REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-2084/25-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja: 1. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. TR iz [adresa], Vai Bartolomeo Biasoletto 91/01, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Damjanu Konestabo, odvjetniku u Rijeci, Janeza Trdine 2/II, protiv tuženika Istarske županije, Općine Medulin, Općinski Načelnik, Medulin, Centar 223, OIB: 70537271639, radi prigovora na postupanje javnopravnog tijela, 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Istarske županije, Općine Medulin, Općinski Načelnik, KLASA: 740-01/24-01/0003, URBROJ: 2163-27-02-1/2-25-14 od 26. rujna 2029.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Općine Medulin, Općinski Načelnik, KLASA: 740-01/24-01/0003, URBROJ: 2163-27-02-1/2-25-14 od 26. rujna 2029., odbijen je prigovor tužitelja zbog nezakonitog postupanja upravnog tijela vezano za planiranu prometnicu čija trasa se djelomično planira preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu stranaka.

2 . Tužitelji su ovom Sudu pravodobno podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navode da su u višegodišnjoj komunikaciji, no nisu inicirani nikakvi upravni ni sudski postupci, iako je jasno da tuženik planira trasu nove ceste prema Lokacijskoj dozvoli (KLASA: UP/I-350-05/17-01/000045, URBROJ: 2163/1-18-06/5-19-0010, OD 27.02.2019) „provući“ preko skoro polovice parcele u vlasništvu tužitelja, uništiti skoro kompletnu zelenu okućnicu, iako za to ne postoji nikakav opravdani razlog, obzirom da se javni interes poboljšanja prometne infrastrukture koji bi se postigao planiranim zahvatom na jednak način može postići tek neznatnim pomicanjem trase bez ikakve potrebe za zadiranjem u privatno vlasništvo tužitelja. Na Skici lica mjesta – Prilog 1 da je prikazana trasa prometnice prema

Lokacijskoj dozvoli (KLASA: UP/I-350-05/17-01/000045, URBROJ: 2163/1-18-06/5- 190010 od 27.02.2019) prema kojoj da je, od strane Geo Istra d. o. o. (oznaka elaborata izvođača EL-250/19) izrađen geodetski elaborat, a koji je od strane nadležnog Odjela za katastar nekretnina Pula-Pola potvrđen (klasa: 932-06/22- 02/533, urbroj: 541-29-01/4-22-5, datuma 9.9.2022.) te da se u zbirci elaborata, tj. arhivi katastra nekretnina vodi pod oznakom 151/2022. Na navedeni geodetski elaborat GR i LR pismeno su, dana 16.12.2021. iskazali protivljenje i neslaganje s izradom istog. Prema lokacijskoj dozvoli te provedbi iste, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu TR), sada ograđena i jedinstvena okućnica objekta, da bi se parcelirala uzdužno za navedeni koridor ceste , tj. u smjeru jugozapad – sjeveroistok, a osim što bi parcelirani dio tj. nova k. č. [katastarska čestica] prešla u cestu, nastala bi i nova k. č. [katastarska čestica] koja vlasnicima TR ostavlja neiskoristivu okućnicu i općenito neiskoristivo zemljište. Na Skici lica mjesta – Prilog 2 da su prikazana dva alternativna prijedloga trase prometnice. Zelenom ispunom da je prikazan prijedlog 1 kao produžetak već ionako betonskoasfaltirane površine na dijelu k. č. [katastarska čestica] sve do spoja na k. č. [katastarska čestica] (Ulica Kapovica) sve u k. o. [katastarska općina]. Žutom ispunom da je prikazan prijedlog 2 u nastavku betonsko-asfaltirane površine na k. č. [katastarska čestica] preko 1218/2 (te preko ionako ruševnih kotlovnica) sve do spoja na k. č. [katastarska čestica] (Ulica Kapovica) sve u k. o. [katastarska općina]. Na predloženi način diobe prema spomenutoj lokacijskoj dozvoli da bi se uništila okućnica, tj. građevna čestica koja je formirana građevinskom dozvolom (klasa:

UP/I-361-03/04-01/00824, urbroj: 2163-04-03-05-3, od 24.03.2005., pravomoćna 02.06.2005.) na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema kojoj da je građevinskoj dozvoli evidentiran objekt na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (geodetski elaborat iz zbirke elaborata 1890/2005, proveden u katastarskom operatu klasa: UP/I - 932-07/05-02/525). Na predloženi način diobe prema spornoj lokacijskoj dozvoli da bi se smanjila udaljenost objekta određena građevinskom dozvolom te bi se poremetili uvjeti udaljenosti objekta od međa propisani tom građevinskom dozvolom. Navodi iz rješenja da su potpuno neosnovani i paušalni, u dijelu i vrlo cinični i odražavaju stav koji je tuženik već pred nekoliko godina zauzeo spram tužitelja očito birajući taktiku iscrpljivanja tužitelja šutnjom administracije i skrivanja iza suhoparnih praznih birokratskih fraza bez jasnog značenja. Tuženik sustavno ignorira dopise tužitelja, ne izjašnjava se povodom prigovora. Kada su tuženici, napokon uspjeli ishoditi napadano rješenje, suočili su se i s vrlo nejasnim argumentom o geodetskom elaboratu koji je pred nadležnim katastarskim uredom zaveden pod posl. br. P - 932-06/2023-02/551 kao aktivna plomba. Tuženik u rješenju zdvaja o tome kako je isti „neproveden“, međutim ne objašnjava iz kog razloga nije od strane tuženika kao investitora i povučen? Tužiteljima je jasno zašto, zato jer se ide na iscrpljivanje tuženika, tjeranje ih u velike troškove, računajući da će na njihovoj strani nastati zamor i zasićenje te će tuženik u nekom novom momentu predati novu lokacijsku dozvolu s identičnim ciljem. Tuženik tvrdi kako tužitelji u prigovoru iznose teze koje su kontardiktorne jer da, navodno, istovremeno zahtijevaju da se postupak izvlaštenja pokrene dok s druge strane da se protive izgradnji prometnice, što navodno predstavlja proturječje. Sastavljač rješenja tuženika, naravno, bez obzira na otvoren cinizam, vrlo dobro razumije suštinu problema i zna da se ne radi ni o kakvoj kontradikciji, međutim, da bi se sudu ukazalo da suštinu problema daje se pojašnjenje povodom iznesenog argumenta: tužitelji traže da se inicira postupak izvlaštenja, upravo zato jer znaju da, poštujući pravila i suštinu samog izvlaštenja predkorak je utvrđenje javnog interesa za izvlaštenje što bi tuženiku bilo nemoguće postići. Dakle, javna vlast mora, sukladno načelu razmjernosti, u zakonom propisanoj proceduri utvrditi kako buduća prometnica mora u javnom interesu prijeći preko nekretnine tužitelja, obzirom da ne postoji bolje rješenje koje je manje tegotno za izvlaštenika. Iz svih navoda u ovoj tužbi, kao i iz ranijih prigovora i iz svih priloženih dokumenata, jasno je da tuženik nikada ne bi mogao ispuniti redovnim putem spomenuti preduvjet, jer je trasa kojom se ne diraju prava pojedinaca dostupna, prohodna i puno logičnija od one predložene. To dobro zna i tuženik, zato niti ne želi ići putem izvlaštenja već koristi mehanizme vlasti na protuzakonit način da postogne učinke izvlaštenja na zaobilazan način za upitne interese, vrlo vjerojatno privatne tužiteljima nepoznatih osoba. No to je samo pretpostavka tužitelja, obzirom da nikakav drugi smisleni odgovori za tvrdoglavu upornost za prolaskom trase kroz okućnicu tužitelja, iako postoji puno logičnije i jeftinije rješenje – ne proizlaze. Nezakonito postupanje koje je predmet ovog upravnog spora sastoji se u neprovođenju (niti u najavi) postupka izvlaštenja. Planiranom trasom ceste parcela bi bile umanjena i devastirana (predloženom trasom uništilo bi se zelenilo i stoljetni hrastovi na parceli) bez da je vlasnicima zemlje dana mogućnost da na bilo koji način sudjeluju u postupku i štite svoja prava i interese. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 110/21) čija se osnovna načela primjenjuju u svim upravnim postupcima i postupanjima javnopravnih tijela kad posebnim odredbama nije što drugo propisano, u čl. 6. st. 3. (načelo razmjernosti i zaštite prava stranaka) propisuje obvezu javnopravnih tijela da strankama omoguće zaštitu svojih prava i interesa. a u čl. 11. zajamčeno je pravo strankama na pristup podacima. Tužiteljima prijeti nastanak štete umanjenjem parcele, no ne u smislu pukog smanjenja kvadrature, već posljedično gubitkom svojstva da zbog propisanih gabarita teren izgubi svojstvo građevne parcele i mogućnost gradnje bude umanjena ili čak izgubljena. Posebno se ističe, a biti će obrazloženo u nastavku kako je očito kako tuženik i izbjegava ići putem klasičnog izvlaštenja, obzirom da očito razumije kako u postupku izvlaštenja koji se provodi u dvije faze (utvrđivanje interesa države i tek potom nadoknada vlasniku), predložena trasa ne bi prošla niti prvu fazu postupka jer je evidentno da se ciljani interes može lako postići na tek neznatno drugačiji način. Javnopravno tijelo da se dužno na jasan i transparentan način izjasniti o pravima i interesima građana. Postupanjem tuženika imovina tužitelja gurnuta je u opasnu sferu pravne nesigurnosti. Građanin je od strane javnopravnog tijela na svoj upit ovlašten dobiti jasne odgovore o njegovu statusu. Protokol br. 1. , Pariz. 20.03.1952. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim, 04.11.1950. god. jamči pravo vlasništva pojedincima uz potanko određene iznimke. Spomenuta odredba hijerarhijski najvišeg nadnacionalnog ranga svoj sadržaj nalazi i prostire „naniže“. Tako Ustav RH kao najviši pravni akt nacionalnog prava jamči to isto pravo uz iste iznimke, a isto načelo svoj izraz nalazi i u nižim pravnim aktima – zakonima. Stoga da je neprihvatljivo da se elementarna ljudska prava utkana u samo gradivno tkivo pravnog poretka Republike Hrvatske kao cjeline ugrožavaju, da donositelji općih akata lokalne samouprave čiji je smisao per definitionem razrada i oživotvorenje spomenutih pravnih načela na najnižoj razini, negiraju ista i postavljaju se, de facto, na razinu ustavotvorca i zakonodavca i na različit način uređuju tako osjetljiv i za svaku demokratsku državu važan institut kao što je to institut prava vlasništva i njegovu načelnu nepovredivost šireći zakonom predviđene iznimke dajući upravo sebi diskrecijsko pravo da te iznimke šire po svom nahođenju. Razmjernost u pravu da ima značenje zahvata u prava pojedinca samo minimalno koliko je nužno za ostvarenje višeg javnog interesa. Ustavni sud da je u odluci i rješenju, broj: U-I-659/1994 i dr. od 15. ožujka 2000. (»Narodne novine«, broj 31/00.) ukazao na okvirni sadržaj ta dva načela ističući da »u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će se zakon primijeniti. Sud također napominje da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih neposredno primjenjuje« (toč. 11.1.). Sudska praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-659/1994 i dr. UIIIB/4366/2005 od 5. travnja 2006. te Ustavni sud od 15. ožujka 2000. koji smatra kako su načelo pravne sigurnosti i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o pravima i obvezama, bitne sastavnice vladavine prava i poštivanja prava čovjeka kao temeljnih ustavnih vrednota. Sijedom toga naglasio je kako u Republici Hrvatskoj zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju. Najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske su vladavina prava i poštivanje prava čovjeka. One su temelj za tumačenje Ustava. Obveza poštivanja navedenih ustavnih vrednota nužno dovodi i do obveze tumačenja mjerodavnih zakona i drugih propisa u skladu s dva važna načela koja su sastavnice navedenih ustavnih vrednota. To su načelo pravne sigurnosti (izvjesnosti) i s njim povezano načelo zaštite legitimnih očekivanja stranaka u postupcima u kojima se odlučuje o njihovim pravima i obvezama. Zaštita legitimnih očekivanja opće je načelo prava Europske unije koje se razvilo kroz praksu Suda Europske unije. In concreto je legitimno očekivanje stranke – vlasnika nekretnine da na parceli koja se nalazi u zoni predviđenoj za gradnju i koja gabaritima odgovara zakonom propisanim pretpostavkama za istu – da gradnja u skladu s propisima bude omogućena bez arbitrarnih djelovanja bilo koga, posebno ne izvršne lokalne vlasti mimo procedure propisane Ustavom. Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 dalje: Ustav) izrijekom i na nedvosmislen način jamči pravo vlasništva (čl. 3., čl. 48. i čl. 50.) te je nepovredivost prava vlasništva sastavni dio najviših vrednota ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske (članak 3.) i stoga jedno od temeljnih načela tumačenja Ustava. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Rim, 04.11.1950. god. (dalje: Konvencija) s pripadajućim Protokolima, konkretno Protokolom br. 1. , Pariz. 20.03.1952. (dalje: 1. Protokol) koje da je RH ratificirala 05.11.1997. god. štiti mirno uživanje prava vlasništva. Iznimno, država smije ograničiti ili oduzeti vlasništvo. Iznimke koje čl. 1. 1.Protokola predviđa, dakle uvjeti pod kojima je ometanje i oduzimanje imovine moguće su (kumulativno): a) javni interes; b) uvjeti određeni zakonom i c) usklađenost s općim načelima međunarodnog prava. Evidentno je da su temeljna prava tužitelja, zaštićena najvišim pravnim aktima, ali i zakonima – Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009,153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), Zakonom o cestama (Narodne novine 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014), Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine 74/2014) opisanim postupanjem javnopravnih tijela pogažena. Tužitelji tek podredno ističu pravo na naknadu tržišne vrijednosti za eventualno izvlaštenu nekretninu. Naime, isti ističu kako se radi o njihovoj djedovini te kako ista ima i afektivnu vrijednost te kako ne žele da se, čak niti uz isplatu tržišne vrijednosti, nekretnina izvlasti. Posebno ne kraj činjenice da bi njihovo pravo bez ikakve štete za javni interes (spomenutim neznatnim izmicanjem trase na drugu stranu, kako je to prikazano na ortofoto priloženoj skici) moglo biti netaknuto. Dakle, ne da planirani zahvat u ustavna prava nema uporište u jačem javnom interesu, javni interes se in concerto može postići bez ikakvog zadiranja u njihovo vlasništvo!!! Ukazuje se u tom smislu i na stav Ustavnog suda izražen u odluci U-I/4445/2008 ( NN 123/11 ) kako je djelovanje s faktičnim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom ili upravnom kontradiktornom postupku, u kojemu bi vlasniku bila omogućena zaštita njegovih prava - protuustavno. O „de facto izvlaštenju“ ili „kvazi izvlaštenju“ opsežno piše i profesor doc. dr. sc. UR s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u svom članku „Odstupanja u posebnom zakonodavstvu glede provođenja izvlaštenja u Republici Hrvatskoj“ Pravni vjesnik, Zagreb, god. 29. br. 3-4, 2013. str. 112., te u odnosu na situacije u kojima nije proveden postupak izvlaštenja no u kojima je vlasniku de facto oduzeto vlasništvo navodi: „Ukoliko se radi o tako ozbiljnim ograničenjima vlasničkih prava, onda se takvo ograničavanje mora izjednačiti s potpunim izvlaštenjem, a vlasnik mora dobiti naknadu tržišne vrijednosti tako umanjenih vlasničkih prava.“ Rizik greške mora snositi država, posebice kada ne postoji drugi suprostavljeni privatni interes, što je u ovom slučaju ispunjeno, budući da je do postupanja došlo radnjama isključivo javno-pravnih tijela. Iz odredbi Zakona o cestama ne proizlazi niti bi bilo pravno moguće istom odredbom derogirati odredbe viših propisa (lex superior) koje vlasniku de facto izvlaštene imovine jamče pravo na naknadu i sudjelovanje u postupku jer su iste načelne naravi te daju generalno ovlaštenje predstavničkom tijelu za donošenje općih akata, ali samo onih kojima se uređuju pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave odnosno koji su mu stavljeni u djelokrug zakonom ili podzakonskim aktima. Na jednak način stav da zauzima sudska praksa Europskog suda za ljudska prava. U izričaju Europskog suda za ljudska prava riječ bi bila o "de facto oduzimanju" vlasništva (de facto deprivation) u smislu druge rečenice stavka 1. članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (o značenju "faktičnog oduzimanja vlasništva" v. presudu Europskog suda Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke od 9. prosinca 1994., zahtjev br. 13427/87, A301-B, §§ 63-67.). Tako i u predmetima Sporrong i Lonroth protiv Švedske (zahtjev br. 7151/75; 7152/75) iz 1982.; Papamichelopoulos protiv Grčke iz 1993 i sl. U predmetima Messana protiv Italije (Requête no 26128/04) i Palka and others vs.The Czech Republic (Application no. 30262/13) je sud naglasio nužnost razmjernosti u zadiranju u prava vlasništva uz primjenu najmanje i najblaže potrebne mjere te zabrane nerazmjernih zahvata (unfair balance). Načela proporcionalnosti zahtijevaju od donositelja odluka javnih tijela da uzmu u obzir okolnosti pojedinca te da nastoje odabrati opciju koja najmanje ograničava prava pojedinaca, također i donijeti obrazloženu odluku, uključujući zašto smatraju da je bilo kakvo ograničenje ljudskih prava opravdano. Također mora postojati "poštena ravnoteža" između prava pojedinca i interesa i prava drugih (npr. javna sigurnost). Kada se to ne dogodi, pojedinci mogu potražiti pravdu na sudu. Ovo je ključan način na koji mehanizam zaštite ljudskih prava osigurava da su zaštite ljudskih prava učinkovite i da postoji odgovornost kada se prava pojedinaca ne poštuju. Navedeno protupravno postupanje tuženika valja sagledati i s aspekta prava Europske unije. Tj. radi li se o mogućoj diskriminaciji tužitelja na temelju državljanstva druge države članice EU tj. Italije. Napadanom odlukom da je počinjen je niz povreda temeljnih pravnih akata Europske unije: čl. 9. Ugovora o EU (OJEU 2008 C 115, u daljnjem tekstu «UEU») i čl. 18, 26. st. 2., 34., 35, 49. st. 2., 56., 57., 58., Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (OJEU 2008 C 115, u daljnjem tekstu «UFEU»), čl. 21. Povelje o temeljnim pravima EU (OJEU 2007/C 303/01), te u nastavku navodi i praksu Suda pravde EU. Navedene odredbe da izričito mijenjaju namjenu prostora, na zemljištu u vlasništvu građana, iz prostora koji je korišten kao stambeni prostor, u prostor javne namjene i to površinu infrastrukturnog sustava - javno parkiralište odnosno javna garaža, te citira odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženica opreza radi, ističe da je tužba u odnosu na točku 3. i 4. tužbenog zahtjeva nepravodobno podnesena radi čega predlaže sudu da u cijelosti ovu tužbu odbaci temeljem članka 46. st.1. ZUS-a budući ista nije podnesena pravovremeno. Tuženik ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja nejasan, da su historijat tužbe i tužben zahtjev kontradiktorni. Nadalje, tužba da je i nerazumljiva jer se iz iste ne može nedvojbeno zaključiti što je predmet upravnog spora. Naime, Lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/17-01/000045, URBROJ: 2163/1-18-06/5-19-0010 od dana 27. veljače 2019. da je postala pravomoćna 29. ožujka 2019. Ista da je na zahtjev tuženice produžena za još dvije godine od dana utvrđene pravomoćnosti osnovne lokacijske dozvole, a oni da nisu u zakonom određenom roku predali zahtjev za izdavanje građevinske dozvole radi gradnje predmetne prometnice te da je slijedom toga, temeljem članka 150. st.1. Zakona o prostornom uređenju citirana lokacijska dozvola prestala važiti dana 29.03.2023. Ujedno, Geodetski elaborat sačinjen po trgovačkom društvu Geoistra d. o. o. Pula broj elaborata iz zbirke GE 151/2022 također da nije proveden u katastru zemljišta, niti može biti proveden, odnosno da je odbijen zahtjev za njegovom provedbom. Da nekretnina tužitelja nije cijepana da je razvidno uvidom u izvod iz katastarskog plana kojeg su tužitelji dostavili uz tužbu te uvidom u sustav DGU, Geoportal. Tuženica da nije pokrenula novi postupak za izdavanje lokacijske dozvole za isti zahvat u prostoru – građenje građevine infrastrukturne namjene prometnog sustava, cestovnog prometa, 2. skupine i dr. na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti je pokrenula postupak radi izrade novog geodetskog elaborata jer da za to nema osnovnog, prethodnog uvjeta, lokacijske dozvole koja bi se provela! Ujedno, u tijeku da je izmjena Urbanističkog plana uređenja naselja Medulin, o čemu u nastavku slijedi očitovanje. Dakle, da niti postoji pravomoćna lokacijska dozvola za opisani zahvat u prostoru, niti je izvršeno cijepanje nekretnine tužitelja, odnosno od strane tuženice nisu izvršene nikakve radnje, pokrenuti postupci niti doneseni akti čijom provedbom bi tuženicima nastala imovinska šteta u vidu smanjenja tržišne vrijednosti nekretnine (zbog cijepanja iste). Jednostavno rečeno, nakon donošenja predmetne lokacijske dozvole, koja je prestala važiti, i izrade citiranog geodetskog elaborata, koji nije proveden u katastru, nekretnina tužitelja je i dalje nepromijenjenog oblika i namjene. Stoga, tužitelji ne trpe nikakvu štetu niti im prijeti nastanak štete. Ukoliko u budućnosti bude pokrenut postupak izvlaštenja dijela predmetne nekretnine u tom postupku da će sudjelovati i tužitelji te će imati pravo očitovati se o svim činjenicama i dr. te će se u istom odrediti i pravična novčana naknada za izvlašteni dio nekretnine te za posljedični gubitak, ukoliko se utvrdi da isti postoji. Upravo u činjenici da se tužitelji protive cijepanju njihove nekretnine a potom u točci III. tužbenog zahtjeva traže da se tuženici naloži pokretanje postupka izvlaštenja očituje se kontradiktornost tužbe i tužbenog zahtjeva. Ujedno, kraj svega navedenog, da uopće nije jasan navod tužitelja da tuženik „izbjegava ići putem klasičnog izvlaštenja.“? Posebno se ističe da je pravni interes za gradnju prometnica utvrđen Zakonom o cestama i Zakonom o komunalnom gospodarstvu, te da isti nije potrebno posebno dokazivati. Nadalje, niti jednom radnjom ili postupanjem tuženice tužiteljima nije onemogućeno da saznaju pravni i urbanistički status najavljenih zahvata prema citiranoj lokacijskoj dozvoli. U prilog toj tvrdnji ističe kako su upravo tužitelji uz tužbu dostavili dopis, očitovanje, upućeno trgovačkom društvu Geoistra d. o. o. u kojem ističu da ne daju suglasnost na Geodetski elaborat. Iz tog dopisa - očitovanja da je razvidno da su tužitelji nedvojbeno bili upoznati sa lokacijskom dozvolom te izvršili uvid u predmetni geodetski elaborat, odnosno bili upoznati sa pravnim i urbanističkim statusom najavljenih zahvata u prostoru, slijedom čega je tužbeni zahtjev u točci II. također neosnovan u cijelosti. Tužitelji, kao i svaka zainteresirana osoba, mogu u svakom trenutku saznati sve informacije o statusu odnosno namjeni bilo koje nekretnine upućivanjem tuženici zahtjeva za izdavanje uvjerenja o namjeni nekretnine. Ujedno, na službenim stranicama Općine Medulin te u geo informacijskom sustavu Općine Medulin objavljeni su svi važeći prostorni planovi uvidom u koje svatko, pa tako i tužitelji, mogu saznati prostorno planski status svoje nekretnine. Slijedom navedenog, nije osnovana ni točka IV. tužbenog zahtjeva u kojem se traži da se naloži tuženici da se očituje o urbanističkom statusu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kraj činjenice da isti status može sama saznati podnošenjem zahtjeva za izdavanje uvjerenja o namjeni nekretnine. Konačan urbanistički status predmetne nekretnine biti će poznat kada bude dovršen postupak izmjene i dopune UPU Medulin

– građevinsko područje naselja, o čemu se tuženica očituje u nastavku. Suprotno navodima tužitelja, da nije točno da su svi njihovi zahtjevi upućeni tuženici ignorirani. Ističe se da su svi tužiteljevi dopisi i primjedbe usvojeni upravo u jedinom za to nadležnom postupku, postupku donošenja/izmjene/dopune prostornog plana (čl. 81. do 113. Zakona o prostornom uređenju). U tom postupku predloženo je da se njihova primjedba na izmjene i dopune Urbanističkog plana uređenja Medulin – građevinsko područje naselja u upućena u javnoj raspravi koja je održana od dana 15.03.2024 do dana 27.03.2024. prihvati, čime bi planirana prometnica bila odmaknuta odnosno izmještena na južni dio nekretnine na način da se u istu što manje zadire. Predmetni postupak donošenja izmjena i dopuna UPU Medulin još je u tijeku. Slijedom navedenih, nespornih, činjeničnih utvrđenja da je jasno da trenutno ne postoje zakonski uvjeti za pokretanje postupka izvlaštenja u odnosu na nekretninu u vlasništvu tužitelja jer ne postoji pravomoćna lokacijska dozvola za zahvat u prostoru niti geodetski elaborat radi provođenja lokacijske dozvole kojim bi se izvršilo cijepanje nekretnine u vlasništvu tužitelja. Dakle, suprotno tvrdnji tužitelja na strani tuženice ne postoji nezakonito postupanje u vidu neprovođenja postupka izvlaštenja jer iz netom navedeno proizlazi da za pokretanje postupka izvlaštenja nisu ostvareni osnovni uvjeti uz postojanje odlučne činjenice da je u tijeku postupak izmjene i dopune UPU Medulin koji obuhvaća i predmetnu nekretninu u vlasništvu tužitelja. Sudska praksa na koju se pozivaju tužitelji da nije primjenjiva u ovom slučaju. Slijedom svega navedenog jasno je da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti, te se predlaže da se ista prije svega odbaci a podredno odbije kao neosnovana u cijelosti. Tuženica se protivi zahtjevu tužitelja za nadoknadom troškova ovog postupa, jer je iz svega do sada navedeno jasno da nije dala nikakvog povoda za pokretanje ovog postupka.

4. U tijeku spora održana je rasprava 30. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu.

5. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da su tužitelji podnijeli prigovor zbog nezakonitog postupanja upravnog tijela vezano za planiranu prometnicu čija trasa se djelomično planira preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja.

9. Tijekom postupka je utvrđeno da je Lokacijska dozvola KLASA: UP/l-350- 05/17-01/000045, URBROJ: 2163/1-18-06/5-19-0010 od 27. veljače 2019. postala pravomoćna 29. ožujka 2019. Navedena lokacijska dozvola izdana je na planirane zahvate u prostoru kojima se tužitelji protive. Lokacijska dozvola je na zahtjev upravnog tijela produžena za još dvije godine od dana pravomoćnosti osnovne lokacijske dozvole. Obzirom da Općina Medulin nije predala zahtjev za izdavanje građevinske dozvole radi gradnje predmetne prometnice temeljem članka 150. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju, ista lokacijska dozvola prestala je važiti 29. ožujka 2023. zbog čega više nije moguće provesti navedeni zahvat u prostoru, gradnja prometnice. Slijedom navedenog, Geodetski elaborat sačinjen po trgovačkom društvu Geoistra d. o. o. iz Pule, broj elaborata iz zbirke GE 151/2022 također nije proveden u katastru zemljišta, odnosno odbijen je zahtjev za njegovom provedbom zbog proteka roka. Da nekretnina tužitelja nije cijepana prema tom geodetskom elaboratu razvidno je i uvidom u izvod iz katastarskog plana te uvidom u sustav DGU, Geoportal, a Općina Medulin nije pokrenula novi postupak za izdavanje lokacijske dozvole za navedeni zahvat u prostoru.

10. Tuženik također navodi, a što je odlučno prije donošenja lokacijske dozvole, da je u tijeku postupak radi izmjene i dopune UPU Medulin — građevinsko područje naselja, koji plan da obuhvaća i predmetnu nekretninu u suvlasništvu stranaka. U tom postupku tužitelji su dali primjedbu koja je i usvojena i da je prometnica izmještena na način da najmanje moguće zadire u nekretninu stranaka, a koji postupak se provodi na temelju odredbi Zakona o prostornom uređenju i gradnji.

11. Stoga nesporno proizlazi da nakon donošenja lokacijske dozvole, koja je i prestala važiti, i izrade citiranog geodetskog elaborata, koji nije proveden u katastru, nekretnina tužitelja je i dalje nepromijenjenog oblika i namjene i tužitelji ne trpe nikakvu štetu niti im prijeti nastanak štete.

12. Tuženik je u skladu s utvrđenjima iz postupka provedenog povodom prigovora tužitelja i u skladu s mjerodavnim propisima, pravilno odbio prigovor tužitelja kao neosnovan, što je detaljno obrazloženo u osporavanom rješenju i u odgovoru na tužbu, kojem obrazloženju se priklanja i ovaj Sud.

13. Slijedom navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ovog upravnog spora pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 8. travnja 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

-opunomoćeniku tužitelja Damjanu Konestabo, odvjetniku u Rijeci, Janeza Trdine 2/II

- tuženiku Istarskoj županiji, Općini Medulin, Općinski Načelnik, Medulin, Centar 223