REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-71/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Nino Ćosić, odvjetniku u Zagrebu, Antuna Šoljana 9, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko -upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 18 veljače 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja SC odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Marka Pažitke, Karlovac i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Gordane Račić, po objavi 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, isplatiti tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.232,32 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana 25. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 2.925,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. 4. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je tužiteljica, prije podnošenja ove tužbe (dana 20. siječnja 2023. godine), podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora ODO-u u [adresa], ali na isti Zahtjev nikada nije dobila odgovor.

DOKAZ:

- Zahtjev za mirno rješenje spora od 21. siječnja 2023.

2. Tužiteljica je bila zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, policijski službenik za graničnu kontrolu.

DOKAZ:

- službenim putem zatražiti od tuženika dostavu rješenja o rasporedu na radno mjesto

3. Tužiteljica je obavljala granične policijske poslove prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva-2 druga-2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko traje turnus, ( u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada.

Zbog prirode posla, poslodavac tužiteljici nije omogućavao korištenje odmora-stanke za vrijeme rada od najmanje 30 minuta po smjeni, odnosno 60 minuta kada je radila u turnusu, kroz cijelo razdoblje od 21.1.2018. godine do 31.12.2022. godine. Pravo na stanku radnika utvrđeno je Zakonom o radu ( članak 73.), kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su važili u to vrijeme (NN 104/13, 112/17, članka 10., 48. i 42.) sukladno citiranim propisima (članku 48. i 42. KU). Ako tužitelj ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora stanke iskoristi kroz slobodne dane.

Tužiteljici kroz navedeno razdoblje zbog prirode posla i nedostatka broja izvršitelja na radnome mjestu nije joj bilo omogućeno korištenje odmora-stanke od 30, odnosno 60 minuta. Tužiteljica tijekom punog radnog vremena nije mogla napuštati radno mjesto niti koristiti zakonom predviđenu pauzu.

Tužiteljici od strane poslodavca nije omogućeno ostvarivanje zakonskog prava na stanku, a kako se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, te se tuženik njezinim radom bezrazložno obogatio, te joj je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati.

DOKAZ:

- financijsko vještačenje

4. Tuženik vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje odmora- stanke.

Sve je ovo razvidno iz obračunske liste mjesečnih plaća u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, iz Evidencija rada tužiteljice u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, evidencije o korištenju stanke, odnosno druge raspoložive dokumentacije vezane uz rad tužiteljice.

Kako se podaci o odrađenim satima nalaze kod tuženika, tužiteljica će nakon pribave podataka od tuženika, podredno nakon provedenog financijskog vještačenja moći urediti tužbeni zahtjev.

Stoga tužiteljica predlaže da sud temeljem čl.186.b. ZPP-a donese slijedeće:

R j e š e nj e

Nalaže se tuženiku da za tužiteljicu dostavi podatke:

1. obračunske liste u posjedu poslodavca za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju

2. evidenciju rada tužiteljice u spornom razdoblju

3. evidenciju korištenja pauze,

4. po potrebi i druge evidencije, npr. Dnevne zapovijedi za tužitelja, evidencija ulazaka i izlazaka i sl.

i

P R E S U D U

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, isplatiti tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće neutvrđeni bruto iznos eura, prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, s tim da tužitelj zadržava pravo urediti konačni tužbeni zahtjev nakon naknadno dostavljenih podataka od strane tuženika, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijskog vještačenja.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587 naknaditi tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana

5. Tužiteljica je tužbeni zahtjev specificirala u odnosu na t. I zahtjeva podneskom od 17. 2. 2026. tako da glasi:

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, isplatiti tužiteljici VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.232,32 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana 25. travnja 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Naime, iz dostavljenih preslika radnih naloga, kontrolnih listova te izlista iz NISUDG-a vidljivo je kako je tužiteljici na obavljanju poslova granične kontrole osigurano zakonsko pravo korištenja dnevnog odmora koji je ista i koristila tijekom radnog vremena.

7. Radeći na poslovima granične kontrole na Graničnom prijelazu Jurovski Brod, policijskim službenicima osigurano je zakonsko pravo na korištenje dnevnog odmora od najmanje 30 minuta odnosno 60 minuta kada su radili u turnusu, a što je vidljivo iz preslika radnih naloga za Granični prijelaz Jurovski Brod gdje je navedeno vrijeme korištenja dnevnog odmora (12,00 do13,00/10,00 do 15,00/10,00 do 17,00/23,00 do 24,00), a policijski službenici koji se nalaze na radnom nalogu za određenu smjenu, dnevni odmor koristili su u vremenu koje je odredio voditelj graničnog prijelaza budući da istovremeno zbog prirode posla svi policijski službenici nisu mogli koristiti dnevni odmor.

Analizirajući rad tužiteljice po danima na GP Jurovski Brod vidljivo je kako npr. 16. prosinca 2022. sukladno rasporedu rada na ulazno-izlaznoj traci u vremenu od 07,00 do 08,00/10,00 do 11,00/13,00 do 14,00 i 18,00 do 19,00 sati tužiteljica nije bila raspoređena na ulazno-izlaznim kontrolnim kućicama niti je provodila poslove kontrole teretnih vozila ili autobusa, a isto je također vidljivo i iz izlista iz NISUDG -a za navedeni dan. Iz samo jedne nasumično odabrane analize radnog dana proizlazi kako je tužiteljica radeći na GP Jurovski Brod imala mogućnosti i koristila je predviđeni dnevni odmor u dogovoru s voditeljem graničnog prijelaza i rasporedom ostalih policijskih službenika na ulazno-izlaznim kontrolnim kućicama. Na GP Jurovski Brod također su se nalazile i prostorije kuhinje u kojima su policijski službenici imali mogućnost korištenja dnevnog odmora pa tako i pripreme hrane za vrijeme dnevnog odmora. Nadalje se navodi kako tužiteljica nije imala mogućnost napuštati radno mjesto niti koristiti zakonom predviđenu pauzu, što je u potpunosti netočno iz razloga što je ista imala mogućnost napustiti radno mjesto za vrijeme dnevnog odmora te dnevni odmor prema potrebi i odobrenju voditelja smjene koristiti na graničnom prijelazu u prostorijama čajne kuhinje ili odlaskom s GP Jurovski Brod vlastitim vozilom ili službenim vozilom koje je odobravao voditelj graničnog prijelaza radi odlaska na korištenje dnevnog odmora u obližnji restoran ili dopremanja hrane na granični prijelaz iz obližnjih trgovina ili restorana za jednog ili više djelatnika u smjeni.

Također analizom izvješća radnog naloga za odabrani dan 16. prosinca 2022. nije vidljiva niti jedna stavka iz koje bi se moglo utvrditi da tužiteljica nije bila u mogućnosti iskoristiti zakonom predviđen dnevni odmor, a izvješće je isto ovjerila i svojim potpisom. Također iz izvješća radnog naloga vidljiva je konstatacija voditelja smjene graničnog prijelaza kako su svi policijski službenici na GP Jurovski Brod u potpunosti iskoristili dnevni odmor. Analizom svih ostalih radnih naloga i izvješća za GP Jurovski Brod može se utvrditi kako je tužiteljici bilo omogućeno zakonsko pravo korištenja dnevnog odmora te je isto i koristila.

8. Radeći na poslovima granične kontrole na graničnom prijelazu za pogranični promet Pravutina, utvrđeno je kako je tužiteljica imala osigurano zakonsko pravo na korištenje dnevnog odmora te je isto i koristila. Analizom su također obuhvaćeni samo neki od radnih naloga te je iz istih vidljivo kako je određeno vrijeme korištenja dnevnog odmora kroz radni nalog, a samo izvješće s odrađenim posebnim zadaćama te ukupnim tranzitom preko Graničnog prijelaza Pravutina ovjerila je svojim potpisom tužiteljica te niti iz jednog izvješća radnog naloga ne proizlazi činjenica da ista na graničnom prijelazu za pogranični promet Pravutina nije imala mogućnost korištenja predviđenog dnevnog odmora.

Upućivanje na rad policijskog službenika na granični prijelaz Pravutina kao i praćenje i nadzor rada obavljao je službujući voditelj smjene Graničnog prijelaza Jurovski Brod koji je i vršio otpremu u službu policijskog službenika kao i povratak iz službe. Nadzorom rukovoditelja u Policijskoj postaji Ozalj nigdje nisu vidljive stavke da tužiteljica nije koristila dnevni odmor radeći na graničnom prijelazu Pravutina. Također analizirajući rad na graničnom prijelazu za pogranični promet Pravutina utvrđeno je kako se granični prijelaz zatvara u 23,00 sati odnosno nedjeljom u 20,00 sati stoga je vrijeme korištenja dnevnog odmora u noćnim smjenama radnim nalogom predviđeno vrijeme kada je granični prijelaz zatvoren, a policijski službenik ne obavlja poslove granične kontrole na istome pa su dnevni odmor koristili predviđeno vrijeme van radnog vremena graničnog prijelaza, bilo da su upućeni na obavljanje granične kontrole na GP Jurovski Brod ili na poslove zaštite državne granice.

9. Radeći na poslovima granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet Kašt i Vivodina također je utvrđeno kako je tužiteljica koristila zakonsko pravo dnevnog odmora što je vidljivo iz radnih naloga i sačinjenih izvješća koje je ista također ovjerila svojim potpisom. Naime, radi se o graničnim prijelazima za pogranični promet preko kojeg tranzitira uglavnom lokalno stanovništvo iz pograničnog područja te je vrijeme dnevnog odmora također navedeno i predviđeno u radnim nalozima. Iz izvješća radnog naloga vidljiv je vrlo mali broj osoba koje su tijekom smjene tužiteljice tranzitirale preko graničnog prijelaza za vrijeme smjene od 12 sati dok analizom izvješća nije utvrđena stavka u kojoj je policijska službenica konstatirala da nije bila u mogućnosti korištenja dnevnog odmora tijekom rada na navedenim graničnim prijelazima. Nadalje utvrđeno je kako se granični prijelaz Kašt zatvara u 23,00 sata, nedjeljom i blagdanom u 20,00 sati, granični prijelaz Vivodina u 22,00 sata, nedjeljom i blagdanom u 20,00 sati nakon čega je policijskim službenicima do otvaranja graničnog prijelaza u 05,00 sati, GP Kašt, odnosno 06,00 sati, GP Vivodina, bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora ukoliko isti nisu iskoristili za vrijeme rada graničnog prijelaza.

Granični prijelaz Kašt i Vivodina također su bili opremljeni prostorijom odnosno čajnom kuhinjom koja je i bila namijenjena za pripremu obroka tijekom dnevnog odmora a istu su koristili i predmetni policijski službenici ukoliko nisu napuštali granični prijelaz.

10. Osim toga, tužena ukazuje i na odredbu članka 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 56/22) i odredbu članka 42. ranije važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17) koje glase: "Ako službenik i namještenik rade na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane." Prema tome čak da tužiteljica nije mogla koristiti dnevnu stanku, što ovdje nije slučaj, mogla je tražiti da je se zbog nemogućnosti korištenja stanke odobre slobodni dani, što ista nije učinila.

11. Tužena predlaže na navedene okolnosti iz odgovora na tužbu saslušanje svjedoka čije će adrese dostaviti do zaključenja pripremnog ročišta

12. Slijedom iznijetog tužena predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška.

13. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, potvrdu o primitku, radne naloge, kontrolne listove sa rasporedom rada, izlist iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, obračunske isprave za – naknade, službene bilješke, dopis MUP-a od 5. 1. 2024., evidencije, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OC, CC, VCU, ĆC, FC i Tomislava Sudac, te tužitelja, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

14. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja naknade plaće za neiskorištenu dnevnu stanku za svaki radni dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu u utuženom razdoblju od 21. 1. 2018. do 31. 12. 2022.

15. Tužiteljica je bila zaposlena u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, policijski službenik za graničnu kontrolu. Tužitelj je obavljao granične policijske poslove prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva – 2 druga – 2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko

traje turnus (u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada. U utuženom razdoblju tužitelj je obavljao poslove kontrole državne granice, i to na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt.

16. Tuženik tvrdi da je tužitelju za vrijeme rada na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, koji rad se obavlja u turnusu u trajanju od 12 sati omogućio korištenje odmora u trajanju od 60 minuta ili jednog sata, što je dužan i dokazati.

17. Ovaj sud smatra da za odlučivanje o pravu tužitelja nije odlučno da li je na graničnom prijelazu postojala kuhinja, da li je u blizini graničnog prijelaza postojao restoran ili trgovina, već je odlučno da li je tuženica tužitelju za vrijeme rada u turnusu od 12 sati omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

18. Naime, iz neposrednog i uvjerljivog iskaza svjedoka OC policijskog službenika koji je u utuženom razdoblju radio sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, proizlazi da policijskim službenicima na poslovima granične kontrole za vrijeme rada u turnusu u trajanju od 12 sati nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora odnosno stanke u trajanju od jednog sata, dakle, onako kako je to propisano odredbama kolektivnog ugovora, sve to jer nije bilo dovoljno policijskih službenika koji bi ih mogli zamijeniti. Identično je iskaza svjedokinja VCU koja je u razdoblju od početka 2018. do kraja 2022. radila sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod. I svjedok CC je radio sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, ali je kao i tužitelj radio na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt. Identično tužitelju svi svjedoci su iskazali da su pauzu koristili 10 do 15 minuta, u hodu, pojeli bi nešto s nogu, sendvič ili nešto slično, te za odlazak na toalet, i potom se odmah vraćali na svoju voznu traku. Što se tiče pograničnih graničnih prijelaza na njima radi samo jedan službenik i nije imao mogućnost koristiti pauzu u trajanju od jednog sata, a kad bi se ti prijelazi zatvorili, službenim vozilom bi ih se odvozilo kako bi nastavili raditi na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, sve do kraja svoje smjene.

19. Ovaj sud zaključuje da su svjedoci ĆC, FC i Tomislav Sudac tek općenito iskazivali o mogućnosti korištenja dnevnog odmora zamjenom od strane ophodnje za zaštitu državne granice, ophodnje temeljne policije ili pak slanjem policijskog službenika iz same policijske postaje koji su bili obučeni za obavljanje poslova granične kontrole, međutim, tuženica nije dokazala da je tužitelju u utuženom razdoblju konkretno omogućeno korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata. Ne može se smatrati dokazanim da je tuženica tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata, tek pukim navodima imenovanih svjedoka da u noćnoj smjeni manji granični prijelazi rade do 23,00 sata, kad policijski službenik zatvara granični prijelaz, te nema granične kontrole sve do 5,00 sati, pa da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u daljnjem periodu kad je bio dužan nazočiti na svojem radnom mjestu, štoviše to je protivno i odredbi članka 10. stavka 2. KU/13. Za navesti je da iz dostavljenih kontrolnih listova nije razvidno da je tužitelj doista i kada koristio dnevni odmor.

20. Iz iskaza svjedoka ĆC koji je do 2018. godine obavljao poslove pomoćnika načelnika za graničnu kontrolu PP Ozalj, te od 2018. do ožujka 2020. poslovne pomoćnika načelnika PP Ozalj za poslove policije, proizlazi da da su kao rukovoditelji vodili razgovore sa policijskim službenicima koji su obavljali poslove granične kontrole o tome na koji način bi mogli koristiti pauzu, iz čega se dade zaključiti da su se policijski službenici obraćali rukovoditeljima radi nemogućnosti korištenja propisane dnevne pauze u trajanju od jednog sata. Navod tuženika da policijski službenici nisu tražili slobodne dane zbog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora u trajanju od jednog sata je irelevantan jer takva mogućnost nije propisana niti jednim propisom, opće poznato je da se slobodni dani odobravaju i koriste s osnove prekovremenog rada, što ne bi bilo kod nemogućnosti korištenja dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

21. Dakle, organizacija rada kod tuženika je bila takva da je nedostajalo službenika na graničnom prijelazu pa službenici, odnosno konkretno tužitelj, nije mogao iskoristiti svoj dnevni odmor na način kako je to predviđeno odredbama KU/13. Iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se službenici morali prijaviti lozinkama na svojim radnim stanicama, a kada bi odlazili na stanku, odnosno napuštali radnu stanicu, morali su se sa iste odjaviti. Budući da je nedostajalo ljudi na graničnom prijelazu, službenici se nisu mogli odjavljivati jer ih nije imao tko zamijeniti pa stoga nisu mogli ni koristiti svoj dnevni odmor. Tuženik nije predočio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da se tužitelj mogao odjaviti, odnosno da se odjavljivao, radi korištenja dnevnog odmora, što upućuje da dnevni odmor nije ni koristio. S obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura službenicima korištenje dnevnog odmora kako je to propisano odredbama KU/13 I KU/17 u trajanju od 60 minuta za vrijeme jedne smjene u turnusu ili 2 puta po 30 minuta. Iz svega utvrđenog tijekom ovog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio u turnusu od po 12 sati te da ga nije imao tko zamijeniti radi korištenja dnevnog odmora s obzirom da je organizacija rada na graničnom prijelazu bila takva da je nedostajalo ljudi pa se službenici nisu mogli udaljiti sa svoje radne jedinice kako bi koristili dnevni odmor, a morali su obavljati i preglede na željezničkom graničnom prijelazu.

22. Odredbom članka 10. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/2013 - u daljnjem tekstu: KU/13) propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

23. Pravo na odmor, odnosno stanku, regulirano je i odredbom članka 73. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 - u daljnjem tekstu: ZoR) prema kojoj radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ime svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, s time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

24. Odredbom članka 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017 - u daljnjem tekstu: KU/17) propisano je da, ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

25. Cijeneći sve provedene dokaze sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor za svaki dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu, sve to jer se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme, pri čemu je tužitelj tražio da vrijeme dnevnog odmora iskoristi kao slobodne dane, što mu od strane tuženika nije omogućeno.

26. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva određeno je financijski vještačenje tako da se nalaže vještaku izračunati razliku isplaćene plaće i plaće uvećane za neiskorištenu stanku od 60 minuta po svakom odrađenom turnusu, odnosno stanke od 30 minuta u redovnom radnom vremenu, sve u bruto iznosu za svaki pojedini mjesec u utuženom periodu od 21.1.2018. do 31.12.2022. godine kao i da utvrdi na koji način je u evidencijama radnog vremena poslodavca evidentirano korištenje stanke za tužitelja.

27. Iz dostavljenih evidencija rada vještak je utvrdio da je tužitelj u pojedinim danima radio manje od 12 sati. Primjerice, prema evidenciji rada za listopad 2019. godine (spis list 320) tužitelj je 18.10.2019. godine (petak) radio 8 sati. Za navedeni dan vještak tužitelju obračunava 0,5 sati neplaćenog dnevnog odmora. Za dane u kojima je tužitelj radio manje od 12 sati, odnosno u kojima nije radio u turnusu vještak obračunava 0,5 sati neiskorištenog dnevnog odmora. Za dane koje je tužitelj prema evidencijama rada radio u turnusu (po 12 sati), vještak obračunava 1 sat neiskorištenog dnevnog odmora. Za sate koji su odrađeni u dane vikenda, blagdana i noću vještak po osnovu neplaćene stanke (0,5 sati, odnosno 1 sat ukoliko je radio u turnusu) obračunava dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Za svaki odrađeni turnus vještak tužitelju obračunava dodatak za rad u turnusu. Vještak tužitelju neplaćeni dnevni odmor obračunava kao prekovremeni rad u visini od 50%. Obračun neplaćenog dnevnog odmora vještak daje u tablici u prilogu nalaza

28. U odnosu na nalog suda da se utvrdi na koji je način u evidencijama radnog vremena poslodavca evidentirano korištenje stanke za tužitelja vještak ističe: U evidencijama rada nije naznačeno kada je tužitelj koristio stanku već je samo označeno u koje dane je tužitelj radio i koliko je ukupno sati odradio. Podaci o korištenoj stanci ne upisuju se u evidencije radnog vremena. U dostavljenim radnim nalozima naznačeno je kada se koristi dnevni odmor. Primjerice, na radnog nalogu br. 11 (spis list 78 – 79) vidljivo da su dana 20.5.2021. godine tužitelj i još 3 djelatnika bila zadužena za kontrolu prelaska državne granice MCGP Jurovski Brod u vremenu od 07,00 do 19,00 sati. Na radnom nalogu je navedeno da se dnevni odmor koristi u vremenu od 12,00 do 13,00 sati. Iz dostavljenih radnih listova vještak nije u mogućnosti utvrditi je li tužitelj koristio dnevni odmor ili mu isti nije omogućen kako to navodi u tužbi.

29. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr 71/23, vještak je po izvršenom obračunu utvrdio da tužitelju po osnovu neplaćenog dnevnog odmora pripada razlika naknade plaće za prekovremeni rad te dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusu u ukupnom iznosu od 39.422,81 kunu, odnosno 5.232,32 eura,

- prikaz neplaćenih iznosa vještak daje u tablici obračuna u prilogu nalaza,

- iz dostavljene dokumentacije vještak nije u mogućosti utvrditi je li tužitelj koristio dnevni odmor ili mu isti nije omogućen kako to navodi u tužbi.

30. U odnosu na prigovore tužitelja u odnosu na t. 3. mišljenja sudski vještak je dostavio pisano očitovanje od 7. 11. 2025. u kojem navodi da je u postupio sukladno nalogu suda. Stranke su se očitovale da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja. Sudski vještak je vještačio sukladno nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, stoga je sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u cijelosti.

31. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještak je po izvršenom obračunu utvrdio da tužitelju po osnovu neplaćenog dnevnog odmora pripada razlika naknade plaće za prekovremeni rad te dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusu u ukupnom iznosu od 39.422,81 kunu, odnosno 5.232,32 eura. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan u cijelosti. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zatezna kamata od 25. 4. 2023., dakle, od idućeg dana nakon podnošenja tužbe do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO).

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.

– dalje: ZPP 19).

33. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, zastupanje na ročištu 28. 11. 2023., zastupanje na ročištu 7. 3. 2024., zastupanje na ročištu 8. 10. 2024., sastavljanje podneska od 1. 9. 2025., sastavljanje podneska od 12. 1. 2026., sastavljanje podneska od 17. 2. 2026. i zastupanje na ročištu 18. 2. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 6. 2. 2024. i zastupanje na ročištu 28. 8. 2024., za svaku radnju iznos od 50,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 2.375,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.925,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 6. 2. 2025. i 20. 1. 2026. – obavijest o uplati predujma jer su ti podatci vidljivi u e- Spisu. Tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe s obzirom da je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer se radi o radnom sporu, stoga trošak sudske pristojbe nije dosuđen tužitelju.

34. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 8. travnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.Odvjetnik Nino Ćosić

2. ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel