Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-351/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i povrata stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-595/2022-18 od 16. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-595/2022-18 od 16. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I.(I. i II.), II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Zlataru-Stalna služba u Zaboku posl.br. Povrv-1132/2012 od 29.11.2013. u korist ovrhovoditelja INKASO.HR d.o.o., L. Jagera 5, Osijek, OIB: 82925459345 protiv FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku INKASO.HR d.o.o., L. Jagera 5, Osijek, OIB: 82925459345 platiti tužitelju FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 782,01 EUR-a/5.892,04 kn (sedamstoosamdesetdvaeura- jedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos počev od 10. lipnja 2022. pa do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku INKASO.HR d.o.o., OIB: 82925459345, sa sjedištem u [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 62,19 EUR-a (šezdesetdvaeura-devetnaestcenti) u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka preko dosuđenog dijela troška postupka.

IV/ Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troška postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude i to točke I.(I. i II.), II. i IV. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te nadoknadi troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika da se proglasi nedopuštenom ovrha koju je tuženik pokrenuo po računima tužiteljice temeljem presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, posl. br. Povrv- 1132/2012 te da se naloži tuženiku da vrati stečeno bez osnove, odnosno iznos od 5.892,04 kn/782,01 EUR zajedno s zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2022.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica nasljednica iza sada pok. SF temeljem rješenje o nasljeđivanju O-7424/2021 od 19. listopada 2021., kao i da je provedena ovrha nad novčanim sredstvima tužiteljice u iznosu od 5.892,04 kn.

7. Sporno je, je li se ovrha mogla provesti nad sredstvima tužiteljice, odnosno odgovara li tužiteljica za dug ostavitelja SF iz ovršne isprave pravomoćne presude Općinskog suda u Zaboku broj Povrv-1132/12 od 29. studenog 2013.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-1860/2022 od 12. srpnja 2022. proizlazi da je tužiteljica kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ, a što da je sud utvrdio u uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1860/2022,

- da iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2022. proizlazi da je Zahtjev za izravnom naplatom od 4. lipnja 2022. podnio ovdje tuženik Inkaso.HR d.o.o. protiv FF, ovdje tužiteljice, radi izravne naplate novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku posl.br. Povrv-1132/2012 od 29. studenog 2013., a koja su se sredstva u cijelosti trebala naplatiti s računa tužiteljice otvorenog u Erste banci d.d., zajedno sa zateznim kamatama,

- da je tužiteljica kao nasljednica pok. SF naslijedila pravo na povrat vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč br [katastarska čestica] F, jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 20.000,00 kn u društvu Crypto bau d.o.o. Zagreb, ulog na kartici broj 5273 4610 5936 2122 mastercard Revoult na ime ostavitelja, ulog na kartici broj 4745 0340 2019 2424 Visa Contis na ime ostavitelja, potraživanje prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje s osnova pretplate po polici dopunskog zdravstvenog osiguranja u neutvrđenom iznosu,

-da je tuženik u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku br. Povrv-1132/12 od 29. studenog 2013. (koja se odnosila na pok. ĆF kao tuženika, naplatio od tužiteljice kao nasljednice pok. SF iznos od 5.892,04 kn),

- da naslijeđeni jedan poslovni udjel u društvu Crypto bau d.o.o. nije imao nikakvu vrijednost, jer je navedeno društvo po prijavi porezne uprave izbrisano iz sudskog registra bez provođenja postupka likvidacije (navedeno proizlazi iz rješenja o otvaranju i zaključenju skraćenog stečajnog postupka posl.br. St-339/2022-5),

- da je HZZO imao potraživanje prema tužiteljici na ime dospjelih, a ne podmirenih premija dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici ĐF u iznosu od 2.342,75 kn,

- da je tužiteljica platila dug ostavitelja pok. SF s osnova naknade za uređenje voda Gradu Zagrebu u ukupnom iznosu od 4.034,11 kn,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u zk.ul. upisana nekretnina koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište, ukupne površine 430 m2 ([adresa]), te da je ista u vlasništvu 1/1 ČF,

- da iz izvatka proizlazi da je na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva zaključenog u Zadru dana 3. travnja 2003., uknjižen prijenos vlasništva nekretnine u A posjedovnici radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 110.000,00 USD uz primjenu srednjeg tečaja HNB na dan korištenja pozajmice uvećano za zatezne kamate s krajnjim rokom otplate posljednjeg obroka **.**.2004. sa SF u korist ČF, te da se na temelju članka 274. st. 4. i 5. OZ zabilježuje da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine, da se isto tako na predmetnoj nekretnini vodi zabilježba

– odbijen prijedlog za zabilježbu predlagateljice FF, da na nekretnini nema tereta,

- da iz Obavijesti fiducijarnog vjerovnika NF od 24. lipnja 2022. o pokretanju postupka naplate potraživanja proizlazi da AF obavještava nasljednicu iza pok. SF, FF, ovdje tužiteljicu, da je kao fiducijarni vlasnik, pokrenuo proceduru prodaje predmetne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], a koja je uknjižena na njegovo ime radi kratkoročne pozajmice u iznosu od 110.000,00 USD koju je primio pok. ĆF, u cilju naplate njegova potraživanja jer pozajmica nije podmirena,

- da iz e-mail-a fiducijarnog vjerovnika ČF od 26. srpnja 2021. proizlazi da je ČF uputio mail SF u kojem navodi da je u poruku od 17. srpnja 2020., između ostalog, napisao da od 1. srpnja 2020. iznos 217.709,15 USD postaje glavnica na koju se obračunava kamata za dalje, a iznos kamate do 30. lipnja 2021. je 21.770,91 USD i s obzirom da nije bilo uplata do tog dana, ukupan dug da je 239.480,06 USD, da iznos kamate do 30. lipnja 2022. iznosi 23.948,00 USD pa ukoliko dug ne bude vraćen u cijelosti da će isti biti umanjen za iznos uplata ako ih bude do 30. lipnja 2022., te ukoliko ima primjedbe da iste napiše,

- da se iz fotografija s Google street view stranice vidi sa vanjske strane, od strane ceste, kuća (ograda, dvorište) koja se nalazi u [adresa], a koja nekretnina da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica]., da su iz cjenika nekretnina (list spisa 50) sa web stranice njuskalo.hr razvidne cijene nekretnina površina između 240 m2 i 504,8 m2, na području Zadra, [adresa], a čije cijene da su između 309.000,00 EUR do 1.295.000,00 EUR,

- da je iskaz tužiteljice sud ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem navodi da jedan poslovni udjel u društvu Crypto bau d.o.o. nije imao nikakvu vrijednost, jer je navedeno društvo po prijavi porezne uprave izbrisano iz sudskog registra bez provođenja postupka likvidacije, kao i da prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje nije imala potraživanje, nego je HZZO imao potraživanje prema tužiteljici na ime dospjelih, a ne podmirenih premija dopunskog zdravstvenog osiguranja, jer je navedeno u skladu s dopisom HZZO-a od 26. travnja 2022.,

- da je iskaz tužiteljice sud ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da nije isplaćivala niti ima namjeru isplaćivati dug prema ČF jer je tražbina fiducijalnog vlasnika veća od vrijednosti nekretnine, da tužiteljica tijekom postupka nije niti predlagala izvođenje dokaza kojima bi se dokazala vrijednost navedene nekretnine, nego je vrijednost nekretnine sama procijenila, pa stoga da ne može znati kolika je vrijednost navedene nekretnine, da je iskaz ocijenio nevjerodostojnim i u dijelu u kojem je navela da nije bilo uloga na karticama koje je naslijedila i to kartici br. 5273 4610 5936 2122 Master card Revoult, kao niti uloga na kartici br. 4745 0340 2019 2424 Visa contis, a da podatke o stanju na računima nije dobila,

- da tužiteljica tvrdi da na računima nije bilo sredstava i istovremeno tvrdi da o stanju na računu nije dobila potvrdu od banke, a ne navodi kako zna da na računima nije bilo sredstava iako nije dobila potvrdu banke o stanju na računima, da je nelogično da nakon više godina od smrti ostavitelja nasljednica nije otišla u banku provjeriti stanje po računima te da nije dobila potvrdu o stanju na računu.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je platila dug ostavitelja pok. SF s osnova naknade za uređenje voda Gradu Zagrebu u ukupnom iznosu od 4.034,11 kn, međutim, nije dokazala je li na računima pok. SF broj 5273 4610 5936 2122 mastercard Revoult na ime ostavitelja, i broj 4745 0340 2019 2424 Visa Contis na ime ostavitelja, bilo novčanih sredstava i u kojem iznosu, niti je do zaključenja prethodnog postupka predlagala da sud navedene podatke pribavi službenim putem jer iste nije uspjela dobiti. Dakle, tužiteljica nije dokazala da na navedenim računima, a koji su navedeni u rješenju o nasljeđivanju, nije bilo novčanih sredstava, kao što nije dokazala da je vrijednost imovine –nekretnine a u vezi koje je naslijedila pravo na povrat vlasništva, manja od vrijednosti duga radi kojega je uvjetno preneseno vlasništvo (fiducijarno vlasništvo), odnosno nije dokazala na temelju koje činjenice je prestala postojati tražbina tuženika, odnosno da je ispunjene tražbine onemogućeno. Stoga, tužiteljica da nije dokazala postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96., 29/99. i 42/00 dalje-OZ), kao što nije dokazala niti postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ odnosno da ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da na temelju nje nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika. Isto tako, tužiteljica da tijekom postupka nije niti predlagala izvođenje dokaza kojima bi dokazala postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, odnosno da je nastupila zastara utužene tražbine, pa da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, kao ni povrede iz odredbe članak 354. stavak. 2. točka 11. ZPP na koje ukazuje žalitelj.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava jer je osnovano prvostupanjski sud, primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

12. Prema odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, 35/05, dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok je stavkom 3. citirane odredbe propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, s time da nasljednik odgovara svojom a ne samo naslijeđenom imovinom, ali samo do visine naslijeđene imovine koja ustvari predstavlja vrijednost za koju je u trenutku ostaviteljeve smrti uvećana nasljednikova imovina.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, a polazeći od činjenice da je tužiteljica, sukladno odredbama ZN, u trenutku smrti ostavitelja postala njegov nasljednik odnosno naslijedila njegovu imovinu, da je odlučna činjenica za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari upravo što je od imovine u trenutku smrti njen suprug imao u vlasništvu, što je sud i utvrdio te za to svoje utvrđenje dao valjane razloge, a ne, kako to pogrešno smatra tužiteljica da nije bila dužna platiti sporni iznos, jer da je imovina koju je naslijedila manje vrijednosti od potraživanja tuženika spram prednika iste.

14. Naime, tužiteljica na kojoj je teret dokaza tijekom postupka nije dokazala da na računima navedenim u rješenju o nasljeđivanju nije bilo novčanih sredstava, niti je na tu okolnost predložila dokaze do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP), kao što nije dokazala ni svoje navode da pravo na povrat vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], kč br [katastarska čestica] [adresa], ne predstavlja ostavinu pok. SF, odnosno da je vrijednost imovine–nekretnine a u vezi koje je naslijedila pravo na povrat vlasništva, manja od vrijednosti duga radi kojega je uvjetno preneseno vlasništvo (fiducijarno vlasništvo). Dakle, nije dokazala stvarni iznos duga prema JFupisanom fiducijarnom vlasniku, ni vrijednost nekretnine koja je prenesena u vlasništvo istog, kao ni da se dug ne otplaćuje, ni navod da je JF pokrenuo postupak prodaje navedene nekretnine kako bi namirio svoju tražbinu te je li nekretnina prodana a dug podmiren, dok je u zemljišnim knjigama i dalje upisana zabilježba da je prijenos prava vlasništva učinjen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 110.000,00 USD uvećano za zatezne kamate, te ista i dalje ima pravo na povrat prava vlasništva a kako je to navedeno u rješenju o nasljeđivanju, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u primjeni odredbi članka 221.a. u vezi članka 219. ZPP.

15. Dakle, tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala postojanje razloga zbog kojeg je upućena da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno nije dokazala da bi ovrha bila nedopuštena, slijedom čega se žalba iste ukazuje neosnovanom.

16. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. i 155. ZPP, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

17. Budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, te nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, pa je žalbu žalitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac