REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-131/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa] Kostajnice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, Narodni trg 2, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i Tomislava Klasića, savjetnika u ODO, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju FK iz [adresa] Kostajnice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.678,43 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužiteljici DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.776,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva FK iz [adresa] Kostajnice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 423,99 EUR za razdoblje do 7. travnja 2026., kao i dio zahtjeva tužiteljice DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od po 210,26 EUR za razdoblje do 7. travnja 2026.

IV. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 nadoknaditi tužiteljima FK iz [adresa] Kostajnice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 1.017,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 14. lipnja 2024. navode da su suvlasnici nekretnine – dvosobnog stana u [adresa], drugi kat desno i to FK u 2/3 dijela, a DK u 1/3 dijela, da je presudom ovog suda od 23. svibnja 2006. broj:Ps-874/2004 nadomješten ugovor o najmu tog stana sa zaštićenom najamninom između njihove prednice ĆK i najmoprimca MK te da su 21. lipnja 2021 s najmoprimcem sklopili ugovor o najmu prema odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje:ZNS), pa kako je presudom Europskog suda za ljudska prava (dalje:ELJSP) u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. utvrđeno da službeno određeni iznos zaštićene najamnine ne predstavlja realnu mjesečnu naknadu za korištenje onom vlasniku čiji se stan nalazi u režimu ZNS-a jer ne omogućava prihod, a predmetni stan površine 80 m2 je na izuzetno atraktivnoj lokaciji i tržišnim bi se iznajmljivanjem mogla ostvariti mjesečna zarada u minimalnom iznosu od 800,00 EUR, to tužitelji predlažu, s obzirom da je zaštićeni najmoprimac u razdoblju od veljače 2021. pa nadalje tužitelju FK plaćao 11,50 EUR na ime zaštićene najamnine, a tužiteljici DK 6,50 EUR mjesečno, donošenje presude kojom se tuženici nalaže da tužitelju FK isplati iznos od 19.307,71 EUR sa kamatama koje na svaki pojedini iznos od po 521,83 EUR teku od dospijeća svakog 15. -og u mjesecu do isplate, počev od 15. veljače 2021. do 15. veljače 2024. odnosno tužiteljici DK iznos od 9.626,29 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od po 260,17 EUR teku od dospijeća svakog 15.-og u mjesecu do isplate za isto razdoblje, sve pozivom na čl.1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija).

1.1. Tužitelji u konačnici predlažu, s obzirom da je među strankama učinjen nespornim iznos tržišne najamnine za njihov stan od 8,82 EUR/m2, donošenje presude kojom se tuženici nalaže da tužitelju FK isplati iznos od 15.678,43 EUR sa kamatama koje na svaki pojedini iznos od po 423,99 EUR teku od prvog idućeg dana od dospijeća i to svakog 16.-og u mjesecu do isplate, počev od 16. veljače 2021. do 16. veljače 2024. odnosno tužiteljici DK iznos od 7.776,98 EUR sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od po 210,26 EUR teku od prvog idućeg dana od dospijeća svakog 16.-og u mjesecu do isplate za isto razdoblje, uz napomenu da su imali u vidu i porezna davanja pobliže objašnjena u podnesku od 6. veljače 2026.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da tužitelji nisu naveli kada i po kojoj osnovi su postali vlasnici, što može biti od utjecaja na pravnu osnovu te aktivnu i pasivnu legitimaciju, da je najmoprimac stana tužitelja u razdoblju od 8. veljače1984. do 10. ožujka 2006. imao prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, što nije razmatrano u postupku Ps-874/2004, a ukazuje na stanovitu pasivnost tužitelja, koji nije znao odnosno nije iskoristio argument nekorištenja stana kako bi ostvario svoje pravne interese u toj parnici, da zaštićena najamnina koju su tužitelji primali nije ona koju su imali pravo primati, slijedom čega smatra da je na tužiteljima teret dokaza o visini takve najamnine jer su ovlašteni i dužni, radi zaštite svojih interesa i prava, provjeravati platne mogućnosti najmoprimca te da visina tržišne najamnine koja se navodi u tužbi u iznosu 800,00 EUR mjesečno nije opravdana, već bi eventualno mogao biti primjeren iznos od 6,99 EUR/m2.

2.1. U tijeku postupka tuženica ističe da je tužitelj FK 1/3 dijela stana stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim 4. studenog 2008., dakle, pravnim poslom svjestan tereta zaštićenog najma, što da upućuje na nedostatak uzročno-posljedične veze između štete koja mu je nastala i postupanja tuženice primjenom ZNS-a, pa da je njegov zahtjev neosnovan u razmjeru tog suvlasničkog dijela te da je prednik tužitelja u parnici Ps-874/2004 svojom pasivnošću doprinio ovdje utuženoj šteti jer nije znao da se osoba, koja je sudskim putem tražila utvrđenje svog statusa zaštićenog najmoprimca, zapravo tijekom cijelog trajanja postupka nije ni koristila predmetnim stanom. Tuženica ustraje na prigovoru po pitanju visine zaštićene najamnine za koju tužitelji navode da su primali u iznosu od 30,79 EUR jer da nije u visini zaštićene najamnine koju su imali pravo primati i navodi kako smatra primjerenim tržišnu najamninu za stan tužitelja u iznosu 8,82 EUR/m2.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, predmet ovog suda P-3511/2021, z.k. izvadak, ugovor o najmu od 21. lipnja 2021., presudu ovog suda od 23. svibnja 2006. broj:Ps-874/2004, izračun visine zaštićene najamnine od 31. siječnja 2024., poštanske uputnice, ispis iz JRO MUP RH za MK, rješenje z.k. odjela ovog suda od 19. veljače 2009. broj:Z-68993/2008, Aneks ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. kolovoza 2010., dopis GSKG d.o.o. od 1. veljače 2024. i privremeno rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine od 18. veljače 2025.

3.1. Na ročištu održanom 9. srpnja 2025. među strankama je učinjena nespornim tržišna cijena najamnine od 8,82 EUR/m2 za stan tužitelja.

3.2. Prijedlog tuženice da sud pribavi dokumentaciju – činjeničnu građu na kojoj temelji svoje tvrdnje – sud nije prihvatio jer nije dokazala postojanje okolnosti iz čl.232.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP) i to uvjerenje o prebivalištu za MK u razdoblju od 1971. do 2024, podatke o OIB [osobni identifikacijski broj]u i prebivalištu za F TK, podatke od Porezne uprave o imovinskim prilikama imenovanih, dokaz o visini pričuve i izračun visine zaštićene najamnine prema površini stana od 80,00 m2 i broju osoba koje su u spornom razdoblju koristile stan.

3.3. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je presudom ovog suda od 23. svibnja 2006. broj:Ps-874/2004 utvrđeno da MK pripada pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa], drugi kat te je nadomješten ugovor o najmu istog sa zaštićenom najamninom između njega, kao najmoprimca i ĆK, kao najmodavca i vlasnika tog stana, u kojem ugovoru su kao članovi domaćinstva upisani D (supruga), Ć (brat) te M, TK i T (djeca), a najamnina je utvrđena u iznosu 123,20 kn mjesečno,

-da je rješenjem z.k. odjela ovog suda od 19. veljače 2009. broj:Z-68993/2008 uknjiženo pravo vlasništva na gore navedenom stanu za korist ĆK i ovdje tužitelja, svakog u 1/3 dijela, temeljem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju, dok je između tužitelja FK, kao davatelja dosmrtnog uzdržavanja i ĆK, kao primateljice dosmrtnog uzdržavanja zaključen u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 4. studenog 2008. te aneks 4. kolovoza 2010. predmetom kojeg je bio i 1/3 dijela gore navedenog stana, slijedom čega su tužitelji suvlasnici i to FK u 2/3 dijela, a

DK u 1/3 dijela,

-da su tužitelji, kao najmodavci zaključili 21. lipnja 2021. ugovor o najmu gore navedenog stana sa zaštićenom najamninom sa MK, kao najmoprimcem, iz kojeg proizlazi da najmoprimac stan koristi sa sinovima TK i F te da najamnina iznosi 123,20 kn mjesečno, od kojeg iznosa FK pripada 2/3 dijela, a DK 1/3 dijela,

-da zaštićena najamnina za gore navedeni stan, prema izračunu od 31. siječnja 2024., iznosi 30,79 EUR,

-da zaštićena najamnina za isti stan, prema očitovanju GSKG d.o.o. od 1. veljače 2024., iznosi 30,79 EUR za razdoblje od 2021. pa nadalje,

-da je tijekom 2022. i 2023. MK plaćao najamninu tužitelju FK u iznosu 82,20 kn te 11,00 EUR, a DK tijekom 2021., 2022. i 2023. u iznosu 41,10 kn te 5,50 EUR,

-da je MK imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] u razdoblju od 18. lipnja 1971. do 8. veljače 1984. te od 10. ožujka 2006., a od 8. veljače 1984. do 10. ožujka 2006. na adresi [adresa],

-da je privremenim rješenjem nadležnog tijela od 18. veljače 2025. utvrđeno da je s danom 1. siječanj 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma te je obveza zaštićenog najmoprimca MK, koji koristi stan tužitelja u [adresa], drugi kat sa članom domaćinstva TK, plaćati dio prosječne najamnine tužitelju FK u iznosu 250,12 EUR, a tužiteljici DK u izosu 124,88 EUR, dok će preostali dio prosječne najamnine isplaćivati tuženica i to tužitelju FK u iznosu 250,12 EUR, a tužiteljici DK u iznosu 124,88 EUR i to do iseljenja zaštićenog najmoprimca,

-da se u obrazloženju gore navedenog rješenja navodi da je stan tužitelja evidentiran u Registru stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava te da isti koriste MK, kao zaštićeni najmoprimac i njegov član domaćinstva TK

-da je između stranaka u tijeku parnica P-3511/2021 radi isplate po istoj osnovi kao u predmetnom postupku, ali za razdoblje od prosinca 2017. do prosinca 2020. te je u istom postupku izveden dokaz vještačenjem na okolnost na visine najamnine koja bi se na tržištu mogla postići za stan tužitelja.

6. U odnosu na pitanje aktivne legitimacije tužitelja FK za 1/3 dijela nekretnine stečenog po osnovi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 4. studenog 2008. napominje se da je tužitelj FK sin primateljice uzdržavanja ĆK te da bi, u svakom slučaju, stekao njezin suvlasnički udio nasljeđivanjem, pa kako je u trenutku sklapanja tog ugovora već bio suvlasnikom u 1/3 dijela nekretnine po osnovi nasljeđivanja, to nema mjesta zaključku da bi sklapanjem tog ugovora za dodatnih 1/3 dijela na bilo koji način pristao na rizik da mu nastane šteta koju potražuje predmetnom tužbom. Slijedom toga neosnovano je i dovođenje u pitanje uzročno posljedične veze u donosu na 1/3 dijela nekretnine stečenih po osnovi spomenutog ugovora.

7. Nadalje, tuženica dovodi u pitanje aktivnu i pasivnu legitimaciju odnosno pravo tužitelja FK zahtijevati naknadu u razlici najamnine s obzirom da je 1/3 dijela nekretnine stekao temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pa u tom pravcu valja istaći da temelj stjecanja u konkretnom slučaju nije od utjecaja na njegovo pravo.

7.1. Naime, zakonodavac je pri uređivanju odnosa iz područja stanovanja institut stanarskog prava zamijenio institutom građanskog prava - najmom, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, pri čemu je posebnu zaštitu predvidio upravo za ranije nositelje stanarskog prava, pa je tako pravni položaj istih uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl.31.st.2.ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne Novine" 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25).

7.2. Nadalje, prema čl.30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

7.3. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, koju se tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu nisu postojala nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

7.4. S obzirom da pozitivnim propisima nije bila ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelji u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo im je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl.30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

7.5. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, slijedom čega se njezini prigovori ukazuju neosnovanim, a time su utvrđeni pasivna legitimacija tuženice te osnov zahtjeva oba tužitelja.

8. Slijedom navedenog tuženica je u obvezi tužiteljima, kao suvlasnicima stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju su pretrpjeli uslijed činjenice da su u spornom razdoblju od veljače 2021. do veljače 2024. bili onemogućeni naplatiti najamninu za svoju nekretninu / stan u visini slobodno ugovorene / tržišne vrijednosti, pri čemu nisu dužni dokazivati da bi tu nekretninu / stan iznajmili jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nisu niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

9. Što se tiče prigovora tuženice da prednik tužitelja u parnici Ps-874/2004 nije iskoristio argument nekorištenja stana od strane najmoprimca MK kako bi ostvario svoje pravne interese, ističe se da je ta parnica pravomoćna okončana, a da okolnost što je MK u određenom vremenskom razdoblju imao prijavljeno prebivalište na drugom kućnom broju u istoj ulici sama po sebi ne upućuje na zaključak da u stanu tužitelja ne bi stanovao. Posebno valja uputiti i na činjenicu da je pravni položaj MK, kao zaštićenog najmoprimca, vrlo jasno utvrđen u privremenom rješenju nadležnog tijela od 18. veljače 2025.

10. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tuženice da zaštićena najamnina koju su tužitelji primali nije ona na koju su imali pravo ističe se da ta okolnost nije odlučna. Naime, tužiteljima pripada razlika između onog iznosa koji su primali (a ne kojeg su eventualno i neizvjesno mogli primati) i onog što bi ostvarili iznajmljivanjem svog stana na tržištu.

11. Slijedom navedenog, kako među strankama nije sporan iznos tržišne najamnine za predmetni stan u iznosu 8,82 EUR/m2, to osnovano tužitelji potražuju da im se isplati razlika između onog iznosa koji su na ime zaštićene najamnine primali (u podnesku od 5. veljače 2026. navode da je tužitelj FK primao 11,50 EUR, a tužiteljica Ena Prpić 6,50 EUR) i onog koji bi ostvarili (80 m2 x 8,82 EUR = 705,60 EUR) umanjeno za porez prema Zakonu o porezu na dohodak.

11.1. Kako sud nalazi da su iznosi koje tužitelji potražuju konačno postavljenim zahtjevom posve primjereni odnosno nalazi da su u spornom razdoblju pretrpjeli imovinsku štetu kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne i zaštićene najamnine, umanjeno za izdatke, poreze i prireze u ukupnom iznosu od 15.678,43 EUR za tužitelja FK te 7.776,98 EUR za tužiteljicu DK, to je tužbene zahtjeve valjalo prihvatiti i odučiti kao u stavcima I. i II. izreke, temeljem prethodno citiranih propisa u vezi s čl.1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.

11.2. Na gore navedene iznose tužiteljima je dosuđena i zatezna kamata prema čl.29. st.1. i 2. ZOO-a koja teče od 8. travnja 2026. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose i razdoblja navedena u stavku III. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan. To stoga što što je visina štete utvrđena u ovom postupku i tuženica dolazi u zakašnjenje tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.5. ZPP-a, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora tijekom postupkom i Tbr.7-9, 40 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podnesaka od 30.8.2024., 21.11.2024. i 6.2.2026. te pristup na ročišta 9.7.2025. i 23.2.2026. po 550,00 EUR te za pristup na ročišta 14.11.2024. i 5.2.2026. po 110,00 EUR, uz pdv u iznosu 1.017,50 EUR - sveukupno 5.087,50 EUR s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelji po pun.

2. tuženica