Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2861/2026

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VĐ, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16., 52/25.), rješavajući o žalbi okrivljenika VĐ, kojeg brani odvjetnik Igor Juranović iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d., Nova Gradiška, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, Klasa: 413-01/22-26/1043, Ur.broj: 513-02-7002/25-26-20 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe okrivljenika VĐ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem o prekršaju prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenik ZĐ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura), zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 3. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja.

2. Predmetnim rješenjem o prekršaju na temelju članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske Unije i članka 76.a Prekršajnog zakona od strane fizičke osobe VĐ oduzeta je roba, i to: OPREMA ZA RUDARENJA KRIPTOVALUTA (KORIŠTENA), 13 komada, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju, Klasa: 471-01/22-16/2792, Ur.broj: 513-02-7052/62-22-2.

3. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura).

4. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik ZĐ je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je roba koju je prenosio neispravna i ista se ne može upotrebljavati za svoju originalnu namjenu niti bilo kakvu drugu namjenu. Navodi i da nije bio obaviješten o postupku nakon donošenja rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 2. srpnja 2025.g., niti mu je prevedeno i dostavljeno to rješenje. Ističe i da u postupku nije proveden dokaz na okolnost ispravnosti robe i podobnosti za bilo kakvu namjenu niti je utvrđena vrijednost predmetne robe.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) te u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo apsolutno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

8. Osnovani su žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na zakonitost i obrazloženost odluke o oduzimanju robe. Iz spisa predmeta proizlazi da je postupak vođen ponovno nakon ukidbene odluke ovog suda broj: Ppž-7479/2022 od 2. srpnja 2025. godine. Unatoč tome, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odluku o oduzimanju robe utemeljilo isključivo na pozivanju na odredbu članka 70. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kojom je propisano obvezno oduzimanje robe koja je predmet prekršaja, uz dodatno citiranje članka 76.a Prekršajnog zakona. Međutim, takvo obrazloženje nije prihvatljivo. Naime, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, sama činjenica da je posebnim zakonom propisano obvezno oduzimanje predmeta nije dostatna za izricanje te mjere. Sud je dužan ispitati i obrazložiti postojanje konkretnih razloga iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, uz primjenu načela razmjernosti.

9. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije navelo niti jedan konkretan razlog koji bi opravdao oduzimanje predmeta prekršaja, već se ograničilo na citiranje zakonskih odredbi. Navođenje da se radi o robi komercijalne naravi, s obzirom na količinu robe koju je okrivljenik nosio, odnosno da ista u predmetnoj količini spada prema carinskim propisima u robu komercijalne naravi, a za koju se mora podnijeti carinska deklaracija, predstavlja samo utvrđenje jedne činjenične okolnosti, ali samo po sebi ne predstavlja razlog koji bi opravdao primjenu mjere oduzimanja predmeta.

10. Iako prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak neodređeno u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se odluke o oduzimanju predmeta temelji na odredbi članka 76.a Prekršajnog zakona, bez preciziranja odgovarajućeg stavka tog članka, daljnja konstatacija da je oduzimanje predmeta potrebno „radi zaštite opće sigurnosti, zaštite zdravlja ljudi, zaštite državnog proračuna“, ukazuje da je odluka donesena u smislu odredbe članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona. Međutim, radi se samo o citiranju jednog dijela navedene odredbe, bez davanja preciziranih razloga u ovom konkretnom slučaju, pa pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Budući da utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka onemogućava kvalitetno ispitivanje ostalih žalbenih navoda okrivljenika, ovaj sud se nije upuštao u njihovu ocjenu.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo otklonit će nepravilnosti i manjkavosti na koje je ukazano ovom odlukom te utvrditi sve relevantne činjenice konkretnog slučaja. Posebno će ispitati postoje li razlozi za oduzimanje predmeta iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, odnosno je li oduzimanje nužno radi sprječavanja ponovne uporabe predmeta za počinjenje prekršaja ili radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili drugih zaštićenih vrijednosti, te će o tome dati jasno i konkretno obrazloženje. Dakle, potrebno je obrazloženjem nedvosmisleno podvesti odluku pod odgovarajući stavak članka 76.a Prekršajnog zakona i dati konkretne razloge zašto predmet spada u tu kategoriju. Ovdje ponovo treba ukazati da je pogrešno samo paušalno citirati zakonsku odredbu ili se pozivati na obligatornost propisanu u posebnom zakonu.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je pobijano rješenje o prekršaju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave na ponovni postupak, u kojem će, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, kao i o odredbi članka 210. stavka 3. Prekršajnog zakona, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.