Poslovni broj: UsI-1130/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Mala vala maslina društvo s ograničenom odgovornošću za poljoprivredu, Trogir, Put Mulina 36A, OIB: 03778211724, zastupanog po opunomoćeniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika Državnog inspektorat, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Mike Tripala 6, Split, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine (novčana kazna), nakon javne rasprave održane i zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 8. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/264, URBROJ: 443-02-03-12-25-23 od 17. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka
tužbe.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/264, URBROJ: 443-02-03-12- 25-23 od 17. travnja 2025. utvrđuje se da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362- 02/24-02/264, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-4 od 8. travnja 2024. kojim je tužitelju kao investitoru naloženo da u roku od 90 dana ukloni poslovnu građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika, max. Tlocrtnih dimenzija cca 58x25m, visine prizemlje+ kat sa ravnom armirano betonskom krovnom pločom, nosive konstrukcije od armiranog betona i upojni bunar za tehničku vodu, tlocrtnih dimenzija 5x3,50m, te dva kameno betonska paralelna potporna zida i to potporni zid dužine 50 m, visine 1,60m, izgrađeni uz državnu cestu D8 i potporni zid dužine 50m, visine 1,10m, izgrađen na udaljenosti od 1,80m od prethodnog zida, sve na lokaciji Račice, Svinca, Općina Marina, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postalo izvršno dana 1. kolovoza 2024. godine, te da tužitelj nije u zadanom roku postupio po rješenju o uklanjanju. Tužitelj se stoga na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 13.270,00 eura koju je dužan platiti u korist Državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimanja osporenog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik svega dan nakon donošenja ovdje pobijanog rješenja, donio novo rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/264, Urbroj: 443- 02-03-12-25-24 od 18. travnja 2025. godine kojim je ponovno utvrđeno da je rješenje o uklanjanju od 8. travnja 2024. postalo izvršno dana 1. kolovoza 2024., te da tužitelj nije po istome postupio, te mu je ponovno izrečena prva novčana kazna od 13.270,00 eura, pri čemu tuženik uopće ne navodi da je već donio identično rješenje od 17. travnja 2025.. Navedeno znači da je tuženik novim rješenjem stavio izvan snage ovdje osporeno rješenje, premda to tuženik nigdje nije izrijekom naveo. Kako je tuženik propustio staviti izvan snage rješenje o prvoj novčanoj kazni od 17. travnja 2025., to tužitelj traži da sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva poništi navedeno rješenje. Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik prilikom donošenja rješenja propustio uzeti u obzir razloge koje je detaljno opisao voditelj projekta i opunomoćenik tužitelja KN a koji se odnose na činjenicu da tužitelj nije bio u mogućnosti ranije podnijeti zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. U međuvremenu su svi problemi otklonjeni te je sve spremno za izdavanje građevinske dozvole. Postupak izdavanja građevinske dozvole je u svojoj završnoj fazi, pa bi prisilnim izvršenjem rješenja o uklanjanju tužitelju nastala golema materijalna šteta. Predlaže da sud odredi da tužba u ovom predmetu ima odgodni učinak.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na obrazloženje osporen ih rješenja i predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
4. Podneskom 24. veljače 2026. tužitelj je obavijestio sud kako je tuženik tijekom trajanja ovog upravnog spora donio rješenje Klasa: UP/I-362-02/24-02/264, Urbroj:
443-02-03-09-26-35 od 13. veljače 2026. kojim obustavlja postupak izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 8. travnja 2024., te je naveo kako je donošenjem tog rješenja nastupio razlog iz čl. 103. st.1. Zakona o upravnim sporovima za obustavu spora.
5. U sporu je održana rasprava dana 25. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju raspravu je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je ročište temeljem odredbe čl. 91. st.3. ZUS-a održano bez njegove prisutnosti.
6. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, ocijenio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, saslušanjem svjedoka KN, te za pribavom spisa Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjek u Trogiru Klasa: UP/I-361-03/24-01/001456, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza. Također sud nije uzeo u obzir podnesak tuženika od 26. ožujka 2026., zaprimljen nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu.
7. Prije svega valja reći kako sud nije našao razloge za obustavu ovog upravnog spora na koje se poziva tužitelj u svom podnesku od 24. veljače 2026. Naime, činjenica da je tuženik, nakon donošenja ovdje osporenog rješenja, obustavio postupak izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 8. travnja 2024. i to iz razloga što je tužitelj ishodio građevinsku dozvolu Klasa: UP/I-361-03/24-01/001277, Urbroj: 2181/1-11/08/19-26-0020 od 19. siječnja 2026., ne predstavlja situaciju iz članka 103. st.1. ZUS-a. To stoga što tuženik nije postupio po tužbenom zahtjevu budući da se tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja o prvoj novčanoj kazni, a tuženik je tijekom ovoga spora donio rješenje kojim nije poništio osporeno rješenje o prvoj novčanoj kazni nego je obustavio izvršenje rješenja o uklanjanju.
8. Stoga, u navedenoj situaciji, a uzimajući u obzir da sam tužitelj nije povukao tužbu, nije bilo prepreke da sud meritorno odluči o zakonitosti osporenog rješenja.
9. Među strankama je sporno je li građevinski inspektor pravilno i zakonito osporavanim rješenjem tužitelju kao investitoru izrekao novčanu kaznu od 13.270,00 eura kao inspekcijsku mjeru kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/24-02/264, Urbroj: 443-02-03-12-02-24-4 od 8. travnja 2024. u primjeni odredbe čl. 114. st.3. Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21, dalje: ZDI) kojim je propisano je da se prije pristupanja izvršenju rješenja o uklanjanju putem treće osobe izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
10. Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije (Narodne novine 109/2023) propisani su iznosi novčanih kazni kojima se izvršenik prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju i rokovi za donošenje rješenja o novčanim kaznama kojima se izvršenika prisiljava na izvršenje.
11. Člankom 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije propisano je da se na izvršenje rješenja o uklanjanju, izvršenik prisiljava novčanim kaznama pri čemu 1. novčana kazna za fizičku osobu, za 2.a i 2.b skupinu građevina prema Zakonu o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19) iznosi 13.270,00 eura.
12. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tuženik osporeno rješenje donio nakon što je u provedenom postupku ustvrdio da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno dana 1. kolovoza 2024., te da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju, a koja činjenica je utvrđena kontrolnim inspekcijskim pregledom od 21. ožujka 2025.
13. Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za izricanje prve novčane kazne koja je tužitelju izrečena osporenim rješenjem tuženika u iznosu od 13.270,00 eura.
14. Navedene činjenice o izvršnosti rješenja o uklanjanju, kao i one koje se odnose na utvrđenje da tužitelj do dana donošenja osporenog rješenja nije postupio po rješenju o uklanjanju, tužitelj svojom tužbom niti ne osporava, već navodi kako je tuženik, dan nakon donošenja ovdje osporenog rješenja donio novo rješenje kojim se tuženiku izriče prva novčana kazna u iznosu od 13.270,00 bez da je prethodno stavio izvan snage ovdje osporeno rješenje, što da predstavlja nezakonitost zbog koje je potrebno poništiti rješenje. Takav navod tužitelja nije osnovan, budući da rješenje od 18. travnja 2025. godine nije identično ovdje osporenom rješenju, a kako to pogrešno drži tužitelj. Rješenjem od 18. travnja 2025. tužitelj se na obustavu građenja (obzirom je u postupku utvrđeno da je nastavio s izvođenjem radova nakon obustave građenja) prisiljava izricanjem prve novčane kazne, dok se ovdje osporenim rješenjem prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju.
15. U odnosu na navode tužitelja o tome da tuženik prethodno donošenju ovdje osporenog rješenja o izricanju prve novčane kazne zbog nepostupanja po rješenju o uklanjanju, nije uzeo u obzir opravdane razloge zbog nije bilo moguće zatražiti izdavanje građevinske dozvole, valja reći da su isti neosnovani i bez utjecaja na zakonitost osporenog rješenja krak nesporne činjenice da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju, pa se stoga pravilno tužitelj osporenim rješenjem prisiljava na izvršenje izricanjem novčane kazne, koja je obzirom da je riječ o prvoj novčanoj kazni za pravnu osobu, pravilno odmjerena u iznosu od 13.270,00 eura.
16. U pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodni učinak, navodi se kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Obzirom da u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda nisu ispunjeni navedeni kumulativni uvjeti, jer tužitelj nije ničim dokazao da bi mu izvršenjem rješenja nastala teško popravljiva šteta, posebno kada se uzme u obzir da je riječ o novčanom iznosu, kojega je za slučaj da tužitelj eventualno i uspije sa svojim zahtjevom, moguće nadoknaditi.
17. Kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti.
U Splitu 8. travnja 2026.
S U T K I N J A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - opunomoćeniku tužitelja,
- tuženiku,
- u spis.
