Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-143/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici dr.sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika BKS Bank AG, Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, OIB: 02138784111, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. veljače 2026. u nazočnosti pun. tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika te objavljene 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju povrata pod brojem kreditnog računa 51016-489, sklopljen između Kvarner banke d.d. Rijeka (sada BKS BANK AG, OIB: 02138784111, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt) kao Vjerovnika i Weltinger d.o.o. za proizvodnju i trgovinu i zastupstvo, [adresa], kao Korisnika kredita te BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KN, iz [adresa], kao založnih dužnika, solemniziranog kod javnog bilježnika Dušana Dobrile, pod brojem OU- 434/2000 od dana 04. svibnja 2000. godine, ništetan te da isti ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva na nekretnini: k. č. br. [katastarska čestica] kuća, radiona, garaža, cisterna i dvorište ukupne površine 909 m2, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] i to na način da se na navedenoj nekretnini uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje upisom prava vlasništva u korist tužiteljice BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.201,25 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-3374/2024 od 15. siječnja 2025. ukinuta je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1460/2017 od 24. rujna 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Predmet spora je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju povrata, broj kreditnog računa 51016-489, koji ugovor je sklopljen između tuženikova pravnog prednika Kvarner banke d.d. Rijeka, kao vjerovnika i tvrtke Weltinger d.o.o., kao korisnika kredita te BN i KN, od 4. svibnja 2000. i zahtjev na nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci provesti brisanje prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], ZU 1687, KO [katastarska općina]- [adresa] i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja upisom prava vlasništva u korist tužiteljice BN.

Među strankama nije sporno kako su tužiteljica, kao založni dužnik i tuženikov prednik, kao banka i vjerovnik, 4. svibnja 2000. sklopili Ugovor o dugoročnom kreditu sa Sporazumom o osiguranja povratka, koji Ugovor je i solemniziran kod javnog bilježnika 4. svibnja 2000. i kojim je korisniku kredita trgovačkom društvu Weltinger d.o.o. [adresa] kao korisniku kredita, isplaćen iznos od 74.750,00 DEM-a, u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju davatelja kredita, Kvarner banke d.d. Rijeka, kako je tužiteljica sa sada pokojnom KN Ugovor potpisala kao založni dužnik te da je Ugovorom dala u zalog nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], koje u naravi predstavljaju kuću, radionicu, garažu, cisternu i dvorište, površine 909 m2.

Iz rješidbe višeg suda proizlazi da je u okolnostima konkretnog slučaja radi odluke o tužbenom zahtjevu u postupku valjalo nedvojbeno utvrditi jesu li predmetne ugovorne odredbe (prije svega one koje se odnose na redovitu kamatu i na ugovorenu stopu zatezne kamate) bile protivne prisilnim propisima i ako da u kom dijelu (u kojoj visini) te slijedom tog utvrđenja i izvesti zaključak radi li se o ništetnim ugovornim odredbama, a što prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio. Iako bi se za sada iz rezultata dokaznog postupka doista moglo zaključiti kako je ugovorena stopa zatezne kamate od 31% godišnje bila protivna propisima o stopi zateznih kamata, potrebno je utvrditi u kom dijelu i u kojoj visini stope se radilo. Imajući u vidu da u smislu članka 324. stavak 1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, viši sud navodi da prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za zaključak prema kojemu i u konkretnom slučaju bez takvih odredbi Ugovor ne može opstati, odnosno prvostupanjski sud nije dao prihvatljive razloge za zaključak prema kojemu bi i cijeli predmetni ugovor bio ništetan.

2. U ponovljenom postupku, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je sud ponovnom ocjenom već izvedenih dokaza temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

3. Ugovorom o kreditu je nesporno ugovorena i primijenjena stopa zakonske zatezne kamate u visini od 31%, suprotno Uredbi Vlade RH o visini stope zatezne kamate od 11. rujna 1996. godine (NN 76/1996), a kojom je izričito određeno kako zatezna kamata iznosi 18% godišnje.

Navedena Uredba Vlade RH predstavlja prisilni propis te je ugovorena stopa zakonske zatezne kamate u izravnoj suprotnosti s istim propisom, na što uostalom upućuje i drugostupanjski sud koji navodi da bi se za sada iz rezultata dokaznog postupka „doista moglo zaključiti kako je ugovorena stopa zatezne kamate od 31% godišnje bila protivna propisima o stopi zateznih kamata.“ Radi se o razlici visine od 13%, odnosno radi jasne predodžbe, za svakih 1,00 EUR zakonskih zateznih kamata koje je tuženik bio ovlašten obračunati temeljem zakona, obračunao je 1,72 EUR. Tuženik je nezakonitim obračunom zakonske zatezne kamate za sebe stekao nerazmjernu korist tako što je na iznos glavnice kredita od 293.067,47 kuna obračunao zatezne kamate u visini od preko 900.000,00 kuna, pri čemu je i primijenio pogrešnu metodu izračuna zakonske zatezne kamate. Na temelju takvog nezakonitog i potpuno nerealnog dugovanja u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-3319/2001 tuženik je stekao vlasništvo založne nekretnine u vlasništvu tužiteljice čija je procijenjena vrijednost iznosila 2.319.139,40 kuna, odnosno dva puta veća od cjelokupnog potraživanja tuženika.

Tuženik je bankarska institucija koja se mora ophoditi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika kod svakog ugovaranja kredita ili drugog bankarskog poslovanja, osobito ako bi time drugu ugovornu stranu stavila u nepovoljniji položaj ili položaj prekomjernog oštećenja. Tuženik je dakle, kao bankarska i kreditna institucija, morao znati da je tada važećim propisima RH propisana zakonska zatezna kamata po stopi od 18% dok je isti, kako iz stanja ovoga spisa nesporno proizlazi (Ugovor o dugoročnom kreditu, Nalaz i mišljenje vještaka), kao neuredan i nesavjestan gospodarstvenik tužiteljici uz odabir pogrešne metode obračuna kamata, dodatno ugovorio te obračunao zateznu kamatu po stopi od 31%, iako je takva stopa bila gotovo dvostruko veća od zakonom dopuštene. Navedeni zaključak potvrđuje i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4423/2023-2 od dana 11. lipnja 2024. godine, gdje sud u bitno usporedivim okolnostima navodi:

„Naime, tuženik je banka koja je u okviru svoje profesionalne djelatnosti i prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a ne samo prilikom njegova ispunjenja, morala postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu čl. 10. st. 2. ZOO-a. To znači da je tuženik i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu kao i u vrijeme kasnijeg ispunjenja ugovora od strane korisnika kredita (plaćanja svakog pojedinog anuiteta) morao znati za ništetne i nepoštene odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula CHF.“

Slijedom navedenog, odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu stopu zatezne kamate nedvojbeno su bile protivne prisilne propisima, što dovodi do ništetnosti cijelog ugovora.

4. Ništetnost cijelog ugovora o kreditu proizlazi iz niza odredbi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005; dalje u tekstu: ZOO), pri čemu prije svega iz odredbi članka 329. kojim se regulira zelenaški (lihvarski) ugovor. Naime, odredbom članka 329. stavka 1. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, (i.) koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, (ii.) ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

Tužiteljica kao fizička osoba za razliku od tuženika kao bankarske institucije nije morala biti upoznata s dopuštenim visinama stopa zateznih kamata, dok ih je s druge strane tuženik morao poznavati, te je tuženik na taj način iskoristio nedovoljno iskustvo i/ili lakomislenost tužiteljice kako bi isti za sebe, podredno za sebi povezano društvo BKS NEKRETNINE d.o.o. koje je temeljem toga ništetnog potraživanja steklo vlasništvo nekretnine tužiteljice, odnosno ostvarilo nesrazmjernu korist na štetu tužiteljice.

Naime, ugovorena korist je u očitom nesrazmjeru onoga što je tuženik dao, budući da je tuženik isplatio 293.000,00 kuna, a potraživao trostruko veći iznos samo na ime kamata, odnosno zakonska zatezna kamata iznosi 917.884,64 kn, što je 76,40 % iznosa od ukupne visine potraživanja tuženika u iznosu od 1.201.315,79 kn, kako proizlazi iz stranice 5. predmetnog Nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš od 17. studenog 2023. godine.

Iz prethodno obrazloženog jasno proizlazi da je tuženik očito iskoristio lakovjernost i nedovoljno iskustvo tužiteljice te je za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što joj je dao, čime su kumulativno zadovoljeni svi uvjeti iz citirane odredbe ZOO-a da bi se ovaj ugovor smatrao ništetnim zelenaškim (lihvarskim) ugovorom.

Takvo stajalište je zauzeo i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-1400/2024-2 od dana 21. studenog 2024. godine, gdje se izrijekom navodi:

„Pridoda li se tome i utvrđenje da je tuženik očito za sebe ugovorio nerazmjernu korist ugovarajući povrat iznosa od 34.421,90 kn za isplaćeni iznos od 10.500,00 kn to je stav ovoga suda da je tuženik u vrijeme potpisivanja ugovora o kreditu očito iskoristio lakovjernost i nedovoljno iskustvo tužiteljice te je za sebe ugovorio korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što joj je dao, pa, ovaj sud zaključuje da je predmetni Ugovor o kreditu, zelenaški ugovor i stoga temeljem odredbe čl. 329. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi s čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan.“

5. Odredba članka 324. st.1. ZOO-a propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ugovor ne može opstati bez ništetne odredbe, budući da je najveći dio tražbine tuženika utemeljen na nezakonitom ugovaranju stope zatezne kamate i pogrešnom obračunu ugovorene kamate. Nezakonita stopa zatezne kamate je preuzela primarnu gospodarsku ulogu u mjeri u kojoj je ugovor bez te ništetne odredbe pravno i ekonomski neodrživ. Ukoliko bi ugovor ostao na snazi, odnos međusobnih prava i obveza stranaka bi bio značajno drukčiji, a tuženik ne bi u ovrsi mogao steći vlasništvo nekretnine tužiteljice, što je imalo izrazito otegotan i štetan učinak za istu.

Ugovor je svakako ništetan jer je nezakonito ugovorena stope zatezne kamate bila odlučujuća pobuda tuženika za sklapanje ugovora. Odlučujuća pobuda je motiv koji je bitno i presudno utjecao na volju ugovorne strane da uopće uđe u obvezni odnos, a bez kojega ugovor ne bi bio sklopljen uopće ili bi bio sklopljen pod bitno drugačijim uvjetima. Svrha i gospodarski cilj ugovora o kreditu za banku je ostvarivanje ekonomske koristi kroz naplatu kamata, naknada i drugih potraživanja, pri čemu banke ostvaruju najveću ekonomsku korist naplatom zakonskih zateznih kamata, gdje između ostalog imaju mogućnost stjecati vrijedne nekretnine kao u ovom slučaju.

U tom smislu, ugovaranjem nezakonite stope zatezne kamate od 31%, banka je ostvarila daleko veći prihod nego bilo kojom drugom odredbom ugovora te je ta odredba bila ekonomski ključan element, kojom je banka osiguravala svoje očekivano povećanje prinosa i kontrolu rizika naplate. Budući da je osnovna i legitimna svrha bankarskog poslovanja ostvarivanje dobiti kroz naplatu kamata i naknada, proizlazi da upravo ona ugovorna odredba koja banci osigurava najveći izvor dobiti predstavlja odlučujuću pobudu za sklapanje ugovora. Drugim riječima, da predmetna zatezna kamata nije bila ugovorena u nezakonitoj visini, ugovor uopće ne bi bio sklopljen pod istim uvjetima, budući da bi banka, s nižom i zakonski dopuštenom stopom zatezne kamate, ostvarivala znatno manji prihod i veći rizik od neplaćanja.

Tuženik je, kao bankarska institucija, morao znati da je propisana stopa zatezne kamate 18%, a unatoč tome, svjesno je ugovorio i primjenjivao stopu od 31%, koja je gotovo dvostruko veća, što pokazuje da je nezakonita visina kamate bila svjesno izabrana i bitan sastojak ugovora.

Da je odredba o nezakonitoj stopi zatezne kamate bitan sastojak ugovora proizlazi i iz presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, pod poslovnim brojem Gž-115/2020 od 17. rujna 2020. godine, gdje se jasno navodi:

„…Bitni sastojci Ugovora o kreditu prema odredbama čl. 1021. i čl. 1022. ZOO- a su prije svega sam novčani iznos koji je predmet vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao

cijene Ugovora o kreditu.“

S obzirom da je ugovorena zatezna kamata po stopi koja je dvostruko veća od zakonom dozvoljene, ima se smatrati cijenom i bitnim sastojkom ugovora, pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci pod poslovnim brojem Rev-907/2002 od 27. veljače 2003. godine jasno naveo da „kada je ništetna ugovorna odredba o cijeni takav Ugovor ima za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora…“

Naglašava se da je i ranije citiranom presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1400/2024-2 od dana 21. studenog 2024. godine pravomoćno utvrđeno da je ugovor o kreditu u cijelosti ništetan jer je zelenaški ugovor.

Tuženik je zbog dugovanja glavnice u iznosu od 293.067,47 kn obračunao ukupno potraživanje u iznosu od 1.201.315,79 kn temeljem primjene zakonske zatezne kamatne stope koja je protivna prisilnim propisima te za sebi povezano društvo BKS NEKRETNINE d.o.o. stekao vlasništvo založne nekretnine čija je procijenjena vrijednost 2.319.139,40 kn, odnosno dva puta veća od cjelokupnog potraživanja time ostvarujući očiti nesrazmjer u odnosu na visinu sredstava koje je tužiteljici odobrio na korištenje.

Sve naprijed navedeno upućuje na zaključak da je tuženik grubim nerazmjerom prouzročio očiglednu neravnopravnost između stranaka te je svojim postupanjem ostvario objektivni element zelenaškog ugovora iz čl. 329. ZOO-a, a posljedično i ništetnost cijelog ugovora.

Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude.

6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sastav četiri obrazložena podneska svaki u iznosu od 500,00 kn, pristup ročištima 18. listopada 2018., 19. veljače 2019., 20. prosinca 2019., 24. siječnja 2020., 16. rujna 2020. i 23. svibnja 2024. svaki u iznosu od 500,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 1.500,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 398,16 EUR, te sudska pristojba na presudu u iznosu od 53,09 EUR. U ponovljenom postupku tužiteljici je priznat sastav podneska od 27. siječnja 2026. i pristup ročištu 19. veljače 2026., svaki u iznosu od 500,00 EUR sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 9.201,25 EUR.

U Rijeci, 8. travnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika