Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-647/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. mr. sc. Andreji Fileš-Ružić odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zast. po pun. iz OD Mađarić iz Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-238/2023-23 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-238/2023- 23 od 16. siječnja 2025.
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke
b) ukida u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke te se u ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu sklopljenoga dana 06.07.2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora, i tužitelja IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, Broj ugovora: 218-50-4243522 (dva jedan osam-pet nula-četiri dva četiri tri pet dva dva), solemniziranoga po Javnom bilježniku Jasenki Crnčec izi Čakovca dana 09.07.2007. pod brojem: OV-12846/07, i to:
- dio odredbe članka 2. /drugo/ navedenog ugovora o kamatnoj stopi i to dio u kojem je ugovoreno da je redovna kamata “promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora”;
- odredba članka 1./prvo/ navedenog ugovora kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak, a koja glasi “Kunska protruvrijednost CHF 29,604.42 (dvadesetdevettisućašestočetiri švicarskih franaka i četrdesetdva centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita;
- dijelovi odredbe članka 7. /sedmo/ navedenog ugovora o načinu otplate i to u dijelu u kojem se za otplatu kredita u mjesečnim anuitetima ugovara valutna klauzula u valuti švicarski franak:
dio koji glasi: “a) dio glavnice kredita u iznosu CHF 24,619.82 otplaćuju se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita …”,
dio koji glasi: “b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 4,984.60 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, …a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita” te dio koji glasi: “Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.”, odnosno u svim dijelovima u kojima se ugovara ili spominje valutna klauzula u valuti švicarski franak te u kojima se ugovara ili spominje da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom banke.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (Grad Zagreb), Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da plati tužitelju IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.515,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje do31.12.2007. godine, po stopi 14% godišnje počev od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine, po stopi 12% godišnje počev od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. godine na dalje po stopi koja se određuje određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od 01.09.2007. godine pa do isplate, računatom na:
na iznos od eur 2,67
od 04.09.2007 pa do isplate
na iznos od eur 15,07
od 06.12.2007. pa do isplate
na iznos od eur 13,80
od 03.01.2008. pa do isplate
na iznos od eur 17,85
od 05.02.2008. pa do isplate
na iznos od eur 20,04
od 04.03.2008. pa do isplate
na iznos od eur 23,86
od 03.04.2008. pa do isplate
na iznos od eur 17,97
od 03.05.2008. pa do isplate
na iznos od eur 19,58
od 05.06.2008. pa do isplate
na iznos od eur 22,30
od 02.07.2008. pa do isplate
na iznos od eur 17,93
od 01.08.2008. pa do isplate
na iznos od eur 18,00
od 02.09.2008. pa do isplate
na iznos od eur 0,01
od 01.10.2008. pa do isplate
na iznos od eur 20,41
od 03.10.2008. pa do isplate
na iznos od eur 0,12
od 01.11.2008. pa do isplate
na iznos od eur 39,33
od 04.11.2008. pa do isplate
na iznos od eur 0,04
od 01.12.2008. pa do isplate
na iznos od eur 26,43
od 02.12.2008. pa do isplate
na iznos od eur 42,52
od 01.01.2009. pa do isplate
na iznos od eur 44,67
od 03.02.2009. pa do isplate
na iznos od eur 46,01
od 03.03.2009. pa do isplate
na iznos od eur 55,91
od 02.04.2009. pa do isplate
na iznos od eur 56,17
od 05.05.2009. pa do isplate
na iznos od eur 0,60
od 29.05.2009. pa do isplate
na iznos od eur 0,01
od 30.05.2009. pa do isplate
na iznos od eur 51,05
od 01.06.2009. pa do isplate
na iznos od eur 47,22
od 01.07.2009. pa do isplate
na iznos od eur 47,95
od 01.08.2009. pa do isplate
na iznos od eur 49,60
od 01.09.2009. pa do isplate
na iznos od eur 0,06
od 01.10.2009. pa do isplate
na iznos od eur 49,13
od 02.10.2009. pa do isplate
na iznos od eur 46,99
od 01.11.2009. pa do isplate
na iznos od eur 0,07
od 01.12.2009. pa do isplate
na iznos od eur 50,30
od 03.12.2009. pa do isplate
na iznos od eur 53,04
od 01.01.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,13
od 01.02.2010. pa do isplate
na iznos od eur 56,78
od 02.02.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,12
od 01.03.2010. pa do isplate
na iznos od eur 55,58
od 03.03.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,13
od 01.04.2010. pa do isplate
na iznos od eur 60,94
od 02.04.2010. pa do isplate
na iznos od eur 59,74
od 01.05.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,19
od 01.06.2010. pa do isplate
na iznos od eur 61,34
od 02.06.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,28
od 01.07.2010. pa do isplate
na iznos od eur 79,01
od 03.07.2010. pa do isplate
na iznos od eur 75,29
od 01.08.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,46
od 01.09.2010. pa do isplate
na iznos od eur 85,89
od 12.09.2010. pa do isplate
na iznos od eur 1,08
od 01.10.2010. pa do isplate
na iznos od eur 81,07
od 25.10.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,84
od 01.11.2010. pa do isplate
na iznos od eur 74,72
od 03.11.2010. pa do isplate
na iznos od eur 1,02
od 01.12.2010. pa do isplate
na iznos od eur 87,54
od 02.12.2010. pa do isplate
na iznos od eur 0,69
od 01.01.2011. pa do isplate
na iznos od eur 104,48 od 04.01.2011. pa do isplate na iznos od eur 92,89
od 01.02.2011. pa do isplate
na iznos od eur 0,26
od 01.03.2011. pa do isplate
na iznos od eur 96,54
od 02.03.2011. pa do isplate
na iznos od eur 0,21
od 01.04.2011. pa do isplate
na iznos od eur 90,94
od 02.04.2011. pa do isplate
na iznos od eur 0,20
od 01.05.2011. pa do isplate
na iznos od eur 91,60
od 03.05.2011. pa do isplate
na iznos od eur 0,22
od 01.06.2011. pa do isplate
na iznos od eur 113,94 od 02.06.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,20
od 01.07.2011. pa do isplate
na iznos od eur 113,81 od 05.07.2011. pa do isplate na iznos od eur 2,02
od 22.07.2011. pa do isplate
na iznos od eur 131,74 od 03.08.2011. pa do isplate na iznos od eur 121,87 od 01.09.2011. pa do isplate na iznos od eur 110,99 od 01.10.2011. pa do isplate na iznos od eur 102,10 od 03.11.2011. pa do isplate na iznos od eur 0,11
od 01.12.2011. pa do isplate
na iznos od eur 99,64
od 02.12.2011. pa do isplate
na iznos od eur 105,62 od 03.01.2012. pa do isplate na iznos od eur 109,74 od 02.02.2012. pa do isplate na iznos od eur 110,19 od 02.03.2012. pa do isplate na iznos od eur 106,99 od 03.04.2012. pa do isplate na iznos od eur 108,73 od 01.05.2012. pa do isplate na iznos od eur 110,02 od 02.06.2012. pa do isplate na iznos od eur 106,42 od 18.07.2012. pa do isplate na iznos od eur 2,49
od 31.07.2012. pa do isplate
na iznos od eur 107,33 od 02.08.2012. pa do isplate na iznos od eur 105,89 od 01.09.2012. pa do isplate na iznos od eur 101,75 od 02.10.2012. pa do isplate na iznos od eur 105,60 od 03.11.2012. pa do isplate na iznos od eur 107,30 od 01.12.2012. pa do isplate na iznos od eur 105,89 od 03.01.2013. pa do isplate na iznos od eur 97,97
od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od eur 104,05 od 05.03.2013. pa do isplate na iznos od eur 104,40 od 03.04.2013. pa do isplate na iznos od eur 101,79 od 03.05.2013. pa do isplate na iznos od eur 94,47
od 01.06.2013. pa do isplate
na iznos od eur 93,26
od 02.07.2013. pa do isplate
na iznos od eur 94,89
od 01.08.2013. pa do isplate
na iznos od eur 97,79
od 03.09.2013. pa do isplate
na iznos od eur 101,91 od 03.10.2013. pa do isplate na iznos od eur 99,33
od 05.11.2013. pa do isplate
na iznos od eur 100,55 od 03.12.2013. pa do isplate na iznos od eur 101,92 od 03.01.2014. pa do isplate na iznos od eur 0,42
od 11.01.2014. pa do isplate
na iznos od eur 103,01 od 04.02.2014. pa do isplate na iznos od eur 105,00 od 04.03.2014. pa do isplate na iznos od eur 103,93 od 04.04.2014. pa do isplate na iznos od eur 101,17 od 03.05.2014. pa do isplate na iznos od eur 0,25
od 06.05.2014. pa do isplate
na iznos od eur 100,05 od 03.06.2014. pa do isplate na iznos od eur 100,20 od 02.07.2014. pa do isplate na iznos od eur 1.340,23 od 01.08.2014. pa do isplate na iznos od eur 3,43
od 15.08.2014. pa do Isplate
sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.351,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, računatom od dana donošenja presude tj. od 16. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka uvećan za trošak žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu je podnesen u kojem se navodi da nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja pa se predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik (banka) istom kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojeg su dana 6. srpnja 2007. sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora, te valutnu klauzulu vezanu za švicarski franka, na koji način je protivno načelu savjesnosti i poštenja tužitelj stavljen u neravnopravan položaj a njena ugovorna odredba da je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.
6. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 218-50-4243522 od 6.7.2007. u [adresa] po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 29.604,42 CHF (švicarskih franaka po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita) u svrhu kupnje motornog vozila i to na rok od 84 mjeseca, s promjenjivom kamatom od 5,49% u skladu s Odlukom banke, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF kako je navedeno u čl. 7. Ugovora,
- da je uz Ugovor o kreditu tuženik tužitelju dao i Otplatni plan, koji Ugovor o kreditu je solemniziran po prisjednici kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec,
- da je kredit otplaćen u cijelosti,
- da je u čl. 2. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,49% godišnje i da je promjenjiva, sukladno Odlukama banke,
- da je otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu sa valutom CHF,
- da se osobe u posebnim parnicama mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu čl. 502c ZPP, kojom su proširene subjektivne granice pravomoćnosti presude,
- da se kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira jesu li krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje valutne klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak, utvrđeno između ostalog da je tužena konkretno u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a sve na štetu potrošača, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 01.11.2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008.god. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu, da su u odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva, da su navedeno postupanje banke kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa,
- da je presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.,
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019. kojom je u cijelosti potvrdio drugo- stupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak),
- da je Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika,
- da je presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora,
- da je tužitelj u svom iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka, pa da iskaz tužitelja sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan, životno uvjerljiv i u skladu je sa, u spisu priležećom dokumentacijom i iskazom svjedokinje OL,
- da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu,
- da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica,
- da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužitelja, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd.,
- da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužitelja tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužitelju, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja,
- da tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što ne proizlazi,
- da je tuženik bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze,
- da tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena,
- da su takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci i cijena,
- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Slađane Srnec utvrđeno da je tuženik bez pravne osnove naplatio od tužitelja s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule iznos od 7.515,24 eura,
- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Slađane Srnec jer je dan stručno i objektivno u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja,
- da prigovor zastare nije osnovan smatrajući da je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruge za zaštitu potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2014. za promjenjivu kamatnu stopu a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018., i da treba uvažiti pravno stajalište sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. , pa da zastarni rok u ovom slučaju počinje teći danom utvrđenja ništetnosti iz odredaba predmetnog ugovora navedenih u tužbi.
7. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2007. djelomično ništetne u dijelu u kojem se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužiteljici isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope i na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule ukupan iznos od 7.515,24 eura sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- u daljnjem tekstu:ZZP/03) te odredbe članak 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09-dalje ZZP), ukazujući i na odredbe članka 241., 323., 1111. i 1115. ZOO.
8. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu po jednostranoj odluci tuženika i valutnu klauzulu vezano za CHF.
9. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke, te da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako ni odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
10. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP, koja propisuje, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP.
12. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, a tuženik je sudjelovao u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u parnici pod poslovnim brojem P- 1401/12, pa nema govora o tome da se prvostupanjski sud propustio očitovati o bitnim činjenicama u ovom postupku.
13. Nadalje, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
14. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
15. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
16. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO, kojom odredbom je propisano, da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
17. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
18. Prema odredbi članka 83. ZZP prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
19. Imajući u vidu da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
20. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva
- načela savjesnosti i poštenja, što i sud prvog stupnja u svojoj odluci obrazlaže.
21. S obzirom na nespornu činjenicu, da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
22. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
23. Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informirana glede ugovorene valutne klauzule.
24. Direktiva 93/13 EEZ, propisuje da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
25. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jednostranom odlukom tuženika-banke, tužitelji je temeljem odredbe članka 1111. ZOO stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba, pa je u tom dijelu temeljem odredbe članak 368. stavak 1. ZPP. valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke.
26. Međutim, zaključak suda prvog stupnja, temeljem kojeg je točkom II. izreke presude naložio tuženiku da tužitelju isplati iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od ukupno 7.512,24 eura sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilan i to iz razloga kako slijedi.
27. Naime, sud prvog stupnja otklanja taj prigovor s obrazloženjem da je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina budući da je ovaj postupak pokrenut danom podnošenjem tužbe sudu, te sud o istoj treba odlučiti. Pri čemu treba naglasiti da zastarni rok u ovom slučaju počinje teći danom utvrđenja ništetnosti iz odredaba predmetnog ugovora navedenih u tužbi.
28. Sudu prvog stupnja valja ukazati da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva koji se odnose na preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o kamatnoj stopi počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je odredba o primjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena ništetnom, a u odnosu na preplaćene iznose koji se odnose na promjenu tečaja CHF od trenutka pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je odredba o valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom.
29. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
30. Zbog navedenih proturječnosti a i iz zahtjeva tužitelja nije jasno što potražuje s osnova promjenjive kamatne stope, a što s osnova valutne klauzule, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa je valjalo temeljem odredbi čl. 369. st. 1. i 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
31. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke, jer ista ovisi o uspjehu stranaka u postupku.
32. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odluči o prigovoru zastare dajući za svoja utvrđenja jasne, neproturječne i valjane razloge, a potom će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i to u granicama postavljanog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).
U Splitu, 8. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
