vrijeme one kupoprodaje sporne nekretnine iz 2001.g. od NZ kao prodavatelja bio u statusu stranca, odnosno da isti nije bio državljanin Republike Hrvatske. Sud ukazuje na potonji detalj jer je i nakon provedenog dokaznog postupka u ponovljenom postupku od strane suda utvrđeno da tužitelj ima državljanstvo Bosne i Hercegovine, odnosno da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije državljanin Republike Hrvatske niti je isti državljanin neke države članice Europske unije, a to obzirom tužitelj u spis nije dostavljao dokaze u tome pravcu. Prije navedeno je ovome sudu od značaja obzirom na odredbe iz čl. 354 do 358 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZV) koje uređuju situacije glede stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj kada su stjecatelji strane fizičke i pravne osobe. Stoga, kada se prije navedene zakonske odredbe od čl. 354 do 358 ZV primjene na konkretnu situaciju, stajalište je ovog suda da se u ovoj parnici nije mogla donijeti presuda kojom bi se utvrdilo da bi ovdje tužitelj bio vlasnik, makar u suvlasničkom udjelu od ½ dijela, na nekretnini koja je predmet ovog spora, niti da bi se ovom presudom mogao u zemljišnoj knjizi odrediti upis vlasništva tužitelja na toj nekretnini, slijedom čega je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjevi tužitelja pod točkom 2 te je djelomično odbijen tužbeni zahtjev pod točkom 3, radi čega je odlučeno kao pod točkama I. i III. izreke ove presude. Drugim riječima, razvidno je da je sud u ovome dijelu cijenio osnovanom argumentaciju isticanu od strane tuženica ad. 1. i 2. u smislu da tužitelj kao državljanin Bosne i Hercegovine nije mogao stjecati pravo vlasništva na nekretnini u Republici Hrvatskoj jer je pravni posao koji po tužitelju predstavlja temelj stjecanja njegova vlasništva, i na koji pravni posao se sud osvrnuo pod točkom 12. obrazloženja, izvorno bio ništetan u odnosu na tužitelja i kao takav ne može naknadno konvalidirati.

19. No, također je za ukazati od strane ovog suda da bi činjenica pravomoćnog utvrđenja djelomične ništetnosti onog Ugovora o darovanju zaključenog između tuženica 16. kolovoza 2004. ipak dovela do toga da ovaj sud u ponovljenom postupku utvrdi da bi bio djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 3. i to u dijelu gdje je isti tražio poništenje upisa prava vlasništva koje je tužena ad. 2. UZ postigla upisom svog prava vlasništva na spornoj nekretnini kroz ovosudni zemljišnoknjižni predmet poslovnog broja Z-701/04. Naime, kako je posljedica utvrđenja ništetnosti nekog pravnog posla, pa tako i onog djelomično ništetnog, takva da je sukladno čl. 104. st. 1. ZOO/91 svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora , to bi kraj pravomoćno utvrđene djelomične ništetnosti prije navedenog darovnog ugovora od 16. kolovoza 2004. u dijelu gdje je tužena ad. 1. PZ kao darovatelj raspolagala predmetnom nekretninom preko njenog suvlasničkog udjela od ½ dijela u korist tužene ad. 2. UZ kao daroprimatelja , a posljedično prije navedenoj zakonskoj odredbi značilo da je UZ dužna "vratiti" ono što je primila po prije navedenom pravnom poslu po osnovi koja je kasnije utvrđena djelomično ništetnom, odnosno suvlasnički udio od ½ dijela, slijedom čega je ovaj sud ocijenio djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 3., radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20.1. Razvidno je da je prihvaćajući tijekom ovog postupka, makar i djelomično tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1., ovaj sud time kao neosnovane otklonio tvrdnje tuženice ad. 2 u smislu da je ista ulagajući znatna novčana sredstva izvela građevinske radove na spornoj nekretnini te da je slijedom toga u konkretnom slučaju izmijenjen identitet građevine u odnosu na stanje iste kada je kupljena od Alojzija Vonića 2001.g. Naime, ukazuje se od strane ovog suda da iz čl. 156 st. 1. ZV proizlazi da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Ukazuje se potom od strane ovog suda da je relevantna sudska praksa (kao npr. u odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-330/08 od 20. kolovoza 2009.g.) zauzela stajalište da se pravo vlasništva na zgradi i zemljištu stječe i adaptacijom postojećeg građevinskog objekta koja po svom opsegu i vrijednosti investicijskih ulaganja predstavlja takav građevinski zahvat da stari objekt nakon njegova izvođenja gubi svoj raniji identitet i po svojim karakteristikama predstavlja novi objekt. Dakle, da bi sud potonje tvrdnje tuženice ad. 2 mogao ocijeniti osnovanim u smislu da je ulaganjima iste u spornu nekretninu nastao potpuno novi objekt sa izmijenjenim identitetom građevine, ista je, a sukladno pravilima o teretu dokazivanja, morala dokazati da je sve radove koje je poduzela na predmetnoj kući radila uz suglasnost vlasnika nekretnine te je tuženica ad. 2 uz tu činjenicu morala dokazati da ta nova gradnja, odnosno nadogradnja po svojim karakteristikama predstavlja novi objekt.

20.2. Obzirom ovaj sud smatra da se gornja činjenica ne može dokazivati iskazima stranaka ili svjedoka, već da se ista može jedino dokazivati nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke te obzirom ovaj sud iščitavajući pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina OZ (ls 182-254) kao i dopunska očitovanja istog vještaka zaprimljena 17. rujna 2019. (ls 260) i 23. siječnja 2023. (ls 328-329), ne zaključuje da je taj vještak izrijekom potkrijepio tvrdnje tuženice ad. 2 u smislu da je radovima koje je navodno ista poduzela na spornoj građevini izmijenjen identitet te građevine, te kraj očito nesporne činjenice koja se svodi na to da radovi koji su na tom objektu izvođeni nisu rađeni uz suglasnost ovdje tužitelja kao suvlasnika za ½ dijela te građevine temeljem bračne stečevine, samim time je na koncu ovaj sud izveo zaključak da prethodni navodi tuženice ad. 2 nisu od značaja za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Posljedično tome je ovaj uređujući sudac zauzeo stajalište po kojem nema potrebe provoditi dokazni prijedlog tuženica ad. 1. i 2. istaknut u ponovljenom postupku u vidu provođenja novog građevinskog vještačenja sa uviđajem na licu mjesta, a na okolnosti koje su tuženice ad. 1. i 2. istaknule u njihovom podnesku zaprimljenom 20. veljače 2023.

21. Nadalje, a što se tiče dokaznih prijedloga koji su od stranaka predloženi nakon što je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak na ročištu održanom 15. siječnja 2018.g., a pritom se misli na dokazne prijedloge tužitelja sa ročišta za glavnu raspravu od 22. listopada 2018.g. da se u svojstvu svjedoka saslušaju ZZ i DZ, ukazuje se od strane ovog suda da on te dokazne prijedloge nije mogao uzeti u obzir jer tako propisuje odredba iz čl. 299 st. 3 ZPP -a, a slična je situacija i glede dokaznog prijedloga tužitelja iz njegovog podneska zaprimljenog 12. ožujka 2023. u dijelu gdje je isti predlagao da se u svojstvu svjedoka saslušaju MZŽ, ZZ, IZ i ŠZ. Što se tiče traženja tužitelja sa ročišta od 22. listopada 2018.g. da se u ovoj pravnoj stvari u svojstvu svjedoka sasluša prije navedeni IZ, ukazuje se od strane ovog suda da su tog svjedoka do zaključenja prethodnog postupka predlagale saslušati tuženice ad. 1 i 2 te su iste na prije navedenom ročištu odustale od tog dokaznog prijedloga, kao što se ukazuje da ovdje tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predlagao dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka IZ, radi čega je ovaj sud na prije navedenom ročištu također pozivom na odredbu iz čl. 299 st. 3 ZPP-a odlučio da se u ovoj pravnoj stvari neće provoditi dokaz saslušanjem toga svjedoka. U odnosu na preostale dokazne prijedloge tužitelja iz njegovog podneska zaprimljenog u spis 12. ožujka 2023. i to u dijelu da se u svojstvu svjedoka sasluša ŽZ, ukazuje se da je prije navedeni saslušan u tome svojstvu na ročištu koje je u ovoj pravnoj stvari održano 27. kolovoza 2018. kada je isti dao opširan iskaz, a što se tiče predloženog svjedoka RZ, obzirom je isti u prije navedenom podnesku tužitelja predlagan da se sasluša na okolnost tko je izvodio i financirao radove na predmetnoj nekretnini, dakle isti je, barem po mišljenju ovog suda, predložen na okolnosti koje se tiču tužbenog zahtjeva koji je već pravomoćno presuđen (misli se na inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev pod točkom 1.), što je doprinijelo tome da sud odluči da nema potrebe niti da se RZ poziva i saslušava u svojstvu svjedoka u ponovljenom postupku.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 2 ZPP -a, a radi se o situaciji kada sud može obzirom na postignuti uspjeh odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, kraj činjenice da je s jedne strane ovdje tužitelj djelomično uspio u njegovom inicijalnom tužbenom zahtjevu u smislu da je sud utvrdio da bi nekretnina koja je predmet ovog spora bila bračna stečevina između njega i tuženice ad. 1 za ½ dijela, a posljedično čemu je sud zauzeo stajalište o djelomičnoj ništavosti onog darovnog ugovora kojeg su dana 16. kolovoza 2004. zaključile ovdje tuženice ad. 1 i 2, sukladno čemu je sud u ponovljenom postupku odlučio poništiti upis prava vlasništva temeljem prije navedenog djelomično ništavog pravnog posla u korist tužene ad. 2 UZ za ½ dijela, te kraj činjenice da je s druge strane sud odbio tužitelja u njegovim tužbenim zahtjevima gdje je isti tražio da ga se utvrdi vlasnikom sporne nekretnine za cijelo te da ga se upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnika uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženice ad. 2, proizlazi po slobodnom uvjerenju ovoga suda da se uspjeh stranaka u ovoj parnici ima smatrati podjednakim, radi čega je u odnosu na parnični trošak pozivom na odredbu iz čl. 154 st. 2 ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove sudske odluke.

Biograd na Moru, 8. travnja 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici Dalii Kanceljak, odvjetnici u Rijeci,

2. Tuženicama ad. 1. i 2. punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Banić i Horački iz Karlovca.