Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-99/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H RV A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sonje Meštrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Tödtling, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Tödtling & Partneri, d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Orada Adriatic d.o.o., Cres, Volnik 8, OIB: 86840413543, kojeg zastupa punomoćnik Arsen Stipanović, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipanović – Dušan Miočić, Rijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 91/2025-18 od 11. prosinca 2025., u sjednici održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-91/2025-18 od 11. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 28. studenog 2024., i to ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. prosinca 2023. sklopljenim između tuženika i tužitelja, pa je utvrđeno da radni odnos tužitelja na radnom mjestu „Komercijalist“ nije prestao (točka I. izreke). Isto tako, tom je presudom naloženo tuženiku da vratiti tužitelja na radno mjesto „Komercijalist“, ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s njegovom stručnom spremom, znanjem i iskustvom i da mu osigura sva prava iz radnog odnosa (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. prosinca 2025. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba iz citiranog članka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni ne razumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 28. studenog 2024. i da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto komercijalist.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovorom o radu na neodređeno vrijeme 14. prosinca 2013. za rad na poslovima radnog mjesta komercijalist i da mu je tuženik navedenom odlukom o otkazu ugovora o radu otkazao taj ugovor o radu, zbog poslovno uvjetovanih razloga na temelju odredbi iz članka 115. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR).

6.1. Nije sporno ni to da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke o otkazu, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio i da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

7. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz ugovora o radu od 14. prosinca 2023. proizlazi kako je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu komercijalist na lokaciji u Zagrebu,

- da iz odluke o otkazu od 28. studenog 2024. proizlazi kako se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, odnosno zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga,

- da iz obrazloženja te odluke proizlazi kako je tužitelj u okviru radnog mjesta „Komercijalist“ obavljao poslove u mjestu rada Zagrebu, kao i da je tuženik radi niza okolnosti u poslovanju, posebice reorganizacije poslovanja, odnosno namjeravanim prijenosom dijela poslovanja u segmentu prodaje na povezano Društvo radi ekonomizacije poslovanja i smanjenja troškova, kao i slabijim poslovnim rezultatima izdvojene poslovne jedinice u [adresa], odlučio donijeti niz promjena prilikom čega da će radno mjesto na kojem je zaposlen tužitelj postati suvišno,

- da se dalje u obrazloženju odluke o otkazu navodi kako se tuženik mora prilagoditi ekonomskim promjenama na tržištu, inflaciji i velikom poskupljenju usluga i dobara, situaciji za koju je neizvjesno koliko će trajati, stoga da je potrebno intervenirati radi smanjenja troškova i promijeniti i uskladiti organizaciju rada, uslijed čega da je primoran donijeti odluku o otkazu tužitelju,

- da je tuženik pri donošenju odluke utvrdio kako tužitelja ne može zaposliti na drugim poslovima, a vezano uz starosnu dob tužitelja, tuženik da je utvrdio da isti ne spada u ugroženu i teško zapošljivu skupinu i da je svojim kvalifikacijama i radnim iskustvom u mogućnosti konkurirati na tržištu rada,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće niti sindikat,

- da iz odluku Uprave tuženika od 15. rujna 2024. proizlazi kako je tuženik donio odluku o izdvajanju djelatnosti trgovine u povezano društvo Orada d.o.o., a planirani početak poslovanja po reorganiziranom modelu je 1. siječnja 2025.,

- da iz odluke Uprave tuženika od 23. prosinca 2024. proizlazi kako je nastavno na odluku Uprave tuženika od 15. rujna 2024. radi cjelokupne situacije uzrokovane nesretnim događajem od 9. prosinca 2024. Uprava društva donijela odluku o odgodi planiranog početka projekta izdvajanja djelatnosti trgovine u povezano društvo Orada d.o.o., pa je novi planirani početak poslovanja po reorganiziranom modelu 1. travnja 2025.,

- da iz odluke Uprave tuženika od 1. svibnja 2025. proizlazi kako je nastavno na odluke Uprave od 15. rujna 2024. i 23. prosinca 2024. i provedeni prijenos gospodarske cjeline za Poslovne centre Rab i Pag iz Orada d.o.o. u Orada gourmet d.o.o., Uprava Društva donoijela Odluku o odgodi planiranog početka projekta izdvajanja djelatnosti HoReCa trgovine RH iz tuženika u povezano društvo Orada gourmet d.o.o., faza druga, za poslovne centre Zagreb i Kukuljanovo, a novi planirani početak poslovanja u Orada gourmet d.o.o. za Poslovne centre Zagreb i Kukuljanovo po reorganiziranom modelu je početkom 2026.,

- da iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi kako je kod tuženika od 1. siječnja 2024. bio zaposlen na radnom mjestu komercijalist, a prije toga je bio voditelj poslovne jedinice [adresa] oko 3,5 godine, a u vrijeme donošenja odluke o otkazu na radnom mjestu komercijalist kod tuženika su kao komercijalisti bili zaposleni on u Zagrebu, dok je na području Istre, Rijeke, Raba i Paga bilo zaposleno 5-6 komercijalista, te da su u poslovnoj jedinici [adresa] u trenutku donošenja odluke o otkazu uz njega bili zaposleni još MN, voditelj poslovne jedinice, BN vozač- skladištar, LN, šofer i gospodin N na radnom mjestu vozača, a nitko osim njega nije dobio otkaz, s time što iskazao i to da od donošenja odluke o otkazu, a ni do danas, nije došlo do izdavanja djelatnosti trgovine u društvo Orada d.o.o.

- da iz iskaza svjedoka ŠN u bitnom proizlazi kako je bio predsjednik uprave tuženika od 1. siječnja 2012. pa do kraja siječnja 2025. i da je on donio odluku o reorganizaciji i odluku o otkazu, pri čemu je iskazao da se sektor poslovanja u kojem je tužitelj radio odnosio na opskrbu restorana i hotela na području Zagreba i da je tužitelj je bio jedini komercijalist na tom području, a drugi centri da su bili u Rijeci, na Rabu, Pagu i Istri i tamo su također bili zaposleni komercijalisti. Također, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da na nivou tuženika nije donesena odluka o ukidanju radnog mjesta komercijalist, već je ukinuto radno mjesto u profitnom centru Zagreb, a u svrhu racionaliziranja troškova i poboljšanja rezultata, zbog čega da su poslovni prostori u Zagrebu otkazani, odnosno smanjenja je kvadratura te je zadržan jedan dio prostora, te u trenutku donošenja odluke o otkazu tužitelju da je postojala odluka o prijenosu dijela gospodarske cjeline na povezano društvo Orada d.o.o., sve u svrhu ekonomizacije i smanjenja troškova društva iz razloga što poslovni rezultati u Zagrebu nisu bili zadovoljavajući, dok da poslovna jedinica [adresa] još nije prenesena u povezano društvo.

7.1. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim, a što proizlazi i iz odluke Uprave tuženika od 23. prosinca 2024. i odluke Uprave tuženika od 1. svibnja 2025., kao i iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka ŠN, ranijeg predsjednika uprave tuženika, da tuženik u trenutku donošenja odluke o otkazu tužitelju, kao ni tijekom trajanja ovoga postupka, izdvojenu poslovnu jedinicu [adresa] u kojoj je radio tužitelj i djelatnost trgovine iz iste jedinice nije izdvojio u povezano društvo Orada d.o.o., odnosno Orada gourmet d.o.o., navodeći kao je to izdvajanje tuženik odgodio do početka 2026.

7.2. Prvostupanjski je sud naveo kako je autonomno pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice, ali pri tome da je poslodavac u obvezi navesti konkretno razlog takve reorganizacije poslovanja i dovesti u vezu takav razlog s prestankom potrebe za obavljanjem poslova suvišnog radnog mjesta.

7.3. Kako u konkretnom slučaju iz odluke o otkazu nije jasno koji je razlog prijenosa dijela poslovanja jedinice u Zagrebu jer tuženik navodi sva tri razloga (gospodarski, tehnološki i organizacijski), a što onemogućuje adekvatno ispitivanje odluke o otkazu, to je prvostupanjski sud zaključio, ako bi razlozi prijenosa bili slabi poslovni rezultati izdvojene jedinice u Zagrebu, da je tuženik bio u obvezi navesti koji su to točno rezultati i za koje razdoblje se odnose, a što je propustio učiniti.

7.4. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da je vezan razlozima navedenim u odluci o otkazu i da poslodavac ne može naknadno tijekom sudskog postupka u kojem se osporava dopuštenost odluke o otkazu proširivati razloge za otkaz i nadopunjavati postojeće, zbog čega taj sud nije posebno cijenio izvještaje iz SAP-a koje je tuženik dostavio u prilog svojih tvrdnji o padu prodaje u 2024. u odnosu na 2023., kao što je smatrao nebitnim i ostale razloge na koje je tuženik tijekom postupka upirao kao opravdanje za odgodu prijenosa poslovne jedinice u kojoj je radio tužitelj u drugo povezano društvo.

7.5. Budući da je prvostupanjski sud na temelju prijave na mirovinsko osiguranje utvrdio da je kod tuženika na radnom mjestu komercijalist bilo zaposleno pet radnika, to je smatrao, bez obzira što je tužitelj radio u Zagrebu, a ostali komercijalisti u Rijeci, Puli i Bakru, da je tuženik bio dužan postupiti sukladno odredbi iz članka 115. stavka 2. ZR-a te tužitelja i sve ostale radnike koji su bili zaposleni na istom radnom mjestu komercijalist usporediti jer usporedba pretpostavlja transparentnu i jasnu primjenu kako zakonskih, tako i dodatnih kriterija, a što da je kod donošenja odluke o otkazu izostalo. Stoga je taj sud zaključio da nije mogao utvrditi koje kriterije i u kojem omjeru je tuženik primijenio i kojim kriterijima je dao prednost i na koji način je usporedne radnike u odnosu na primijenjene kriterije bodovao, zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dopušten i da ga je tuženik dužan vratiti na posao primjenjujući odredbu članka 124. stavka 1. ZR-a..

8. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

9. U ovom postupku trebalo je utvrditi je li tužitelju osnovano dan otkaz ugovor o radu, i to iz razloga što je prestala potreba za radom tužitelja kao radnika na poslovima komercijaliste zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga, primjenom odredbe iz članka 115. stavka 1. ZR-a, a kako je to navedeno u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 28. studenoga 2024.

9.1. Prema odredbi članka 115. stavku 1. točki 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom stavka 2. istoga članka, propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Ukazuje se da poslodavac osim tih kriterija može uvesti i dodatne kriterije pritom vodeći računa o svim kriterijima, s time što je autonomno pravo poslodavca odrediti kojem će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije konkretno naznačiti, razmotriti i primijeniti, i u odluci o otkazu ugovora o radu navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz.

11. U konkretnom slučaju tuženik to nije učinio jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da nije poštovao kriterije iz citirane odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a, jer je tuženik kao poslodavac, između pet zaposlenih radnika koji su obavljali poslove komercijaliste kao i tužitelj, trebao prilikom donošenja odluke o otkazu tužitelju, naznačiti koje je radnike uzeo kao usporedne i kojim se kriterijima rukovodio, a što u tuženik nije naznačio, a time nije poštovao ni navedenu odredbu ZR-a.

12. Isto tako, iz pobijane presude proizlazi i nedvojbeno utvrđenje prvostupanjskog suda da iz odluke o otkazu nije jasno koji je razlog prijenosa dijela poslovanja poslovne jedinice u [adresa] u drugo povezano društvo (koje nije bilo izvršeno) jer tuženik u otkazu navodi sva tri razloga (gospodarski, tehnološki i organizacijski), a što onemogućuje adekvatno ispitivanje odluke o otkazu. Pritom se ističe da gospodarski razlozi predstavljaju okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca (smanjenje tržišta, smanjenje opsega posla i dr.), a tehnološki razlozi su posljedica aktivnosti samog poslodavca usmjereni na unapređenje dotadašnjeg načina poslovanja (uvođenje kompjutorskih sistema i dr.), dok su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca uslijed promjene organizacije poslovanja kada dolazi do viška radnika (spajanja odjela, službi i dr.).

12.1. U ovom slučaju tuženik je bio u obvezi kod donošenja odluke o otkazu jasno i nedvosmisleno navesti koji su razlozi osnova odluke o otkazu tužitelju, a ne samo općenito navesti sva tri naznačena zakonska razloga, s time što se ističe da te razloge ne može objašnjavati, odnosno proširivati tijekom ovoga postupka, što je pravilno istakao i prvostupanjski sud, pa je pravilno taj sud ocijenio da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, jer tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužitelju, a na kome je teret dokaza u smislu odredbe članka 135. stavka 3. ZR-a.

13. Imajući u vidu sve navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud trebao saslušati svjedoke predložene od strane tuženika i izvesti dokaz financijskim vještačenjem predloženim od strane tužitelja, jer je pravilno taj sud postupio kada te dokaze nije izveo zaključivši da je izvođenje istih suvišno, a zakonitu i pravilnu pobijanu presudu donio je na temelju ostalih izvedenih dokaza. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi s Tbr. 7. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić