Poslovni broj: UsI-1923/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja OI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske (OIB: 95131524528), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko - upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi stambenog zbrinjavanja, 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-06/10-01/280, URBROJ: 522-4/2-2-25-22 od 11. lipnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. U ponovljenom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-371-06/10-01/280, URBROJ: 522-4/2-2-25-22 od 11. lipnja 2025. u točki I. izreke utvrđeno je da tužitelj, HRVI iz Domovinskog rata IX. skupine s 30% oštećenja organizma trajno, ima pravo na financijsku potporu za razliku u površini između stambene površine koju koristi i odgovarajuće stambene površine koja mu pripada, a određuje se prema broju članova obitelji, te da je dodijeljenu financijsku potporu dužan namjenski iskoristiti u roku od jedne godine od dana njezine realizacije i dostaviti dokaz o namjenskom utrošku sredstava. U protivnom Ministarstvo hrvatskih branitelja raskinut će ugovor o korištenju financijske potpore i aktivirat će bjanko zadužnicu iz točke 3. izreke rješenja. U točki II izreke rješenja određeno je da korisnik prava iz točke I. ovog rješenja ima pravo na financijsku potporu u iznosu od 15.746,00 EUR. U točki III. izreke određeno je da je prije isplate tužitelj dužan s tuženikom zaključiti ugovor o korištenju financijske potpore i tuženiku uručiti javnobilježnički solemniziranu bjanko zadužnicu kao osiguranje za namjensko trošenje dodijeljenih sredstava.

2. Tužitelj je podnio tužbu pobijajući zakonitost osporenog rješenja. Istaknuo je da predmetna stambena zgrada u kojoj stanuje u katastru zemljišta ima površinu od 86 m2 i upisana je u posjedovni list 146. k. o. [katastarska općina]. Navodi da su kao izvanknjižni vlasnici, odnosno suposjednici upisani njegov stric VI, LI i njegov otac, svaki u ½ dijela. Naglašava da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, zemljišno - knjižnog odjela Sinj kao suvlasnici upisani ŽI, njegov djed, KI i LI, svaki u 2/6 dijela. Naveo je da je stambena zgrada u kojoj prebiva suvlasništvo njegovog oca, LI i njegovog strica VI, odnosno njihovih potomaka. Nadalje je naveo da sa svojom obitelji stanuje u prizemlju kuće, a njegova majka na prvom katu te da nije jasno na koji način je utvrđena površina kuće od 235,81 m2. Naglašava da nije vlasnik ni suvlasnik cijelog prizemlja jer je suvlasnik i njegov stric VI, odnosno njegovi potomci. S tim u vezi iznosi izračune kolika bi mu površina objekta pripadala na temelju posjedovnog lista, a kolika na temelju zemljišno-knjižnog stanja. Ističe da stambena površina koja mu pripada od 39,3 m2 ili 4,76 m2, ako se stanje provede u zemljišne knjige, ne predstavlja odgovarajuću stambenu površinu te nema zakonske zapreke za dodjelu tražene financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine prema članku 83. i 84. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZHBDR). Ističe da je člankom 19. Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja te hrvatskih ratnih vojnih invalida i dragovoljaca iz Domovinskog rata (''Narodne novine'', 132/24. - dalje: Uredba) propisano da se osobi koja ima u vlasništvu stan ili kuću neodgovarajuće površine može odobriti stambeni kredit ili financijska potpora u iznosu koji čini umnožak razlike površine stana u vlasništvu i odgovarajućeg stana iz članka 90. stavka 1. Zakona i cijene građenja sukladno člancima 13. ili 16. ove Uredbe, ako je razlika veća od 6 m². Naglašava da nema obveze da tuženik prenamjeni njegov zahtjev za dodjelu financijske potpore za kupnju prve nekretnine u financijsku potporu za razliku u površini. Ističe da dodjela financijske potpore za razliku u površini nije svrsishodna jer u predmetnoj stambenoj zgradi na adresi [adresa] ne može ostvariti razliku u površini, odnosno riješiti svoje stambeno pitanje u obiteljskoj kući u kojoj stanuje s obzirom na činjenicu da mu je nasljednik strica VI izričito zabranio bilo kakvo ulaganje u nekretninu te navodi da prizemlje u kojem stanuje koristi kao podstanar, uz prešutno odobrenje. Zaključuje da na njegovoj strani nema zapreka iz članka 84. ZHBDR-a jer nema u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu odgovarajući stan ili kuću. Ukazuje na povrede odredbi članaka 9., 47., 51., 52. i 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP). Ističe da nije obrazloženo kako je Stručna komisija utvrdila neto površinu od 235,81 m2, kao i da on sa svojom obitelji koristi samo prizemlje kuće koje su suvlasnici i potomci njegovog strica VI, a koji mu ograničavaju izvođenje građevinskih radova u smislu ostvarivanja dodatne razlike u površini. Naglašava da u obzir može doći samo otkup njihovih suvlasničkih dijelova nekretnine, a za što bi mu tuženik trebao priznati financijsku potporu za kupnju prve nekretnine, a ne razliku u površini u odgovarajućoj visini. Ističe da u tom smislu nisu provedeni odgovarajući dokazi, da nije saslušan on, kao ni nasljednici njegovog strica koji su suvlasnici predmetne nekretnine. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i prizna mu pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za kupnju prve nekretnine, a podredno da predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti jer je u provedenom postupku neosporno uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, poslovni broj: 0-590/09, UPP/OS-256/09 od 18. veljače 2010. utvrđeno da je tužitelj iza smrti oca pok. LI naslijedio 1/6 kuće u [adresa] sagrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je zapisnikom Stručne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja od 25. veljače 2022. za objekt sagrađen na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], utvrđeno da je riječ o kući uvjetnoj za stanovanje neto površine 235,81 m2, za koju je tužitelj naveo da on i njegova obitelj koristi prizemlje, dok majka koristi prvi kat te je utvrđeno da raspolaže s 39,3 m2 stambene površine. Ističe da se takvi navodi ponavljaju i u tužbi, čime tužitelj potvrđuje da je predmetna kuća u izvanknjižnom vlasništvu njegove obitelji, ali da isto nije zemljišnoknjižno, niti katastarski sređeno. Navodi da je dopisima od 6. lipnja 2024. godine i od 16. travnja 2025. tužitelja obavijestio o utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da raspolaže s 39,3 m2, te predložio da zahtjev za dodjelom kupnje prve nekretnine izmijeni u zahtjev za dodjelu financijske potpore za razliku u m2 s obzirom da je suvlasnik 39,3 m2 kuće. Nadalje navodi da je pisanim očitovanjem od 12. svibnja 2025. tužitelj u vlastoručno potpisanoj izjavi naveo da pristaje na izmjenu zahtjeva iz kupnje prve nekretnine u zahtjev za razliku u m2 i nije osporio da je suvlasnik 39,3 m2 kuće. Smatra da se ne mogu uvažiti navodi tužitelja jer je iz svih dokaza u spisu razvidno da se radi o nesređenom zemljišnoknjižnom i katastarskom stanju, koje tužitelju odgovara kako bi mogao manipulirati. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Opunomoćenik tuženika ističe kako je rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito. Navodi da je u provedenom postupku utvrđeno da je tužitelj suvlasnik 1/6 dijela nekretnine i to kuće u [adresa] na adresi [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je Stručna komisija tuženika zapisnikom od 25. veljače 2022. utvrdila da je kuća uvjetna za stanovanje neto površine 235,81 m2 pa da suvlasnički dio tužitelja iznosi 39,3 m2 i da nije odgovarajuće površine za šesteročlano kućanstvo, slijedom čega tužitelj ispunjava uvjete za dodjelu financijske potpore za razliku u površini između stambene površine koju koristi i odgovarajuće stambene površine koja mu pripada. Budući da obiteljsko kućanstvo tužitelja ima šest članova sukladno članku 90. ZHBDR-a tužitelj ostvaruje pravo na 90 m2 stambene površine, umanjene za 39,3 m2 koliko iznosi površina suvlasničkog dijela tužitelja u kući u [adresa], na adresi [adresa], slijedom čega tužitelju po osnovi članka 19. Uredbe pripada pravo na financijsku potporu za 50,7 m2. Nadalje navodi da se sukladno članku 16. stavku 2. Uredbe financijska potpora za razliku u površini određuje kao umnožak vrijednosti važeće etalonske cijene građenja i odgovarajuće površine stana i postotka tjelesnog oštećenja uvećano za 30%, slijedom čega je tužitelju ispravno utvrđena visina financijske potpore u iznosu od 15.746,00 EUR. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tijekom spora održana je rasprava 17. ožujka 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem stranaka kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti bez provođenja tog dokaza.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 20. siječnja 2010. za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana, a koji je nakon upozorenja tuženika iz dopisa od 16. travnja 2025. na postojanje zapreka iz članka 84. ZHBDR-a izmijenio na način da je tražio dodjelu financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine.

9. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj osporava utvrđenje tuženika iz dopisa od 16. travnja 2025. da je u odnosu na podneseni zahtjev postojala zapreka za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana iz članka 84. stavka 1. točke a) ZHBDR-a, kao i površinu naslijeđenog izvanknjižnog dijela nekretnine sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , koju je stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, poslovni broj: 0-590/09, UPP/OS-256/09 od 18. veljače 2010 .

10. Člankom 83. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje, prednost pri stambenom zbrinjavanju te mogućnost kupnje stanova uz obročnu otplatu pod pristupačnijim uvjetima od tržišnih u pogledu kamata i rokova otplate, imaju osobe utvrđene ovim Zakonom ako nemaju riješeno stambeno pitanje ili je riješeno na neodgovarajući način. Prema stavku 2. navedenog članka ZHBDR-a, pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje se: - dodjelom stambenog kredita za kupnju stana ili kuće odnosno izgradnju kuće, - dodjelom financijske potpore prilikom kupnje ili izgradnje prve nekretnine (stana ili kuće) na tržištu, - dodjelom stambenog kredita ili financijske potpore za: a) razliku u površini, b) nastavak izgradnje i dovršenje obiteljske kuće ili c) poboljšanje uvjeta stanovanja, - mogućnošću kupnje stana ili kuće u državnom vlasništvu ili u vlasništvu jedinice lokalne samouprave u kojoj pet godina neprekidno prebivaju, - mogućnošću kupnje stanova uz obročnu otplatu po pristupačnijim uvjetima od tržišnih glede kamata i rokova otplate ili - pravom na javni najam stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (na rok od deset godina uz mogućnost produljenja nakon isteka) odnosno uz mogućnost kupnje ako najmoprimac ispunjava zakonske pretpostavke za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje sukladno ovom Zakonu.

11. Prema članku 84. stavku 1. točki a) ZHBDR-a, zapreka za stambeno zbrinjavanje je ako osoba iz članka 83. ovoga Zakona i članovi njezina obiteljskog kućanstva imaju u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu odgovarajući stan ili kuću bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi.

12. Tuženik je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je tužitelj suvlasnik 1/6 kuće u [adresa], na adresi [adresa], sagrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je utvrđeno na temelju rješenja Općinskog suda u Sinju, broj: O-590/09, UPP/OS-256/09 od 18. veljače 2010. Nadalje je naveo da je zapisnikom Stručne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja od 25. veljače 2022. utvrđeno da je kuća neto površine 235,81 m2 uvjetna za stanovanje i da suvlasnički dio tužitelja iznosi 39,3 m2 i da nije odgovarajuće površine za njegovo šesteročlano kućanstvo. Tuženik je utvrdio da tužitelju sukladno članku 90. ZHBDR-a pripada pravo na 90 m2 stambene površine umanjene za 39,3 m2 te da ima pravo na financijsku potporu za razliku u površini od 50,7 m2.

13. Iz dopisa tuženika od 16. svibnja 2025. proizlazi da su zaprimili više predstavki tužitelja u kojima ustraje na dodjeli financijske potpore za kupnju stana ili kuće. Tim dopisom obavijestili su tužitelja da ne može ostvariti to pravo jer postoji zapreka iz članka 84. ZHBDR-a jer je izvanknjižni vlasnik 1/6 dijela kuće u [adresa] za koju je Stambena komisija utvrdila da je uvjetna za stanovanje, već da eventualno može ostvariti pravo na dodjelu financijske potpore za razliku u površini s obzirom na to da raspolaže s objektom od 39,3 m2 uvjetnim za stanovanje. Tužitelj je obaviješten da će tuženik odbiti njegov zahtjev ako ne prenamjeni zahtjev u dodjelu financijske potpore za razliku u površini.

14. Međutim, s obzirom na to da tužitelj u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu nema stan ili kuću odgovarajuće površine već u izvanknjižnom (su)vlasništvu ima kuću, koja nije odgovarajuće površine za njegovo šesteročlano kućanstvo, isto ne predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje u smislu članka 84. stavka 1. točke a) ZHBDR-a. Slijedom iznesenog, nema zapreke niti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje na jedan od načina predviđen člankom 83. stavkom 2. ZHBDR- a, pa tako ni za stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za kupnju stana ili kuće.

15. Stoga je tuženik neosnovano u dopisu od 16. svibnja 2025. (kao i ranijim dopisom od 6. lipnja 2024.) tražio od tužitelja da izmijeni svoj zahtjev, uz upozorenje da će u suprotnom odbiti njegov zahtjev. Opisanim postupanjem tuženik je povrijedio zakon na štetu tužitelja jer je izrijekom naveo da tužitelj ne može ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje sukladno zahtjevu koji je podnio 20. siječnja 2010. te je tuženik postupio i protivno načelu pomoći stranci propisanim člankom 7. ZUP-a.

16. Pri tome se tuženiku napominje da je člankom 197. stavkom 1. ZHBDR-a propisano da će se zahtjevi podneseni za ostvarivanje prava temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13

- pročišćeni tekst, 33/13, 148/13 i 92/14 - dalje: ZOPHBDR-a) koji nisu riješeni do stupanja na snagu ovoga Zakona riješit temeljem propisa koji su vrijedili na dan podnošenja zahtjeva, ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva ili ako je tako određeno ZHBDR-om.

17. Također, treba reći da članak 84. ZHBDR-a ne propisuje mogućnost uračunavanja i umanjenja pripadajuće odgovarajuće stambene površine, a time i umanjenja pripadajućeg iznos stambenog kredita za neodgovarajući nasljedni dio kuće, a koje pravno shvaćanje je sukladno praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice u odluci poslovni broj: Usž-1590/19-2 od 17. rujna 2020., pri čemu tuženik treba utvrditi, s obzirom na to što je za tužitelja povoljnije, koji će propis (Zakon i Uredbu) primijeniti u konkretnom predmetu.

18. Zaključno, sud ističe da tuženik nije mogao samo na temelju rješenja o nasljeđivanju utvrditi da je tužitelj izvanknjižni suvlasnik 1/6 dijela objekta izgrađenog na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], jer se u rješenju o nasljeđivanju navodi da je tužitelj iza smrti svog oca LI naslijedio 1/3 nekretnina navedenih u točki I. a) i b) rješenja o nasljeđivanju, te tuženik nije iznio jasne i valjane razloge za takvo utvrđenje.

19. Slijedom svega iznesenog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

20. U ponovnom postupku tuženik će otkloniti nedostatke u postupanju tako što će pozvati tužitelja da se očituje da li ostaje kod zahtjeva za stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana, kako je to obrazloženo u ovoj presudi, te će nakon što pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava donijeti novo rješenje koje će obrazložiti sukladno članku 98. stavku 5. ZUP-a.

U Splitu 8. travnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena. (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju OI, [adresa]

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko - upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a

- u spis