Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-343/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Borki Mihović, odvjetnici iz Daruvara, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, OIB: 85577874038, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovni broj P-939/2019 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travanja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, pod poslovni broj P-939/2019 od 9. siječnja 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev radi isplate 7.860,46 eur sa zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2015. do isplate, te zahtjev radi isplate kamata na pojedine anuitete kako su oni označeni u izreci tekuće od dana uplate do dana 30. rujan 2015. (točka I. izreke), te parničnim troškom od 2.762,16 eur sa zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) pri čemu predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno je ukinuti.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa osnovom utvrđenja o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu uz temeljnu tvrdnju o pravu na potpunu restituciju kakvu su ostvarili potrošači koji nisu sklopili Dodatak Ugovora o kreditu. Tužbeni je zahtjev koncipiran na način da je tuženik dužan po osnovi preplate glavnice (razlike u glavnici prema početnom otplatnom planu i one utvrđene konverzijom) od 15.659,57 kn/2078,38 eur i preplaćenih iznosa anuiteta nepriznatih u konverziji isplatiti iznos od ukupno 7.860,46 eur s kamatom tekućom od dana konverzije, te platiti kamatu na pojedine preplaćene anuitete od njihove uplate do dana konverzije.

5. Sud je prvog stupnja utvrđujući da se radi o potrošačkom Ugovoru o stambenom kreditu od 29. kolovoza 2007. u CHF kojeg je tužitelj sklopio zbog osobnih potreba, a ne u poslovne svrhe, te ga konvertirao sklapajući Dodatak osnovnom Ugovoru 12. veljače 2016. ostao uskraćen u novčanoj restituciji temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega primjenom odredbe čl. 502. c ZPP u svezi sa odredbom čl. 118. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15) te čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. -dalje: ZOO) usvaja tužbeni zahtjev kako je on postavljen u preinačenoj tužbi dopuštajući preinaku pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. i 191. st. 2. ZPP. Pri tome, otklanja prigovor zastare, te provodi financijsko vještačenje pa uz primjenu pravnog stajališta Vrhovnog suda RH iz odluke Rev-1096/2022. o pravu potrošača na obeštećenje u vidu razlike između preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ne prihvaća pravno stajalište žalitelja o gubitku prava na obeštećenje zbog izvršene konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15.

6. Prije svega je za reći, da je ovaj žalbeni sud svjestan različitih pravnih shvaćanja na svim instancama suđenja o pravu potrošača na obeštećenje koji su pristupili konverziji kredita, a na što tuženik ukazuje većim dijelom žalbe pozivajući se na odluke Vrhovnog suda koje smatraju suprotno od stajališta suda prvog stupnja. Međutim ovo se žalbeno vijeće priklanja pravnoj argumentaciji iz odluke Rev- 1096/2022. jednako kao i sud prvog stupnja kada donosi pobijanu odluku. Međutim, za sada presudu prvog stupnja nije moguće ispitati jer je zahvaćena apsolutno bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na što žalitelj s pravom ukazuje.

7. Sud prvog stupnja saslušava tužitelja, međutim iskaz ne ocjenjuje u smislu pravnog stajališta iz odluke Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. u pravcu donošenja ocjene o obaviještenosti tužitelja kao potrošača o značenju spornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedeno je potrebno ocijeniti jer se o ova okolnost nije utvrđivala u kolektivnom sporu, naravno u okviru dokaznih prijedloga stranaka, te ta utvrđenja povezati s onima iz kolektivnog spora Potrošač da bi se izveo zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu. Sud prvog stupnja nije tako postupio već se pozvao na direktan učinak iz kolektivne tužbe, pa u tom smislu nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama budući je sud pristupio rješavanju prethodnog pitanja vezanog za djelomičnu ništetnost zanemarujući individualnu razinu odnosno okolnosti ovog slučaja.

8. Nadalje apsolutno je bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ostvarena i time što je izreka presude nerazumljiva, niti se može povezati s utvrđenjima o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja utvrđuje da je osnovom ništetnih ugovornih odredbi tužitelj preplatio 91.833,04, da mu je konverzijom priznat iznos od 48.268,01 kn, međutim kako je glavnica denominiranog kredita bila veća od one koja je imala biti prema početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju da je time oštećen za 15.659,57 kn/2078,38 eur. Stoga sud utvrđuje da je tužitelju preplatom priznat iznos od 32.608,43 kn (oduzima od 48.268,01 kn iznos od 15.659,57 kn) pa kad oduzme taj iznos od preplaćenih iznosa od 91.833,04 kn, dobiva iznos kojeg sudi od 7.860,46 eur s kamatom koja teče od dana konverzije. Ujedno sudi kamatu na pojedine anuitete od dana uplate do dana konverzije, pri čemu zbroj tih anuiteta premašuje iznos preplate od 7.860,46 eur jer iznosi 11.484,67 eur, na što se s pravom u žalbi ukazuje. O toj novčanoj razlici presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa ostaje zapravo nejasno što je sve obuhvaćeno tužbenim zahtjevima. Jasno je da je iznos od 15.659,57 kn/2078,38 eur dosuđen s osnove razlike u glavnici kredita prilikom konverzije, ali ostaje nejasno je li ostatak do 7.860,46 eur predstavlja zahtjev u kojem je već uključena preplata osnovom ništetne kamatne stope i valutne klauzule i je li ta kamata ponovo dosuđena na pojedine anuitete koji zbirno iznose 11.484,67 eur. Stoga je u nastavku postupka ove okolnosti potrebno razjasniti i dati razloge za visinu zahtjeva koji su provjerljivi.

9. Sve to tim više, što sud prvog stupnja u razlozima odluke obrazlaže kako je vještak u dopunskom očitovanju naveo da nije uzeo u obzir efekte konverzije jer nije dobio takav zadatak a za što bi trebao provesti dodatni izračun jer se ne radi o jednostavnom oduzimanju iznosa preplate od iznosa utvrđenih nalazom i mišljenjem, već je na svaki pojedini iznos potrebno obračunati zatezne kamate do datuma konverzije i tek tako ukamaćeni iznos razlika staviti u odnos sa preplatom priznatom u konverziji. Unatoč činjenici da je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prilikom donošenja odluke, ostaje nejasno i neobrazloženo iz kojih je razloga otklonio njegovu tvrdnju da nalazom nisu obuhvaćeni efekti konverzije, pri čemu je istovremeno utvrdio i oduzeo iznose priznate konverzijom temeljeći takve zaključke na tvrdnjama tužitelja, koje su suprotne nalazu vještaka. Takva su utvrđenja proturječna dokazima u spisu predmeta (nalazu vještaka) pa žalitelj s pravom tvrdi da je iz tih razloga ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog čega se utvrđenje da bi bili priznati efekti konverzije u pravilnoj visini, ne može ispitati. Stoga je u nastavku postupka potrebno pozvati vještaka na izradu dopunskog nalaza i mišljenja kojim će se otkloniti sve dvojbe u pogledu uračunavanja efekata konverzije, te u novoj odluci o tome dati razloge o odlučnim činjenicama.

10. Unatoč ovim ostvarenim apsolutno bitnim povredama koje su dovoljne za ukidanje prvostupanjske presude, valja još reći kako je sud protivno stajalištu žalitelja dao razloge o statusu tužitelja kao potrošača i naveo dokaze iz kojih je to utvrdio, kao što je dao razloge o činjenicama od kojih ovisi ocjena prigovora zastare, kako osnovnog, tako i preinačenog tužbenog zahtjeva, pa iz ovih razloga nije ostvarena citirana povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Jednako tako, sud prvog stupnja nije ostvario relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 191. st. 2. ZPP jer bi i ovom sudu bilo prihvatljivo kako je navedena preinaka svrsishodna za rješenje spora među strankama, pri čemu tužitelj do izvođenja financijskog vještačenja (koje se provodi na glavnoj raspravi, a ne tijekom prethodnog postupka) nije mogao znati za visinu zahtjeva da bi se govorilo o postojanju njegove krivnje.

12. Zbog navedenog pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost u primjeni materijalnog prava nije moguće ispitati, pa je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

13. U nastavku je postupka potrebno ocijeniti /dati razloge o provedenom testu transparentnosti i poštenosti od kojih ovisi odgovor na prethodno pitanje bi li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile ništetne sukladno odredbama iz Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09- ZZP/07) i citiranim odredbama ZOO, te ostvaruje li tužitelj pravo na obeštećenje sukladno stajalištu iz Rev-1096/2022 i u kojem opsegu što je potrebno razjasniti dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka kao bi na taj način bio provjerljiv i razumljiv tužbeni zahtjev. Naravno donošenjem nove odluke potrebno je obrazložiti i razliku između zahtjeva izraženog u novčanom iznosu i zbroja anuiteta na koje teče kamata jer odudaraju odnosno navesti iz kojih je to razloga takva razlika prihvatljiva ili to ne bi bila. Za sada je još za potvrditi kako se ovaj sud priklanja stajalištu suda prvog stupnja da bi tužitelj imao status potrošača, kao i razlozima zbog kojih otklanja prigovor zastare osnovnog, i preinačenog zahtjeva pozivajući se na stajalište sudske prakse o nepravoj preinaci.

14. Nakon što sud prvog stupnja postupi po uputi iz ovog rješenja donijet će novu zakonitu odluku o glavnoj stvari, ali i o troškovima postupka koje je uvaženjem žalbe tuženika također valjalo ukinuti sukladno odredbi čl. 380. st. 3. ZPP.

U Rijeci 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar