REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-658/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Cvrković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cvrković & Partneri d.o.o., Vukovar, Dr. Franje Tuđmana 21, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg N. Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Kapucinska 21, a isto opunomoćenica ŽŽ, državnoodvjetnička savjetnica, radi priznavanja statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/24-01/40, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 4. ožujka 2024.

II. Poništava se rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, Vukovar, KLASA: UP/I-562-03/22-02/14, URBROJ: 2196-18-03/7-24-14 od 18. siječnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te prvostupanjsko tijelo ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (jednu tisuću dvije stotine pedeset eura) u roku od 60 dana , dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-05/24-01/40, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 4. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, Vukovar, KLASA: UP/I-562-03/22-02/14, URBROJ: 2196-18-03/7-24-14 od 18. siječnja 2024. Citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelj ice, bračnog druga ČŽ, za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu.

2. Tužiteljica u tužbi i podnesku od 12. prosinca 2024. u bitnome navodi kako je pogrešno tumačena intencija zakonodavca, a to je omogućavanje članovima uže obitelji da temeljem stradanja bračnih drugova kao civila tijekom ratnih događanja ili nakon ratnih događanja steknu status člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu. Dodaje da su tuženik i prvostupanjsko tijelo, bez obzira na činjenicu da se protiv tužiteljice i njezinog pokojnog supruga ne vodi kazneni postupak niti su osuđeni za bilo koje kazneno djelo, na temelju mišljenja Povjerenstva za utvrđivanje zapreka, procijenili da postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, a predmetno mišljenje Povjerenstva joj nije niti dostavljeno. Smatra da, ako su tužiteljica i njezin pokojni suprug bili pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koje su sudjelovale u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku ili da su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, da bi se protiv tužiteljice odnosno njezinog pokojnog supruga do sada vodio kazneni postupak ili bili osuđeni. Također ističe da je njezin pokojni suprug bio invalid, odnosno berač kukuruza mu je prije rata otkinuo šaku te nikako nije mogao biti pripadnik, pomagač ili suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koje su sudjelovale u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Osim toga, tuženik i prvostupanjsko tijelo zanemarili su dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Vinkovci od 15. rujna 2022. u kojem se izvješćuje o uzrocima i okolnostima stradavanja njezinog pokojnog te u kojem je jasno i nedvosmisleno navedeno kako je dana 23. siječnja 2001. na području oko mjesta Marinci njezin pokojni suprug aktivirao protupješačku minu zaostalu iz vremena Domovinskog rata te da je od zadobivenih ozljeda preminuo. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U podnesku od 5. ožujka 2025. tuženik se dodatno pozvao na mišljenje Vojno sigurnosno-obavještajne agencije od 6. studenog 2023. označenog stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ te ističe da navođenje razloga zbog kojih je Povjerenstvo donijelo mišljenje o postojanju zapreke nije sadržano u obrazloženju jer su isti sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj: 79/07. i 86/12.) klasificirani stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju državnih tijela u obavljanju poslova iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Dodaje da Povjerenstvo samo na zahtjev nadležnog tijela u propisanom postupku može dostaviti traženi klasificirani dokument koji upućuje na postojanje zakonske zapreke.

5. Tužiteljica u podnesku od 13. lipnja 2025. dodaje da tuženik tek u podnesku od 5. ožujka 2025. spominje mišljenje Vojno Sigurnosno-obavještajne agencije od 6. studenog 2023. Također ističe da je Upravni sud u Osijeku u nekoliko presuda problematizirao činjenicu da se odluke u predmetima kakav je i tužiteljičin temelje na neobrazloženom i nedostavljenom mišljenju Povjerenstva, odnosno da je nemoguće da Povjerenstvo samovoljno, bez osnove i dokaza zaključi kako kod nekog postoji sigurnosna smetnja.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 25. ožujka 2026. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

6.1. Na raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe, navoda iz podnesaka od 12. prosinca 2024. i 13. lipnja 2025., kao i postavljenog tužbenog zahtjeva. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora na ime pristupa na ročište održano dana 25. ožujka 2026. i ročište za objavu presude, za svaku radnju iznos od 1.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV te za za pristojbu po određenju Suda. Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

7. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice s obrazloženjem da je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke iz članka 5. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 84/21., dalje: Zakon) dalo mišljenje da u pogledu tužiteljice i njezinog pokojnog supruga ČŽ postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona te da navedeno mišljenje predstavlja propisani dokaz iz članka 20., 21. i 22. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj: 118/21., dalje: Pravilnik) radi čega prvostupanjsko tijelo niti tuženik nisu mogli donijeti drugačije rješenje.

9. Odredbom članka 5. stavka 1. točkom 1. Zakona propisano je da statuse i prava utvrđena ovim Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.

10. Sukladno članku 20. Pravilnika, u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. Zakona službena osoba će: a) Posredstvom Ministarstva zatražiti dokaz jesu li podnositelj zahtjeva i poginula, umrla ili nestala civilna osoba temeljem koje podnositelj zahtjeva izvodi pravo, sukladno članku 5. stavku 1. točki 1. Zakona bili pripadnik, pomagač ili suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku ili su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju; b) Zatražiti uvjerenje da se protiv podnositelja zahtjeva ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz članka 5. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona od nadležnog općinskog suda prema mjestu prebivališta (ne starije od šest mjeseci); c) Zatražiti potvrdu iz kaznene evidencije tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe jesu li podnositelj zahtjeva i civilna osobe poginula, umrla ili nestala u Domovinskom ratu temeljem koje se izvodi status pravomoćnom sudskom presudom osuđeni za kaznena djela iz članka 5. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona.

11. Prema članku 21. Pravilnika, Povjerenstvo iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika će od nadležnih tijela pribaviti podatke o podnositelju zahtjeva i civilnoj osobi poginuloj, umrloj ili nestaloj u Domovinskom ratu temeljem koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

12. Odredbom članka 22. stavka 1. Pravilnika propisano je da će po pribavljanju dokaza iz članka 24. i 25. ovoga Pravilnika, prvostupanjsko tijelo cjelokupan spis predmeta dostaviti Ministarstvu radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da će nakon utvrđivanja postoji li zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, Ministarstvo predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na daljnji postupak.

13. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

14. Prema ocjeni ovog Suda, osporavanim rješenjem tuženika i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice. Naime, tužiteljica u tužbi osnovano prigovara da u konkretnom slučaju tuženik niti prvostupanjsko tijelo nisu obrazložili na temelju kojih činjenica i dokaza je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke utvrdilo da u konkretnom slučaju na strani tužiteljice ili njezinog pokojnog supruga ČŽ postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

14.1. Spisu tuženika prileži samo dokaz u smislu dopisa navedenog Povjerenstva kojeg je predsjednik Povjerenstva dostavio prvostupanjskom tijelu navodeći postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, ali spisu tuženika ne prileži mišljenje navedenog Povjerenstva pa tužiteljica niti Sud u konkretnom slučaju ne mogu provjeriti osnovanost i pravilnost mišljenja i zaključka navedenog Povjerenstva, a iz kojeg razloga se prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje ne mogu smatrati obrazloženima u smislu standarda iz prethodno citirane odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a.

15. Nadalje, i Visoki upravni sud Republike Hrvatske se u presudi broj Usž- 2665/17 od 21. studenoga 2018. pozvao na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-lll-2086/2016 od 13. ožujka 2018. i na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi T.G. protiv Hrvatske od 11. srpnja 2017. (zahtjev broj 39701/14.), prema kojem je u slučaju postojanja tajnih podataka trebalo navesti dostatne razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju bilo nužno podnositelju zahtjeva potpuno ograničiti uvid u izvješće nadležne sigurnosne agencije u tom slučaju. U presudi se ističe da pravo na uvid u sve dokaze nije apsolutno i može biti ograničeno zbog nekog drugog suprotstavljenog interesa, u ovom slučaju interesa nacionalne sigurnosti te zaštite slobode i prava drugih ljudi, međutim to ograničenje ne može biti tako široko da onemogući podnositelja da učinkovito i stvarno osporava zakonitost rješenja koje pobija u upravnom sporu. To ograničenje treba se svesti na najmanju moguću mjeru koja će istovremeno zaštititi javni interes, ali i pružiti mogućnost podnositelju da uvjeri sud u opravdanost svog zahtjeva. Članak 19. stavak 3. Zakona o tajnosti podataka zahtjeva da se u pogledu onih dokaza otkrivanjem kojih bi mogla nastati šteta poduzmu mjere i radnje kojima će se to spriječiti, uz obrazloženje, a kako nadležni sudovi nisu proveli takav postupak, u kojem je podnositelj na djelotvoran način mogao zaštititi svoja prava u vezi s provedenom sigurnosnom provjerom, došlo je do povrede načela postupovne jednakosti stranaka, tj. povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 85/10. - pročišćeni tekst).

15.1. Prema mišljenju ovog Suda, sukladno prethodno izraženom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojem ograničenje prava na uvid u dokaze treba svesti na najmanju moguću mjeru dostatnu za zaštitu javnog interesa, a s druge strane omogućiti stranci da dokaže osnovanost svog zahtjeva, ovaj Sud osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela nije ocijenio zakonitim.

15.2. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u presudi F.S. protiv Hrvatske od dana 5. ožujka 2024. u odnosu na Republiku Hrvatsku utvrdio povredu članka 1. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer tajne informacije nisu bile izložene stranci, smatrajući da navedeno postupanje predstavlja značajno ograničenje procesnih prava stranke, a naročito u slučaju kada nema drugih alata za provjeru pravilnosti donesene odluke, te iako se navedeni Protokol odnosi na postupovne garancije glede protjerivanja stranaca, tim više navedene garancije moraju vrijediti i u odnosu na hrvatske državljane.

16. Iz navedenih razloga, ovaj Sud je poništio osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i predmet vratio na ponovni postupak, jer je u konkretnom slučaju Sud mišljenja da se radi o slobodnoj ocjeni navedenog Povjerenstva kada Sud ne može sam riješiti upravnu stvar, ali isto tako Sud je ovlašten u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, ocijeniti je li odluka donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a sukladno članku 5. stavku 2. ZUP-a, te je i kod rješenja donesenog po slobodnoj ocjeni, javnopravno tijelo dužno svoju ocjenu obrazložiti, tj. navesti činjenice na temelju kojih je utvrđeno činjenično stanje i donesen zaključak o pravnoj ocjeni kod primjene relevantnih zakonskih odredbi, radi čega je valjalo, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u točkama I. i II. izreke presude.

16.1. U postupku nakon ove presude, prvostupanjsko tijelo će zatražiti od Povjerenstva da tijelu dostavi svoje mišljenje, jer se dopis dostavljen prvostupanjskom tijelu ne može smatrati nespornim dokazom da je navedeno Povjerenstvo zaista u konkretnom slučaju utvrdilo postojanje zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, a ispravnost kojeg mišljenja mora moći biti provjerljiva i od strane javnopravnih tijela, podnositeljice zahtjeva i kasnije Suda pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda. Osim toga, u ponovnom postupku treba se razmotriti mogućnost eventualne djelomične deklasifikacije mišljenja Vojno Sigurnosno-obavještajne agencije od 6. studenog 2023. na način da isto ne bi ugrožavalo zaštitu javnog interesa, sve kako je već obrazloženo.

17. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a te Tbr. 27. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužiteljici priznat trošak na ime zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 25. ožujka 2026. u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a, što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR. Međutim, tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer navedeno nije radnja koja je bila nužna za vođenje spora, radi čega se taj trošak ne može smatrati opravdanim izdatkom i stoga se ne može prevaliti na teret druge strane. K tome, za tužiteljicu nije nastao trošak sudske pristojbe pa se isti ne može niti nadoknaditi. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici ukupno priznati trošak u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana, kao što je i odlučeno u točki III. izreke presude.

18. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 8. travnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I. i II. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke III. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici po opunomoćeniku

2. Tuženiku po opunomoćeniku, uz spis upravnog postupka