Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-186/2025-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-110/2022-60 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-110/2022-60 od 31. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 14.000,00 eura za zateznim kamatama od 24. lipnja 2022. do isplate, na ime imovinske štete za troškove iznos od 1.597,20 eura sa zateznom kamatom od 31. siječnja 2025. do isplate, na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu od 23. rujna 2019. do 5. studenog 2019. bruto iznos od 205,92 eura sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke, te na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu od 6. studenog 2019. do 30. travnja 2020. neto iznos od 2.496,37 eura s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu neimovinske štete u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2022. do isplate, te dio zahtjeva zatezne kamate na izgubljenu zaradu pod točkom I. izreke koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos prije 16. u mjesecu za prethodni mjesec (točka II. izreke).

2. Odlukom o trošku naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.357,82 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2025. do isplate (točka III. izreke).

3. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjski sud kada djelomično prihvaća tužbeni zahtjev cijeni da tužitelj isti temelji na odredbi članka 7. stavak 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR).

7. Prema ovoj odredbi poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

8. Iz te odredbe proizlazi da je za povredu dostojanstva radnika nužno da je postupanje neželjeno pa ako taj element izostaje, ne može se govoriti o povredi dostojanstva radnika.

9. Nadalje, Konvencija ILO-a br. 190. o nasilju i uznemiravanju, daje definiciju pojma nasilja i uznemiravanja, na način da se pojam „nasilje i uznemiravanje“ u svijetu rada odnosi na niz neprihvatljivih ponašanja i praksi, ili prijetnji od neprihvatljivih prijetnji i praksi, bilo da se radi o pojedinačnoj pojavi ili ponavljanju, čiji je cilj uzrokovati ili koji bi mogli uzrokovati fizičko, psihološko, seksualno ili ekonomsko oštećenje, uključujući rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje.

9. Dakle, prema definiciji koju daje navedena Konvencija nasilja i uznemiravanja su neprihvatljiva ponašanja i prakse, ili prijetnja od istih, neovisno o tome je li riječ o pojedinačnoj pojavi ili ponavljanju, čiji je cilj uzrokovati ili koji bi mogli uzrokovati fizičko, psihološko, seksualno ili ekonomsko oštećenje.

10. Navedenim, u postupku je kao odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo utvrditi o kakvim se to neželjenim (neprihvatljivim) postupanjima u konkretnom slučaju određeno radilo i u čemu se sastoji njihova suprotnost sa ZR-om odnosno drugim zakonima, te jesu li ista kao takva mogla prouzrokovati štetu.

11. Naime, zdravstveni problemi sami po sebi ne znače da je netko uznemiravan/diskriminiran odnosno mobingiran. Uvijek je potrebno utvrditi uzročnu vezu između ponašanja za koja radnik tvrdi da predstavljaju uznemiravanje/ diskriminaciju/mobbing i zdravstvenih problema.

12. Ako sud ocijeni da nema protupravnoga ponašanja za koje je odgovoran poslodavac, tada nema pretpostavki za odštetnu odgovornost poslodavca.

13. Ista je situacija kada zdravstveni problemi, koje uznemiravana /diskriminirana / mobingirana osoba ima, nisu u uzročnoj vezi s uznemiravanjem, diskriminacijom, mobbingom, iako je utvrđeno da uznemiravanje, diskriminacija ili mobbing postoje. Ni tada poslodavac neće odgovarati za te zdravstvene probleme.

14. Zdravstveni problemi radnika ovise o intenzitetu uznemiravanja, trajanju, osobi uznemiravatelja/diskriminatora/zlostavljača i žrtve. Oni mogu biti psihičke prirode, ali i svake druge za koju se ocijeni da dovodi do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

15. Najčešće medicinske dijagnoze kod zdravstvenih problema psihičke naravi, a koje su u pravilu zastupljene kod uznemiravanja/diskriminacije/mobbinga, jesu poremećaj prilagodbe, anksiozno-depresivni poremećaj uzrokovan stresom na radnome mjestu, te posttraumatski stresni poremećaj.

16. Ono što vještaci u nalazu i mišljenju utvrđuju jest postoji li povezanost između ponašanja za koje radnik tvrdi da predstavlja uznemiravanje/diskriminaciju/ mobbing i tih problema, zatim postoje li zdravstveni problemi koje radnik navodi. Vještaci također trebaju dati i elemente temeljem kojih će se moći procijeniti šteta.

17. Posebno je važno istaknuti da vještaci ne donose ocjenu je li radnik bio izložen ponašanju koje on opisuje kao uznemiravanje, diskriminaciju i mobbing. O tome zaključak donosi sud. Vještak ne utvrđuje činjenični supstrat tužbe. On daje svoje mišljenje na temelju činjenica koje se u dokaznome postupku utvrde.

18. Isto je tako moguće da ono što radnik ističe kao događaj temeljem kojega traži sudsku zaštitu, a što je sud temeljem pravila o teretu dokazivanja utvrdio da se zaista dogodilo, ne pruža dovoljnu osnovu da bi se moglo zaključiti da je uznemiravanje ili mobbing počinjen ili da zbog tog/tih događaja ima pravo na sudsku zaštitu.

19. Zbog toga, ako sud ocijeni da se nije dogodilo ono što radnik tvrdi, tada rezultati eventualno provedenoga medicinskog vještačenja nisu relevantni.

20. Prvostupanjski sud smatra da je kod tužitelja došlo do akutne stresne reakcije koja je izazvala utužene posljedice, ali iz obrazloženja odluke nije jasno za koji trenutak sud prvog stupnja ovu reakciju neposredno vezuje odnosno koji su sve „štetni događaji“ mogli biti uzrok stresa kod tužitelja, te iz kojih razloga, kao i o kojem se vremenskom razdoblju radi.

21. Naime, tužitelj upućuje na više stresnih trenutaka (od 21. rujna 2021. vezano uz hitnost situacije i standardni postupak izdavanja krvi, od 24. siječnja 2020. vezano uz nepovjerenje prema poslodavcu, od 11. studenog 2020. vezano uz stresne situacije na poslu, te od 25. listopada 2021. vezano uz neplaćene prekovremene sate).

22. Dakle, treba razjasniti je li tužitelj po svakoj od ovih situacija uznemiren odnosno postoji li s njima u vezi uznemiravanje, te jesu li zdravstveni problemi tužitelja u uzročnoj vezi s tim uznemiravanjem.

23. Nadalje, ukoliko se radi o samo jednom štetnom događaju, na kojem tužitelj zasniva svoj zahtjev, tada treba razjasniti je li hitnost situacije opravdavala odstupanje od formalne procedure, a tim prije što se radilo o situaciji koja se i prije događala, a kada bi se relevantna dokumentacija dostavljala naknadno i to neovisno o standardnom postupku.

24. Pored toga, iskazi svjedoka nisu podudarni s iskazom tužitelja, te radi čega prihvaća samo iskaz tužitelja, a ne i svjedoka, prvostupanjski sud ne navodi jasne i dostatne razloge.

25. Isto tako, nije razjašnjeno i je li tužitelj i prije utuženog razdoblja imao narušenu psihičku ravnotežu, a kako se to spominje tijekom postupka i u žalbenim navodima, te ako jest što je takvo stanje uzrokovalo, i može li se narušenost njegovog psihičkog zdravlja u spornom razdoblju dovesti s tim u vezu.

26. Osim toga, treba utvrditi ukoliko je samo događaj od 21. rujna 2019. uzrok utužene štete, koliko je stres kao izravna posljedica tog događaja trajao odnosno je li nakon ožujka 2020. mogao dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

27. Pritom je za istaći kako samo u okolnostima da je određeni događaj doveo do konkretno nastalih posljedica postoji uzročna veza. Veliku ulogu u tome ima vještačenje međutim, vještačenje nije jedini dokaz u postupku, a sam nalaz i mišljenje vještaka se ocjenjuje upravo kao i svaki drugi dokaz u postupku imajući pritom u vidu stručni karakter tog dokaza.

28. Slijedom iznesenog, kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valjalo je temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, prihvatiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

29. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu procesnu povredu, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 8. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević