Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -252/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu Marijanu Miletiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci i Irena Krstić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, pod poslovnim brojem P- 159/2019-15 od 6. studenog 2025., 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja GJ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, pod poslovnim brojem P- 159/2019-15 od 6. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbačena tužba tužitelja, žali se tužitelj, pobijajući ga zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se isto rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

2. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 117.326,96 EUR-a / 884.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2012. pa do isplate.

5. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsko rješenje pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

6. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Budući, da prvostupanjsko rješenje nije doneseno uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

8. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je izrekom svog rješenja odbacio tužba tužitelja.

9. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je pred tim sudom u tijeku predmetni parnični postupak pod poslovnim brojem P-159/2019, koji da je formiran, nakon što da je raspravnim rješenjem toga suda od 15. travnja 2014. u predmetu pod poslovnim brojem P-324/2011 isti razdvojen u zaseban parnični postupak, zbog podnesene protutužbe tuženika–protutužitelja GJ od 11. travnja 2014., u kojoj da je isti tražio od tužitelja–protutuženika MJ isplatu iznosa od 884.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 15. svibnja 2012. do isplate i to na ime povrata tog iznosa zaprimljenog od strane tužitelja–protutuženika MJ s osnova kupovnine prema Ugovoru o kupoprodaji od 3. veljače 2009., a koja pravna osnova u međuvremenu da je otpala (stjecanje bez osnove), te u tom predmetu da je održano pripremno ročište 17. lipnja 2020., na kojem ročištu da je zaključen prethodni postupak, te da je dana 3. listopada 2023. zaprimljen podnesak tuženika–protutužitelja GJ (u tom predmetu tužitelja), kojim isti da je precizirao tužbeni zahtjev iz tužbe (protutužbe), na način da ga je uskladio sa valutom EUR, potražujući od tuženika isplatu iznosa od 117.326,96 EUR-a / 884.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 15. svibnja 2012. do isplate, kao i naknadu prouzročenog parničnog troška, a druge radnje u postupku da nisu poduzete.

11. Nadalje, uvidom u predmet toga suda pod poslovnim brojem P-283/2022 (ranije P-324/2011), u kojem da je zaprimljena protutužba tuženika – protutužitelja GJ od 11. travnja 2014., da je razvidno, da je taj sud, unatoč raspravnom rješenju od 15. travnja 2014. i razdvajanju protutužbe u zaseban predmet pod poslovnim brojem P-159/2019, nastavio raspravljati kako po tužbi tužitelja MJ, tako i po protutužbi tuženika–protutužitelja GJ od 11. travnja 2014., te u konačnici, nakon što da je tuženik–protutužitelj u tom predmetu i to u podnesku od 3. listopada 2023., uredio svoj protutužbeni zahtjev na isti način kako je to učinio i u predmetu pod poslovnim brojem P-159/2019, tj. uskladio ga sa sadašnjom valutom EUR, donio presudu pod poslovnim brojem P- 283/2022-22 dana 17. studenog 2023., kojom da je odbio, kako tužbeni zahtjev tužitelja–protutuženika MJ, koji se odnosio na raskid ugovora o zajedničkom dovršetku započete izgradnje od 4. lipnja 2008., Aneksa od 4. lipnja 2008., Aneksa od 16. siječnja 2009., te Dogovora – Izjave od 25. ožujka 2010., te na raskid ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, tako i protutužbeni zahtjev tuženika–protutužitelja GJ, kojim isti da je tražio da se naloži tužitelju–protutuženiku MJ isplata iznosa od 117.326,96 EUR-a / 884.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 15. svibnja 2012. do isplate sa osnova stjecanja bez osnove, kao i naknada prouzročenog parničnog troška, a koja presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem Gž-903/2025-2 od 9. listopada 2025. godine i koja presuda da je 5. studenog 2025. godine da je otpremljena strankama tog postupka.

12. Kada je, a imajući u vidu prednje iznijeta utvrđenja, pravilno zaključio, da su ispunjeni uvjeti za odbačaj tužbe tužitelja GJ od 11. travnja 2014., jer da je o zahtjevu iz te tužbe već pravomoćno odlučeno u presudi toga suda pod poslovnim brojem P-283/2022-22 dana 17. studenog 2023., pa, obzirom da je konkretnom slučaju riječ o identičnom tužbenom zahtjevu, koji da proizlazi iz identične činjenične osnove i koji da obuhvaća iste stranke postupka, pa da je udovoljeno, kako subjektivnom, tako i objektivnom identitetu spora, zbog čega da je predmetnu tužbu nužno odbaciti (res iudicata), ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 333. stavka 2. ZPP-a, odbacio predmetnu tužbu, rješavajući kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

13. To stoga, što je člankom 333. stavkom 2. ZPP-a propisano, da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

14. Prema tome, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, pa slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je izrekom svog rješenja odbacio tužbu tužitelja u ovoj pravnoj stvari – ničim se ne dovodi u sumnju zakonitog i pravilnost pobijanog rješenja.

15. Žalitelju je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene navode i za odgovoriti, da, suprotno njegovim žalbenim navodima, iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, pod poslovnim brojem P-283/2022-22 od dana 17. studenog 2023., točkom I.) izreke, odbijen tužbeni zahtjev u tom predmetu tužitelja MJ, protiv tuženika ad. 1) GJ i tužene ad. 2) GJF, kao nasljednice iza pokojnog UJ, kojim je tužitelj zahtijevao da se raskine Ugovor o zajedničkom dovršetku započete izgradnje od 4. lipnja 2008., Aneks od 4. lipnja 2008., te Aneks od 16. siječnja 2009. i Dogovor–Izjava od 25. ožujka 2010., zaključen između tužitelja i tuženika, te da se raskine Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009. a koji da je zaključen između tužitelja i tuženika ad. 1), uz nalog uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo provedbi Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 3. veljače 2009., te je točkom II.) izreke presude odbijen tužbeni zahtjev, iznesen u protutužbi, a koji glasi, nalaže se tužitelju-protutuženiku MJ da isplati tuženiku-protutužitelju ad. 1) GJ iznos od 117.326,96 EUR-a / 884.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2012. do isplate (presuda – stranice od 96 do 104 spisa), te da spisu prileži i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem Gž- 903/2025-2 od 9. listopada 2025. godine, kojom su, točkom I. izreke, odbijene žalbe tužitelja–protutuženika MJ i tuženika–protutužitelja GJ kao neosnovane i potvrđena je presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, pod poslovnim brojem P-283/2022-22 od dana 17. studenog 2023. (presuda – stranice od 106 do 113 spisa).

16. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da je, suprotno njegovim žalbenim navodima, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, pod poslovnim brojem P-283/2022-22 od dana 17. studenog 2023. odlučeno i o protutužbenom zahtjevu u tom postupku tuženika–protutužitelja GJ, a koji protutužbeni zahtjev je istovjetan tužbenom zahtjevu tužitelja u ovoj predmetnoj pravnoj stvari, te je žalitelju suviše i za navesti, da se njegovim prigovorima, koji se odnose na postupanje suda u predmetu pod poslovnim brojem P-283/2022 ničim ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

17. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

18. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskim rješenjem, kao niti postupkom koji mu je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok tužitelju pobijanim rješenjem nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, to je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 8. travnja 2026.

SUDAC

Marijan Miletić