Poslovni broj: UsI-2114/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1) VR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2) IR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Split, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja pod 1 i 2) osobno uz opunomoćenicu, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Klasa: UP-I-342-24/25-03/230, Urbroj: 530-04-9-1-25-2 od 15. srpnja 2025.

R i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu.

II. Odbija se prijedlog Imperial d.d. kojim ovo trgovačko društvo traži sudjelovanje u ovom sporu u svojstvu zainteresirane osobe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP-I-342-24/25-03/230, Urbroj: 530-04- 9-1-25-2 od 15. srpnja 2025. tužiteljima kao suvlasnicima zajedničkog ugostiteljskog obrta [obrt], sa sjedištem u [adresa], zabranjuje se daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra bez pravne osnove radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, na dijelu plaže ispred turističkog naselja Makarska, Sunny Resort i teniskog centra grada [adresa], na dijelu nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, na kojim česticama su bez valjane pravne osnove postavljeni montažni objekti- kiosk površine 18,60m2 i dvije nadstrešnice na betonskoj i popločanoj podlozi ukupne površine 82 m2 s pripadajućom ugostiteljskom opremom koja čini terasu objekta.

2. Tužitelji u tužbi u bitnome navode kako su donošenjem osporenog rješenja povrijeđena stečena prava tužitelja, jer je inače za ovakvo sankcioniranje koje zapravo znači obustavu rada ugostiteljskog objekta, u redovnoj proceduri uvijek dopuštena žalba koja odgađa izvršenje rješenja, a u ovom slučaju su posljedice odmah nastupile obzirom na činjenicu da je rješenje donio inspektor pomorskog dobra. Iako je u samom rješenju navedeno kako ugostiteljski objekt tužitelja postoji još od 1998. godine, tuženik tu činjenicu uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja. Tuženik se poziva na Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru zaključen u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] i Makarska-Makar, zaključen dana 16. svibnja 2025. između Splitsko-dalmatinske županije i društva Imperial Riviera d.d. kao koncesionara, a pritom previđa da je upravo na obuhvatu na kojem je tužitelj poslovao predviđena upravo ona djelatnost koju su obavljali tužite lji, te da se radi o tipskom projektu kojem tužitelji u cijelosti odgovaraju, posjeduju sve potrebne ateste i minimalne tehničke uvjete. Tuženik je takođe r previdio ugovor o koncesiji ne daje samo prava koncesionaru, već isti predviđa i obveze sukladno planu upravljanja, a koje koncesionar time što onemogućava tužitelje u radu, zapravo krši. Tužitelji su više puta tražili potkoncesiju, upravo sukladno planu upravljanja pomorskim dobrom za obavljanje djelatnosti kojoj u cijelosti udovoljavaju, dok je upravo koncesionar taj koji im potkoncesiju nije dao čime je postupio protivno planu upravljanja pomorskim dobrom. Predlažu da sud poništi osporeno rješenje tuženika, te da odredi odgodni učinak tužbe u ovom predmetu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kronologiju postupanja u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. Ističe kako je uvidom u relevantnu dokumentaciju te provođenjem inspekcijskog nadzora na pomorskom dobru, a o čemu je sastavljen zapisnik Klasa: UP/I-342-24/25-03/230, Urbroj:530-04- 9-1-25-1 utvrđeno kako tužitelji obavljanju ugostiteljsku djelatnost na pomorskom dobru bez valjane pravne osnove, te je stoga zakonito i pravilno doneseno osporeno rješenje.

korištenje pomorskog dobra. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Dana 10. ožujka 2026. godine u spis predmeta zaprimljen je podnesak Imperial Riviere d.d., koncesionara pomorskog dobra, plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] k. o. [katastarska općina]-Makar, predio ispred Turističkog naselja Makarska Sunny Resort, te podnositelja prijave po kojoj je pokrenut upravni postupak, a kojim podneskom traži da ga se uključi u ovoj spor kao zainteresiranu osobu. U odnosu na navedeni zahtjev valja reći kako su u upravnom sporu, sukladno odredbi članka 17. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) stranke: tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba. Pritom je zainteresirana osoba čl. 20.st.1. ZUS-a svaka osoba kojoj bi poništavanje pojedinačne odluke povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je Imperial Riviera d.d. podnositelj predstavke, prijave po kojoj je iniciran upravni postupak nadzora korištenja pomorskog dobra. Međutim , navedeni postupak nadzora provodi se po službenoj dužnosti, a činjenica da je do nadzora došlo temeljem prijave Imperial Riviere d.d. ne oduzima tom postupku oficioznost, niti je prijavitelj stranka tog upravnog postupka. Obzirom na navedeno, Imperial Riviera d.d., nije zainteresirana osoba u ovom sporu, te je stoga prijedlog sudjelovanje u sporu u svojstvu zainteresirane osobe valjalo odbiti i riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

5. U sporu je održana rasprava 12. ožujka 2026., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj su tužitelji ustrajali u svojim tužbenim navodima, dok tuženik premda uredno pozvan nije pristupio, pa je rasprava pozivom na odredbu čl. 91. st.3. ZUS-a održana u njegovoj odsutnosti.

6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njihovim stranačkim saslušanjem, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužiteljima zabranjuje daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobar, bez pravne osnove radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, na dijelu plaže ispred turističkog naselja Makarska, Sunny Resort i teniskog centra grada [adresa], na dijelu nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, te kojim im se naređuje vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni na način na koji je to detaljno navedeno u navedenom rješenju.

9. Člankom 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br 83/23 u daljnjem tekstu: ZPDML) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

9.1 Člankom 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, te da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. ovoga Zakona, kao i da su svi pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. toga članka ništetni.

9.2. Člankom 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je pomorsko dobro na način da pomorsko dobro čine, pored ostalih dijelova, i dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe: morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost, kao i da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, na čije prirodno obilježje i izgled utječe more, a koji je prema svom položaju i izgledu u izravnom kontaktu s morem, odnosno da je kopneni dio pomorskog dobra pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.

9.3. Člankom 12. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ovim Zakonom na: posebnu upotrebu pomorskog dobra, gospodarsko korištenje pomorskog dobra, obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, gradnju i/ili obavljanje drugih radova na dobru koji se ne smatraju građenjem prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, kao i propisu iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, kojima se ograničava ili isključuje opća uporaba pomorskog dobra, posjed pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga.

Istim člankom također je propisano da je pravna i fizička osoba koja je na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu utvrđenu ovim Zakonom stekla neko od navedenih prava, dužna je to pravo koristiti na način, u okviru i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekao i u skladu s odredbama Zakona.

9.4. Odredbom čl. 185. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je zabrana korištenja pomorskog dobra upravna mjera inspekcijskog nadzora koja uvijek uključuje zabranu i obustavu: gradnje, izvođenja radova, provedbu zahvata u prostoru koji se prema propisima o gradnji ne smatraju građenjem, te koji nisu u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, postavljanje objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata, odlaganje i skladištenja na pomorskom dobru, obavljanje gospodarske ili druge djelatnosti na pomorskom dobru odnosno zabranu gospodarske i bilo kakve druge upotrebe i korištenja pomorskog dobra, kao i da se mjera zabrane korištenja pomorskog dobra može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama toga Zakona.

9.5. Člankom 186. stavak 1. točka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je inspektor pomorskog dobra ovlašten donijeti rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra ako u obavljanju inspekcijskog nadzora, pored ostalih protupravnih djelatnosti, utvrdi protupravnu posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra ili korištenje protivno uvjetima utvrđenim u koncesiji i dozvoli.

9.6 Člankom 188. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za uklanjanje upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro: bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

9.7 Člankom 190. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje upravna mjera inspekcijskog nadzora kojom se nalaže saniranje i vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica protupravnog zahvata u prostoru ili drugih ljudskih radnji zbog kojih se može donijeti upravna mjera zabrane korištenja pomorskog dobra i/ili druga upravna mjera inspekcijskog naftora propisana odredbama istog Zakona, da se naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona.

10. Iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka proizlazi da je tuženik, inspekcijskim pregledom održanim dana 10. srpnja 2025. godine, na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] -- Makar, koje u naravi predstavljaju plažu ispred turističkog naselja Makarska Sunny Resort i teniskog centra grada [adresa], utvrdio da tužitelji kao vlasnici ugostiteljskog obrta [obrt], na navedenoj lokaciji na kojoj pravo gospodarskog korištenja ostvaruje ovlašteni koncesionar trgovačko društvo Imperial Riviera d.d., ( temeljem Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru, zaključenog u svrhu gospodarskog korištenja plaže na dijelu k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]), obavljaju ugostiteljske djelatnosti, za koju koriste:

kiosk dimenzija cca 6,20m x 3,00m, s dvostrešnim krovom od kupa kanalica, postavljen na betonskoj ploči, nadstrešnicu dimenzija cca 4,60m x 1,60m uz kiosk, pričvršćenu vijcima i djelomično zalivenu betonom, aluminijsku nadstrešnicu dimenzija cca 5,65m x 12,36m, postavljanu na popločani plato istih dimenzija, dodatnu drvenu nadstrešnicu na drvenim stupovima, sa dvostrešnim krovom, dimenzija cca 2,70m x 1,70m, betonski platom dimenzija cca 4,70m x 4,60m, između kioska i ugostiteljskog prostora, ugostiteljsku oprema: 3 rashladna uređaja, jedan zamrzivač, tri pivska seta za šest osoba te 17 stolova za 4 osobe. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelji navedenu djelatnost na pomorskom dobru obavljaju bez valjane pravne osnove, budući da od 1. siječnja 2024. godine, nemaju važeći potkoncesijski ugovor s koncesionarom.

11. Tužitelji ne spore opis navedenih objekta, ni činjenicu da ih upravo oni koriste za obavljanje svoje ugostiteljske djelatnosti, kao što ne osporavaju niti to da se navedena ugostiteljska djelatnost obavlja na pomorskom dobru, za korištenje kojega više nemaju važeći ugovor o potkoncesiji sa koncesionarom, ali ističu kako su na predmetnoj lokaciji dugo godina obavljali ugostiteljsku djelatnost (još od 1998. godine) , kao i da je riječ o djelatnosti obavljanje koje je godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom i predviđeno na toj lokaciji.

12. Takvi navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja obzirom na činjenicu da se na pomorskom dobru gospodarske aktivnosti mogu obavljati isključivo na temelju važećeg ugovora o koncesiji ili potkoncesiji, a što u konkretnom slučaju kod tužitelja neosporno nije ispunjeno. Okolnost da su tužitelji prethodnih godina, za vrijeme važenja ugovora o potkoncesiji obavljali predmetnu djelatnost, ne daje im pravo na njezino daljnje obavljanje nakon isteka tog ugovora, niti ta činjenica može predstavljati valjanu pravnu osnovu za korištenje pomorskog dobra. Nadalje, činjenica da koncesionar odbija s tužiteljima sklopiti novi ugovor o potkoncesiji nije od utjecaja na ovlaštenje tuženika da donese rješenje kojim im se zabranjuje obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez valjane pravne osnove. Također, činjenica da je godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom, na predmetnoj lokaciji predviđeno obavljanje upravo one djelatnosti kojom se tužitelji bave i za koju ispunjavaju minimalne tehničke uvjete, nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, budući da navedene okolnosti, suprotno navodima tužitelja, ne predstavljaju valjanu pravnu osnovu za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru.

13. U odnosu na navode tužitelja o povredi njegovih stečenih prava (obzirom na prethodno dugogodišnje korištenje predmetne lokacije za obavljanje ugostiteljske djelatnosti) sud nalazi da su isti neosnovani, budući da se obavljanje djelatnosti, kako je to prethodno rečeno, može vršiti isključivo na temelju valjane pravne osnove, a koja je u konkretnom slučaju prestala istekom ugovora o potkoncesiji, slijedom čega tužitelji više nemaju pravo obavljati predmetnu djelatnost na navedenoj lokaciji.

14. Slijedom svega navedenog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude .

15. Sud je nadalje držao kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi za određivanjem odgodnog učinka tužbe tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika. Pritom se posebno napominje kako je odredbom čl. 42.st.2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali mogućnost nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete, što je jedna od pretpostavki koje članak 42. stavak 2. ZUS-a kumulativno propisuje za određivanje odgodnog učinka tužbe u upravnom sporu. Osim toga, sud drži da se tužitelji, koji prema utvrđenjima iz upravnog postupka (a koja utvrđenja ovaj sud drži pravilnima), bez valjanog pravnog osnova koriste pomorsko dobro, ne mogu pozivati na štetu koja će mu eventualno nastati zabranom daljnjeg korištenja pomorskog dobra.

16. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

U Splitu 8. travnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

1. opun. tužitelja,

2. tuženiku,

3. Imperial Riviera d.d., po opunomoćeniku,

4. u spis.

Tražilica odluka sudova RH