Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-997/2019-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, protiv tužene Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, dana 08. travnja 2026. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 10. srpnja 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 11.177,47 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

do isplate,

- 19,53 eura počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2008.

-

do isplate,

22,59 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2008. -

do isplate,

44,00 eura počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. -

do isplate,

35,74 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2008. -

do isplate,

32,48 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2008.

- 36,50 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2008. do isplate,

- 30,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2008. do isplate,

- 30,89 eura počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2008. do isplate,

- 34,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.10.2008. do isplate,

- 74,19 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,

-

do isplate,

55,76 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2008.

- 79,18 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,

- 82,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,

- 84,41 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2009. do isplate,

- 79,92 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,

- 80,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,

- 73,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,

- 68,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,

- 70,22 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,

- 72,88 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,

- 72,65 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,

- 69,96 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2009. do isplate,

- 75,00 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,

- 79,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,

- 84,81 eura počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,

- 83,49 eura počevši od dana koji slijedi danu: 03.03.2010. do isplate,

- 91,31 eura počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010. do isplate,

- 89,82 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,

- 92,71 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,

- 117,72 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,

- 112,57 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,

- 128,30 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,

- 122,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,

- 114,12 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,

- 132,56 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,

- 149,39 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 133,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.05.2011. do isplate,

- 164,28 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,

- 167,29 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,

- 202,13 eura počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2011. do isplate,

- 188,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 174,33 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,

- 167,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,

- 166,49 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,

- 173,35 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,

- 179,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,

- 180,12 eura počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,

- 175,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,

- 178,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,

- 180,69 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 177,47 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,

- 178,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,

- 175,91 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

- 170,78 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,

- 176,33 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,

- 178,99 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,

- 177,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,

- 166,59 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,

- 175,48 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,

- 176,25 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,

- 172,77 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,

- 161,93 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,

- 161,66 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,

- 164,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,

- 168,59 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,

- 174,50 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,

- 171,45 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,

- 173,61 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,

- 176,05 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,

- 111,60 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,

- 114,36 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,

- 113,46 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,

- 133,03 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,

- 139,32 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 132,02 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,

- 110,41 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,

- 109,43 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,

- 109,87 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,

- 113,33 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,

- 116,25 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,

- 115,64 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,

- 118,16 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,

- 119,87 eura počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014. do isplate,

- 118,86 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2015. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2015. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2015. do isplate,

- 119,14 eura počevši od dana koji slijedi danu: 06.08.2015. do isplate,

- 131,28 eura počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana."

II. U s v a j a s e 1. kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, tužitelju II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.054,93 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to

- 3,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,

- 33,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,

- 15,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.12.2008. do isplate,

- 38,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,

- 42,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,

- 43,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.03.2009. do isplate,

- 39,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,

- 40,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,

- 33,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,

- 28,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,

- 29,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,

- 32,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,

- 31,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,

- 29,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.11.2009. do isplate,

- 34,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,

- 38,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,

- 44,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,

- 42,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 03.03.2010. do isplate,

- 50,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.04.2010. do isplate,

- 49,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,

- 52,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,

- 77,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,

- 71,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,

- 87,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,

- 82,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,

- 73,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,

- 91,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,

- 108,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 92,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.05.2011. do isplate,

- 98,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,

- 91,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,

- 92,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.08.2011. do isplate,

- 123,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 126,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,

- 152,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate

- 139,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,

- 124,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,

- 117,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,

- 116,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,

- 123,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,

- 129,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,

- 130,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 126,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,

- 129,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,

- 131,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

- 127,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2012. do isplate,

- 128,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2012. do isplate,

- 126,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2012. do isplate,

- 121,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2012. do isplate,

- 126,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2013. do isplate,

- 129,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2013. do isplate,

- 127,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2013. do isplate,

- 116,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2013. do isplate,

- 125,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2013. do isplate,

- 126,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2013. do isplate,

- 123,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2013. do isplate,

- 112,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2013. do isplate,

- 111,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2013. do isplate,

- 114,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2013. do isplate,

- 118,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2013. do isplate,

- 124,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,

- 121,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2014. do isplate,

- 123,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2014. do isplate,

- 126,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2014. do isplate,

- 61,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,

- 64,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 63,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,

- 60,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2014. do isplate,

- 59,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2014. do isplate,

- 60,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2014. do isplate,

- 63,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2014. do isplate,

- 66,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2014. do isplate,

- 65,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2014. do isplate,

- 68,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2014. do isplate,

- 70,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2014. do isplate,

- 69,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2014. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2015. do isplate

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2015. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2015. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2015. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.06.2015. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2015. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.08.2015. do isplate,

- 69,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.09.2015. do isplate po stopi utvrđenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu 2.900,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.024,94 eura odbija se kao n e o s n o v a n .

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2019. godine (predana pošti 10. lipnja 2019. godine) pod posl.br. P-997/2019 kod ovoga suda zaprimljena je tužba tužitelja protiv tužene radi isplate (restitucijski zahtjev) preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 10. prosinca 2004. godine.

1.2. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da su tužitelj i pravni prednik tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu dana 10. prosinca 2004. godine broj 346-80/2004;

- da Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovor tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana;

- da je valutna klauzula ništetna usprkos tome što je tuženik teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu;

- da se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate za koju stopa nije određena jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamata;

- da stopa kamata nije odrediva jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi;

- da su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata;

- da je tuženik teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo;

- da je takvim postupanjem tuženiku pričinio štetu tužitelju, a sebi stekao korist bez osnove;

- da je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja;

- da tužitelj do dana podnošenja ove tužbe nije tužitelju dostavio dokumentaciju vezano za kredit po Ugovoru potrebnu za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u ovoj stvari i to: otplatni plan kredita od njegova stavljanja u otplatu, uz naznaku primijenjene kamatne stope uz svaki pojedini anuitet, analitičku konto karticu kredita iz koje je vidljivo po kojim kontima je rasknjižena svaka pojedina uplata ili isplata (naknade, kamate, glavnica i svaka drugo izvršeno ili primijenjeno plaćanje iz kredita, po kreditu ili drugačije u vezi s kreditom i obavijestiti o promjeni kamatne stope vezano za kredit;

- da je s obzirom na navedeno tužitelj onemogućen u postavljanju određenog tužbenog zahtjeva na isplatu, pa se predlaže sudu da pozove tuženu na dostavu taksativno navedene potrebne dokumentacije radi postavljanja tužbenog zahtjeva sve temeljem odredbe čl. 186.b ZPP-a (stupnjevita tužba).

2. Rješenjem ovoga suda od 11. veljače 2020. godine naloženo je tuženoj sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP-a da za sud i tužitelja dostavi taksativno navedenu dokumentaciju vezano za potrebe provođenja vještačenja i postavljanja određenog zahtjeva po tužitelju.

2.1. Dana 06. ožujka 2020. godine tužena dostavlja svu traženu dokumentaciju i predlaže sudu da pozove tužitelja da određeno postavi tužbeni zahtjev što je učinjeno rješenjem od 09. ožujka 2020. godine.

2.2. Podneskom od 02. lipnja 2020. godine tužitelj uređuje tužbeni zahtjev to pored glavnog postavlja i tri eventualno kumulirana zahtjeva (list 103-113), koji zahtjev je uskladio po provedenom vještačenju podneskom od 10. srpnja 2025. godine (list 349- 369).

3. Podneskom od 08. srpnja 2020. godine tužena odgovara na tužbu i precizirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 02. lipnja 2020. godine (list 151-298) osporavajući navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti uz isticanje prigovora zastare i nedostatka pravnog interesa, a sve uz slijedeće navode:

- da nije sporno da je tužitelj sa pravnim prednikom tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopio Ugovor o kreditu 10. prosinca 2004. godine, i Aneks uz Ugovor o kreditu od 12. veljače 2016. godine, kojim su konvertirali osnovni kredit sukladno prisilnim odredbama ZID ZPK ZID ZPK predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u eura, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i riješeno pitanje restitucije potrošača;

- da je navedenim ZID ZPK, u čl. 19.b određeno načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eura;

- da se u tom smislu ističe i kako se za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno, kao nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZPK i sklapanje Aneksa uz ugovor o kreditu;

- da je ZID ZPK u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku, naložio tuženiku, ali i ostalim bankama, ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima, konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom;

- da stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nikada nije niti bilo, a strane Ugovora o kreditu su je zamijenile dopuštenim odredbama i uredile sve posljedice u smislu restitucije tužitelja upravo tužiteljevim prihvaćanjem Izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu;

- da je sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu tuženik pristao da ukupan iznos kojega tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje tužitelj potražuje ovom tužbom (dakle i oni iznosi koji su posljedica povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF), bude iskorišten za namirenje anuiteta po Aneksu uz Ugovor o kreditu čija je valutna klauzula (eura) dopuštena;

- da tuženik niti ne tvrdi da su sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, konvalidirane odredbe Ugovora o kreditu za koje je zakonodavac presumirao da bi bile ništetne, već su iste, sukladno prisilnom propisu, zamijenjene dopuštenim ugovornim odredbama i to s retroaktivnim učinkom, ex tunc;

- da tuženik ovdje posebno napominje i da je sam Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine isključio primjenu pravila općeg obveznog prava jer prisilni propis čl. 19.e ZIDZPK predstavlja posebno zakonsko rješenje i propisuje u slučaju da korisnik kredita ne prihvati konverziju, odnosno ne sklopi sporazum, da se otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima, a sukladno odredbama navedenog zakona;

- da pored dopuštene valutne klauzule u eura, Aneksom uz ugovor o kreditu ugovorena je i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja);

- da je kondemnatorni zahtjev koji je predmet raspravljanja u ovom postupku u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu, jer je upravo iznos kojega tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik iskoristio prilikom izračuna konverzije i za taj iznos (kao i za sve iznose određene ZID ZPK, koje je tužitelj uplatio radi namirenja anuiteta u CHF) umanjio obveze po konvertiranom kreditu u eura;

- da kako je zakonodavac prisilnim propisom ZID ZPK uredio način potpune restitucije potrošača, pa je stoga tužiteljičino pravo koje traži ovom tužbom već u cijelosti ostvarila konverzijom Ugovora o kreditu, na koju je slobodnom voljom pristala, tužiteljica nema pravni interes za vođenjem ovog postupka;

- da je Ustavni sud Republike Hrvatske potvrdio suglasnost ZID ZPK s Ustavom Republike Hrvatske kao sistemskog propisa kojim su obuhvaćeni svi potrošači korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF i kojim se konačno rješava pitanje problematike valutne klauzule u CHF, usvajanje tužbenog zahtjeva bi značilo da se ZIDZPK, za koji Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio suglasnost s Ustavom, odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama (pa time i tužitelju) da ponudi konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF iako istih nema jer je takva valutna klauzula ništetna, prema navodima tužitelja;

- da tuženik smatra da predmet ovog postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu s ZID ZPK;

- da tuženik ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja i s obzirom na to da se počevši od 1. siječnja 2014. godine na predmetni Ugovor o kreditu primjenjivala kamatna stopa u visini od 3,23% godišnje sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 142/2013, dalje: ZPK);

- da je tuženik nakon stupanja na snagu ZPK-a u cijelosti uskladio svoje poslovanje s istim te promjenjivu kamatnu stopu u svim ugovorima o kreditu izražava na način određen čl. 11.a citiranog Zakona;

- da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku;

- da se bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ne može obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne);

- da u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete, slijedom čega pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno je bespredmetno;

- da je tuženik postupao i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, te je od stupanja na snagu istog zakona, potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a sve sukladno članku 308. stavku 1. navedenog zakona;

- da je tuženik sukladno čl. 307. gore navedenog zakona izradio i javno, na svojim internetskim stranicama, 1. siječnja 2011. godine objavio „Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.“;

- da se tuženik u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača/03 koji određuje u članku 59. obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati i cit. „odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti“;

- da predmetni Ugovor o kreditu sadržava pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, a tuženik je u potpunosti poštovao sve odredbe prava zaštite potrošača, te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdavanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tuženika;

- da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno članku 269. st. 2 i čl. 272. toga Zakona;

- da se odredivost kamatne stope ogleda u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu;

- da je ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužiteljica nesumnjivo pristala na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope;

- da tuženik ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača;

- da tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost;

- da je poslovna praksa tuženika prije sklapanja ugovora o kreditu s korisnikom kredita temeljito pročitati sve ugovorne odredbe i pojasniti smisao i posljedice ugovora;

- da je tužitelju još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze;

- da je javni bilježnik provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi;

- da je javni bilježnik prilikom solemnizacije sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu navedenog sadržaja;

- da je javni bilježnik prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

- da je volja ugovornih strana bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika;

- da je tužiteljica očito dobrovoljno pristala na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama;

- da se i o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača;

- da je kreditni referent (radnik tuženika) prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja;

- da i u slučaju da bi se utvrdilo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a što se osporava, tuženik ističe kako je za utvrđenje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe;

- da tuženik ističe kako je odredbom iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano cit. „Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti;

- da predmetni Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena niti ništetna;

- da tuženik ističe i kako je razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli potrebno promatrati u kontekstu povijesnog monetarnog naslijeđa svake pojedine države;

- da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli razumljiva potrošačima u Republici Hrvatskoj i zbog toga što je njezino korištenje bilo uvriježeno u hrvatskoj povijesti (primjerice, štednje u bankama su se u pravilu ugovarale uz valutnu klauzulu, jednako kao i krediti; kupoprodajne cijene i cijene najma stambenih prostora u pravilu se ugovaraju uz valutnu klauzulu, i slično);

- da je iracionalno stoga očekivati da tužitelj, koji je bio punoljetna i poslovno sposobna osoba u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, nije bio svjestan značenja odredbe o valutnoj klauzuli;

- da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF;

- da bi prihvaćanje financijskog vještačenja tužitelja i usvajanje tužbenog zahtjeva kako ga tužitelj predlaže značilo zanemarivanje činjenice da je, sukladno tržišnim uvjetima koji su vrijedili u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kamatna stopa na kredite koji su odobravani u HRK bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredit odobren u valutnoj klauzuli CHF;

- da mehanizam kakav je predložio tužitelj u tužbi doveo bi potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja, u povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu u eura ili HRK, te umjesto uspostave ravnoteže u ugovornom odnosu stvorilo neravnotežu na štetu tuženika;

- da tuženik smatra da bi pravilnom primjenom materijalnog prava sud, a samo ako bi našao da su predmetne ugovorne odredbe ništetne, što tuženik u cijelosti osporava, na ugovor o kreditu kojega je sklopio tužitelj trebao primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK zbog čega tuženik predlaže da se financijsko vještačenje provede primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a iznosila je 11,16%;

- da svako drugo postupanje izlazi iz okvira onoga što se može smatrati formalnom ravnotežom među ugovornih stranama i dovodi tužitelja kao potrošača u povoljniji položaj te predstavlja nedopuštenu intervenciju u ugovorni odnos stranaka;

- da se prigovara i zastari potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi ništetnosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora;

- da budući bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa;

- da tuženik ističe i kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnosti s člankom 241. ZOO, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku;

- da ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate;

3.1. Slijedom prednjih navoda predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. Nastavno zaprimljenom odgovoru na tužbu tuženika, tužitelj se očitovao podneskom od 16. srpnja 2020. godine (list 299-309) u bitnome navodeći da provedena konverzija sukladno ZID ZPK nije od značaja za odluku u ovoj stvari jer se ona odnosi isključivo na ugovorne obveze, a tužbom da se traži ispunjenje samostalne izvanugovorne obveze tužene prema tužitelju koje proizlaze iz stjecanja bez osnove. Svako drugo tumačenje da bi bilo protivno zakonu s obzirom da ZPK u čl. 19.e st. 9. izričito zabranjuje konverzijom "postavljati dodatne uvjete kojima bi se tužitelju kao potrošaču derogirala njegova druga prava", uključivo pravo potraživanja prema tuženoj po izvanugovornoj osnovi. Osim toga, stopa kamata primijenjena u konverziji i dalje jest neodređen i neodrediva u smislu ZOO-a, odnosno nepoštena, jer su pri konverziji notorno, primijenjene stope kamata jednostrano određene po tuženoj kod sličnih ugovora uz valutnu klauzulu u eura. Tužena drži irelevantnim navode tužitelja kojima se isti poziva na odluku VSRH u oglednom postupku Gos-1/2019, jer da ta odluka nije primjenjiva na ovu stvar niti od kakvog značaja za odlučivanje o istoj. Tužitelj tužbom niti zahtjeva, a niti se poziva na utvrđenje sporazuma o konverziji ništetnim ili nepostojećim stoga je glede konverzije jedino relevantno pravno pitanje: je li činjenica sklapanja konverzije od značaja za odluku o postavljenim zahtjevima tužitelja. Tužitelj odgovara da ono nije od pravnog značaja za odluku o postavljenim zahtjevima, kakvo stajalište da su zauzeli mnogi prvostupanjski i županijski sudovi u već donesenim odlukama. Ništetnost valutne klauzule da je već utvrđena odlukom VTS RH odlukom posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine u kolektivnoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a to i potvrđeno od strane VTS RH u odluci Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine, stoga da pravni učinci utvrđenja iz tih oduka obvezuju stranke i u ovoj individualnoj stvari. Ugovorom o kreditu da je nesporno ugovorena promjenjiva kamatna stopa, međutim kod potpisivanja ugovora da tužitelj nije mogao znati kolika će stopa kamate biti tijekom otplate kredita pa je ona kao takva neodređena niti je odrediva. S obzirom na neodređenost i neodredivost stope kamate kod obračuna visine dužne kamate da bi valjalo primijeniti kamatnu stopu iz čl. 26. st. 3. ZOO-a kojom odredbom je propisano upravo za ovakav slučaj da vrijedi kamatna stopa u visini 1/4 stope zzk. Ukoliko sud ne bi prihvatio ovu argumentaciju, stopa kamate je svakako ništetna u dijelu u kojom se njome uglavljuje promjena visine stope u skladu s jednostranom odlukom tužene jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. U pogledu prigovora zastare na istaknuti kondemnatorni zahtjev ukazuje se da utuženo potraživanje nije zastarjelo, s obzirom na prekid koji je izazvan podnošenjem kolektivne tužbe, pa je zastara ponovno počela teći od dana kada je pravomoćno udovoljeno toj tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

5. U dokaznom postupku provedeni sud slijedeći dokazi:

- čitanjem Ugovora o kreditu od 10. prosinca 2004. godine (list 7-14);

- uvidom u otplatni plan (list 19-22, 24-29, 33-34, 36, 42, 44-45, 61, 63-64, 73, 75-77, 96-100, 369-370);

- čitanjem obavijesti o promjeni kamatne stope (list 23, 30-32, 35, 37-39, 40-41, 43, 60, 62, 72, 74-75, 83, 95, 101);

- uvidom u pregled prometa za klijenta (list 46-59, 65-71);

- uvidom u specifikaciju uplata (78-82, 92-94);

- uvidom u izračun efektivne kamatne stope (list 84-91);

- uvidom u izračun utjecaja promjene tečaja CHF na visinu anuiteta i izračun utjecaja promjene kamatnih stopa na visinu kamata sukladno Ugovoru o kreditu (list 114-125);

- čitanjem Aneksa uz ugovor o kreditu od 12. veljače 2016. godine (list 355-362);

- uvidom u izračun konverzije kredita (list 363-365);

- čitanjem obavijesti o provedenoj konverziji (list 367-368);

- čitanjem zahtjeva za kredit (list 401);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Prpića (list 480-499);

- čitanjem dopune nalaza vještaka (list 614-633);

- saslušanjem svjedokinje ĐI na ročištu od 17. veljače 2026. godine (list 679-680);

- saslušanjem vještaka Tomislava Prpića na ročištu od 17. veljače 2026. godine (list 680-681);

- saslušanjem tužitelja na ročištu od 17. veljače 2026. godine (list 681-682).

6. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan (točka I. tužbe iz podneska od 10. srpnja 2025. godine).

7. Prvopostavljeni eventualno kumulirani zahtjev je osnovan (podnesak od 10. srpnja 2025. godine).

8. Predmet spora je restitucijski zahtjev isplate po osnovi ništetnih odredbi, odnosno dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog 10. prosinca 2004. godine broj 346-80/2004, između stranaka u postupku, kojim ugovornim odredbama je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF i kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postajanja obveze po tom Ugovoru o kreditu mijenjala u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke.

9. U ovoj pravnoj stvari među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravna prednica tužene Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu br. 346-80/2004 dana 10. prosinca 2004. godina u svrhu kupovine stana za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 75.800,00 CHF-a s rokom otplate 20 godina i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja kredita iznosila 5,25% godišnje sukladno Odluci o kamatnim stopama banke;

- da je kreditor mijenjao početnu kamatnu stopu (5,25%) u više navrata;

- da su ugovorne stranke temeljem Aneksa uz ugovor o kreditu dana 12. veljače 2016. godine provele konverziju osnovnog kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eura, s datumom valute na dan 30. rujna 2015. godine, u skladu sa

Zakonom o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015);

- da je u provedenoj konverziji na dan 30. rujna 2015. godine utvrđena nedospjela glavnica kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u eura u iznosu od 31.488,64 eura i manjak u iznosu od 1.004,98 eura.

10. Sporno je među parničnim strankama:

- da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Udruge potrošača "Franak" iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine) u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine i pravomoćne presude TS u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine (potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine) u dijelu na dogovorenu valutu CHF koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine;

- da li se predmetni Ugovor o kreditu nakon zaključenja Aneksa tom ugovoru od 12. veljače 2016. godine primjenjuje i da li su pobijane odredbe Ugovora nepoštene i ništetne;

- da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe nakon sklopljenog Aneksa i koji iznos obeštećenja pripada tužitelju;

- da li je osnovan prigovor zastare.

11. Po pitanju prigovora pomanjkanja pravnog interesa, ovaj sud smatra da činjenica što su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu kojim je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu eura nema značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje ove parnice. O postojanju pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnice u kojima tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojima je glavnica vezana uz valutu CHF i ugovorena promjenjiva kamatna stopa ili kao ovdje, kada sud o tome odlučuje kao o prethodnom pitanju, a stranke ugovora zaključile Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 12. veljače 2019. godine donesenoj u spisu predmeta Rev 2868/2018 povodom izvanredne revizije u kojoj je postavljeno pitanje - da li sklapanjem aneksa/dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Vrhovni sud je izrazio stav da sama činjenica, da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u eura, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenile odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne.

11.1. U odnosu na osporeni pravni interes pozivom na odluke VSRH od strane tužene, za istaknuti je odluku VSRH donesenu u oglednom postupku posl.br. Gos-1/2019 u kojemu se nije raspravilo pitanje načina i opsega obeštećenja potrošača od sklapanja osnovnog ugovora o kreditu do dana sklapanja konverzije, što znači da će se u svakom pojedinačnom slučaju utvrditi koji je to iznos potpune restitucije koja pripada tužiteljima konvertiranih kredita. Aneksom/Dodatkom ugovora o kreditu ugovorne strane su uredile svoj odnos pro futuro odnosno, da tek od sklapanja Aneksa/Dodatka tužitelj svoj kredit otplaćuje u eurao valuti u kunskoj protuvrijednosti dok u razdoblju od zaključenja osnovnog ugovora pa do sklapanja aneksa kojim se provela konverzija tužitelj je svoj kredit otplaćivao u CHF valuti u kunskoj protuvrijednosti, u kojem periodu je tuženica kamatnu stopu mijenjala jednostranom odlukom.

11.2. Iz prakse presuda EU suda, poglavito u odnosu na provedenu konverziju, valja istaći odluku EU broj C-567/20 u kojoj se ukazuje, da je na nacionalnom sudu da utvrdi je li konverzijom uspostavljena ravnoteža potrošača, a tužitelj smatra da je banka u konverziju stavila sve promjene kamatnih stopa kao i svako povećanje tečaja CHF valute stoga, da konverzijom nije ostvarena potpuna restitucija.

11.3. Ovaj sud izražava isto pravno stajalište, pozivom na izraženi stav Vrhovnog suda u naprijed navedenom predmetu, da tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je zaključen Aneks ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK/15, da se tužitelj kao potrošač nije odrekao utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice uz valutu CHF iz Ugovora o kreditu od 10. prosinca 2004. godine i da sklapanje Aneksa ugovora ne može dovesti potrošače u nepovoljniji položaj od onih koji nisu sklapali Dodatke/Anekse iz razloga što su istovjetne Ugovore o kreditu prijevremeno otplatili. Konačno ovaj pravni stav potvrđuje i provedeno financijsko vještačenje.

12. Prigovor zastare nije osnovan.

12.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva da počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

12.2. Ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovaj konkretni slučaj već u postupku kolektive zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno, kredita u HRK s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača na koji se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

12.3. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u odnosu na ništetnost ugovorene promjenjive kamate postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na utvrđenje ništetnosti valutne klauzule uz koju je glavnica vezana u CHF dana 14. lipnja 2018. godine, pa kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti tih presuda, a tužitelj je tužbu podnio 10. lipnja 2019. godine (kada je predata na poštu) zaključak je ovog suda da u odnosu na oba zahtjeva nije protekao petogodišnji rok zastare propisan člankom 225. ZOO.

13. Tužitelj u tužbi tvrdi, da se promjena kamatnih stopa koja je izvršena jednostrano i bez obrazloženja provodila prema ugovornoj odredbi koja nije određena, a niti je odrediva, pa da je stoga ništetna jer je kao takva nedopuštena prema ZZP i ZOO sve pozivajući se i na one okolnosti koje su bile odlučne prilikom donošenja relevantnih presuda u ovoj problematici odnosno, ranije pomenute: presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, presude Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a koja je potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine sve u djelu koji se odnosi na ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope.

14. Prije svega je za istaknuti, da je odlukom VTS-a RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi protiv više tuženica podignutoj radi zaštite interesa potrošača u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknada štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice. Glede pitanja primjene citiranih odluka za konkretni slučaj nesporno je, da je tuženica sudjelovala u postupku po kolektivnoj tužbi, a isto tako da je riječ o ugovoru koji je zaključila sa tužiteljem u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, odnosno dana 10. prosinca 2004. godine.

15. Dakle, ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope upravo je utvrđena navedenim presudama. Naime, presudom VS RH Revt-249/14 potvrđena je drugostupanjska odluka u dijelu kojem je suđeno o povredi kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u temeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time i Privredna banka Zagreb d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredaba Zakona o obveznim odnosima.

16. Vrhovni sud je u svojoj odluci potvrdio stavove sudova nižeg stupnja da su ugovori o kreditu u navedenom razdoblju ugovarali ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu koje su bile lako uočljive i jasne, ali odredbe nisu bile razumljive potrošačima budući da je banka svojim odlukama određivala način promjene kamatne stope koja terminologija banke je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku izobrazbu i bave se bankarskim poslovanjem dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva sukladno čemu sud smatra da je takva odredba nepoštena temeljem čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. te čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine. Nadalje, Vrhovni sud utvrđuje kako ugovorna kamata za koju se korisnik kredita obvezao platiti banci za korištenje novčanih sredstava koja su mu odobrena kao takva nije bila određena, odnosno odrediva sukladno čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05 što se istovjetno dogodilo i u konkretnom slučaju ovoga postupka.

17. Ugovor o kreditu između stranaka zaključen je 10. prosinca 2004. godine, pa se na sadržaj toga Ugovora a vezano uz primjenu meterijalnopravnog propisa glede utvrđenja da li su neke odredbe toga Ugovora nepoštene, a vezano na činjenice koje tužiteljica u tužbi iznosi imaju primijeniti odredbe ranijeg važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora.

18. Odredbom čl. 81. ZZP/03 (čl. 96. ZZP/07) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

19. Odredbom čl. 84. ZZP/03 (čl.99. ZZP/07) propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

20. Odredbom čl. 85. ZZP/03 (čl.100. ZZP/07) propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

21. Odredbom čl. 86. st. 1. ZZP/03 (čl. 101. ZZP/07) propisano je, da dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

22. Konačno odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 (čl.102. ZZP/07) je propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

23. U čl. 6. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope zapravo ni nema nikakvog jasnog kriterija koji bi pojašnjavao kako bi se kamatna stopa mijenjala i o čemu bi to ovisilo na način da to prosječan potrošač može shvatiti. Osim toga ovdje valja naglasiti da CHF krediti nisu obični krediti, nego su to krediti koji su neposredno povezani s FOREKS tržištem o čemu su potrošači također morali biti na jednostavan način i obaviješteni. Banka je morala dati informacije potrošačima putem posebnih savjetnika sa posebnim kvalifikacijama za takav posao i primijeniti dužan stupanj pažnje stručnjaka da potrošača informira o svim rizicima takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, što očito nije uslijedilo.

24. Na okolnost obrade predmetnog kredita i informiranosti korisnika o uvjetima kreditiranja saslušana je predložena svjedokinja ĐI koja je potvrdila navode stranaka da je ona obradila predmetni kredit prepoznavši svoj potpis na predočenom ugovoru i to od zaprimanja zahtjeva, davanja informacija klijentu, obrade kredita i slanja javnoj službi radi sastava ugovora, a onda po povratku ponovno pristupila kod javnog bilježnika na potpis. Za predočeni ugovor o kreditu navodi da je to jedan od tipskih stambenih kredita koje je banka zaključivala u to vrijeme u valuti CHF, s time da ukazuje je da pored tog kredita banka jedino nudila i kredit u valuti DEM, sa fiksnom kamatnom stopom od 9,00%, uz ograničenje od 20.000,00 DEM i kredit u istoj valuti sa ograničenjem do 250.000,00 DEM sa promjenjivom kamatnom stopom, dok kredita u valuti kuna nije bilo. Ukazuje, da s obzirom na tadašnje uvjete, kredit u valuti DEM je bio tri puta skuplji u odnosu na CHF kredit i kao takav nepovoljan. Službenici banke pa tako i ona, da nisu prošli nikakvu edukaciju za plasiranje tih kredita u CHF valuti pa u odnosu na informacije koje je ona davala klijentima u svezi promjenjive kamatne stope odgovara da zapravo nikakve informacije o tome nije davala jer o tome ništa nije ni znala u smislu što utječe na promjenu kamatne stope, koji su to parametri i kako se to računa, dok u odnosu na valutnu klauzulu samo se govorilo da će se po promjeni tečaja mijenjati mjesečni anuitet s time da su interpretirali ovu valutu kao stabilnu valutu i doista zagovarali klijentima ove kredite, pri čemu da nije ukazivala ni na kakav rizik, dapače da je osobno govorila klijentima da je ovo najpovoljniji kredit i u to bila uvjerena jer ga je i osobno uzela. Kao službenica banke navodi da je mogla uzeti isključivo kredit u CHF, pa je zbog toga i propagirala klijentima kao povoljan i siguran kredit u što je i osobno vjerovala na osnovu reklama koje su se objavljivale i jumbo plakata za te kredite. Ukazuje da nikada ništa napismeno nije dobila u svezi rizičnosti tog kredita pa niti informaciju da HNB ne štiti valutu CHF u odnosu na kunu jer upravo suprotno tome su govorile reklame i propagande u smislu da je riječ o sigurnom, stabilnom i povoljnom kreditu. Tvrdi da klijent nije mogao pregovarati ništa što se tiče uvjeta kredita jer je riječ o gotovom proizvodu i tu pregovora nije bilo. Ono što je bilo na letku kao reklamni materijal bilo je definitivno i kao takvo jedino se moglo prihvatiti, a ugovor tipski jer je za sve isti što se može utvrditi usporedbom svih predmeta takve vrste. Konačno navodi da je osobno pristupala i kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa, gdje bi javni bilježnik prolazio redom ugovor iako ga doslovce nije čitao međutim da je naglašavao iznose, mjesečne anuitete i hipoteku odnosno posljedice neplaćanja, a ako bi bilo jamaca ukazivao je i na ono što se njih tiče te provjeravao nekretnine i da li to sve odgovara.

25. Tužitelj je u cijelosti potvrdio navode saslušane svjedokinje prepoznavši ju kao službenicu banke koja je obradila njegov kredit. Naveo je da mu je kredit bio potreban za kupnju stana u [adresa] u prizemlju gdje i danas stanuje s invalidnim djetetom iz kojeg razloga je taj stan u prizemlju i bio primjeren. U vrijeme uzimanja kredita da nije bio klijent te banke, već da se pod utjecajem reklama i pričanja da ima povoljne kredite obratio toj banci i upravo se zbog Loreninog uvjeravanja odlučio za taj kredit. Potvrđuje isto tako njezine navode da je taj kredit opisivala kao povoljan i stabilan pri čemu da nije objašnjavala ništa po pitanju kamatne stope ni po pitanju rizičnosti ugovaranja valute CHF kao ni uvjete zbog kojih i kako bi se mijenjala bilo kamata ili valuta i što utječe na te promjene odnosno da li se to očekuje. Suprotno tome, da je ĐI tvrdila da je taj ugovor stabilan, da je najpovoljniji i da ga je čak i ona uzela što je sve ulijevalo povjerenje ne samo u banku već i u taj kredit i on to doista vjerovao. Tužitelj ukazuje da on radi na tržnici gdje prodaje prehrambene proizvode (med i ulje) i nema nikakvog iskustva s bankarskim poslovima, a ovo njemu bio prvi i posljednji kredit. Prva mjesečna rata da je bila cca 2.200,00 kuna, a kasnije to poraslo na 3.800,00 kuna, kada se obratio banci tražeći pomoć, a ovi nisu ništa nudili i sve do konverzije nije imao drugog rješenja. Stoga da je i prihvatio konverziju jer nije bilo mogućnosti pregovora ni tada i sve po principu "uzmi ili ostavi" i to u prvom slučaju kao najpovoljnije, a u drugom kao spas. U postupku konverzije da se mjesečno anuitet i nije bog-zna-što spustio, negdje na 3.400,00 kuna, što ga je iznenadilo jer je očekivao više. Predmetni kredit da je otplatio 2025. godine u cijelosti, s time da i pored prihvata konverzije nije odustao od potpunog obeštećenja za sve preplaćeno, što da je vještačenje i pokazalo i time šokiran koliko je dao banci i koliko su oni još tvrdili u konverziji da duguje, a za njega to ogroman novac.

26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje i tužitelja kao uvjerljive i u cijelosti životno logične. Naime, isti su upravo potvrdili utvrđenja iz provedenih sudskih postupaka po kolektivnoj tužbi, da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru, da se o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i da prije sklapanja ugovora tužena kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke imajući u vidu da su u to vrijeme takvi krediti bili novi proizvodi i da je tužitelj bio uvjeravan da nema razloga za brigu i ni na koji način zaposlenica banke nije upozorila na postojanje eventualnih rizika ugovaranja takvog kredita u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u kredit.

27. Dakle iz navedenog ali i iz sadržaja sklopljenog Aneksa ugovora o kreditu (konverzija), proizlazi da se tužitelj kao potrošač nije odrekao utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe koju je konvertirao, a isto tako očito je, da ni banka nije obavijestila potrošača o okolnostima da bi se odredba koja se mijenjala mogla kasnije proglasiti ništetnom kao i o posljedicama ništetnosti pa se ima zaključiti da tužitelj prije ugovaranja konverzije nije imao informacija o ugovornim uvjetima i posljedicama takvog ugovaranja. Stoga, da sklapanje samoga Aneksa ne može i ne smije dovesti ove potrošače u nepovoljniji položaj od onih koji nisu sklapali dodatke iz razloga što su istovjetne Ugovore o kreditu prijevremeno otplatili.

28. Radi se o tipskom ugovoru jer je unaprijed izrađen model Ugovora pa je kod takvih Ugovora u pravilu isključena mogućnost pregovaranja i mijenjanja sadržaja Ugovora. Da bi neka odredba Ugovora bila nepoštena zapravo nije bitno da li se radi o tipskom ili individualnom Ugovoru već da se radi o adhezijskom zaključivanju Ugovora, a to znači da se sklapa pristupanjem jedne strane bez mogućnosti pregovaranja i utjecaja na sadržaj Ugovora.

29. Ovaj sud smatra, da je ugovorna odredba čl. 6. o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu koncipirana ne dovoljno određeno, pa niti odredivo imajući u vidu da je obračun kamate vezan za akte tužene koji dokumenti su stručni i razumljivi isključivo osobama koje se bave bankarskim poslovima i imaju ekonomsku naobrazbu, tim više što potrošač nije imao utjecaja na sadržaj iste, a niti se s njime pojedinačno pregovaralo, pa je primijenjenim odredbama, a suprotno savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora. Stoga, nepoznanica iz tako koncipirane ugovorne odredbe, izazvala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zloupotrebe prava.

30. Nastavno tome odredba iz predmetnog Ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope je protivna načelima savjesnosti i poštenja koja je jedno od osnovnih načela u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa čl. 4. ZOO/05, a kao takva nepoštena odredba je i ništetna temeljem odredbe čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (odnosno čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.), a sve imajući u vidu i naprijed citiranu odredbu odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05, o čemu ovaj sud ovdje odlučuje kao o prethodnom pitanju.

31. Tužena u ovoj pravnoj stvari, a u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 nije dokazala da bi se o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, čak štoviše to niti tvrdi, a pored toga ugovorom nisu niti utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice - banke o promjeni ugovorene kamatne stope. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača čime je tuženica postupila suprotno odredbama ZZP/03. Ovakvo utvrđenje o neravnoteži o pravima i obvezama ugovornih strana, a koja je utemeljena na jednostranom povećanju kamatnih stopa proizlazi nesporno i iz prethodno citiranih relevantnih odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14-2 od 19. travnja 2015. godine. Nastavno takvim odlukama svaka osoba kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta bez obzira na pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite, može pred nadležnim sudom pokrenuti postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak koji će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o Zaštiti potrošača.

32. Dakle osnovno je, da se utvrdi da li je ta predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi razumljiva tužiteljici kao potrošaču posljedično čemu, da li je poštena u smislu zakonskih odredbi iz čl. 84. i 85. ZZP/03 (čl. 99. i čl. 100. ZZP/07).

33. Sud cijeni da tužitelju kao potrošaču takve odredbe nisu mogle biti razumljive, što potvrđuje i po njoj iskazano, kako je istoj ostalo nerazumljivo – zašto je došlo do promjene kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu stopu. U ugovoru o kreditu ugovorna kamata je naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti davatelju kredita za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje uz njegovu obvezu vraća iskorištenog iznosa novca, a u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu ugovoreno. Ugovorna kamata stoga mora biti određena, odnosno odrediva, a sve u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05. Ugovor o kreditu je dvostrano obvezni pravni posao u odnosu na kojeg se primjenjuju opća načela obveznog prava, a to su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja i dr.

34. U ovom konkretnom slučaju tuženica je u Ugovor o kreditu unijela neodređenu, a prije svega nerazumljivu formulaciju u pogledu promjenjivosti kamatne stope. Dakle, može se zaključiti da je postupila suprotno osnovnim načelima obveznog prava jer je tužitelj kao korisnik kredita, a ujedno i potrošač, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužitelju je u trenutku sklapanja ugovora samo bilo poznato to, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da ona u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,25%, dok podaci kako će se točno ta kamata u budućnosti mijenjati, nisu mu bili poznati, pa su dakle, bili neodređeni i neodredivi. Tuženica je financijska institucija i njezin cilj je ostvarivanje zarade, ima pravo na ugovaranje promjenjive kamatne stope, posebno kod kredita na dulje vremensko razdoblje, ali banka je prilikom sklapanja takvih ugovora dužna postupati kao dobar i odgovoran gospodarstvenik. To znači da kada potrošaču nudi svoj proizvod na tržištu mora to učiniti odgovorno i pomoći da u okviru mogućnosti koje dopušta Zakon koristi se uslugama banke, ali nikad na svoju štetu. Mišljenje je suda, da je tuženica prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelja kao potrošača bila dužna detaljnije informirati o odredbi ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i ukazati o kojim točno parametrima ovisi kamatna stopa u razdoblju trajanja kredita.

35. Ocjena je suda, a uzimajući u obzir odredbu čl. 81. i 82. ZZP/03 koja kaže da se nepoštenom odredbom između ostalog može smatrati i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga, a kako prema odredbama ZZP nepoštene odredbe ugovora su ništetne da je ugovorne odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na to da je tuženica ovlaštena mijenjati kamatnu stopu sukladno odlukama banke ništava, a posljedično tome i odredbe koje se odnose na promjenu anuiteta sve u smislu odredbe čl. 87. ZZP iz 2003. godine.

36. Nadalje, ocjenjujući čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu kojima se glavnica veže za valutu CHF i ugovara obračun kamate u CHF sud zaključuje, da takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banka je također nepoštena i nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika za tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF. Naime, banka je i prije i u vrijeme zaključivanja Ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama, odnosno o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzulu vezanoj uz eura (jer se tečajna politika HNB temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema eura, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na HRK nije pod kontrolom HNB), da je rast tečaja CHF u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja CHF, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u CHF, što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.

37. Za ponoviti je da je ovaj sud vezan utvrđenim činjenicama po provedenim dokazima u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojemu je izreka i u odnosu na ovu tuženicu postala pravomoćna, pa kako je ranije navedeno i prema citiranim odredbama ZPP i ZZP postoji direktan učinak tužbe i one obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarivanja prava potrošače za naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st. 1. ZPP.

38. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja te od odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - dalje: ZZP) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ove sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ovaj sud zaključuje da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu o promijeni stope redovne kamate odluke tuženika kao kreditora i odredba kojima je i glavnica kredita vezana uz valutu CHF nepoštena, a onda i ništetna u smislu odredbe čl. 102. ZZP/07.

39. Predmetnoj parnici prethodila je parnica u kolektivnom sporu vođena u skladu s odredbama čl. 131.-141.b ZZP/07. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. toga zakona kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem čl. 131. navedenog zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupka za nadoknadu štete protivi osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupka za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno, da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati otvaranja prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

40. S obzirom da predmetnu parnicu pokreće pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07 (čl. 120. ZZP/14) nakon prethodno pravomoćnog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici tužitelj u skladu s odredbom čl. 502.c ZPP, bio ovlašten pozivati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora kao što to čini i ovaj sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom čl. 138.a ZZP/07 (čl. 118. ZZP/14), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

41. Stoga, u odnosu na ništetnu odredbu iz čl. 2. i čl. 3. Ugovora kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu CHF i potvrđuje neučinjeno glede informiranosti potrošača, a uvažavajući sve prethodno navedeno te primjenjujući materijalno pravo odnosno, odredbe:

- članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 - dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.),

- članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (stavak 1.), i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), te od pravnog stava suda EU izraženog u presudi donesenoj u predmetu C-26/13, a vezano za tumačenje odredbe članak 4. Direktive 93/13/EEZ, prema kojem ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva,

- članka 4., članka 322. i članka 323. stavak 1. ZOO, kojima je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja; da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan; i da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora, ovaj drugostupanjski sud, prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, jesu jasne i lako uočljive, ali nisu razumljive, jer u njim nisu precizno određeni parametri koji utječu na promjenu tečaja valute CHF prema valuti kuna i mogući rizici otplate kredita vezanog uz tečaj CHF, niti je prilikom sklapanja ugovora tužitelju kao potrošaču navedeno na transparentan i razumljiv način objašnjeno kako bi tužitelj kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje bi iz toga mogle proizaći, što je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama jedne ugovorne strane (tužitelja) kao korisnika kredita i potrošača u odnosu na drugu ugovornu stranu (tuženicu) kao davatelja kredita i trgovca, slijedom čega su navedene ugovorne odredbe nepoštene ugovorne odredbe, a time su i ništetne.

42. Tužitelj se u predmetnoj parnici s pravom poziva na pravna utvrđenja i stavove iz tzv. kolektivnog spora, što nikako ne znači apriori automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već je na tuženici, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženu vođen kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni Ugovor o kreditu. U skladu s time, na tuženici je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenična utvrđenja na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u tzv. "kolektivnom sporu", da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje ima u vidu sud u kolektivnom sporu, bilo da su odredbe predmetnog Ugovora razumljive za potrošača, bilo da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovor pregovaralo, slijedom čega se takve odredbe ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženica primjenom pravila o teretu dokazivanja, kako je teret dokaza na tuženoj (čl. 7. i 219. st. 1. ZPP-a), takve tvrdnje ničim nije dokazala, pa niti po njoj predloženoj svjedokinji ĐI, koja je kao službenica banke obradila predmetni kredit, već suprotno tome ista u cijelosti potvrđuje tužiteljeve navode.

43. Činjenica, što je ugovor prošao postupak solemnizacije kod javnog bilježnika u odnosu na predmetni spor nema nikakvog utjecaja, jer prije svega javni bilježnik nije bio stranka predmetnog ugovora o kreditu niti je mogao stoga pojedinačno pregovarati s tužiteljem o pojedinim ugovornim odredbama, a niti potvrđivanje privatne isprave (solemnizacija) ima pravni učinak pojedinačnog pregovaranja. Javni bilježnik je prilikom potvrđivanja predmetnog Ugovora o kreditu samo utvrdio da su stranke sposobne i voljne sklopiti predmetni ugovor i objasnio im pravne učinke i posljedice potvrđivanja ugovora, dok nije objasnio egzaktne, jasne i određene parametre koji su utjecali na promjenu tečaja CHF prema valuti HRK u razdoblju otplate kredita. Nije njegov zadatak, a niti je on ovlašten da daje informacije o bilo kakvim očekivanim ili neočekivanim rizicima koje eventualno donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope uvažavajući da je riječ o rizičnom tečaju CHF.

44. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eura sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu izvršena je temeljem Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - dalje: ZID ZPK). Radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to: valuta kredita, kamatna stopa i iznose ostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZID ZPK na način kako to nalaže zakon. Glavni motiv navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima valute CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz Ugovora o kreditu, niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama.

45. Stoga, djelomična ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ne povlači za sobom i ništetnost Aneksa toga ugovora jer ono može opstati neovisno o utvrđenju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog ugovora. Naime, ništetnost tih utvrđenih pojedinih dijelova odredbi ugovora ne povlače ništetnost i samog osnovnog ugovora kako on može opstati bez tih dijelom utvrđenih ništetnih odredbi. Dakle, konverzijom odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno, mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu 12. veljače 2016. godine kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eura, samu za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

46. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eura sklapanjem Aneksa/dodatka uz ugovor izvršena je temeljem Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - dalje ZID ZPK). Radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to: valuta kredita, kamatna stopa i iznose ostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZID ZPK na način kako to nalaže zakon. Glavni motiv navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti eura. Aneksom/Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima valute CHF kroz ovdje utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz Ugovora o kreditu, niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama.

46.1. Osim toga, pojednostavljeno rečeno, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK/15. Međutim, zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na popunu restituciju. Pritom je potrebno i napomenuti da je predmet reguliranja ZID ZPK/15 konverzija, a ne restitucija, stoga i nije iznenađujuće, da ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno.

47. Stoga, djelomična ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ne povlači za sobom i ništetnost Aneksa/Dodatka toga ugovora jer ono može opstati neovisno o utvrđenju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog ugovora. Dakle konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa/Dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev jer se niti odredbama ZID ZPK, a niti navedenim Aneksom/Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno, mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu dana 12. veljače 2016. godine kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eura, samu za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

48. Polazeći od takva pravna stava, kako korisnik kredita smatra da provedbom konverzije nije obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, i to onih koje sud, odlučujući o tome kao prethodnom pitanju, utvrdio ništetnima, isti postavlja i kondemnatorni zahtjev za isplatu. Navedenom treba imati u vidu i to, da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO).

49. Radi utvrđenja koliko je tužitelj "preplatio" na ime ništetnih ugovorenih odredbi iz ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule u CHF i utvrđenja je li konverzijom kredita izvršena restitucija tužitelju u cijelosti, provelo se financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec.

50. Vještak Tomislav Prpić dostavio je pisani nalaz i mišljenje dana 09. listopada 2024. godine (list 477-499) i naknadno dopunu nalaza sukladno kumuliranim zahtjevima tužitelja dana 10. lipnja 2025. godine (list 611-633), postupajući po naloženom zadatku suda to utvrdio:

- da je u tijeku otplate kredita banka pet puta povisila kamatnu stopu u odnosu na početno ugovorenu od 5,25%, i to na 5,50% od 31.kolovoza 2007. godine, na 6,20% od 29. veljače 2008. godine, na 6,75% od 30. rujna 2008. godine, na 6,50% od 30. studenoga 2010. godine i na 6,30% od 30. rujna 2011. godine i konačno posljednja izmjena na 3,23% od 01. siječnja 2014. godine učinjena sukladno ZIDZPK (NN 143/13) čijim odredbama je regulirana kamatna stopa na stambene kredite s valutnom klauzulom u CHF;

- da je tužitelj na ime kamata, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala (korištena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu 5,25%) do konverzije kredita na ime kamate više uplatio iznos od 3.468,70 eura, kako je to prikazano u tablici 5 osnovnog nalaza (list 488-489);

- da je tužitelj na ime tečajnih razlika, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj bio jednak tečaju na dan isplate kredita (4.895800 HRK za 1 CHF), više uplatio iznos od 5.196,24 eura, kako je to prikazano u tablici 6 osnovnog nalaza (list 490);

- da je negativna tečajna razlika (manje uplaćeno) pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj bio jednak tečaju na dan isplate kredita (4.895800 HRK za 1 CHF) iznosila 970,75 eura kako je to prikazano u tablici 7 osnovnog nalaza vještaka (list 491);

- da je neto više plaćeno na ime tečajnih razlika (uvažavajući pozitivne i negativne tečajne razlike - prijeboj) iznosi 4.225,67 eura kako je to prikazano u tablici 8 osnovnog nalaza vještaka (list 492);

- da nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30. rujna 2015. godine, iznosi 2.453,47 eura, odnosno da je tužena za navedeni iznos manje umanjila glavnicu prilikom konverzije, a izračun navedene glavnice prikazan u tablici 9 osnovnog nalaza vještaka (list 493-494);

- da tužitelj sa svim svojim realiziranim uplatama nije dosegao iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom eura kreditu te tako utvrđeni manjak iznosi 1.018,90 eura na dan 30. rujna 2015. godine, kako je to prikazano u tablici 10 osnovnog nalaza vještaka (list 494):

- da u rekapitulaciji prema varijanti A (samo više plaćeno) nakon uzetih iznosa po utvrđenoj preplati po osnovi kamatne stope od 3.468,70 eura i po osnovi samo pozitivnih tečajnih razlika od 5.196,24 eura, u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji od 2.453,47 eura i utvrđenog manjka u konverziji u iznosu od 1.018,90 eura), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. godine iznosi 12.137,31 eura, od čega 3.468,70 eura predstavlja preplatu po kamati na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, iznos od 5.196,24 eura preplate po valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, iznos od 2.453,47 eura razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01. listopada 2015. godine do isplate te iznos od 1.018,90 eura koji predstavlja utvrđeni manjak na koji teku pripadajuće zatezne kamate od 01. listopada 2015. godine pa do isplate;

- da je u rekapitulaciji prema varijanti B (više i manje uplaćeno) nakon uzetih iznosa po utvrđenoj preplati po osnovi kamatne stope u iznosu od 3.468,70 eura i iznosa preplate po osnovi tečajne razlike (uz prijeboj negativnih razlika) u iznosu od 4.225,67 eura u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući nepriznati iznos umanjenja glavnice od 2.453,47 eura i utvrđenog manjka u iznosu od 1.018,90 eura) preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. godine iznosi 11.166,74 eura, od čega 3.468,70 eura predstavlja preplatu po kamati na koji teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, iznos od 4.225,67 eura po osnovi preplate po valuti na koji teku pripadajuće zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja pa do isplate, iznos od 2.453,47 eura na ime razlike glavnice na koje teku pripadajuće zakonske zatezne kamate od 01. listopada 2015. godine do isplate te iznos od 1.018,90 eura koji predstavlja utvrđeni manjak na koji teku pripadajuće zatezne kamate od 01. listopada 2015. godine pa do isplate;

- da u slučaju nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st 3. ZOO-a (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konačne otplate kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita) tužitelj je na ime anuiteta u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio iznos od 11.177,47 eura te manje uplatio iznos od 627,92 eura;

- da u slučaju nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu (obračun kamate za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu od 01. siječnja 2014. godine, a obračun valute za razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu do konverzije kredita), tužitelj je na ime anuiteta u utuženom razdoblju otplate kredita, više uplatio iznos od 7.054,93 eura, te manje uplatio iznos od 710,65 eura;

- da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO-a (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konverzije kredita), tužitelj je na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 9.185,88 eura.

51. Tužena se očitovala na osnovni nalaz vještaka podnescima od 25. studenoga 2024. godine, 18. i 31. ožujka 2025. godine (list 506-509, 528-530 i 541-542), u bitnome ističući prigovore pravne prirode s obzirom da ustraje kod svoga stava da tužitelj kao korisnik kredita prihvaćajući konverziju nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi. Nastavno u odnosu na prigovore financijske prirode protivi se bilo kakvom izračunu po osnovi razlike glavnice iz nalaza vještaka pozivom na provedenu konverziju sukladno odredbama ZID ZPK na temelju kojeg su stranke sklopile Aneks ugovora o kreditu i po kojemu je visina neotplaćene glavnice u konverziji odnosno glavnice u eurima rezultat onoga što se tužiteljica sklapanjem sporazuma o konverziji obvezala platiti po novom Ugovoru o kreditu u eura i onoga što je uplatila na temelju ugovora o kreditu u CHF. Pritom, da je jasno da su iznosi koji su plaćeni na temelju ugovora o kreditu u CHF, a pretvoreni u eure i valutnu klauzulu u eurima, dakle i oni iznosi koje je tužitelj uplatio kao posljedicu povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, predstavljali osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u eurima i valutnoj klauzuli u eurima utvrđenih o novom otplatnom planu u eurima i valutnoj klauzuli u eurima, zaključno s 30. rujna 2015. godine kada je utvrđena visina preostale neotplaćene glavnice u eurima, koja se dalje zatvarala uplatama tužitelja dospjelima nakon provođenja konverzije. Nadalje, tužena ističe kako je u svakom slučaju potrebno uzeti u obzir manjak koji je tuženoj nastao kada je tečaj valute CHF manji od početnog, a isto tako da vještak mora uzeti u obzir i ugovore o kreditu sklapanim u isto vrijeme koji su se odobravali u HRK gdje je kamatna stopa bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredite u valutnoj klauzuli CHF. Konačno, protivi se izračunu iz osnovnog nalaza i u odnosu na izračun razlike zbog promjene kamate za koju tvrdi da je pogrešno iskazan jer bi ispravno bilo razliku zbog promjene kamate izračunati na način da se usporede iznosi anuiteta.

52. U podnesku od 10. srpnja 2025. godine (list 639-649) tužitelj je precizirao tužbene zahtjeve sukladno nalazu i mišljenju vještaka, postavljanjem glavnog zahtjeva u iznosu od 11.177,47 eura uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedinačni iznos utvrđene preplate po modalitetu da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata izračunata prema stopi iz č l. 26. st. 3. ZOO (obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konverzije kredita, a obračun valute za razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu do konverzije kredita - izračun anuiteta), prema prikazu iz tablice 12 dopune nalaza vještaka (list 618-619). Kao sporedne zahtjeve postavlja tri eventualno kumulirana zahtjeva od kojih je prvi, tražbina u iznosu od 7.054,93 eura, uz zakonsku zateznu kamatu na svakomjesečni iznos utvrđene preplate prema modalitetu primijenjene početno ugovorene kamatne stope i pretpostavke da se tečaj CHF nije mijenjao uvažavajući samo pozitivne tečajne razlike, prema prikazu iz tablice 15 dopune nalaza vještaka (list 620-621). Slijedeći po redu kumulirani zahtjev je tražbina u iznosu 9.195,88 eura uz zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos preplate prema modalitetu primijenjene valutne klauzule, a redovna kamata obračunata prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, iz prikaza tablice 17 dopune nalaza vještaka (list 623-624). Konačno, treći po redu kumulirani zahtjev u tražbini prema tablici 5 osnovnog nalaza vještaka (list 488-489), odnosno tražbine samo utvrđene preplate po osnovi kamate u iznosu od 3.468,70 eura, pod pretpostavkom da se primijenila kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu (5,25%).

53. Podneskom od 18. srpnja 2025. godine tužena se usprotivila preinaci tužbe tužitelja iz njegova podnesku od 07. srpnja 2025. godine kako je isti uz postojeći osnovni (i podredne) po prvi puta istaknu i zahtjev za isplatu razlike glavnice i na ime iznosa kojeg je tužitelju utvrđen kao manjak prilikom izračuna konverzije. Nadalje, da je tužitelj povećao iznose eventualno kumuliranog zahtjeva iz točke II., tako da umjesto prvotno zatraženog iznosa od 9.188,22 eura, sada zahtjeva isplatu iznosa od 9.195,88 eura. Predlaže se sudu da ne dopusti preinaku tužbe i da u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev iz točke I. utvrdi da je djelomično povukao tužbu, jer je u osnovnom zahtjevu iznos od 11.366,00 eura, a sada iznos od 11.177,47 eura odnosno u eventualno kumuliranom zahtjevu umjesto prvotno zatraženog iznosa od 7.124,33 eura, sada zahtjeva iznos od 7.054,93 eura.

53.1. Podneskom od 07. kolovoza 2025. godine tužena ukazuje da je u dopuni nalaza vještaka u točkama 9 i 10., izračun vještaka pogrešan iz razloga jer je vještak za anuitete isplaćene prije konverzije koristio tečaj na dan dospijeća, umjesto tečaj na dan plaćanja te ostaje kod svih ostalih prethodno istaknutih prigovora iz prijašnjih podnesaka.

54. Tužitelj se očitovao na podneske tužene ukazujući da je preinaka tužbe uslijedila nakon provedenog financijskog vještačenja pa da se u tom smislu ne radi o preinaci, a sve i kada bi se radilo o preinaci, da bi ista bila dopuštena i svrsishodna u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a. U svakom slučaju da tužitelj specificiranjem tužbenog zahtjeva sukladno rezultatima provedenog vještačenja nije izmijenio ni pravnu ni činjeničnu osnovu u tužbi već istaknutih tužbenih zahtjeva, pa da nema govora o promijeni istovjetnosti tužbenih zahtjeva, kako to tužena neosnovano tvrdi. Ukazuje da tužena svojim podnescima ni na koji način nije dotaknula odlučnu činjenicu koja proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a to je u konkretnom slučaju da nema nikakve "preplate" po konverziji jer iz nalaza vještaka proizlazi da razlika između nedospjele glavnice nakon konverzije iznosi 2.453,47 eura, dok tužitelj sa svojim realiziranim uplatama nije dosegao iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranom EUR kreditu, te je tužena po konverziji tužitelju obračunala manjak u iznosu od 1.018,90 eura. Kada se navedeno stavi u korelaciju da proizlazi, da bi u slučaju uračunavanja učinaka konverzije tužena bila dužna tužitelju isplatiti i dodatni iznos od 2.453,47 eura (razlika glavnice) + iznos po konverziji od 1.018,90 eura. Dakle da ni po kojoj osnovi nema mjesta umanjivanju tužiteljeva zahtjeva odnosno da konverzija, osim što pravno nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, ni činjenično ni na koji način ne utječe na istu.

55. O pisanom nalazu i dopuni nalaza vještaka raspravilo se na ročištu od 17. veljače 2026. godine, kada je vještak prvotno izložio sadržaj osnovnog nalaza (list 480-499) pojašnjavajući da tablica 5 predstavlja pregled više plaćene kamate u ukupnom iznosu u 3.468,70 eura (list 488-489 spisa), dok je u tablici 6 prikaz pozitivnih tečajnih razlika u ukupnom iznosu od 5.196,24 eura (list 490 spisa). U tablici 7 prikaz je negativnih tečajnih razlika na dan plaćanja u ukupnom iznosu 970,50 eura i u tom dijelu odmah ukazuje tuženoj jer to prigovara u jednom od podnesaka, da su ovdje prikazane negativne tečajne razlike, da bi se u tablici 8 izvršio prijeboj i iskazao pregled neto više plaćenog na ime tečajnih razlika odnosno uvažavajući pozitivne i negativne tečajne razlike pa bi u tom slučaju tečajna razlika iznosila 4.225,67 eura. U konkretnom slučaju potvrđuje utvrđeni manjak kroz konverziju, što je potvrđeno i u Aneksu ugovora na dan 30. rujna 2015. godine, u iznosu 7.767,87 kuna, odnosno 1.004,98 eura (tablica 10 osnovnog nalaza). U rekapitulaciji stanja na dan 30. rujna 2015. godine da je izložio dvije varijante prikaza, a koja razlika se ugleda u negativnim tečajnim razlikama pa je tu tom smislu sam obračun preplate prikazan u predmetnim tablicama, a u konačnom mišljenju ponovljeno kroz stavke sve od 1. do 8.

55.1. U odnosu na prigovore iz podnesaka tužene od 25. studenoga 2024. godine, 18. ožujka 2025. godine, 29. kolovoza 2025. godine i 10. veljače 2026. godine ukazuje da je riječ o prigovorima pravne prirode, dok je tužena tek u podnesku od 31. ožujka 2025. godine istakla prigovore financijske naravi koje vještak cijeni netočnim, pojašnjavajući slijedeće. Naime kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj. povećanjem kamate usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, vještak pojašnjava da se time može zaključiti da je razlika plaćene kamate novog otplatnog plana i inicijalnog otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, a budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita. Iz navedenog da slijedi i razlika u obračunu tužene u odnosu na obračun vještaka. U odnosu na dopunu nalaz od 10. lipnja 2025. godine, na koju tužena prigovara u financijskom smislu podneskom od 07. kolovoza 2025. godine, vještak pojašnjava da je koristio odnosno prikazao uplate kako su iste zabilježene u knjigovodstvenoj kartici od tuženika, odnosno važećoj poslovnoj dokumentaciji, te iz istih kunskih uplata prikazao prosječni tečaj po uplaćenom.

55.2. U odnosu na podnesak tužitelja od 07. srpnja 2025. godine, kojim je precizirao tužbeni zahtjev, vještak potvrđuje da je tužitelj kao glavni zahtjev postavio pregled tražbine prema tablici 12 dopune nalaza (list 618 spisa), u kojoj je prikazan pregled više plaćenih anuiteta na dan plaćanja, pod pretpostavkom da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO - obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konačne otplate, a obračun valute od zaključenja ugovora do konverzije obračun razlike anuiteta. U narednom eventualno kumuliranom zahtjevu broj 1 iz toga podneska (list 642-644 spisa), potvrđuje da je tužitelj tražbinu postavio prema tablici 15 pregleda više plaćenih anuiteta odnosno pod pretpostavkom da nije primijenjena valutna klauzula (odnosno da se primjenjuje početni tečaj 4,895800 HRK za 1 CHF), a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu (5,25%) - obračun kamate za razdoblje od zaključenja ugovora do 01. siječnja 2014. godine, a obračun valute za razdoblje od zaključenja ugovora do konverzije kredita i razlika anuiteta. Naredni eventualno kumulirani zahtjev broj 2 iz tog podneska (list 644- 646) prati prikaz iz tablice 17 dopune nalaza (list 623-624 spisa), koja pretpostavlja da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO-a - obračun kamate za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do konverzije kredita, znači razlika kamate. Posljednji eventualno kumulirani zahtjev broj 3 (list 646-648) podneska tužitelja predstavlja tražbinu prema pregledu tablice 5 osnovnog nalaza odnosno tražbinu samo po osnovi preplate kamate iz te tablice pod pretpostavkom da je kamata cijelo vrijeme jednaka onoj navedenoj u ugovoru.

56. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, stručan i logičan, budući je dan na jasan i određeni način sukladno pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a konačno ni prigovori tužene nisu ni na koji način doveli u pitanje matematički izračun.

57. U odnosu na negativne tečajne razlike i prigovor tužene da bi se iste trebalo uzeti u obzir kod izračuna, ukazuje se na recentan stav proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi posl.br. Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine glede odgovora na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u tome predmetu, koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijedloga ili protutužbenog zahtjeva, postupcima u kojima tužitelji potražuju preplatu mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razdobljima koji se odnese na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

57.1. U tom smislu kako u ovom postupku tužena do zaključenja prethodnog postupka nije istakla protutužbu i procesnopravni prigovor radi prebijanja, odnosno materijalnopravni prigovor prijeboja do zaključenja glavne rasprave u odnosu na taj osporeni dio negativne tečajne razlike, nema ni postupovnih pretpostavki za umanjenje tužiteljeve tražbine tužene za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Dakle, nema pravilno postavljenog tuženikova zahtjeva o kojem bi sud odlučivao jer jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

58. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 10. srpnja 2025. godine (list 639-649) imajući u vidu odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a kojom je propisano da je preinaka tužbe dopuštena do zaključenja glavne rasprave ako ju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Naime, kako je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev glede visine za isplatu sa dopunom nalaza vještaka, glede obračuna sa svim efektima provedene konverzije, to bez svoje krivnje isto nije mogao postaviti do zaključenja prethodnog postupka, a za postavljanje zahtjeva u njegovoj visini bilo je potrebno stručno znanje vještaka financijske struke, to je sud preinaku i dopustio.

59. Tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio prema izračunu vještaka iz osnovnog nalaza i njegove dopune kada su u pitanju eventualno kumulirani zahtjevi, pa kako je ovaj sud ocijenio da metodologija izračuna primjenom čl. 26. st. 3. ZOO nije primjenjiva i odlučio odbiti taj glavni zahtjev iz točke I. podneska tužitelja od 10. srpnja 2025. godine, pristupilo se odlučivanju narednog i prvog po redu postavljenog zahtjeva za isplatu kao kumuliranog kakvog je ovaj sud usvojio u cijelosti u točki II. izreke ove presude.

60. Naime, ovaj sud smatra da bi odredba čl. 26. st. 3. ZOO bila primjenjiva samo u slučaju da ugovorom o kreditu nije bila određena uopće kamatna stopa, a kamate ugovorene, što ovdje nije slučaj. Međutim, sud smatra da ni drugi kriteriji koje predlaže tužena ne bi smjeli doći u obzir kraj činjenice da su stranke ugovorile određenu kamatnu stopu i da je ona jedina i sigurno prihvaćena po tuženoj, a svaka druga varijanta po motrištu suda ne bi smjela biti na štetu ni jedne, ni druge ugovorne strane.

61. Sud je usvojio tužiteljev zahtjev postavljen kao prvi eventualno kumulirani zahtjev 1 iz podneska tužitelja od 10. srpnja 2025. godine (list 642-644) prema izračunu vještaka iz tablice 15, pregleda više plaćenih anuiteta u varijanti jedino poznate i prihvaćene kamatne stope od 5,25% i primjenom početnog tečaja od 4,89588 HRK za 1 CHF, iako naizgled ispada kao da je ugovorena fiksna kamata no, kako su sve daljnje promjene nevaljane, ostaje ova jedina poznata i po tužitelju na siguran način prihvaćena uz sve ostale uvjete ugovorenog kredita.

62. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunato prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tužene na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženica stekla nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

63. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivnom Vijeća 93/13 EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenom i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje i uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjenu od 2005. godine.

64. U presudi spojenih predmeta C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena idu u pravu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima prava na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

64.1. Kada se navedena pravila primjene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi dakle, bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF-a obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženice.

65. Nedvojbeno je, da je zahtjev tužitelja za isplatu-restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica CHF-a, a isto tako da je točno, da naprijed citirane odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača govore o postupcima naknade štete, pa je s time u svezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima i umanjenje nečije imovine.

66. Provedenim financijskim vještačenjem utvrđen je iznos plaćenih anuiteta kroz ugovoreni rok otplate i razlika između tih plaćenih anuiteta i onih koje bi tužiteljica bila u obvezi platiti bez djelomično ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, uzevši u obzir sve efekte provedene konverzije.

67. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF-u i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik (pravni prednik) sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi logičnim i zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega da u smislu čl. 323., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno, isto i prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, gdje je određeno da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

68. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a identično i kasnije u čl. 102. st. 1. ZZP/07 odnosno, čl. 55. ZZP/14, određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Kako je svrha proglašenja ugovorne odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom i u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba, te da tuženica kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovanom isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, jasnim proizlazi zaključak da tužiteljičino pravo na isplatu nije zastarjelo.

69. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 3.925,50 eura sastojeći od: nagrade odvjetnika za sastav tužbe (100 bodova - 200,00 eura), zastupanja na ročišta od: 09. studenoga 2022. godine i 17. veljače 2026. godine (svako po 100 bodova - 200,00 eura), za sastav obrazloženih podnesaka prema Tar. br. 8.1. od: 02. lipnja 2020. godine, 16, srpnja 2020. godine, 07. ožujka 2025. godine, 10. ožujka 2025. godine, 14. travnja 2025. godine, 11. srpnja 2025. godine, 25. kolovoza 2025. godine i 01. listopada 2025. godine (svaki po 100 bodova - 200,00 eura), uz pripadajući iznos PDV-a od 25% (550,00 eura). Nadalje, potražuje naknadu na ime troškova vještačenja u iznosu od 615,50 eura i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 160,06 eura.

69.1. Sud je priznao kao potrebne od troškova zastupanja nagradu odvjetnika za: sastav tužbe, pristupa na dva održana ročišta, sastava četiri obrazloženih podnesaka od 02. lipanj 2020. godine, 16. srpnja 2020. godine, 14. travnja 2025. godine i 10. srpnja 2025. godine prema Tar. br. 8. toč. 1. (100% od nagrade), te za podneske od 06. ožujka 2025. godine, 25. kolovoza 2025. godine i 01. listopada 2025. godine prema Tar. br. 8. toč. 2. (50% od nagrade) odnosno sveukupno 1.700,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a od 425,00 eura. Nadalje, priznat je u cijelosti traženi trošak vještačenja u iznosu od 615,50 eura i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 160,06 eura, dok u odnosu na presudu takva obveza više ne postoji s obzirom da je u međuvremenu stupila na snagu izmjena članka 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23), kojim je propisano da potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođeni su od plaćanja sudskih pristojbi.

69.2. Dakle tužitelju je sveukupno priznat parnični trošak u iznosu 2.900,56 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu 1.024,94 eura odbijen, a koji iznos se odnosi na nepriznatu traženu nagradu u punom iznosu glede podnesaka za koje je sud priznao samo 50% nagrade s obzirom da je Tar. br. 8. toč. 1. propisano da odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu za sastav do 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Slijedom navedenog o parničnom trošku odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove presude, a primjenom odredaba čl. 154. i čl. 155. ZPP-a i primjenjive Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tar. br. 7.1., 8.1., 8.3., 9.1., 46. i 54.) i Zakona o sudskim pristojbama.

U Rovinju, 08. travnja 2026. godine.

S u t k i n j a :

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.