Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2684/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, mr. sc. Zrinki Tironi, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu i Jeri Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić i Poljak u Splitu, protiv tuženika TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Perić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4050/2024 od 15. rujna 2025., dana 8. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja pa se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4050/2024 od 15. rujna 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 15. rujna 2025. donio rješenje P-4050/2024 koje u izreci glasi: „Odbija se prijedlog tužitelja za prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-4531/2020.“

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da prihvati prijedlog za prekid postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet razmatranja drugostupanjskog suda jest ocjena pravilnosti i zakonitosti rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog tužitelja za prekid postupka.

6. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako se u predmetnom slučaju radi o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva na način da prvim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom (glavnim tužbenim zahtjevom) tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da navedeni ugovor nije ni nastao, a trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva za ½ dijela nekretnine koja je predmet navedenog ugovora. Kako je prvostupanjski sud razdvojio postupak po trećem eventualno kumuliranim tužbenom zahtjevu, na koje rješenje tužitelj nema pravo posebne žalbe, tužitelj je predložio prekid razdvojenog postupka po trećem eventualno kumuliranim tužbenom zahtjevu. Pobijano rješenje kojim je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za prekid postupka tužitelj smatra nezakonitim ističući da je, s obzirom na eventualnu kumulaciju tužbenih zahtjeva, potrebno da prvostupanjski sud prvo odlučio o prvom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (glavnom tužbenom zahtjevu) i drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, pa tek ako se ta dva zahtjeva odbiju da je potrebno odlučiti o trećem eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

7. U svezi sa žalbenim navodima tužitelja za reći je slijedeće.

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj u predmetu Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-4050/2024 podnio tužbu u kojoj je istakao prvi eventualno kumulirani (glavni) tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da navedeni ugovor nije ni nastao, a trećim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva za ½ dijela nekretnine koja je predmet navedenog ugovora,

- da je prvostupanjski sud rješenjem od 18. siječnja 2022., koje po svojoj pravnoj prirodi, predstavlja rješenje o upravljanju postupkom, razdvojio postupak po trećem eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva) u zasebni postupak pod posl. br. P-4531/2020,

- da je tužitelj zatražio prekid postupka pod posl. br. P-4531/2020 do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-4050/2024,

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za prekid postupka pod posl. br. P-4050/2024 do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. br. P-4531/2020 uz zaključak da odluka o osnovanosti prvog (glavnog) eventualno kumuliranog i drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva nije prethodno pitanje za odluku o osnovanosti trećeg eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva,

- da su eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi u međusobnoj vezi, jer se prvi (glavni) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odnose na zahtjeve za utvrđenjem ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno zahtjev da ugovor uopće nije nastao, dok se treći eventualno kumulirani zahtjev odnosi na zahtjev za utvrđenje prava vlasništva za ½ dijela nekretnine koja je predmet navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Odredbom članka 188. stavak 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

10. Eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva iz odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a umjesna je kada tužitelj nije siguran u postojanju relevantnih činjenica ili pak u pravnu osnovanost istaknutih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i u pravilu kada proizlaze iz bitnog istog činjeničnog stanja. U pravilu je moguće prihvatiti samo jedan od njih jer se međusobno isključuju. Eventualnim spajanjem zahtjeva tužitelj izbjegava drugu parnicu do koje može doći ako tužbu ograniči na jedan zahtjev i ovaj se pokaže neosnovanim, a podnošenjem kumuliranih zahtjeva tužitelj otklanja opasnost da u drugoj parnici bude odbijen i njegov drugi i slijedeći zahtjev zbog činjenične i pravne osnove ocjene koja je suprotna ocjeni danoj u prvom sporu. Stoga u pogledu eventualno istaknutih zahtjeva parnica teče pod rezolutivnim uvjetom, što znači ako sud prihvati prvi zahtjev postaje bespredmetno raspravljanje o drugom i svakom slijedećem zahtjevu, odnosno parnica prestaje teći glede slijedećih eventualno istaknutih zahtjeva. Nadalje, ako se prvi (glavni) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ukaže kao neosnovan, sud istom odlukom odlučuje o eventualnim zahtjevima po redoslijedu kako ih je istaknuo tužitelj, a što ukazuje da djelomična presuda u takvom slučaju ne bi bila dopuštena jer bi mogla dovesti do proturječnih odluka. Također isti razlog nalaže da instancioni sud kada ispituje pobijanu odluku kojom je prihvaćen eventualni zahtjev ispituje pobijanu presudu u cijelosti dakle i u dijelu kojim je primarno istaknuti zahtjev odbijen što ukazuje da je razdvajanje odluka u kumuliranim zahtjevima pravno nemoguće. Naime, kod eventualne kumulacije, gdje postoji prvi (glavni) zahtjev i drugi eventualno postavljeni (s traženjem tužitelja da se prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan), a kod koje tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima i traži da se udovolji samo jednome od njih, ti zahtjevi gledano prema smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, ipak nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom (glavnom) zahtjevu ili obrnuto. Stoga je odvojeno i samostalno odlučivanje o kumuliranim zahtjevima, tako da sud prihvati eventualno postavljeni zahtjev, a ne odluči o prvom zahtjevu ili tako da usvoji oba zahtjeva ili održi na snazi odluku kojom su prihvaćena oba zahtjeva, postupovnopravno nedopušteno.

11. Za navesti je da jednak pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-238/2019-4 od 3. prosinca 2019. u kojoj se navodi: „S istaknutom odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a u institut eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva za sagledati je u svijetlu shvaćanja:

- da takav predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve) koji su u međusobnoj vezi sa prvim zahtjevom - ali ako usvoji prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima, a tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan - izrekom presude takvog ima odbiti i (tek potom) nastaviti postupak po drugom, odnosno po drugim eventualnim tužbenim zahtjevima,

- da kod eventualne kumulacije, gdje postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi eventualno postavljeni (sa traženjem tužitelja da se prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan), a kod koje tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima - i traži da se udovolji samo jednome od njih, ti zahtjevi gledano prema smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a ipak nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto,

- da je odvojeno i samostalno odlučivanje o kumuliranim zahtjevima, tako da sud prihvati eventualno postavljeni zahtjev a ne odluči o prvom zahtjevu ili tako da usvoji oba zahtjeva ili održi na snazi odluku kojom su prihvaćena oba zahtjeva, postupovnopravno nedopušteno,

- da, konkretno, a relevantno za ovaj slučaj, žalbu protiv prvostupanjske odluke o prvom ("glavnom") zahtjevu, valja uvijek tretirati kao žalbu protiv čitave presude (u odluci o prvome, "glavnom", ali i eventualno postavljenom zahtjevu) - pa kada je žalbeni sud odlučivao o žalbi tužiteljice protiv odluke o prvom ("glavnom") tužbenom zahtjevu te našao je osnovanom i prihvatio te preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio prvi ("glavni") zahtjev, a koji je osporenom presudom odbijen kao neosnovan - nije imao osnove otkloniti odlučiti o prvostupanjskoj presudi u odluci kojom je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i tako dopustiti uspjeh tužiteljice sa tim zahtjevom i prvim ("glavnim"),

- da bi u okolnostima ovoga slučaja suprotno shvaćanje vodilo onome što je protivno svrsi instituta eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva i onome što niti tužiteljica nije htjela: ona je htjela i zahtijevala da se prihvati samo jedan od po njoj postavljenih zahtjeva - a svrha te eventualne kumulacije se i iscrpljuje u tome da se udovolji samo jednome od njih.“

Jednak pravni stav Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je i u odlukama Rev-1604/2017 od 29. rujna 2021. i Rev-2304/2019-2 od 10. svibnja 2023.

12. U predmetnom slučaju pravilno prvostupanjski sud primjećuje da se eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi ne mogu tretirati kao prethodno pitanje za slijedeći zahtjev (konkretno u vezi pobijanog rješenja prvi (glavni) i drugi eventualno kumulirani zahtjev kao prethodno pitanje za treći eventualno kumulirani zahtjev). Međutim, kako je naprijed objašnjeno, razdvajanje odluka u kumuliranim zahtjevima nije pravno moguće iz razloga što eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi nisu potpuno samostalni, jer sud mora poštovati redoslijed odlučivanja koji je tužitelj odredio s obzirom da je svrha ovog instituta da se udovolji samo jednom od postavljenih zahtjeva. Nepravilno je odlučivati o slijedećim eventualno kumuliranim zahtjevima prije nego što se odluči o prvom (glavnom) eventualno kumuliranom zahtjevu. Stoga u predmetnom slučaju nije bilo razloga za razdvajanje eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva po tužbi tužitelja od 30. listopada 2020. U tom smislu odluka o razdvajanju postupka trebala bi se smatrati rješenjem o upravljanju postupkom protiv kojeg ne bi bila dopuštena žalba u smislu odredbe članka 278. stavak 1. i 2. ZPP-a. Međutim, sud nije vezan sa odlukom koja se odnosi na upravljanje postupkom. Konačno, odlučivanje o trećem eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu bez da je prethodno odlučeno o prvom (glavnom) tužbenom zahtjevu i o drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, nepravilna je primijenjena odredbe članka 188. stavak 2. ZPP-a i postupovna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP koja može biti od utjecaja na donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Slijedom svega navedenog trebalo je prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 8. travnja 2026.

Sutkinja

Mr. sc. Zrinka Tironi