Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-79/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednice vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CUĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik iz Splita, protiv tuženice CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik iz Splita, radi predaje posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1855/2020 od 3. studenog 2022., na sjednici održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1855/2020 od 3. studenog 2022.:

- djelomično preinačava i sudi:

Nalaže se tuženici u roku od 15 dana predati tužiteljici u suposjed poslovni prostor sa zapadne strane zgrade anagrafske oznake [adresa], označen brojem 17 na skici koju je izradila NU, a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za predaju suposjeda svim ostalim suvlasnicima te u dijelu u kojem je predaja suposjeda tražena slobodna od osoba i stvari.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 864,35 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1855/2020 od 3. studenog 2022. odlučeno je:

¨I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužna je tužena predati u suposjed poslovni prostor sa zapadne strane zgrade anagrafske oznake [adresa], označen brojem 17 na skici koju je izradila NU, a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], tužiteljici i svim ostalim suvlasnicima, slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe." kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana nadoknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna / 497,71 eura.¨.

2. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U bitnom tvrdi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na dokazima (ispravama) koje nije izveo, dok je pogrešno primijenio materijalno pravo pored činjenice da je nesporno da su stranke suvlasnice nekretnine i da tuženica drži prostor u isključivom posjedu tako što je isti dala u zakup trećoj osobi čije se stvari nalaze u prostoru.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je predaja suposjeda poslovnog prostora sa zapadne strane zgrade anagrafske oznake [adresa], označen brojem 17 na skici koju je izradila NU, a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], tužiteljici i ostalim suvlasnicima nekretnine.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na slijedećim utvrđenjima:

- da tužiteljica nije dokazala da je ovlaštena od strane drugih suvlasnik podnijeti predmetnu tužbu,

- da je zahtjev tužiteljice neodređen i neovršiv obzirom iz istog nije jasna činidiba koja se zahtjeva od tuženice,

- da tužiteljica nema pravo tražiti od tuženice kao suvlasnice predaju stvari u suposjed slobodnu od osoba i stvari,

- da iz tvrdnji tuženice u odgovoru na tužbu proizlazi da je sklopljen Sporazum o privremenom uređenju suvlasničke zajednice i da tuženica time ima valjanu osnovu za korištenje nekretnine.

6.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nema pravo na predaju suposjeda predmetnog dijela nekretnine jer nije dokazala da je ovlaštena od ostalih suvlasnika na podnošenje tužbe niti da bi imala pravo na predaju suposjeda preko 6/192 suvlasničkog dijela odnosno da njen suvlasnički dio predstavlja dio nekretnine koju tuženica drži u posjedu.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u žalbi.

7.2. U odnosu na prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na dokazima koje nije izveo, ukazuje se da je iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno da prvostupanjski sud nije pregledao ispravu o navodnom sporazumu suvlasnika o načinu korištenja nekretnine već da takvu ispravu navodi isključivo kao tvrdnju tuženice iznesenu u odgovoru na tužbu.

8. Iako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, isti je pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice te pri odlučivanju pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U postupku nije sporno, a isto i proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog uloška te priloženih ugovora o zakupu:

- da se predmetni poslovni prostor nalazi u nekretnini oznake k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je nekretnina upisana kao kuća površine 1028 m2 te da ista nije etažirana,

- da je tužiteljica upisana kao suvlasnica 6/192 dijela cijele nekretnine, a tuženica kao suvlasnica 4/384 dijela cijele nekretnine, dok su kao suvlasnici preostalog dijela upisane treće osobe,

- da je tuženica kao zakupodavac 1. travnja 2018. sklopila sa zakupoprimcem ... Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora i to na neodređeno vrijeme za iznos od 2.000,00 eura mjesečne zakupnine,

- da je tuženica kao zakupodavac 28. rujna 2021. sklopila sa zakupoprimcem ... Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora i to na određeno vrijeme od 16. rujna 2021. do 1. listopada 2022. za iznos od 2.000,00 eura mjesečne zakupnine.

10. Nadalje, iz službene bilješke prvostupanjskog suda o uvidu u spise tog suda poslovni broj Ps-70/19, P-2499/2020 i P-2492/16 proizlazi:

- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv ... radi uvođenja u suposjed predmetnog poslovnog prostora, a da u istom postupku nije dopuštena preinaka tužbe u odnosu na ovdje tuženicu,

- da je druga suvlasnica BU **.**.2012. podnijela tužbu protiv prednice ovdje tuženice radi predaje suposjeda istog prostora,

- da je treća suvlasnica Republika Hrvatska podnijela tužbu protiv suvlasnika CUĆ, ŠU i CU radi ispravka nevaljane uknjižbe istih, predaje posjeda u odnosu na ŠU i isplate najamnine,

- da su svi navedeni postupci još u tijeku te da nije donesena prvostupanjska odluka o zahtjevima pojedinih suvlasnika.

11. Dakle, stranke ovog postupka su jedne od suvlasnica nekretnine u kojoj se, između ostalog, nalazi predmetni poslovni prostor, nekretnina nije etažirana, a tuženica drži poslovni prostor u isključivom posjedu godinama prije te nakon podnošenja tužbe i to tako što ga samostalno daje u zakup trećim osobama te time ostvaruje vlastiti prihod.

12. Odredbom čl. 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV) je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, dok je čl. 42. ZV- a propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

13. Suvlasništvo, a koje nedvojbeno postoji, pretpostavlja postojanje vlasničkih prava na svakom dijelu stvari i to u idealnom dijelu, a ne kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, površini koja odgovara suvlasničkom dijelu stvari. Nadalje, jedno od temeljnih vlasničkih prava je posjed stvari, a kod suvlasništva suposjed stvari te jedina iznimka temeljem koje suvlasnik ne bi imao pravo na suposjed stvari je ukoliko je tako dogovoreno između suvlasnika i to, sukladno čl. 42. st. 2. ZV-a, odlukom većine suvlasnika.

14. Tuženica, a na kojoj je teret dokaza prava na isključivi posjed, ne dokazuje da bi postojala odluka većine suvlasnika temeljem koje bi ona imala ovlaštenje isključivo koristiti predmetni poslovni prostor već navedeno temelji na tvrdnji da i drugi suvlasnici u zgradi postupaju na sličan način (davanjem pojedinih prostora u zakup) pa da iz toga proizlazi njihov sporazum o privremenom uređenju suvlasničke zajednice.

15. Uzimajući u obzir da pravo suvlasnika na isključivo korištenje dijela nekretnine mora biti utemeljeno na odluci suvlasnika i to odluci donesenoj većinom suvlasnika (računajući po suvlasničkom dijelu – čl. 40. st. 2. ZV-a), jasno je da sama činjenica da dio suvlasnika isključivo koristi pojedine dijelove nekretnine ne stvara pravo drugog suvlasnika da postupa na isti način. Konkretno, činjenica da jedan suvlasnik neovlašteno isključivo vrši prava na dijelu nekretnine, ne daje pravo i drugom suvlasniku da isto čini, a na kojoj činjenici tuženica neosnovano temelji svoje pravo na isključivi posjed predmetnog poslovnog prostora.

16.1. Nadalje, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica mora imati ovlaštenje drugih suvlasnika da bi zahtijevala predaju suposjeda od druge suvlasnice, a navedeno stoga što je tužiteljica kao suvlasnica nekretnine, temeljem izričite odredbe čl. 46. st. 1. ZV-a, a koji propisuje da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, ovlaštena od drugog suvlasnika koji stvar isključivo posjeduje zahtijevati predaju stvari u suposjed njoj kao suvlasnici jer kao suvlasnica ima pravo na suposjed stvari s drugim suvlasnicima. Pri tome se naglašava da tuženica nije treća osoba u smislu čl. 46. st. 2. ZV-a pa da bi tužiteljica morala predaju suposjeda zahtijevati u ime svih suvlasnika.

16.2. No, pri tome se ukazuje da nema osnove da tužiteljica u odnosu na tuženicu, kao jednu od suvlasnika, ističe zahtjev za predaju suposjeda i u korist drugih suvlasnika jer se ne radi o predaji posjeda u odnosu na treću osobu u smislu čl. 46. st. 2. ZV-a te ona kao suvlasnica nekretnine ima pravo na samostalan zahtjev i predaju njenog suposjeda, neovisno o suposjedu drugih suvlasnika.

17. Dakle, u nedostatku odluke većine suvlasnika o načinu izvršavanja posjeda nekretnine, svi suvlasnici imaju pravo na suposjed cijele nekretnine pa je tuženica, a koja dio stvari drži kao isključivi posjednik bez navedene odluke suvlasnika, dužna tužiteljici kao suvlasnici nekretnine, na njen zahtjev, predati predmetni dio nekretnine u suposjed.

18. Pri tome se ukazuje da je osnovan prigovor tuženice da poslovni prostor nije dužna predati u suposjed ¨slobodan od stvari i osoba¨ jer i ona kao suvlasnica ima pravo na suposjed prostora, time pravo držati stvari u istom i koristiti prostor, čime je i u tom dijelu zahtjev tužiteljice neosnovan.

19. Slijedom navedenog, primjenom čl. 373. ZPP-a i 373.a ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

20. Uzimajući u obzir da je tužiteljica uspjela u sporu u pretežitom dijelu te da u pogledu dijela s kojim nije uspjela nisu nastali nikakvi posebni troškovi (obzirom na poduzete radnje, vrijednost predmeta spora te platne razrede troškova zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima), temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, u vezi s istaknutim zahtjevom za naknadu troška, ista ima pravo na nadoknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to sastava tužbe u iznosu od 165,90 eura (tbr.

7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/2022, 126/2022, 138/23.,dalje u tekstu: OT, i tbr. 46. OT-a), zastupanja na ročištima na kojima se 29. rujna 2021. i 20. rujna 2022. raspravljalo o glavnoj stvari ukupno 331,80 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a) te troška sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 207,38 eura (tbr. 10. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), time ukupnog troška zastupanja od 705,08 eura, uvećano za trošak sudskih pristojbi za tužbu, prvostupanjsku presudu i žalbu u iznosu od 159,27 eura, što daje ukupni trošak postupka od 864,35 eura, a kako je, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac