Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-10/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Marije Bušković, kao sutkinje izvjestiteljice, i Emira Čustovića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari protutužitelja CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], osobno i kao vlasnik obrta [obrt], kojeg zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik iz [adresa], protiv protutuženice SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik iz Koprivnice, radi isplate ulaganja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ps-2/2021-42 od 28. rujna 2022., na sjednici održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba protutuženice te se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ps-2/2021-42 od 28. rujna 2022.:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke u kojim je protutuženici naloženo protutužitelju u roku od 15 dana isplatiti iznos od 17.906,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2017. do isplate do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine;

- preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke tako da se odbija zahtjev protutužitelja za isplatu iznosa od 87.564,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2017. do isplate.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Ps-2/2021-42 od 28. rujna 2022. odlučeno je:

¨I. U cijelosti se usvaja protutužbeni zahtjev tuženika i protutužitelja koji glasi: „Nalaže se protutuženoj SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da protužitelju CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 794.672,50 kuna/ 105.471,17 eura1 sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 1. srpnja 2017. godine do isplate te da mu naknadi trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se protutuženoj da protutužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 305.828,30 kuna / 40.590,39 eura1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana donošenja presude 28. rujna 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.¨.

2. Protutuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ,155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su dokazi cijenjeni bez analize istih te da nisu analizirani i cijenjeni njeni prigovori, dok je neutemeljeno dopušteno provođenje strojarskog vještačenja iako je isto predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, smatra da je vrijednost ulaganja pogrešno utvrđena temeljem trenutnih cijena na tržištu, a ne u vrijeme ulaganja, da nije uzeto u obzir da zasigurno nije plaćen porez na dodanu vrijednost na sva ulaganja, da ne postoje svi računi o izvršenim ulaganjima, da protutužitelj nije dokazao tko je izvodio radove i koji radovi su izvedeni. Smatra da su sva ulaganja bračna stečevina, da tužitelju ne može pripadati vrijednost ulaganja u nečiju nekretninu, a pogotovo ne nekretnine koje nisu bile vlasništvo njene prednice poput k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom je zahtjev istaknut u odnosu na njenu prednicu u vezi konkretne nekretnine, čime da protutužitelj nije ovlašten u ovom postupku zahtijevati isplatu ulaganja na nekretninama koje su bile njeno vlasništvo i za života njene prednice. Ukazuje da su sva ulaganja vršena u vrijeme kada su ona i protutužitelj kao bračni par dobrovoljno ulagali na nekretninama na kojima su živjeli i na kojima je protutužitelj obavljao djelatnost te da nikada nisu očekivali niti zahtijevali ikakvu naknadu od njene prednice (majke RJ). Navodi da je njena obitelj u vrijeme ulaganja bila dobrostojeća te da je nelogično da dio ulaganja nije potekao iz te imovine. Svakako, smatra da ona nije u ovom postupku, kao nasljednica prvotno tužene RJ, legitimirana u odnosu na ulaganja koja nisu izvedena na nekretnini koja je bila vlasništvo njene majke i u vezi koje je tužitelji i istaknuo zahtjev za isplatu ulaganja u ovom postupku. Tvrdi da je protutužitelj zahtjev istaknuo u odnosu na pogrešnu osobu te da se ne radi o imovini koju bi njena prednica stekla bez osnove, uz činjenicu da su zahtjevi tužitelja zastarjeli jer se radi o ulaganjima koja su vršenja od 2000. do 2017., a protutužitelj ne dokazuje kada točno. Smatra da protutužitelju svakako ne može pripasti naknada navedenih ulaganja jer se radi o ulaganjima dok je živio na nekretnini i uživao sve blagodati tih ulaganja, pored činjenice da se sve navedene pokretnine, posebice kotlovnica, sustav za grijanje i nadvodnjavanje mogu odnijeti, dok sustav grijanja nije u funkciji već godinama. Ukazuje da ona navedene pokretnine ne koristi i ne želi te da ih protutužitelj može odnijeti, pored činjenice da su njihova bračna stečevina i da ih kao takve mogu podijeliti. Predlaže ukinuti predmetnu presudu i istu vratiti na ponovno suđenje drugom sucu, podredno istu preinačiti, uz obvezu protutužitelja da joj nadoknadi troškove postupka.

3. Protutužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je vrijednost ulaganja procijenjena prema cijenama u vrijeme prestanka njihovog korištenja – srpnju 2017., uz uzimanje u obzir amortizacije. Ukazuje da je pravovremeno predložio strojarsko vještačenje i to stoga što je u prethodnom postupku, kao nestručna osoba, predložio građevinsko vještačenje, dok je odmah po očitovanju građevinskog vještaka u ovom postupku predložio strojarsko vještačenje jer je građevinski vještak rekao da nema potrebna stručna znanja za procjenu dijela ulaganja. Navodi da je već u odgovoru na tužbu odredio o kojim se ulaganjima radi te se svaka strana na uviđaju očitovala o tome. Pojašnjava da on traži isplatu ulaganja i to u visini polovice vrijednosti ulaganja jer su ista vršena kao ulaganja tijekom bračne zajednice. U odnosu na prigovor nedostatka legitimacije, navodi da je prema priloženom računu ulaganje u izradu sustava za zagrijavanje i nadvodnjavanje plastenika izvršeno 2006., a da protutuženica tada nije bila vlasnica navedene nekretnine, odnosno da nije dokazala da je tada bila vlasnik nekretnine. Ukazuje da je ona univerzalni sukcesor svoje majke i time legitimirana u odnosu na predmetna potraživanja. U odnosu na sam sustav za navodnjavanje i grijanje, navodi da je isti služio i za zajedničko kućanstvo i za obavljanje zajedničkih djelatnosti te da čini jednu građevinsko-tehničko-tehnološku cjelinu, s tim da su sama postrojenja stacionirana na nekretninama koje su bile vlasništvo RJ, dok su se instalacije produžavale i na susjedne nekretnine koje je RJ naknadno prenijela u vlasništvo protutuženice, a na kojima se i danas nalaze plastenici koje su on i protutužena zajedno gradili. Osporava da bi mogao odnijeti predmetne pokretnine te smatra irelevantnim tvrdnje protutuženice da sustav za grijanje već godinama nije u funkciji. Smatra da njegovo potraživanje nije zastarjelo jer potražuje ulaganja čija je osnova u međuvremenu otpala, čime da zastara počinje teći od kada je odselio iz zajedničkog kućanstva u listopadu 2016. Predlaže odbiti žalbu protutuženice te istoj naložiti da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

4. Žalba protutuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je isplata troškova ulaganja u nekretninu prednice protutuženice, sada pokojne RJ, u vezi njenog zahtjeva za predaju posjeda nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u visini koja predstavlja polovicu troškova ulaganja obzirom su ulaganja vršena za vrijeme trajanja bračne zajednice protutužitelja i protutuženice.

6. Pri tome se ukazuje da je o zahtjevu prvotne tužiteljice-protutuženice RJ protiv tuženika-protutužitelja CJ odlučeno pravomoćnom djelomičnom presudom poslovni broj Ps-4/2017-11 od 7. ožujka 2018. na način da je odbijen zahtjev

RJ koji je glasio:

¨Nalaže se tuženiku CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao vlasniku obrta [obrt], [adresa], kao nepoštenom posjedniku nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kčbr. [katastarska čestica] Oranica kod kuće u selu sa 484 čhv, vlasništvo tužiteljice, da iseli i tužiteljici RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnici nekretnine, preda u samostalan i neposredan posjed gospodarske objekte izgrađene na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] oranica kod kuće u selu sa 484 čhv, i to ured površine 16,81 m², alatnicu površine 33,25 m², sortirnicu površine 42 m², kotlovnicu površine 89,03 m², garažu površine 18 m², spremište I površine 9,9 m², spremište strojeva površine 42,24 m² i spremište II površine 13,19 m², slobodne od osoba i stvari, u roku od 15 dana¨,

a navedeno stoga što je utvrđeno da je tuženik-protutužitelj koncem lipnja 2017. napustio posjed predmetne nekretnine.

7. Nadalje, iz spisa je razvidno da je RJ umrla tijekom postupka i to 20. svibnja 2020. te da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Ps-4/2017-58 od 30. ožujka 2021. pozvao sada protutuženicu SJ da preuzme postupak kao nasljednica te potom rješenjem od 28. svibnja 2021. odredio nastavak postupka.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud odluku o zahtjevu protutužitelja temelji na utvrđenjima:

- da je protutužitelj CJ u odgovoru na tužbu RJ istaknuo zahtjev za isplatu iznosa od 650.000,00 kuna kao vrijednosti ulaganja u nekretninu RJ za vrijeme trajanja bračne zajednice s SJ, kćerkom RJ,

- da je CJ napustio posjed nekretnine krajem lipnja 2017., s tim da je posjed kuće napustio 21. listopada 2016.,

- da je SJ preuzela postupak nakon smrti majke RJ,

- da je CJ ulagao u nekretninu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi izgrađeno zemljište sa zgradama stambene i poslovne namjene kao suprug kćeri RJ koja im je dozvolila korištenje kuće i gospodarskih objekata,

- da su stranke i RJ živjeli u zajedničkom kućanstvu od 2000. godine do iseljenja protutužitelja,

- da je vlasnica nekretnine bila RJ, a da je SJ istu naslijedila nakon smrti majke,

- da je dio gospodarskih objekata služio za obavljanje djelatnosti obrta protutužitelja, a sukladno dogovoru stranaka, bez plaćanja naknade i to stoga što je i RJ kao član zajedničkog kućanstva uživala sve blagodati koje su proizlazile iz djelatnosti obrta,

- da je CJ bio jednini nositelj obrta,

- da je od 2000. godine te nadalje tijekom trajanja bračne zajednice s SJ, CJ ulagao u nekretninu i da vrijednost tih ulaganja prema nalazu i mišljenju vještaka gospodarske struke u iznosi ukupno 1.589.345,63 kuna, a odnosi se na vrijednost plastenika za proizvodnju povrća i uzgoj presadnica u iznosu od 1.068.244,75 kuna, sustava za zagrijavanje i navodnjavanje plastenika u iznosu od 185.112,03 kuna, na opremu za hidrophonski uzgoj povrća u iznosu od 46.256,00 kuna, samostojeći dimnjak visine 16 metara u iznosu od 19.882,80 kuna, toplovodni kotao za zagrijavanje kuće i plastenika u iznosu od 229.814,75 kuna i ulaganja u rekonstrukciju grijanja kuće u iznosu od 40.015,30 kuna, uz napomenu da je vrijednost ulaganja dana prema cijenama iz lipnja 2022. kada je vještak izradio procjenu,

- da su sva navedena ulaganja u kuću i gospodarske objekte izvršena uz znanje i suglasnost RJ, kao tadašnje vlasnice nekretnine,

- da protutužitelju time pripada pravo na isplatu ulaganja u vrijednosti polovice ulaganja obzirom su ista vršena u vrijeme trajanja bračne zajednice s SJ i to od imovine koja je predstavljala bračnu stečevinu (kao imovine koja je potjecala od rada),

- da zahtjev protutužitelja nije zastario jer je posjed napustio krajem lipnja 2017., a zahtjev za isplatu istaknuo 1. rujna 2017.

9.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 299. ZPP-a, ali da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

9.2. Naime, prvostupanjska odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama o tome jesu li troškovi ulaganja bili nužni i/ili korisni za vlasnicu nekretnine te time i obvezu iste, odnosno sada njene nasljednice, da predmetne troškove ulaganja nadoknadi protutužitelju.

9.3. U odnosu na povredu odredaba postupka u vezi primjene čl. 299. ZPP-a, odnosno prihvaćanja prijedloga protutužitelja za provođenjem strojarskog vještačenja, a iznesenog nakon zaključenja prethodno postupka, ukazuje se da iz spisa proizlazi da je protutužitelj već u odgovoru na tužbu na okolnost troškova ulaganja u nekretninu predložio provođenje građevinskog vještačenja, a da je strojarsko vještačenje predložio odmah po očitovanju građevinskog vještaka da nema potrebna stručna znanja za traženu procjenu, čime je sporni prijedlog protutužitelja opravdano prihvaćen u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim tvrdnjama stranaka, a pored nesporne činjenice da je protutužitelj ulagao u nekretninu prednice protutuženice kao pošteni posjednik, pravo protutužitelja na naknadu troškova takvih ulaganja ne proizlazi iz instituta stjecanja bez osnove kako isti regulira Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) već iz odredbi čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV), a koje glase:

(1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

(2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

(3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.

(4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari.

(5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži.

(6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje.

(7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

11. U postupku nije sporno da je prvotna tužiteljica RJ bila vlasnica nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je protutužitelj istu posjedovao do srpnja 2017. i da je ulagao u tu nekretninu uz znanje i odobrenje RJ te da zahtjev za naknadu troškova ulaganja temelji na navedenim činjenicama.

12.1. U odnosu na pojedine troškove odnosno ulaganja čiju naknadu protutužitelj zahtjeva i to:

- plastenik za proizvodnju povrća i uzgoj presadnica (procijenjen u iznosu od 1.068.244,75 kuna),

- sustava za zagrijavanje i navodnjavanje plastenika u iznosu od 185.112,03 kuna, na opremu za hidrophonski uzgoj povrća u iznosu od 46.256,00 kuna, samostojeći dimnjak visine 16 metara u iznosu od 19.882,80 kuna,

ukazuje se da iz iskaza protutužitelja i prednice protutuženice te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka gospodarsko-tehničke struke proizlazi da se radi o ulaganjima koja je protutužitelj vršio za potrebe obavljanja svoje profesionalne djelatnosti – uzgoja povrća i sadnica, a koju djelatnost je protutužitelj samostalno obavljao dok se pokojna RJ nije bavila tom djelatnošću, a niti protutuženica, dapače RJ je desetljećima bila umirovljenica s malim primanjima te je na dijelu ove nekretnine imala svoje pomoćne objekte koje je protutužitelj prenamijenio za svoju profesionalnu djelatnost.

12.2. Iz iskaza RJ proizlazi da je ista bila rođena 1939. godine, time da je 2000., a kada je protutužitelj nesporno vršio navedena ulaganja, bila u odbi od 61 godinu i umirovljena te je jasno da za nju kao vlasnicu nekretnine navedeni troškovi za obavljanje djelatnosti njenog zeta nisu bili nužni niti korisni jer se ne radi o troškovima održavanja nekretnine, dok njoj koja se nije bavila uzgojem u plastenicima niti je imala znanja, vještine ili potrebu za istim, navedeni troškovi nisu bili korisni.

12.3. Pri tome je nužnost i korisnost troškova ulaganja u nekretninu potrebno razlikovati od posredne financijske koristi koju bi osoba stekla kao član istog domaćinstva. Naime, da bi se ulaganje u nekretninu smatralo nužnim pretpostavlja se da bi se radilo o ulaganjima bez kojih bi se vrijednost nekretnine umanjila odnosno da bi nekretnina bez takvih troškova bila neupotrebljiva ili ograničeno upotrebljiva sukladno svojoj postojećoj namjeni, dok korisni trošak za vlasnika pretpostavlja ulaganje uslijed kojeg može bolje iskorištavati svoju nekretninu.

12.4. Činjenica da je protutužitelj na poljoprivrednom zemljištu na kojem vlasnica nije profesionalno proizvodila povrće i sadnice postavio sustav za takav uzgoj, a bez da vlasnica zemljišta ima takvu potrebu i/ili mogućnost korištenja zemljišta, nije trošak koji je nužan ili koristan vlasniku tog zemljišta, za razliku od osobe koja je izvršila takvu prenamjenu. Činjenica da su stranke u vrijeme obavljanja takve djelatnosti živjele u zajedničkom kućanstvu logično, a kako to i same stranke tvrde, pretpostavlja da su i protutuženica i njena prednica imale posrednu financijsku korist od obavljanja takve djelatnosti jer je prihod koji je protutužitelj ostvarivao takvom djelatnošću u naravi predstavljao prihod kućanstva, no navedeno ne pretpostavlja da je time za vlasnicu nekretnine nastala korist samim ulaganjima. Dapače, ulaganje, bez obavljanja djelatnosti od strane osobe koja se istom bavi, nema nikakvu vrijednost za vlasnika nekretnine, pa kada se vlasnik ne bavi niti može baviti takvom djelatnošću (prednica protutužiteljice umirovljenica, a protutuženica trgovac), nema obveze vlasnika da nadoknadi vrijednost takvih ulaganja.

12.5. Pri tome se ukazuje da protutužitelj ničim ne dokazuje da bi ova ulaganja bila korisna vlasnici nekretnine, iako protutuženica, kao i njena prednica, navedeno izričito osporavaju uz prijedlog da protutužitelj odnese navedene pokretnine s nekretnine, te iako je na njemu teret dokaza činjenice da su ulaganja kojima je učinjena prenamjena nekretnine korisna vlasnici nekretnine.

13. U odnosu na ulaganja koja se sastoje u ulaganju u toplovodni kotao za zagrijavanje kuće i plastenika i ulaganja u rekonstrukciju grijanja kuće, ukazuje se da iz iskaza RJ, protutužitelja CJ i protutuženice SJ, a u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, u vezi s nalazom i mišljenjem stalnih sudskih vještak građevinske i gospodarsko-tehničke struke, proizlazi da je protutužitelj izvršio navedena ulaganja na predmetnoj nekretnini, s tim da iz geodetske snimke izrađene u postupku legalizacije objekata proizlazi da se radi o sustavu koji je postavljen na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to kao jedinstven sustav koji služi i kuću i plastenik te koji kao takav omogućava grijanje kuće u kojoj je i tadašnja i sadašnja vlasnica stanovala/stanuje, iz čega proizlazi da je sam sustav koristan za vlasnika nekretnine, pri tome uzimajući u obzir da predmetne nekretnine i po iskazima stranaka, a i prema faktičnom stanju, čine povezanu funkcionalnu cjelinu. Pri tome, a suprotno tvrdnji protutuženice, nije odlučno je li se taj sustav trenutno koristi, već sama činjenica da je sustav ugrađen, da se koristio i da se može koristiti te da je samim time vrijednost i funkcionalnost sustava grijanja poboljšana za vlasnika nekretnine u okviru redovitog korištenja nekretnine sukladno njenoj svrsi – stanovanju u susjednoj kući i korištenju pomoćnih objekata na predmetnom zemljištu.

14.1. U odnosu na vrijednost navedenih ulaganja, pravilno je prvostupanjski sud naložio vještaku da vrijednost procijeni prema cijenama u vrijeme procjene, kako je izričito određeno čl. 146. st. 6. ZV-a, dok iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka jasno proizlazi da je isti, sukladno pravilima struke i samoj životnoj logici, procjenu izvršio uzimanjem u obzir stanja u kojem su se sustavi nalazili u trenutku procjene, što pretpostavlja uzimanje u obzir faktora dugotrajnosti, funkcionalnosti i istrošenosti sustava (amortizacija), radi čega je pravilno prihvaćena njegova procjena prema kojoj vrijednost ulaganja u toplovodni kotao za zagrijavanje kuće i plastenika iznosi 229.814,75 kuna, a ulaganja u rekonstrukciju grijanja kuće u iznosu od 40.015,30 kuna

14.2. U vezi s navedenim, a obzirom na prigovor tuženice da ne postoje računi o navedenim troškovima ulaganja, ukazuje se da iz računa Erste&Steiermarkische S- Leasing d.o.o. od 22. veljače 2013. (list 39 spisa) proizlazi da je protutužitelj niskotlačni toplovodni kotao s pužnim transporterom platio ukupno 409.695,00 kuna, čime je procjena vještaka u skladu s navedenim, pri tome uzimajući u obzir amortizaciju tijekom 9 godina od kupnje istog.

Nadalje, a u odnosu na procjenu ulaganja u rekonstrukciju grijanja kuće, ukazuje se da iz stavki temeljem kojih je vještak dao procjenu troškova (bojler, proširenje aluminijskih radijatora, radijatori po vrstama i količini, instalacija i cirkulacijska pumpa), proizlazi da se radi o proizvodima i uslugama koje je protutužitelj morao kupiti od proizvođača, a u odnosu na radove koji su, i prema iskazima stranaka, izvedeni od stručne osobe, čime je jasno da je vještak mogao i je temeljem pravila struke i općih podataka o kretanjima cijena, pregleda samih proizvoda i sustava u nekretnini, dati objektivnu i stručnu procjenu iako nije imao na uvid konkretne račune za isto, pored činjenice da sama RJ nije tvrdila da bi ona poduzela te radove te da je iskazala da je njena kuća imala grijanje na plin, a da je protutužitelj kasnije kada je grijao plastenike kupio i peć za isto, s čime se kombiniralo i grijanje za kuću, proizlazi da je te radove u kući poduzeo i financirao tužitelj dok je bio u braku s njenom kćeri, ovdje protutuženicom.

15. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da navedena ulaganja vršena za potrebe nekretnina koje su za njena života nesporno bile vlasništvo RJ, prednice protutuženice, a da nisu vršena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju protutuženica jedino prigovara da nije pasivno legitimirana, da su ista korisna za vlasnika nekretnine sukladno temeljenoj namjeni i načinu korištenja nekretnine (prostor za stanovanje i poslovni prostor), a da su ulaganja nesporno vršena iz imovine koja predstavlja bračnu stečevinu sada stranaka, protutužitelj, a sukladno čl. 249. Obiteljski zakon ( ("Narodne novine" br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 25/13., 75/14., 5/15., 103/15.), ima pravo na isplatu polovice vrijednosti prethodno navedenih troškova, time iznosa od 134.915,02 kuna (polovica iznosa od 269.830,05 kuna), a što po fiksnom tečaju konverzije prilikom uvođenja valute euro kao službene valute u Republici Hrvatskoj 1 euro=7.5340 kuna, iznosi 17.906,30 eura.

16. Suprotno tvrdnjama tuženice, navedeno potraživanje protutužitelja nije zastarjelo sukladno izričitoj odredbi čl. 164. st. 7. ZV-a, a uzimajući u obzir da je protutužitelj bio pošteni posjednik i da je kao takav napustio posjed krajem lipnja 2017., čime do isticanja zahtjeva istog – 1. rujna 2017., nije protekao zakonski zastrani rok od 3 godine od predaje stvari.

17. Slijedom navedenog, a primjenom čl. 373.a ZPP-a, usprkos počinjenoj bitnoj povredi postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

18. Obzirom su stranke u konačnici djelomično uspjele u sporu, a pri tome uzimajući u obzir da je odbijen zahtjev prednice protutuženice za predaju posjeda, dok je zahtjev protutužitelja za isplatu djelomično prihvaćen, temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a o ocjeni troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dubrovnik, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac