REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1090/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mateje Marjanović zapisničarke, Igora Nsengiyumva, iz mjesta Bujumbura, država Republike Burundi, državljanin Republike Burundi, kojeg zastupa opunomoćenik Frane Štura, odvjetnik u Zagrebu, Lovinčićeva 1a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite , nakon održane usmene rasprave, 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/31869, URBROJ:511-01-212-24-7 od 11. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1998. u mjestu Bujumbura, država Republika Burundija, državljanin Republike Burundi, alias NB, rođen **.**.2003., država Kingšasa, Demokratska Republika Kongo, državljanin Demokratske Republike Kongo, alias Igor Nsengiyumva, rođen **.**.2003. u mjestu Bujumbura, država Republika Burundi, državljanin Republike Burundi.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako argumenti tuženika o ocjeni nevjerodostojnosti iskaza, nisu dovoljno uvjerljivi da bi doveli do zaključka kako su navodi tužitelja izneseni u zahtjevu i pri saslušanju, neistiniti i nedosljedni. Smatra da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja provedenog u upravnom postupku, te ocjene vjerodostojnosti tužiteljevog iskaza bilo potrebno i nužno uzeti u obzir specifične okolnosti u kojima se nalazi tražitelj azila iz države Burundi. Nemogućnost dostavljanja uvjerljive dokumentacije ili drugih dokaza o zlostavljanju, ne znači nužno kako istih nije bilo, te kako strah tužitelja od progona u državi Burundi ne postoji, već je odraz složenosti i opasnosti situacije iz koje tužitelj bježi. Navodi kako režimi poput onog u državi Burundi često ne ostavljaju zapise o svojim represivnim akcijama, stoga tužitelj nije mogao dokaz navode o arbitrarnom zatvaranju i zadržavanju u zatvoru. Navodi kako tužite lj dolazi iz zemlje podrijetla gdje su ljudska prava i načela kao što je vladavina prava, nešto apstraktno i tužitelju nepoznato, te bez odgovarajuće pravne ili logističke podrške, očekivati kako će tražitelj međunarodne zaštite imati svu potrebnu dokumentaciju, krajnje je nerealno. Upravo na taj način treba promatrati činjenicu što tužitelj nije dostavio dokumentaciju, odnosno dokaze o načinu postupanja N, o arbitrarnom zatvaranju, tako i o članstvu u opozicijskoj stranci FNL Smatra da je za procjenu budućeg rizika odlučna činjenica uvjeti u kojima žive osobe nakon povratka, a ne broj povrataka u Burundi. U vezi s navedenim poziva se na izvješća web stranice www.hrw.org, www.ecoi.net, www.thenewhumanitarian.org, www.acleddata.com, www.burundihri.org , news.un.or.
3. Tijekom spora tužitelj predlaže provesti dokaz saslušanjem tužitelja na jeziku kirundi, jer se tužitelj nije dobro sporazumio sa prevoditeljicom tijekom upravnog postupka. Također predaje sudu i protivnoj strani presliku dokumentacije, za koju tvrdi da je na francuskom jeziku i da se radi o članskoj iskaznici tužitelja iz koje, kako tvrdi proizlazi pripadnost tužitelja oporbenoj stranci CNL, te potvrdama o plaćanju donacije istoj stranci od 2020. do 2024.
4. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri azil tužitelju, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.312,50 Eura.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora ističe kako je tužitelj naveo da je bio član oporbene stranke FNL kao i članovi njegove obitelji i da je skupina Imbonerakure pokušala ubiti tužitelja bacivši bombu na njegovu obiteljsku kuću, pri čemu nitko nije ozlijeđen. S obzirom na to da se radi o eksplozivnoj napravi, malo je vjerojatno da nitko ne bi bio ozlijeđen. Nadalje, tužitelj je iznosio kontradiktorne izjave vezane za članstvo u stranci FNL. Tužitelj je na saslušanju izjavio da je u srednjoj školi bio u mladeži oporbene stranke FNL i da je član od 2014. godine, te o tome nije dostavio konkretne dokaze. Prilikom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tužitelj je izjavio kako ima dokaze o članstvu no iste nikada nije dostavio za potrebe postupka, dok je na saslušanju naveo da nikada nije dobio člansku iskaznicu. Nadalje, upitan je li obnašao neku funkciju u stranci FNL prilikom uzimanja zahtjeva naveo je da je bio zadužen za mlade, dok je na saslušanju izjavio kako nije imao funkciju u stranci. Nadalje, vezano za tužiteljev iskaz koji se odnosi na procjenu budućeg rizika izvješća koja tužitelj navodi u tužbi, tužitelj nije bio politički aktivan na način da je privukao pozornost vlasti, niti je protiv njega podignuta optužnica. S obzirom na to da je tužitelj, ističe tuženik, nakon izražene namjere napustio Republiku Hrvatsku i da je otišao u Švicarsku gdje je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu, može se zaključiti da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu sekundarne migracije prema ciljanoj zemlji Europske unije. Tijekom spora, ističe kako je tužitelj na saslušanju izričito zahtijevao saslušanje na engleskom jeziku iako mu je bilo ponuđeno saslušanje i na engleskom i na francuskom jeziku, kao jeziku službenom u Burundiju.
6. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prije svega valja napomenuti da je presuda donesena u ponovnom postupku nakon presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž- 4492/2024-2 od 13. veljače 2025.. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske smatra da nisu postojali opravdani razlozi za okončanje spora prije no što je tužitelju bilo omogućeno saslušanje pred prvostupanjskim sudom.
10. Stoga je ovaj sud u ponovnom postupku pozvao tužitelja osobno radi saslušanja na koje tužitelj nije pristupio jer je isti napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite te nije prijavio novo boravište u određenom mu roku, o čemu u spisu prileži dokaz u vidu služene bilješke od 18. prosinca 2025., a opunomoćenik tužitelja ne zna gdje se isti nalazi i nije u kontaktu sa strankom koju zastupa.
11. Nadalje, iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 18. rujna 2023. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavan na zapisnik 4 ožujka 2024., radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).
12. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobiča jenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
13. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
14. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka, proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja il i ozbiljnoj nepravdi.
15. Kao razlog napuštanja zemlje podrijetla navodi strah od vladajuće stranke CNDD – FDD.
16. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vezi s čime je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje.
17. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da tužitelj maltretiranje od strane Imbonerakure, temelji isključivo na subjektivnom elementu, a navode o navodnom zlostavljanju nije potkrijepio uvjerljivim dokumentima ili drugim dokazima, niti je za to uložio istinski napor.
18. U odnosu na dokumentaciju koju je tužitelj dostavio tijekom ovog spora i za koju tvrdi da se radi o članskoj iskaznici tužitelja iz koje proizlazi pripadnost oporbenoj stranci CNL te potvrdama o plaćanju donacija istoj stranci 2020. do 2024. , ističe se kako iz istih ne bi proizlazilo, a kao što to tužitelj tvrdi da se radi o dokumentaciji na francuskom jeziku, a osim toga predmetne preslike u suprotnosti su sa izričitom izjavom tužitelja dane na zapisnik pred upravnim tijelom na strani 6. "problemi sa strankom CNDD FDD" kada je tužitelj na pitanje ima li člansku iskaznicu izričito naveo da nema.
19. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.
20. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud nalazi da iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te izričito upozoren da je dužan iznositi sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Ističe se i da je tužitelj tijekom upravnog postupka iskaze dao na engleskom jeziku isključivo na vlastito inzistiranje, što je razvidno iz izjava danih na zapisnik 4. ožujka 2024. kada je tužitelj odgovarao na pitanje razumije li se s prevoditeljicom, te na pitanje ako se školovao na francuskom jeziku, zbog čega želi saslušanje na engleskom jeziku, te kojim jezik bolje razumije engleski ili francuski. Također tužitelj tijekom davanje izjave na zapisnik, niti prilikom podnošenja zahtjeva 18. rujna 2023., niti prilikom saslušanja 4. ožujka 2024. nije tražio prisustvo prevoditelja za kirundi jezik, već je inzistirao na saslušanju na engleskom jeziku, iako mu je bilo ponuđeno i omogućeno i saslušanje na francuskom jeziku, kao jeziku na kojem se tužitelj školovao i kao službeni jezik u Republici Burundi. Stoga se navedeni prigovori tužitelja ocjenjuju neosnovnima.
21. Stoga je, prema ocjeni ovog suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.
22. Konačno u odnosu na provođenje saslušanja tužitelja ističe se kako tužitelj, iako uredno pozvan osobno radi saslušanja, nije pristupio ovom Sudu, te je napustio adresu Prihvatilišta, a opunomoćenik tužitelja nije u kontaktu sa strankom koju zastupa, što predstavlja objektivne okolnosti koje onemogućuju sud da sasluša tužitelja u ovom sporu i u kojim okolnostima je sud, ustrajanje opunomoćenika tužitelja na navedenom dokaznom prijedlogu, cijenio kao zlouporabu procesnih ovlaštenja. U odnosu na mogućnost suda da donese presudu kojom odbija tužbeni zahtjev bez provedenog saslušanja tužitelja u upravnom sporu, osim navedenih objektivnih okolnosti koje onemogućuju Sud u provođenju saslušanja tužitelja, Sud je imao u vidu i presudu Suda EU od **.**.2017., R (C‑348/16, EU:C:2017:591).
23. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
24. Odluka o trošku iz točke II. izreke presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
25. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 8. travnja 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Odvjetnik Frano Štura – e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
