REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru
Obala Bana Berislavića 1
21220 Trogir
Poslovni broj: Povrv-768/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: LIPI DVORI d.o.o., OIB 96099597879, Cesta Plano 91B, 21220 Plano, zastupan po punomoćniku Ivan Močić, odvjetnik u Splitu; protiv tuženika:
MB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivan Radun, odvjetnik u Kaštel Starome; radi: Ovrhe - spor, nakon zaključene glavne rasprave od 25.veljače 2026.godine, a objavljene na ročištu dana 8. travnja 2026.godine
p r e s u d i o j e
1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.
2.Ukida se Platni nalog sadržan o Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov u Trogiru,poslovni broj Ovrv-1703/2023 od 23.svibnja 2024.godine, u kojem je naloženo tuženiku MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju LIPI DVORI d.o.o., OIB: 96099597879, Cesta Plano 91B, 21220 Plano, na temelju vjerodostojne isprave i to: račun, 27-POSL 2-1, namiri tražbinu u iznosu od 1.879,82 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 28.10.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
3.Dužan je tužitelj u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosi od 1.433,18 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presuda pa do isplate po članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).
Obrazloženje
1.Nakon što je Javni bilježnik Ivana Bartulica Antulov iz Trogira, pod posl br Ovrv- 1703/2023 od 23.svibnja 2024.g donijela Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave a na koje rješenje je ovršenik blagovremeno uložio prigovor, te je Općinski sud u Splitu Stalna služba u Trogiru svojom rješenjem Ovrv-1703/2023 od 03.srpnja 2024.g stavio van snage Rješenje o ovrsi doneseno od strane Javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov iz Trogira pod brojem Ovrv-1703/2023 od 23.svibnja 2024.g u dijelu kojim je određena ovrha i u tom dijelu ukinuo sve proveden radnje, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu, ranije prigovoru, protivio se istom, navodeći da Rješenje o ovrsi je doneseno na račun ovrhovoditelja od 20.listopada 2022.g iz kojeg proizlazilo da se radi o dugu po računu broj 27-POSL 2-1 odnosno da dug predstavlja ( nespecificirani) dio tog računa. U opisu pružene usluge od strane ovrhovoditelja ovršeniku je navedeno da se radi o "dobavi i ugradnji elemenata krova, izradi lunimara i podizanju zidova". Tuženik ne spori da su navedene usluge bile izvršene, no tvrdi da ništa ne duguje tužitelju po bilo kojem osnovu, jer je cijeli račun tužitelju platio i sve to kako slijedi. Tuženik je 2022.g zaista angažirao tužitelja radi izvođenja navedenih radova. Prilikom angažiranja navedenih radova tuženik i tužitelj su dogovorili cijenu izvođenja radova, uključivo s cijenom materijala, a koja je, kako usmeno dogovoreno, tako i pismeno dogovoreno, ukupno iznosila 17.000,00 Eura. Tuženik je u nekoliko obroka, sve sukladno dogovoru i bez ikakvih problema i pitanja od strane tužitelja isplatio ukupnu cijenu u cijelosti sukladno dogovoru. Najprije je isplaćeno 71.000,00 Kuna u gotovini "na ruke tužitelj" , kao predujam radova, a što je plaćeno u prisustvu brojnih svjedoka. Kao dokaz dostavljen je i bankovni izvadak na navedeni iznos, s obzirom da je toliki iznos novca banka trebala unaprijed pripremiti tuženiku. Posebno je vidljivo kako je taj iznos plaćen svega cca 8 dana nakon ponude od strane tužitelja, s obzirom da je sukladno sms komunikaciji ponuda bila 12.rujna 2022.g a bankovni izvadak 20.rujna 2022.g, te je očito da je taj iznos plaćen kao predujam, odnosno dio cijene potreban (i) za nabavu materijala od strane tužitelja. Nadalje, 56.000,00 Kuna plaćeno je na račun tužitelja 25.listopada 2022.g kao drugi dio plaćanja ukupne cijene. Posebno je istaknuto da je tuženik nakon kontakta sa tužiteljem platio tužitelju na račun i dodanih 1.086,50 kuna, dakle svega šest dana nakon ove druge uplate i to radi pokrića razlike u preračunavanju točne cijene između dogovorenih Eura i tadašnje Hrvatske valute Kuna. U opisu plaćanja iz te uplate je točno i naveden razlog " DO TEČAJA". Prema tome, tuženik tvrdi da je iz ove uplate razvidno, kao i ponašanja tuženika, tuženik smatrao da je do tada plaćeni iznos u Kunama nedovoljan za pokriče ukupne dogovorene cijene u Eurima, te nije htio oštetiti tužitelja, plativši mu i tu razliku. Zbroje li se tako svi plaćeni iznosi dolazi se do ukupnog iznosa od 128.086,50 Kuna a što podijeljeno s tečajem koji glasi 1Euro = 7,53450 Kuna iznosi upravo točno 17.000,00 Eura, kolika je bila dogovorena cijena. U odnosu na račun koji je isprava na temelju koje je ova ovrha pokrenuta, tuženik ističe kako je isti zasigurno izdan sukladno Ugovoru o izvođenju radova potpisanom od strane tužitelja i tužene, gdje je naznačen i početak radova. Cijena je u ugovoru na zahtjev tužitelja navedena u umanjenom iznosu i to 57.000,00 Kuna + PDV, što bi dakle iznosili 71.250,00 Kuna, bitno manje od stvarno ugovorene cijene od 17.000,00 Eura/128.086,50 Kuna, koliko je ukupno i plaćeno. Ukoliko bi tužitelj negirao da je tih 17.000,00 Eura stvarno dogovorena cijena koja je u cijelosti plaćena,nego tvrdi da je stvarna cijena ona iz računa i ugovora sukladno kojemu izdaje račun očito je iz dosadašnjih navoda i dokaza tuženika da je tuženik tu cijenu ( tim više) platio pa i prilično pretplatio. Prigovoreno je i dijelu rješenja koji se tiče troškova postupka kao neosnovanim i previsoko određenim s prijedlogom da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukine Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov iz Trogira.
3.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Salda-konti kartica Lipi dvori d.o.o. za razdoblje od 01.01.2022.g do 09.11.2022.g., pregledan račun 27-POSL -2/1 od 20.10.2022.g. s dospijećem 28.10.2022.g., pregledana Sms poruka zz tužitelja od 12.rujna 2022.g., pregledani Detalji prometa računa tužene kod Privredne banke Zagreb na dan 20.09.2022.g., 25.10.2022.g i 31.10.2022.g., pregledan Ugovor o izvođenju radova "U Trogiru dana", saslušani svjedoci ČB pok. M, PB sin Č, VB sin P, SB pok. V, DB pok. S te zz tužitelja i tužena kao stranke.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 1.879,82 Eura/14.163,50 HRK koliko je iznosio PDV od 25% temeljem Ugovora o izvođenju radova za ugovorenu vrijednost radova od 57.000,00 Kuna / 7.565,20 Eura, a čemu se tužena protivila ističući da ona tužitelju ništa ne duguje jer je sve platila a sve sukladno Ugovoru o izvođenju radova.
5.Naime, nesporno je, a što je utvrđeno Uvidom u ugovor o građenju zaključenim "U Trogiru" bez navođenja datuma zaključenja, ali nesporno potpisanim od tužitelja i tužene, da je tužitelj sa tuženom zaključio taj Ugovor radi izvođenja građevinskih radova u obiteljskoj kući tužene i gdje je ugovoreno da vrijednost ponuđenih radova iz tog ugovora je 57.000,00 Kuna + PDV a početak radova je 25.09.2022.g., a rok završetka 15 radnih dana, gdje će se plaćanje ugovorenih radova izvršiti gotovinom ili na transakcijski račun tužitelja.
6.Sporno je da li je tužena dužna tužitelju platiti zatraženi iznos PDV-a od 1.879.82 Eura koliko iznosi PDV na ugovorenu cijenu radova od 57.000,00 Kuna / 7.565,00 Eura, a na koju okolnost je sud izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka uz pregledani promet promjena na računu tužene.
7.Iz iskaza zz tužitelja kao stranke je utvrđeno da su on i tužena pripremali radove za krov kuće tužene i gdje je istoj ispostavljen račun za vrijednost radova uvećan za PDV ali PDV nije plaćen, iako je u ugovoru navedeno da će ga platiti, odnosno da su prije bilo kakvih radova potpisali pisani ugovor i u svim ugovorima je izrađena realna vrijednost njihovih radova,dok je ostatak bio obični avans u gotovini jer oni kupuju i dovoze materijal kao i druge troškove te da taj iznos PDV-a koji tužena nije platila i koji potražuje od nje ovom tužbom, je poreznoj platio nakon što je naplatio izvršene radove. Također je iz njegovog iskaza utvrđeno da je ovom dogovoru s tuženom bio nazočan on, tužena i suprug tužene kao i majka te da su za radove koje je on izveo tuženi njemu isplatili oko 50.000,00 Kuna, navodeći da je prvi dio novca, odnosno avans od 70.000,00 Kuna predali u gotovini a da je vrijednost radova bila oko 17.000,00 Eura. Nakon što su završeni radovi da su tuženi pokušali dati ostatak koji on nije želio primiti već da mu se da preko računa koji je ispostavljen i koji je prihvaćen, očito, jer mu ga nisu vratili u roku od 8 dana. Na poseban upit suda da li je u vrijednost radova od 17.000,00 Eura bio uključen i PDV kazao da nije, jer nikada u ponudi ne daju iznos PDV-a već taj iznos pripada državi a na upit punomoćnika tuženika ako PDV nije uključen u iznos ponude od 17.000,00 Eura je li o tome obavijestio tuženu da treba na tu cijenu platiti PDV samo odgovorio " to se podrazumijeva" navodeći dalje da kada su potpisivali ugovor u istom piše da će se PDV dodatno platiti, u pregovorima oko radova stranka pita je li u to uključen PDV ali da se ne može sjetiti da li je tužena pitala a ako nisu, u ponudi na cijeli iznos naveli PDV, oni su kod potpisivanja ugovora vidjeli da trebaju platiti PDV. Također na upit suda, da li je u iznosu od 70.000,00 Kuna koje mu je tužena isplatila uključen PDV kazao ne, jer tih 70.000,00 predstavlja vrijednost materijala i manipulativnih troškova a na upit suda da li je on stranci prezentirao račune kojima bi opravdao vrijednost materijala i manipulativne troškove, kazao da to tužena nije tražila te da isplatom avansa od 70.000,00 Kuna tužena je trebala platiti i vrijednost radova koje su dogovorili a koja ukupno dogovorena cijena za njegove radove, za materijal i manipulativne troškove iznosi oko 17.000,00 Eura bez PDV.
8.Iz iskaza pak tužene kao stranke utvrđeno je da su oni trebali mijenjati krov i dignuti zidove te su se dogovorili sa tužiteljem za 17.000,00 Eura da će to uraditi ali da nisu naveli koliko će biti njegovi radovi a koliko materijal već je dogovor bio 17.000,00 Eura, te da je prije početka radova isplatila zz tužitelja na ruke 10.000,00 Eura sa kojim iznosom je ona pretpostavljala da je kupio materijal, nakon čega su dobili ugovor, počeli radovi i po završetku platila ostatak iznosa od 57.000,00 Kuna odnosno oko 7.000,00Eura budući da tužitelj nije htio gotovinu a po uplati tog ostatka od 7.000,00 Eura i nakon što ju je zz tužitelja pitao zašto nije platila cijeli iznos, napravila konverziju, te nadoplatila 1000 i nešto Kuna više, a koji iznos kada se zbroji zajedno sa ranije isplaćenim da točno iznosi 17.000,00 Eura koliko su ugovorili te da kod potpisivanja ugovora nije pitala objašnjenje navedenog iznosa od 57.000,00 Kuna + PDV, odnosno kazala da nisu razjasnili koliko su radovi a koliko materijal, odnosno kazala da nije znala da na svaki račun se treba platiti PDV već je za to saznala kada je stigla ovrha, odnosno saznala da bi vrijednost radova bila viša od 19.000,00 Eura umjesto ugovorenih 17.000,00 Eura, odnosno izrijekom kazala da kod dogovaranja koje je vršio njen suprug, koji je pomorac, sa tužiteljem, a ona samo navedena kao potpisnik ugovora,nije bilo dogovora oko plaćanja PDV-a za koji su saznali tek po primitku ovrhe.
9.Iz iskaza saslušanih svjedoka ČB, majke tužene i GB, supruga tužene, je utvrđeno da su oni bili neposredni sudionici pregovora između tužitelja i tužene o tome koji radovi će se izvest i za koju cijenu i gdje je dogovorena cijena od 17.000,00 Eura u koju su uključene i ruke i materijal, jer višu ponudu od te tužena ne bi ni prihvatila i gdje nikada nije bilo govora da će se platiti porez ili slično, budući da je upravo zz tužitelja kazao da je ponuda i krajnja cijena 17.000,00 Eura u što je sve bilo uključeno ( kako je kazivala ČB) dok je suprug tužene PB kazao da je dogovor bio da D to jest zz tužitelja napravi krov za 17.000,00 Eura, gdje su temeljim tog dogovora radovi započeti i završeni a po završetku da je zz tužitelja tražio još za PDV od 25% na cijeli iznos, a što nije tražio niti je dogovarano, budući da je sve dogovarano na temelju ponude koju je zz tužitelja SMS-om uputio ovom svjedoku na iznos od 17.000,00 Eura te da je isplata tužitelju prvi put bila na ruke, 10.000,00 Eura ispred Lidla, a ostatak od 7.000,00 Eura na račun jer zz tužitelja nije htio isplatu na ruke već na račun te da su nakon par dana, a s obzirom da se prelazilo s Kune na Euro, njegova žena uplatila na račun zz tužitelja dodatnih 1.080,00 Kuna a za sve što postoji i potvrda i kojim iznosom su oni tužitelju platili u cijelosti ugovorenih 17.000,00 Eura za radove i materijal.
10.Da je isplata vršena u dva navrata utvrđeno je iz iskaza svjedoka VB koji je djelatnik tužitelja i koji je potvrdio da je u rujnu 2022.godine tužena u Sućurcu uz cestu dala kuvertu koja je bila zatvorena i ne zna koji je iznos a da je drugi put davala kuvertu kada su završeni radovi i tijekom ručka koji su pripremili tužena i njen suprug, a koju kuvertu je tada D odbio kazavši da plati to na račun i PDV, na što mu je PB kazao da neće platiti na račun iznos PDV-a.
11.Da je za ove radove na krovu tužene D zatražio 17.000,00 Eura i u koji iznos od 17.000,00 Eura su obuhvaćeni ruke i materijal, je utvrđeno iz iskaza saslušanog svjedoka HB pok. V, s time da je problem između njih nastao sa PDV- om jer o tome nikada nije bilo govora, odnosno da se taj problem javio nakon što je sve bilo gotovo, odnosno kazao da je za izvođenja ovih radova i što će biti napravljeno D rekao što će napraviti i da će javiti koliko košta.
12.Da je ugovorena cijena od 17.000,00 Eura između tužitelja i tuženika utvrđeno je iz iskaza saslušanog svjedoka DB koji je susjed tužene, te da ga je zanimalo koliko će to koštati s obzirom da se radi o objektu kojeg je najbolje bilo srušiti i kako se radi o montažnoj kući i da mu je PB, suprug tužene, kazao da će tužitelja to napraviti za 17.000,00 Eura jer da je bilo više ne bi pristali jer nisu imali više od tog iznosa.
13.S obzirom na ovakve iskaze zz tužitelja, tužene i saslušanih svjedoka, utvrđeno je da je vrijednost ugovorenih radova bila 17.000,00 Eura i da je tužena isplatila u cijelosti dogovoreni iznos od 17.000,00 Eura a što je potvrđeno isplatama koje je dostavila po svom tekućem računu i to 20.rujna 2022.godine kada je podigla i dala na ruke tužitelju 71.000,00 Kuna / 9.423,32 Eura te drugi dio od 56.000,00 Kuna kada je podigla s računa 25.10.2022.godine i uplatila na njegov račun, odnosno dana 31.10.2022.g na ime razlike tečaja Kuna Euro uplatila 1.086,50 Kuna, a koji isplaćeni iznosi prema dogovoru se predstavljali materijal i radove. Naime, tvrdnje tužitelja da tužena je dužna još isplatiti iznos PDV-a od 1.879,82 Eura, ne stoje, jer upravo iz prve uplate od 71.000,00 Kuna koliko je tužena podigla i na ruke dala tužitelju, a za koji iznos tužitelj tvrdi da je iznos materijala, i za koji iznos je dogovoreno da će snositi tužena, a da tužitelj je taj koji nabavlja i dovozi materijal isti nije prezentirao, odnosno dostavio koliko je doista potrošio na materijal koliko na manipulativne troškove, odnosno je li taj iznos od 71.000,00 Kuna / 9.423,32 Eura koje je tužena dala kao prvi dio ugovorene cijene, a tužitelj tvrdi da je to predujam-avans, nije kao dobra gospodarstvenik tuženoj predočio i kazao koliko je točno utrošeno za materijal a koliko iznose manipulativni troškovi. Naime, kada se pogleda taj iznos i usporedi sa vrijednosti iznosa radova od 57.000,00 Kuna + PDV isto daje iznos od 71.250,00 Kuna a na koliko glasi i račun temeljem kojeg tužitelj od tužene traži još isplatu PDV- a.
14.Nadalje, tužena je po završetku radova uplatila ostatak ugovorene cijene, odnosno 56.000,00 Kuna / 7.432,47 Eura, koji je prvo nudila na ruke, to jest u gotovini, kao što je i dala prvi dio ugovorene cijene, a kako tužitelj je odbio primanje na ruke, već plaćanje na račun uz PDV, za koji PDV uopće nije bilo dogovora već je isključivo dogovor između tužitelj i tužene bio da će postavljanje krova i podizanje zidova tužitelj obaviti za 17.000,00 Eura, tužena je sukladno tom dogovoru tužitelju isplatila sve, odnosno uplatom iznosa od 1.086,50 Kuna tužitelja podmirila u cijelosti ugovoreni iznos jer je vodila računa da prelaskom Kune u Euro tužitelj ne bude oštećen.
15.Iz iskaza majke tužene ČB, supruga tužene PB, HB i DB je utvrđeno da se tužitelj obvezao da će podignuti krov tuženoj za 17.000,00 Eura, odnosno kako kaže cca 17.000,00 Eura u Sms poruci. Da je kojim slučajem bilo govora o tome da će tužena trebati uz 17.000.00 Eura, koliko je platila tužitelju, platiti još i PDV, onda ista ne bi ni zaključila niti prihvatila takvu ponudu od strane tužitelja. Tužitelj je ponudio a oni prihvatili da će te radove izvršiti za cca 17.000,00 Eura.
16.S obzirom da je tužitelj zatražio isplatu PDV-a na vrijednost izvedenih radova od 57.000,00 Kuna koji iznos PDV-a nije bio ugovoren, za koji iznos PDV-a tužitelj nije dokazao da ga je doista i platio Poreznoj upravi kako to tvrdi, a sukladno uplatama koje je tužena tužitelju isplatila i dala na ruke na ime akontacije proizlazi da je tužitelj puno više dobio od tužene nego što traži. Naime, ranije je kazano da tužitelj kojem je tužena dala na ime avansa za materijal 71.000,00 Kuna, nije tuženoj dokazao niti prezentirao da je taj iznos u cijelosti utrošen za materijal, odnosno o upravo suprotno iz tog iznosa proizlazi da je tužena postupala sukladno dogovoru te da je u dva navrata isplatila ugovorenu cijenu radova od 17.000,00 Eura te da tužitelju ne pripada zatraženi iznos na ime PDV-a koji nije bio dogovoren i iz kojih razloga je ovaj sud odbio njegov tužbeni zahtjev, odnosno ukinuo Platni nalog sadržan o Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ivane Bartulica Antulov u Trogiru,poslovni broj Ovrv-1703/2023 od 23.svibnja 2024.godine jer taj dodatni iznos PDV-a nije bio dogovoren niti tužena upozorena na plaćanje istog, a što je opet utvrđeno iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužene, jer do ovog dogovora, odnosno potpisivanja Ugovora o građenju, ne bi ni došlo.
17.Kako je tužena u cijelosti ispoštovala Ugovor o građenju to je sukladno članku 620 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
18. Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine " broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 123/08) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05), a odnosi se na trošak punomoćnika tuženika i to sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 14.06.2024.goidne 100 bodova, zastupanje na ročištima od 04.12.2024.g., 10.02.2025.g., 28.03.2025.g., 12.11.2025.g., 25.02.2026.g. svako po 100 bodova, sastav podneska od 03.06.2025.g., 100 bodova, a budući da je vrijednost boda sa paušalom 2,00 Eura to je punomoćniku tuženika za 700 bodova dosuđeno 1.400,00 Eura, a uvećano za pristojbu prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 33,18 Eura, to je trošak tuženika 1.433,18 Eura koliko je dosuđeno u točci 3 izreke presude.
U Trogiru, 8. travnja 2026.
Sudac
Divna Ivančev
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. pun tužitelja
2. pun tuženika
3.spis
