REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-187/2024-23

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužitelja TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Plavšić odvjetnik u [adresa] protiv tuženika GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vesna Šnur odvjetnica u Vinkovcima, radi prestanka uzdržavanja, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 11. ožujka 2026. u nazočnosti Hrvojke Čolaković odvjetnice u Vinkovcima kao zamjenika punomoćnika tužitelja te u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je dana 29. travnja 2025. prestala obveza tužitelja TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za plaćanje uzdržavanja za tuženika GČ (ranije JČ) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje je uzdržavanje određeno Presudom Općinskog suda u Vinkovcima 4-P-58/14-16 od 24. lipnja 2014..

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj je kod ovoga suda 26. kolovoza 2024. podnio protiv tuženika tužbu radi prestanka uzdržavanja u kojoj tužbi navodi da je presudom od 24. lipnja 2014. određeno uzdržavanje za tuženika, te da je tuženik punoljetan, da je završio školovanje i zaposlio se, tako da su prestali uvjeti za njegovo uzdržavanje, predlažući da sud utvrdi da je danom podnošenja tužbe sudu prestalo uzdržavanje određeno presudom P-58/14 od 24. lipnja 2014..

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj svoju obvezu njegovog uzdržavanja određenu navedenom presudom nije ispunjavao kroz navedeno vrijeme, da je točno da je tuženik napunio osamnaest godina života i postao punoljetan te da je njegovo školovanje završeno u Tehničkoj školi Ruđer Bošković 27. kolovoza 2024. kada je predao završni rad, da se odmah prijavio na zavod za zapošljavanje 23. listopada 2024. i da je još prijavljen s obzirom da nema namjeru upisati se na fakultet i da traži posao, navodeći da prestanak uzdržavanja nije nastupio onda kada je to naveo tužitelj naročito što su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje i ne može se zaposliti godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina života.

3. Ovim navodima tuženika tužitelj se protivio s obzirom da je neistinito da se tuženik ne može zaposliti i da zato ima pravo na uzdržavanje, tvrdeći da je tuženik bio u radnom odnosu i da se može zaposliti, no da je njegova stvar to što on ne želi raditi, predlažući da se prestanak uzdržavanja utvrdi s danom 9. listopada 2024..

4. Sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u presudu Općinskog suda u Vinkovcima 4-P-58/14-16 od 24. lipnja 2014 (stranica spisa 2-5, 19-22), potvrdu Tehničke škole Ruđera Boškovima Vinkovcim od 19. rujna 2024. (stranica spisa 12), svjedodžbu Tehničke škole Ruđera Boškovića Vinkovcim za učenika JČ i svjedodžbu o završnome radu istog učenika (stranica spisa 23-24), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 23. listopada 2024. za JČ (stranica spisa 25), očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 17. siječnja 2025. kod FINA (stranica spisa 32-49), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. veljače 2025. za JČ (stranica spisa 55), ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova od 29. travnja 2025. (stranica spisa 63), potvrda o razlogu prestanka radnog odnosa (stranica spisa 64) podaci HZMO od 15. siječnja 2026. za GČ (stranica spisa 69). Sud nije prihvati prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i tuženika na okolnost da je tuženik nakon završetka školovanja mogao pronaći posao, ali da to nije htio učiniti budući da je iz isprava koje su dio spisa ovoga predmeta utvrđeno kada je tuženik bio zaposlen, kada je završio školovanje i kada je postao punoljetan, sve uz uvažavanje načela ekonomičnosti ovoga postupka.

4.1. Iz presude Općinskog suda u Vinkovcima 4-P-58/14-16 od 24. lipnja 2014 utvrđeno je da da je tom presudom razveden brak tužitelj i HČ r. T, određeno da će njihovo zajedničko dijete UČ živjeti s majkom, određen način i vrijeme ostvarivan je osobnih odnos djeteta s ocem, te utvrđena obveza oca djeteta plaćati za dijete uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.100,00 kuna počevši od 17. siječnja 2014 pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4.2. Iz potvrde Tehničke škole Ruđera Boškovima Vinkovcim od 19. rujna 2024. (stranica spisa 12), svjedodžbe Tehničke škole Ruđera Boškovića u [adresa] za učenika JČ i svjedodžbe o završnome radu istog učenika (stranica spisa 23-24) utvrđeno je da je UČ pohađao Tehničku školu Ruđera Boškovića u [adresa], da je 2024. završio školovanje tako da mu je izdana svjedodžba 23. kolovoza 2024., kao i svjedodžba o završnom radu koja je izdana 29. kolovoza 2024. čime je stekao zanimanje/kvalifikaciju tehničar za mehatroniku.

4.3. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 23. listopada 2024. za JČ (stranica spisa 25) i potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 20. veljače 2025. za JČ (stranica spisa 55) utvrđeno je da je UČ u evidenciji nezaposlenih osoba kod navedenog tijela prijavljen od 2. rujna 2024. te da nije primao novčanu naknadu u prethodnoj i navedenoj godini, kao i da je na dan 20. veljače 2025. još uvijek bi prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba koja nije primala novčanu naknadu u prethodnoj i tekućoj godini.

4.4. Iz očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 17. siječnja 2025. kod FINA utvrđeno je da je radi plaćanja uzdržavanja određenog naprijed navedenom presudom Općinskog suda u Vinkovcima P-58/14 provođena prisilna naplata izravnom naplatom na računima ovršenika TČ obveznika plaćanja po toj presudi te da je ukupno početni iznos duga bio 11.972,00 eura, da je naplaćen iznos od 160,25 eura te da je preostali dug za naplatu utvrđen u iznosu od 14.246,63 eura.

4.5. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova od 29. travnja 2025. (stranica spisa 63) i potvrda o razlogu prestanka radnog odnosa (stranica spisa 64) utvrđeno je da je RČ **.**.2025. s poslodavcem Valamar Riviera d.d. iz Poreča sklopio taj ugovor za obavljanje sezonskih poslova te da je taj ugovor prestao 30. rujna 2025. istekom vremena na koji je bio sklopljen taj ugovor o radu na određeno vrijeme.

4.6. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 15. siječnja 2026. za GČ utvrđeno je da je RČ, u evidencijama toga tijela UČ (tuženik je tijekom provedbe ovoga postupka promijenio prezime- rješenje nadležnog tijela na stranici spisa 53-54) bio prijavljen na mirovinsko osiguranje kod poslodavca Leon Hardmoll d.o.o. [adresa] od 9. listopada 2024. do 9. listopada 2024. na puno radno vrijeme, te kod poslodavca Valamar Riviera d.d. Poreč od 29. travnja 2025. do 30. rujna 2025. s punim radnim vremenom te da nakon navedenog razdoblja više nema evidentiranih prijava na mirovinsko osiguranje.

5. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, brižljivom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- odluka Ustavnog suda RH i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 89/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljem tekstu ZPP) ovaj je sud ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim utvrdivši pri tome da je uzdržavanje prestalo nekog drugog dana nakon dana podnošenja tužbe sudu.

6. U smislu odredbe čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne Novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23, u daljem tekstu ObZ) roditelji su dužni uzdržavati svoje punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili srednje obrazovanje odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset i šeste godine života djeteta (st.1.), te da su punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. toga članka, a ne može se zaposliti, roditelji dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset i šest godina (st. 2.).

Odredbom čl. 429. ObZ-a određeno je da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje (st. 1), da će sud, u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz st. 1. toga članka, kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon toga dana ako nađe da je ona prestala toga dana (st. 2), te da nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen dan prestanka obveze uzdržavanja se ovrha može tražiti samo radi naplate tražbina dospjelih do toga dana na temelju ovršne isprave kojom je određena ta obveza (st. 3).

7. Budući da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj obveznik plaćanja uzdržavanja za tuženika, da je pravo tuženika na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, u ovom postupku pročitanom presudom, u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno počevši od 17. siječnja 2014., da je tuženik tužiteljev punoljetni sin koji je završio redovito srednjoškolsko obrazovanje i koji se dalje ne školuje te je prijavljen na zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba počevši od 2. rujna 2024., te koji je kao zaposlena osoba bio prijavljen kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 9. listopada 2024. do 9. listopada 2024., te od 29. travnja 2025. do 30. rujna 2025., osnovan je zahtjev tužitelja da se presudom utvrdi da je prestala njegova obveza plaćanja uzdržavanja za tuženika, no nije osnovan dio tužbenog zahtjeva kojim traži da se utvrdi da je ta tužiteljeva obveza prestala 26. kolovoza 2024. kao dana kada je tužitelj podnio kod suda tužbu u ovoj pravnoj stvari.

8. U smislu naprijed navedene odredbe čl. 290. ObZ-a, tužitelj je kao roditelj koji je obveznik plaćanja uzdržavanja, bio dužan uzdržavati tuženika godinu dana nakon što je on završio redovno školovanje, utvrđeno je da je tuženik školovanje završio 29. kolovoza 2024., tako da je tužiteljeva obveza plaćanja uzdržavanja za tuženika mogla trajati do 29. kolovoza 2025., ali je prestala dana 29. travnja 2025. kada je tuženik zasnovao radni odnos na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, te su tada nastupile zakonom predviđene okolnosti u smislu odredbe čl. 429. st. 1. i 2. ObZ-a u svezi s odredbom čl. 290. st. 1. ObZ-a, za utvrđivanje dana prestanka prava tuženika na uzdržavanje koje mu ima plaćati tužitelj, budući je bio punoljetno dijete tužitelja koje je završilo redovno školovanje i zaposlilo se, a radni odnos tuženika koji je radio na sezonskim poslovima trajao je do isteka toga ugovora o radu na određeno vrijeme odnosno do dana 30. rujna 2025. godine.

9. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev tužitelj kojim traži prestanak uzdržavanja koje je u obvezi plaćati tuženiku odnosno utvrđenje da je prestala ova njegova obveza, ali ne dana koji je naveo tužitelj u tužbi 26. kolovoza 2024., niti dana 9. listopada 2024. kada je tuženik bio zaposlen u trajanju od jednog dana, budući da je prestanak nastupio kasnije, te je valjalo utvrditi danom prestanka te obveze dan 29. travnja 2025., kojega dana je tuženik započeo s radom na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme po kojemu je rad trajao dulje nego li je godina dana od dana kada je tuženik završio redovno školovanje, a tuženik je redovno školovanje završio 29. kolovoza 2024., te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

10. Odluka suda o troškovima ovog postupka iz st. II. izreke ove presude, temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, koju je odluku sud donio slobodno, vodeći računa o okolnostima ovoga slučaja i ishodu ovoga postupka, u kojemu je tužitelj zatražio utvrđenje da je njegova obveza plaćanja uzdržavanja za tuženika prestala, koje se dužnosti mogao osloboditi jedino podnošenjem tužbe sudu, kojem se tužbenom zahtjevu tuženik protivio u dijelu utvrđivanja dana njezinog prestanka.

10.1. Uspjeh svake parnične stranke bio je djelomičan s obzirom da je obveza tužitelja za plaćanje uzdržavanja za tuženika prestala, ali ne dana kada je tužba podnesena sudu nego drugog dana nakon toga dana odnosno 29. travnja 2025., a i tužitelj i tuženik su u ovom parničnom postupku bili zastupani po punomoćniku – odvjetniku te su im nastali podjednaki troškovi, tako da je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove proistekle joj vođenjem ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, koji se odnose na zastupanje tužitelja i tuženika po punomoćniku – odvjetniku po Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 400,00 eura s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 100,00 eura uz primjenu Tbr. 42. i 50. iste Tarife, naknadu kojih su troškova od protivne strane i tužitelj i tuženik pravovremeno zatražili.

U Vukovaru 8. travnja 2026.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužitelju putem punomoćnika.

2. Tuženiku putem punomoćnika.