Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4500/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NO, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pp-1714/2022 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika NO kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura), u roku 90 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku okrivljenik NO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u istom roku.

1.1. Istom presudom okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 26,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, podnio žalbu, navodeći kako se htio alkotestirati no policijski službenik je odbijao te da ga je isti trebao odvesti u stanicu i zadržati do otriježnjenja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se, a kako iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi kako je bio voljan alkotestirati se, no da je policijski službenik sve odbijao.

6. Okrivljenik u obrani u bitnom navodi da je istina da je policajcu najprije rekao da nije konzumirao alkohol, a kada mu je ponudio alkotestiranje tražio je odgodu od 15 minuta jer je neposredno prije popio jednu pivu i smatrao je da ima pravo alkotestirati se 15 minuta nakon konzumiranja alkohola.

7. U svojstvu svjedoka ispitani policijski službenik JO koji je te zgode postupao prema okrivljeniku, opisao je tijek događaja, kada je nakon što mu je okrivljenik rekao da će pristati na alkotestiranje nakon 15 minuta, rekao da on ne može odlučivati kada će se alkotestirati,ali kako je i dalje ustrajao u tome, smatrao je da je odbio podvrgnuti se alkotestiranju.

8. Prema odredbi članka 282.stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, policijski službenik obavljajući poslove iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled.

9. Prema stavka 4. istog članka, osobe iz stavka 1., dužne su postupati prema zahtjevima policijskog službenika.

10. Dakle, jasna je i nedvosmislena naprijed cit. odredba Zakona, prema kojoj je okrivljenik je bio dužan postupiti po zahtjevu policijskog službenika, podvrgnuti se alkotestiranju, a ne određivati kada će se provesti postupak alkotestiranja, pa je osnovano policijski službenik utvrdio da je odbio postupiti po njegovom zahtjevu, odnosno podvrgnuti se ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu.

11. Stoga, analizirajući obranu okrivljenika, te ocjenjujući iskaz ispitanog svjedoka koji nema niti jednog motiva zbog kojeg bi neistinito teretio okrivljenika smatra se dokazanim da je svojim ponašanjem u prometu postupio protivno cit. odredbi Zakona i ostvario je obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe navedene u izreci, radi čega je proglašen krivim i kažnjen.

12. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka  193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana. Kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud je uzeo u obzir kako okrivljenik nije osoba sklona činjenju prekršaja, dok posebno otegotnih okolnosti nije bilo, pri čemu okrivljeniku nije niti izrečena predložena zaštitna mjera.

14. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

15. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 otpravka za: spis, okrivljenika, tužitelja.