Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-2775/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, u Križevcima, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-982/2024-22 od 25. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. kao neosnovana, dok se žalba tužitelja HZ djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-982/2024-22 od 25. srpnja 2024. se:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim je točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,
b) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkama III., V. i VI. izreke usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja,
c) potvrđuje u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkom VII. izreke naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.938,73 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, dok se u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja u dijelu kojim izrekom prvostupanjske presude nije odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka za pristup na ročište za objavu presude kao i o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja za sastav podneska od 12. listopada 2022. preinačuje, na način da ista presuda u tom dijelu glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju daljnje parnične troškove (pored pravomoćno dosuđenih troškova u iznosu od 1.938,73 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom kao u točki VII. izreke prvostupanjske presude) u iznosu od 312,50 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu, broj 215542 zaključen dana 12.03.2008. godine između tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Nova hrvatska banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 78427478595 (ranijeg naziva tvrtke VOLKSBANK d.d. i SBERBANK d.d.) kao kreditora, a solemniziran dana 12.03.2008. godine kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, H
[adresa] pod poslovnim brojem OV-3551/2008."
II. Utvrđuju se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 215542 zaključenog 12. ožujka 2008. godine između tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595 (ranijeg naziva tvrtke VOLKSBANK d.d. i SBERBANK d.d.) kao kreditora, solemniziranog 12. ožujka 2008. godine kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-3551/2008, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama tuženika te u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak.
III. Utvrđuje se da je odredba Ugovora o kreditu 215542 zaključenog 12. ožujka 2008. godine između tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595 (ranijeg naziva tvrtke VOLKSBANK d.d. i SBERBANK d.d.) kao kreditora, solemniziranog 12. ožujka 2008. godine kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz [adresa] poslovnim brojem OV-3551/2008 ništetna u dijelu u kojemu ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita iz članka 6. točke 6.1. Ugovora u kojoj je navedeno kako je naknada određena „…Jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate…“
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužitelju HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.712,97 eur za zateznom kamatom
-na iznos od 1,72 eur od 03.04.2008. godine do isplate;
-na iznos od 11,74 eur od 27.10.2008. godine do isplate;
-na iznos od 0,38 eur od 25.11.2008 godine do isplate;
-na iznos od 12,99 eur od 29.12.2008. godine do isplate;
-na iznos od 14,71 eur od 26.01.2009. godine do isplate;
-na iznos od 15,57 eur od 25.02.2009. godine do isplate;
-na iznos od 13,52 eur od 25.03.2009. godine do isplate;
-na iznos od 13,22 eur od 27.04.2009. godine do isplate;
-na iznos od 10,01 eur od 25.05.2009. godine do isplate;
-na iznos od 7,19 eur od 26.06.2009. godine do isplate;
-na iznos od 8,17 eur od 27.07.2009. godine do isplate;
-na iznos od 10,27 eur od 25.08.2009. godine do isplate;
-na iznos od 9,07 eur od 25.09.2009. godine do isplate;
-na iznos od 7,91 eur od 25.11.2009. godine do isplate;
-na iznos od 10,58 eur od 28.12.2009. godine do isplate;
-na iznos od 13,12 eur od 25.01.2010. godine do isplate;
-na iznos od 15,78 eur od 25.02.2010. godine do isplate;
-na iznos od 15,08 eur od 25.03.2010. godine do isplate;
-na iznos od 19,57 eur od 26.04.2010. godine do isplate;
-na iznos od 18,41 eur od 25.05.2010. godine do isplate;
-na iznos od 20,67 eur od 28.06.2010. godine do isplate;
-na iznos od 33,38 eur od 26.07.2010. godine do isplate;
-na iznos od 30,49 eur od 25.08.2010. godine do isplate;
-na iznos od 41,34 eur od 27.09.2010. godine do isplate;
-na iznos od 35,62 eur od 25.10.2010. godine do isplate;
-na iznos od 31,31 eur od 25.11.2010. godine do isplate;
-na iznos od 44,41 eur od 27.12.2010. godine do isplate;
-na iznos od 52,50 eur od 25.01.2011. godine do isplate;
-na iznos od 46,63 eur od 07.03.2011. godine do isplate;
-na iznos od 47,49 eur od 05.04.2011. godine do isplate;
-na iznos od 43,28 eur od 05.05.2011. godine do isplate;
-na iznos od 44,58 eur od 06.06.2011. godine do isplate;
-na iznos od 58,91 eur od 30.06.2011. godine do isplate;
-na iznos od 60,93 eur od 05.07.2011. godine do isplate;
-na iznos od 76,79 eur od 08.08.2011. godine do isplate;
-na iznos od 71,03 eur od 05.09.2011. godine do isplate;
-na iznos od 62,06 eur od 05.10.2011. godine do isplate;
-na iznos od 61,82 eur od 07.11.2011. godine do isplate;
-na iznos od 60,84 eur od 05.12.2011. godine do isplate;
-na iznos od 64,10 eur od 05.01.2012. godine do isplate;
-na iznos od 67,69 eur od 06.02.2012. godine do isplate;
-na iznos od 67,79 eur od 05.03.2012. godine do isplate;
-na iznos od 65,54 eur od 05.04.2012. godine do isplate;
-na iznos od 66,46 eur od 07.05.2012. godine do isplate;
-na iznos od 67,80 eur od 05.06.2012. godine do isplate;
-na iznos od 66,35 eur od 05.07.2012. godine do isplate;
-na iznos od 66,48 eur od 06.08.2012. godine do isplate;
-na iznos od 65,14 eur od 05.09.2012. godine do isplate;
-na iznos od 62,66 eur od 05.10.2012. godine do isplate;
-na iznos od 65,68 eur od 05.11.2012. godine do isplate;
-na iznos od 66,78 eur od 05.12.2012. godine do isplate;
-na iznos od 66,34 eur od 07.01.2013. godine do isplate;
-na iznos od 61,93 eur od 05.02.2013. godine do isplate;
-na iznos od 64,99 eur od 05.03.2013. godine do isplate;
-na iznos od 65,69 eur od 05.04.2013. godine do isplate;
-na iznos od 64,31 eur od 06.05.2013. godine do isplate;
-na iznos od 60,25 eur od 05.06.2013. godine do isplate;
-na iznos od 57,73 eur od 05.07.2013. godine do isplate;
-na iznos od 59,97 eur od 06.08.2013. godine do isplate;
-na iznos od 61,51 eur od 05.09.2013. godine do isplate;
-na iznos od 65,44 eur od 07.10.2013. godine do isplate;
-na iznos od 63,27 eur od 05.11.2013. godine do isplate;
-na iznos od 64,24 eur od 05.12.2013. godine do isplate;
-na iznos od 65,04 eur od 07.01.2014. godine do isplate;
-na iznos od 66,55 eur od 05.02.2014. godine do isplate;
-na iznos od 68,13 eur od 05.03.2014. godine do isplate;
-na iznos od 67,32 eur od 07.04.2014. godine do isplate;
-na iznos od 65,74 eur od 05.05.2014. godine do isplate;
-na iznos od 65,02 eur od 05.06.2014. godine do isplate;
-na iznos od 65,34 eur od 21.07.2014. godine do isplate;
-na iznos od 67,33 eur od 06.08.2014. godine do isplate;
-na iznos od 69,36 eur od 05.09.2014. godine do isplate;
-na iznos od 69,18 eur od 06.10.2014. godine do isplate;
-na iznos od 70,20 eur od 05.11.2014. godine do isplate;
-na iznos od 71,67 eur od 05.12.2014. godine do isplate;
-na iznos od 71,07 eur od 05.01.2015. godine do isplate;
-na iznos od 71,90 eur od 05.02.2015. godine do isplate;
-na iznos od 57,88 eur od 06.03.2015. godine do isplate
i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužitelju HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 301,07 eur za zateznom kamatom
-na iznos od 3,06 eur od 25.09.2009. godine do isplate;
-na iznos od 3,04 eur od 25.11.2009. godine do isplate;
-na iznos od 3,09 eur od 28.12.2009. godine do isplate;
-na iznos od 3,13 eur od 25.01.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,17 eur od 25.02.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,16 eur od 25.03.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,23 eur od 26.04.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,21 eur od 25.05.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,25 eur od 28.06.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,45 eur od 26.07.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,40 eur od 25.08.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,58 eur od 27.09.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,49 eur od 25.10.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,42 eur od 25.11.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,62 eur od 27.12.2010. godine do isplate;
-na iznos od 3,75 eur od 25.01.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,66 eur od 07.03.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,67 eur od 05.04.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,61 eur od 05.05.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,63 eur od 06.06.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,86 eur od 30.06.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,89 eur od 05.07.2011. godine do isplate;
-na iznos od 4,14 eur od 08.08.2011. godine do isplate;
-na iznos od 4,05 eur od 05.09.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,91 eur od 05.10.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,90 eur od 07.11.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,89 eur od 05.12.2011. godine do isplate;
-na iznos od 3,94 eur od 05.01.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,99 eur od 06.02.2012. godine do isplate;
-na iznos od 4,00 eur od 05.03.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 05.04.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,98 eur od 07.05.2012. godine do isplate;
-na iznos od 4,00 eur od 05.06.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,97 eur od 05.07.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,98 eur od 06.08.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 05.12.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,92 eur od 05.10.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 05.11.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,98 eur od 05.12.2012. godine do isplate;
-na iznos od 3,97 eur od 07.01.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,90 eur od 05.02.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,95 eur od 05.03.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 05.04.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,94 eur od 06.05.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,88 eur od 05.06.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,84 eur od 05.07.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,87 eur od 06.08.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,90 eur od 05.09.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 07.10.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,92 eur od 05.11.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,94 eur od 05.12.2013. godine do isplate;
-na iznos od 3,95 eur od 07.01.2014. godine do isplate;
-na iznos od 3,98 eur od 05.02.2014. godine do isplate;
-na iznos od 4,00 eur od 05.03.2014. godine do isplate;
-na iznos od 3,99 eur od 07.04.2014. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 05.05.2014. godine do isplate;
-na iznos od 3,95 eur od 05.06.2014. godine do isplate;
-na iznos od 3,96 eur od 21.07.2014. godine do isplate;
-na iznos od 3,99 eur od 06.08.2014. godine do isplate;
-na iznos od 4,02 eur od 05.09.2014. godine do isplate;
-na iznos od 4,02 eur od 06.10.2014. godine do isplate;
-na iznos od 4,03 eur od 05.11.2014. godine do isplate;
-na iznos od 4,06 eur od 05.12.2014. godine do isplate;
-na iznos od 4,05 eur od 05.01.2015. godine do isplate;
-na iznos od 4,06 eur od 05.02.2015. godine do isplate;
-na iznos od 55,12 eur od 06.03.2015. godine do isplate
i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužitelju HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 138,61 eur za zateznom kamatom od 13. ožujka 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužitelju HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od .938,73 eur sa zateznom kamatom od 25. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim točkom VII. izreke presude tužitelju nisu priznati daljnji troškovi postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žali se i tuženik, pobijajući točke III., V., VI. i VII. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi trošak postupka tuženiku, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
7. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje, da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 215542, zaključen dana 12. ožujka 2008. godine između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, VOLKSBANK d.d., kao kreditora, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništetne odredbe tog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u valuti švicarski franak (CHF), te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, a koja naknada da je određena jednokratno 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna, koja se naplaćuje neposredno prije isplate, te kondemnatorni zahtjev za isplatu preplaćenih, odnosno uplaćenog iznosa iz tih osnova ništetnosti.
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da su pravni prednik tuženika, VOLKSBANK d.d., kao kreditor i tužitelj, kao korisnik kredita, dana 12. ožujka 2008. sklopili Ugovor o kreditu, broj 215542, kojim je kreditor stavio korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od 20.679,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,90%, kao i da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita.
9. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i ocjenu osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjev tužitelja, utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:
- između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika, kao kreditora, da je 12. ožujka 2008. zaključen Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 20.679,80 CHF po srednjem tečaju za CHF kreditora važećeg na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,90%, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja;
- odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, da obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. da proizlazi, da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato da je posebno rizična – potrošač u vrijeme zaključenja ugovora da ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, te jednostrano određivanje kamate da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja,
a isto tako da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF;
- u postupku koji da je prethodio sklapanju kredita, tužitelju da nije objašnjeno značenje pojedinih ugovornih odredbi, niti da je upozoren da bi rate mogle rasti, te samo da mu je predan dokument na potpis, bez prethodnih pregovora;
- tuženik da nije učinio vjerojatnim, da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije, nego što to da je to bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba;
- tužitelj, kao korisnik kredita, u svakom slučaju da je u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora;
- predmetni kredit tužitelj da je podignuo kao fizička osoba, te da se iz ničeg ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja, pa iz navedenog da proizlazi tužiteljevo svojstvo potrošača;
- iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Prpića iz društva Darfin d.o.o. ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita da iznosi ukupno 301,07 EUR-a, dok ukupno više plaćeno za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF, uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita, da iznosi ukupno 3.712,97 EUR-a;
- plaćanjem otplatnih obroka, koji da su bili niži od početno ugovorenih, tužitelj da ništa nije primio, odnosno stekao bez osnove, jer cijelu uplatu da je primio tuženik, pa stoga da ne postoji niti tužiteljeva obveza vraćanja, odnosno uračunavanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi;
- prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022., zastarni rok da počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno od 14. lipnja 2018., pa kako tužba u ovom predmetu da je podnesena 14. srpnja 2021. to tuženikov istaknuti prigovor zastare da se u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05) ukazuje neosnovanim;
- u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, da nije sporno da je tuženik trgovac, a tužitelj da je potrošač, te da se tužitelj obvezao neposredno prije isplate kredita platiti tuženiku jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita od 1,10% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna;
- o navedenoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva da se nije pojedinačno pregovaralo, jer istu da je nesporno unaprijed formulirao prednik tuženika, trgovac, zbog čega tužitelj, potrošač, da niti nije imao utjecaja na sadržaj iste, pa da su u pitanju odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a tuženik da nije uspio dokazati suprotno;
- predmetni Ugovor o kreditu da je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po pitanju naknade za obradu kreditnog zahtjeva da se nije pregovaralo, a posebice da se nije pregovaralo niti da je bilo moguće pregovarati o sadržaju općih akata tuženika s tim u svezi;
- prema odredbi članka 81. stavcima 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te sukladno odredbi članka 87. stavku 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba da je ništetna;
- prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa kako u konkretnom slučaju još da nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, to neosnovano tuženik da tvrdi da je zahtjev tužitelja za isplatu iz osnova ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, u zastari;
- tužitelju da pripada pravo na vraćanje uplate u iznosu od 138,61 EUR-a, a koju uplatu da je učinio na ime ispunjenja ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, kojom da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je zaključio, da su ništene ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, kao i odredba kojom da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, ali i da bez tih ništetnih odredbi predmetni Ugovor o kreditu može opstati, pa odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kreditu, presuđujući kao u točki I. izreke prvostupanjske presude, dok u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, zaključujući da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, kao i odredba kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, ništetne, temeljem odredbe članka 323. i odredbe članaka 1111. i 1115. sve Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i /21 – dalje: ZOO/05), iz osnova ništetnosti tih ugovornih odredbi, nalaže tuženiku da isplati tužitelju preplaćene iznose, odnosno plaćeni iznos, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točkama II., III., IV., V. i VI. izreke prvostupanjske presude.
11. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava glavni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja, kao i što je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
12. Stoga, žalbenim navodima tužitelja– kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kao niti žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti također ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama III., V. i VI. izreke prvostupanjske presude usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima, pa se tužitelj i tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zašto je točkama III., V. i VI. izreke prvostupanjske presude usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Nadalje, nije u pravu tužitelj, kada prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu osporava zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
14. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva, pa prvostupanjska presuda u povijanim dijelovima po žalbama stranaka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
15. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja nije donesena uz bitnu postupovnu povredu koju ističe tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba tužitelja zbog tog žalbenog razloga neosnovana.
16. Isto tako, nisu u pravu niti tužitelj, niti tuženik, kada navode da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima po njihovim žalbama temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno kada je usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.
17. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.
18. Tužitelju je, a u odnosu na njegove žalbene navode, i za odgovoriti, da je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, pravilno pri tome zaključujući, da ništetnost samih spornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te ulaznoj naknadi, ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora o namjenskom kreditu.
19. Nadalje, tužitelju je i za navesti, da Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i odredbi kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnog natjecanja, s druge strane (takav stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-1184/2024-2 od 6. veljače 2025.), a tužitelju je suviše i za navesti, da je odredbom članka 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine broj 79/07, 125/07, 73/09, 79/09, 89/09 i 113/99 – dalje: ZZP/07), a koji Zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano, da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
20. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode i za odgovoriti, da on tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nema dvojbe da je isti Ugovor tužitelj sklopio s pravnim prednikom tuženika prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane pravnog prednika tuženika, te da tužitelj nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovorenih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako ni odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a suprotno navedenom tuženik tijekom postupka sudu nije dokazao.
21. Odredbom članka 96. stavkom 1. ZZP/07, koji da je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je, da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istog članka propisano je, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a iz stavka 3. istog članka proizlazi, da je trgovac dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 102. ZZP/07.
22. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15 i 14/19) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
23. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja propisuje, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
24. Tuženiku je i za navesti, da je nesporno da predmetni Ugovora o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako pravni prednik tuženika, koristeći ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema odluci banke (bez obzira nazvanoj odlukom ili metodologijom donesenom na temelju odluke), mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
25. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
26. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
27. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe pravni prednik tuženika je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO/05, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
28. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio pravni prednik tuženika, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu (jer se i Metodologija temelji na Odluci banke), ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
29. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje pravnom predniku tuženika ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja što i sud prvog stupnja u svojoj odluci obrazlaže.
30. S obzirom na nespornu činjenicu, da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente, za koji se veže promjena i način njihove primjene.
31. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
32. Direktiva 93/13 EEZ, propisuje, da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
33. Nadalje, u odnosu na tuženikov istaknuti prigovor zastare tužiteljevog potraživanja iz osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-718/2025-2 od 2. rujna 2025.), pa kako je tužba u ovom predmetu da podnesena 14. srpnja 2021. (tužba – stranice od 1 do 18 spisa), to se tuženikov istaknuti prigovor zastare iz ovog osnova ukazuje neosnovanim;
34. Nadalje, tuženiku je i za navesti, kako se sa tužiteljem, a prema rezultatima dokaznog postupka, nije pregovaralo oko naknade za obradu kredita, jer je u pitanju unaprijed formulirana odredba Ugovora o kreditu (članak 6.1. Ugovora o kreditu), to očito tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.
35. Iako je zasigurno prednik tuženika imao određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom određenom iznosu, kao stvarni trošak, to i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetan predmetni dio članka 6.1. Ugovora o kreditu.
36. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
37. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C- 26/13, navodi se, da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
38. Obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa prednikom tuženika u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ta ugovorna odredba, te je obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 138,61 EUR-a. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu Ugovora o kreditu, kako bi isti mogao predvidjeti posljedice koje iz toga Ugora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu Ugovora o kreditu, o kojoj tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja.
39. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
40. Pitanje zastare u ovom dijelu, sud prvog stupnja je razjasnio i u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Tako je za prigovor zastare sud prvog stupnja utvrdio, da je isti neosnovan, navodeći, da je pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o predmetnoj ništetnosti ugovorne odredbe odredba kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita.
41. Obzirom da je prednik tuženika povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za odobravanje kredita i to u visini od 1,10 % jednokratno na iznos odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, te rezultira tima da je prednik tuženika, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, zbog čega, sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05, tužitelj ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
42. Žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zatezne kamate, razriješeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd-1294/21, u kojoj je naznačeno, da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesvjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.
43. Kako je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrdio tijek zatezne kamate, tj, pitanje nepoštenog stjecanja, to niti u ovom dijelu žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
44. Nadalje, žalbeni navodi tuženiak, koji se odnose na, po sudu prvog stupnja, utvrđenu ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za obradu kredita, nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču onemogućeno je pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020.
45. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ugovorena odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja, a koji i prihvaća ovaj žalbeni sud.
46. Isto tako, tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene prigovore i za navesti, da i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima kada je tečaj CHF u jednom vremenskom periodu otplate kredita bio niži u odnosu na tečaj u vrijeme sklapanja ugovora, time nije došlo do narušavanja pravične ravnoteže ugovornih strana na štetu tuženika, obzirom da se radilo o financijskoj instituciji kojoj su sve okolnosti u vezi mogućnosti naglih promjena tečaja CHF bile poznate, tako da eventualni gubitak zarade od plasiranog kredita predstavlja poslovni rizik.
47. S druge pak strane, plaćanjem manjih mjesečnih anuiteta na strani tužitelja nije došlo do povećanja imovine, slijedom čega nema niti pretpostavki za primjenu odredbe članka 1111. ZOO/05, u pogledu umanjenja pretplaćenog iznosa tužiteljice temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, za iznose koje je tužitelj platio manje, radi manjeg tečaja od početno ugovorenog tečaja u CHF, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje odluke.
48. Prema tome, žalbe tužitelja i tuženika, izjavljene u ovim pobijanim dijelovima zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nisu mogle biti uvažene.
49. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, kojim je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao niti u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkama III., V. i VI. izreke prvostupanjske presude usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi stranaka, valjalo je žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i u ovim pobijanim dijelovima po žalbama stranaka potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao pod a) i b) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
50. Nadalje, neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom VII. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, dok osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim izrekom presude nije odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka za pristup na ročište za objavu presude, kao i o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja za sastav podneska od 12. listopada 2022.
51. To stoga, što je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je za sastav podneska od 12. listopada 2022. tužitelju priznao iznos od 50,00 EUR-a, kao i kada tužitelju nije priznao trošak za pristupa na ročište za objavu presude.
52. Naime, tužitelju za sastav obrazloženog podneska od 12. listopada 2022. (stranice od 344 do 353 spisa) u skladu sa Tbr. 8. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), pripada 100 bodova, koliko je tužitelj i potraživao svojim troškovnikom, a ne 50,00 EUR-a, koliko mu je priznao sud prvog stupnja prvostupanjskom presudom, pa je tuženik za sastav tog podneska dužan tužitelju naknaditi daljnji trošak za sastav podneska od 12. listopada 2022., koji uvećan za 25% PDV-a, ukupno iznosi 187,50 EUR-a.
53. Nadalje, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer svakako je potrebno da se stranka upozna sa sadržajem presude, pa tužitelj, za radnje svog punomoćnika i to za pristup na ročište za objavu presude, na koje ročište je i pozvan od strane suda, a što je i njegovo zakonsko pravo, ima pravo na naknadu tog troška, te je takav trošak tuženik dužan nadoknaditi tužitelju.
54. Prema tome, tužitelju koji je bio putem svog punomoćnika nazočan na ročištu za objavu presude, održanom 25. srpnja 2024 (stranice od376 i do381 spisa), temeljem odredbe članka 154. stavka 5. i odredbe članak 155. sve ZPP-a, pripada pravo na trošak za pristup na tom ročištu i to u skladu za zahtijevanim troškovima (zahtjev tužitelja za troškove postupka – stranice 373 i 374 spisa), a koji trošak, temeljem Tbr. 9. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), iznosi 100,00 EUR-a, koji trošak uvećan za iznos 25% PDV-a ukupno iznosi 125,00 EUR-a, pa je taj iznos na ime troška postupka, kao i iznos od 187,50 EUR-a za sastav podneska od 12. listopada 2022., tuženik dužan naknaditi tužitelju, slijedom čega je, odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane, a uvažavanjem žalbe tužitelja u ovom dijelu kao osnovane, odlučeno kao u dijelu pod c) izreke (članak 380. točke 2 i 3. ZPP-a).
55. Tužitelju je i za navesti, a obzirom da iz stanja spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj dostavio dokaz o plaćanju troškova za preliminarno vještačenje to u navedenim okolnostima isti ne ostvaruje pravo na naknadu tog troška, pa je slijedom navedenog sud prvog stupnja ispravno postupio, kada tužitelju nije priznao trošak za preliminarno vještačenje.
56. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka, obzirom da je on svojom žalbom uspio samo u sporednom potraživanju (troškovima postupka), slijedom čega je odlučeno kao u dijelu pod c) izreke.
57. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.
58. Nepobijani dio (točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.
U Splitu, 8. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac
