Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-7160/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TE, zbog prekršaja iz čl. 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-4182/2025 od 11. lipnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Istom presudom, određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede odredaba materijalnog prava.

3. Predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer se okrivljeniku stavlja na teret da do dana 10. 5.2024. nije dostavio vjerodostojne podatke tko je u vrijeme prekršaja 22.3.2024. god. u 19,12 sati u Koledinečkoj bb u Zagrebu upravljao vozilom vlasništvo pravne osobe u kojoj je odgovorna osoba, činjenica da je osobno primio Obavijest 9.8.2024. god. i po priznanju osobno upravljao vozilom u vrijeme prekršaja nije bitna činjenica za utvrđivanje postojanja ovog djela prekršaja. Radi se o dostavnici i datumu primitka Obavijesti sa lista 5 spisa od kojeg datuma teku prekluzivni rokovi i da bi okrivljenik bio odgovoran mora osobno primiti obavijest, što u konkretnom slučaju nije dokazano a time nema dokaza da bi okrivljenik počinio prekršaj na način na koji mu se stavlja na teret, zbog čega je pozivom na u izreci citiranu odredbi Prekršajnog zakona, sud okrivljenika oslobodio optužbe i presudio kao u izreci.

7. No, okrivljenik spori urednu dostavu Obavijesti o počinjenom prekršaju, odnosno navodi kako ista nije osobno dostavljena njemu, već je adresirana na trgovačko društvo Humble hunters d.o.o. te kako ju nije osobno zaprimio.

8. Naime, Obavijest o počinjenom prekršaju dostavlja se vlasniku vozila kojom ga se obavještava da je njegovim vozilom počinjen prekršaj i od njega se traži da dostavi podatke o vozaču. Međutim, kada je vlasnik vozila pravna osoba, dostava tih podataka traži se od odgovorne osobe. Propuštanje davanja tih podataka u roku od 15 dana od primitka obavijesti, za okrivljenika proizvodi negativne učinke, odnosno optužuje ga se za prekršaj iz članka 229. stavka 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Stoga je ovaj sud stajališta da je upravo okrivljeniku nužno dostaviti obavijest kako bi bio svjestan posljedica eventualnog ne postupanja po takvoj obavijesti. U predmetnom slučaju obavijest je dostavljena na adresu i ime vlasnika vozila, pravnoj osobi koja nije okrivljena u ovom prekršajnom predmetu, a potpis na dostavnici je različit sa drugim potpisima okrivljenika.

9. Ističe se da tužitelj imao mogućnost utvrditi tko je odgovorna osoba u pravnoj osobi(neovisno o tome što je okrivljenik kasnije dolaskom u PP dao takve podatke) uvidom u sudski registar,(što je i učinio kada je prekršajni nalog ostavio okrivljeniku osobno) ali svakako je dužan takvu obavijest dostaviti (nasloviti na) odgovornu osobi u pravnoj osobi, jer je odgovorna osoba ta koja je dužna postupiti po obavijesti i koja će biti kažnjena u slučaju propuštanja. Pritom treba napomenuti da su ostala pismena okrivljeniku u tijeku postupka pravilno dostavljena na njegovu adresu.

10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je okrivljenika pravilno oslobodio optužbe budući da istom nije uredno dostavljena predmetna Obavijest, stoga isti nije bio u obvezi dostaviti vjerodostojne podatke o vozaču, te je odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.