Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-3358/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Karmen Novak- Hrgović, predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22, 133/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 6. ožujka 2026., broj: Pp-6214/2025-6, na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika VC kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, okrivljenik FC proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz člana 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je na temelju citiranog propisa, okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, a temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 10 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora. U slučaju opoziva uvjetna osude u kaznu zatvora uračunati će se vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju u trajanju od 8 dana.

1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu zbog odluke o izrečenim prekršajnopravnim sankcijama, odnosno izrečenoj zaštitnoj mjeri. U žalbi navodi kako je otac prerano rođenog djeteta koje zbog svog zdravstvenog stanja često vodi na liječničke kontrole. Također, partnerica nema vozačku dozvolu, ne konzumira alkohol te se redovito testira.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Sud prvog stupnja opravdano je primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseci (ovlašteni tužitelj predložio je trajanje zaštitne mjere u trajanju od 12 mjeseci), budući da se to djelo prekršaja ubraja u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama gdje je kod okrivljenika kritične zgode bio ustanovljen visok stupanj alkoholiziranosti od 1,83 g/kg, zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere. Prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti koje okrivljenik ponavlja u žalbi, te mu izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 3 mjeseca, unatoč činjenici što je prema dostupnoj prekršajnoj evidenciji vidljivo kako je okrivljenik kažnjavan za istovrsni prekršaj. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim smanjenje trajanja zaštitne mjere. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje privatnih i poslovnih obveza nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.

6. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 3 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja.