REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-69/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja NA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nino Ćosić, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko -upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 18 veljače 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja KA odvjetničke vježbenice u uredu odvjetnika Marka Pažitke, Karlovac i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Gordane Račić, po objavi 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.963,17 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 25. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.737,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. 4. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je prije podnošenja ove tužbe (dana 20. siječnja 2023. godine), podnio Zahtjev za mirno rješenje spora ODO-u u [adresa], ali na isti Zahtjev nikada nije dobio odgovor.

DOKAZ:

- Zahtjev za mirno rješenje spora od 21. siječnja 2023.

2. Tužitelj je bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, policijski službenik za graničnu kontrolu.

DOKAZ:

- službenim putem zatražiti od tuženika dostavu rješenja o rasporedu na radno mjesto

3. Tužitelj je obavljao granične policijske poslove prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva-2 druga-2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko traje turnus, ( u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada.

Zbog prirode posla, poslodavac tužitelju nije omogućavao korištenje odmora -stanke za vrijeme rada od najmanje 30 minuta po smjeni, odnosno 60 minuta kada je radio u turnusu, kroz cijelo razdoblje od 21.1.2018. godine do 31.12.2022. godine. Pravo na stanku radnika utvrđeno je Zakonom o radu ( članak 73.), kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su važili u to vrijeme (NN 104/13, 112/17, članka 10., 48. i 42.) sukladno citiranim propisima (članku 48. i 42. KU). Ako tužitelj ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora stanke iskoristi kroz slobodne dane.

Tužitelju kroz navedeno razdoblje zbog prirode posla i nedostatka broja izvršitelja na radnome mjestu nije mu bilo omogućeno korištenje odmora-stanke od 30, odnosno 60 minuta. Tužitelj tijekom punog radnog vremena nije mogao napuštati radno mjesto niti koristiti zakonom predviđenu pauzu.

Tužitelju od strane poslodavca nije omogućeno ostvarivanje zakonskog prava na stanku, a kako se vrijeme provedeno na stanci ubraja u radno vrijeme, te se tuženik njegovim radom bezrazložno obogatio, te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati.

DOKAZ:

- financijsko vještačenje

4. Tuženik vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje odmora - stanke.

Sve je ovo razvidno iz obračunske liste mjesečnih plaća u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, iz Evidencija rada tužitelja u navedenom razdoblju u posjedu poslodavca, evidencije o korištenju stanke, odnosno druge raspoložive dokumentacije vezane uz rad tužitelja.

Kako se podaci o odrađenim satima nalaze kod tuženika, tužitelj te će nakon pribave podataka od tuženika, podredno nakon provedenog financijskog vještačenja moći urediti tužbeni zahtjev.

5. Stoga tužitelj predlaže da sud temeljem čl.186.b. ZPP-a donese slijedeće:

R j e š e nj e

Nalaže se tuženiku da za tužitelja dostavi podatke:

1. obračunske liste u posjedu poslodavca za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju

2. evidenciju rada tužitelja u spornom razdoblju

3. evidenciju korištenja pauze,

4. po potrebi i druge evidencije, npr. Dnevne zapovijedi za tužitelja, evidencija ulazaka i izlazaka i sl.

i

P R E S U D U

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju NA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće neutvrđeni bruto iznos eura, prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, s tim da tužitelj zadržava pravo urediti konačni tužbeni zahtjev nakon naknadno dostavljenih podataka od strane tuženika, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijskog vještačenja.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587 naknaditi tužitelju NA iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao u odnosu na t. I zahtjeva podneskom od

17. 2. 2026. tako da glasi:

"I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.963,17 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana 25. travnja 2023. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje nepromijenjen.

7. U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu točno neutvrđenog iznosa razlike plaće zbog nekorištenja odmora – stanke za vrijeme rada od 21. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022.

8. Iz dokumentacije koju tuženik dostavlja u prilogu vidljivo je da je tužitelj koristio stanku.

Tako su u rasporedu rada na ulaznoj i izlaznoj traci navedene rotacije policijskih službenika te je vidljivo da tužitelj nije bio zadužen za rad na ulaznoj i izlaznoj traci cijelo radno vrijeme već je imao pauze od po sat vremena.

Također je u zapisima iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (u tekstu: NISUDG) vidljivo da tužitelj tijekom smjene u određenim vremenskim periodima nije bio prijavljen u sustav i nije vršio graničnu kontrolu, što znači da mu je od strane voditelja smjene koji je zadužen za organizaciju rada na graničnom prijelazu bilo osigurano korištenje stanke. Tužitelj nije nadređenima ukazivao na nemogućnost korištenja stanke, niti je u izvješćima koje je sastavljano na poleđini radnih naloga navedeno da tužitelj ili koji drugi policijski službenik nije mogao iskoristiti stanku, a niti je zahtijevao slobodne dane sukladno odredbi čl.42. Kolektivnog ugovora.

Obzirom na veliku količinu podataka u NISUDG-u, kao i opsežnu dokumentaciju dostavljeni su radni nalozi, izlist iz NISUDG-a, te kontrolni listovi sa rasporedom rada koji su odabrani metodom slučajnog uzorka.

Dokaz: radni nalozi

kontrolni listovi sa rasporedom rada

izlist iz NISUDG-a

obračunske isprave za isplatu plaće – naknade

službena bilješka od 31. listopada 2022.

9. Odredbom čl.73. st.5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) predviđeno je da ukoliko posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja stanke će se kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu urediti vrijeme i način korištenja stanke. Prema odredbi čl.42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20), odnosno čl.41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22) – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor, koja se odnosi na tužitelja kao državnog službenika, ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Tužitelj nije nikada sukladno toj odredbi Kolektivnog ugovora zahtijevao slobodne dane pa stoga ne može sada potraživati isplatu novčane naknade koja nije predviđena kao mogućnost i oblik naknade za stanku. Stanka se ubraja u radno vrijeme pa je tužitelju ista plaćena kroz isplatu plaće.

10. Korištenje odmora policijskih službenika određeno je posebnim rasporedom rada i radnim nalogom sukladno odredbi čl.10. st.1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN112/17 – dalje u tekstu: Kolektivni ugovor) prema kojoj službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla.

Policijski službenici koji rade na graničnom prijelazu Jurovski Brod dnevni odmor su koristili ovisno o osobnoj potrebi i dogovoru sa voditeljem graničnog prijelaza, sve dok svi policijski službenici nisu iskoristili pravo na dnevni odmor.

Na graničnom prijelazu Jurovski Brod – Metlika policijski službenici su imali mogućnost korištenja zajedničke prostorije (kuhinje i aparata za pripremu hrane), a na raspolaganju im je bilo i službeno vozilo koje se nalazilo na graničnom prijelazu, a kojeg su koristili za vrijeme dnevnog odmora radi odlaska u obližnje trgovine i restorane brze prehrane.

11. U izvješćima tužitelja sa graničnih prijelaza Pravutina, Vivodina i Kašt koja je ovjerio svojim potpisom nije navodio da nije mogao koristiti dnevni odmor koji je predviđen radnim nalogom. Granični prijelazi Pravutina i Kašt se zatvaraju u 23,00 sati, odnosno nedjeljom u 20,00 sati, a granični prijelaz Vivodina se zatvara u 22,00 sati, a nedjeljom u 20,00 sati. Stoga je vrijeme korištenja dnevnog odmora u noćnim smjenama na graničnom prijelazu Pravutina radnim nalogom predviđeno u vrijeme kada je granični prijelaz zatvoren, a policijski službenik ne obavlja poslove granične kontrole na njemu, već je upućen na obavljanje granične kontrole na GP Jurovski Brod ili na poslove zaštite državne granice. Na graničnim prijelazima Vivodina i Kašt ukoliko policijski službenik nije iskoristio odmor za vrijeme rada na graničnom prijelazu, bilo mu je omogućeno do ponovnog otvaranja graničnog prijelaza u 5,00 sati (GP Kašt), odnosno 6,00 sati (GP Vivodina). Granični prijelazi Kašt i Vivodina također su bili opremljeni čajnom kuhinjom koja je bila namijenjena za pripremu obroka tijekom dnevnog odmora, a koristili su je policijski službenici ukoliko nisu napuštali granični prijelaz.

Dokaz: saslušanje svjedoka BA iz [adresa], UA iz [adresa], Tomislav Sudac iz Malog Erjavca, Grdun 6a i Damir Erdeljac iz Generalskog Stola, Generalski Stol 48e.

12. Obzirom na činjenicu da je tužitelj prestao raditi 30. travnja 2021. zbog odlaska u mirovinu nejasno je zašto tužitelj potražuje razliku plaće i za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 1. siječnja 2023. tako da je i iz tog razloga neosnovan tužbeni zahtjev. Slijedom sveg navedenog tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, na valutu euro uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

13. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, potvrdu o primitku, radne naloge, kontrolne listove sa rasporedom rada, izlist iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom, obračunske isprave za – naknade, službene bilješke, dopis MUP-a od 5. 1. 2024., evidencije, , izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HA, IA, NAB, BA, GA i Tomislava Sudac, te tužitelja, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

14. Predmet ove tužbe je potraživanje tužitelja naknade plaće za neiskorištenu dnevnu stanku za svaki radni dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu u utuženom razdoblju od 21. 1. 2018. do 31. 12. 2022.

15. Tužitelj je bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava karlovačka, kao policijski službenik za graničnu kontrolu. Tužitelj je obavljao poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu prema rasporedu rada poslodavca, u smjenama po 8 sati koliko traje smjena (2 prva – 2 druga – 2 treća pa dva dana odmora) i u turnusu po 12 sati koliko traje turnus (u ciklusu 12-24-12-48) i na drugi način tjedno 40 sati rada, a sve prema dnevnoj zapovjedi i mjesečnom rasporedu rada. U utuženom razdoblju tužitelj je obavljao poslove kontrole državne granice, i to na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt.

16. Tuženik tvrdi da je tužitelju za vrijeme rada na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Jurovski Brod te na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt, koji rad se obavlja u turnusu u trajanju od 12 sati omogućio korištenje odmora u trajanju od 60 minuta ili jednog sata, što je dužan i dokazati.

17. Ovaj sud smatra da za odlučivanje o pravu tužitelja nije odlučno da li je na graničnom prijelazu postojala kuhinja, da li je u blizini graničnog prijelaza postojao restoran ili trgovina, već je odlučno da li je tuženica tužitelju za vrijeme rada u turnusu od 12 sati omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

18. Naime, iz neposrednog i uvjerljivog iskaza svjedoka HA policijskog službenika koji je u utuženom razdoblju radio sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, proizlazi da policijskim službenicima na poslovima granične kontrole za vrijeme rada u turnusu u trajanju od 12 sati nije bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora odnosno stanke u trajanju od jednog sata, dakle, onako kako je to propisano odredbama kolektivnog ugovora, sve to jer nije bilo dovoljno policijskih službenika koji bi ih mogli zamijeniti. Identično je iskaza svjedokinja NAB koja je u razdoblju od početka 2018. do kraja 2022. radila sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod. I svjedokinja IA je radila sa tužiteljem na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, ali je kao i tužitelj radila na pograničnim prijelazima Pravutina, Vivodina i Kašt. Identično tužitelju svi svjedoci su iskazali da su pauzu koristili 10 do 15 minuta, u hodu, pojeli bi nešto s nogu, sendvič ili nešto slično, te za odlazak na toalet, i potom se odmah vraćali na svoju voznu traku. Što se tiče pograničnih graničnih prijelaza na njima radi samo jedan službenik i nije imao mogućnost koristiti pauzu u trajanju od jednog sata, a kad bi se ti prijelazi zatvorili, službenim vozilom bi ih se odvozilo kako bi nastavili raditi na međunarodnom graničnom prijelazu Jurovski Brod, sve do kraja svoje smjene.

19. Ovaj sud zaključuje da su svjedoci BA, GA i Tomislav Sudac tek općenito iskazivali o mogućnosti korištenja dnevnog odmora zamjenom od strane ophodnje za zaštitu državne granice, ophodnje temeljne policije ili pak slanjem policijskog službenika iz same policijske postaje koji su bili obučeni za obavljanje poslova granične kontrole, međutim, tuženica nije dokazala da je tužitelju u utuženom razdoblju konkretno omogućeno korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata. Ne može se smatrati dokazanim da je tuženica tužitelju omogućila korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata, tek pukim navodima imenovanih svjedoka da u noćnoj smjeni manji granični prijelazi rade do 23,00 sata, kad policijski službenik zatvara granični prijelaz, te nema granične kontrole sve do 5,00 sati, pa da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora u daljnjem periodu kad je bio dužan nazočiti na svojem radnom mjestu, štoviše to je protivno i odredbi članka 10. stavka 2. KU/13. Za navesti je da iz dostavljenih kontrolnih listova nije razvidno da je tužitelj doista i kada koristio dnevni odmor.

20. Iz iskaza svjedoka BA koji je do 2018. godine obavljao poslove pomoćnika načelnika za graničnu kontrolu PP Ozalj, te od 2018. do ožujka 2020. poslovne pomoćnika načelnika PP Ozalj za poslove policije, iako tužitelju nije bio neposredno nadređen, proizlazi da da su kao rukovoditelji vodili razgovore sa policijskim službenicima koji su obavljali poslove granične kontrole o tome na koji način bi mogli koristiti pauzu, iz čega se dade zaključiti da su se policijski službenici obraćali rukovoditeljima radi nemogućnosti korištenja propisane dnevne pauze u trajanju od jednog sata. Navod tuženika da policijski službenici nisu tražili slobodne dane zbog nemogućnosti korištenja dnevnog odmora u trajanju od jednog sata je irelevantan jer takva mogućnost nije propisana niti jednim propisom, opće poznato je da se slobodni dani odobravaju i koriste s osnove prekovremenog rada, što ne bi bilo kod nemogućnosti korištenja dnevnog odmora u trajanju od jednog sata.

21. Dakle, organizacija rada kod tuženika je bila takva da je nedostajalo službenika na graničnom prijelazu pa službenici, odnosno konkretno tužitelj, nije mogao iskoristiti svoj dnevni odmor na način kako je to predviđeno odredbama KU/13. Iz svih provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da su se službenici morali prijaviti lozinkama na svojim radnim stanicama, a kada bi odlazili na stanku, odnosno napuštali radnu stanicu, morali su se sa iste odjaviti. Budući da je nedostajalo ljudi na graničnom prijelazu, službenici se nisu mogli odjavljivati jer ih nije imao tko zamijeniti pa stoga nisu mogli ni koristiti svoj dnevni odmor. Tuženik nije predočio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da se tužitelj mogao odjaviti, odnosno da se odjavljivao, radi korištenja dnevnog odmora, što upućuje da dnevni odmor nije ni koristio. S obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura službenicima korištenje dnevnog odmora kako je to propisano odredbama KU/13 I KU/17 u trajanju od 60 minuta za vrijeme jedne smjene u turnusu ili 2 puta po 30 minuta. Iz svega utvrđenog tijekom ovog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelj radio u turnusu od po 12 sati te da ga nije imao tko zamijeniti radi korištenja dnevnog odmora s obzirom da je organizacija rada na graničnom prijelazu bila takva da je nedostajalo ljudi pa se službenici nisu mogli udaljiti sa svoje radne jedinice kako bi koristili dnevni odmor, a morali su obavljati i preglede na željezničkom graničnom prijelazu.

22. Odredbom članka 10. stavka 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/2013 - u daljnjem tekstu: KU/13) propisano je da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Odredbom stavka 3. istoga članka propisano je da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

23. Pravo na odmor, odnosno stanku, regulirano je i odredbom članka 73. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014 - u daljnjem tekstu: ZoR) prema kojoj radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ime svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, s time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

24. Odredbom članka 42. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017 - u daljnjem tekstu: KU/17) propisano je da, ako službenik ili namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

25. Cijeneći sve provedene dokaze sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za neiskorišteni dnevni odmor za svaki dan rada u turnusu i to za jedan sat dnevno za vrijeme rada u turnusu, sve to jer se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme, pri čemu je tužitelj tražio da vrijeme dnevnog odmora iskoristi kao slobodne dane, što mu od strane tuženika nije omogućeno.

26. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva određeno je financijski vještačenje tako da se nalaže vještaku izračunati razliku isplaćene plaće i plaće uvećane za neiskorištenu stanku od 60 minuta po svakom odrađenom turnusu, odnosno stanke od 30 minuta u redovnom radnom vremenu, sve u bruto iznosu za svaki pojedini mjesec u utuženom periodu od 21.1.2018. do 31.12.2022. godine kao i da utvrdi na koji način je u evidencijama radnog vremena poslodavca evidentirano korištenje stanke za tužitelja.

27. Iz dostavljenih evidencija rada vještak je utvrdio da je tužitelj u pojedinim danima radio manje od 12 sati. Primjerice, prema evidenciji rada za veljaču 2019. godine (spis list 184) tužitelj je 12.2.2019. godine (utorak) radio 9 sati. Za navedeni dan vještak tužitelju obračunava 0,5 sati neplaćenog dnevnog odmora. Za dane u kojima je tužitelj radio manje od 12 sati, odnosno u kojima nije radio u turnusu vještak obračunava 0,5 sati neiskorištenog dnevnog odmora. Za dane koje je tužitelj prema evidencijama rada radio u turnusu (po 12 sati), vještak obračunava 1 sat neiskorištenog dnevnog odmora. Za sate koji su odrađeni u dane vikenda, blagdana i noću vještak po osnovu neplaćene stanke (0,5 sati, odnosno 1 sat ukoliko je radio u turnusu) obračunava dodatke za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Za svaki odrađeni turnus vještak tužitelju obračunava dodatak za rad u turnusu. Vještak tužitelju neplaćeni dnevni odmor obračunava kao prekovremeni rad u visini od 150%.

28. U odnosu na nalog suda da vještak utvrdi na koji je način u evidencijama radnog vremena poslodavca evidentirano korištenje stanke za tužitelja vještak ističe da u evidencijama rada nije naznačeno kada je tužitelj koristio stanku već je samo označeno u koje dane je tužitelj radio i koliko je ukupno sati odradio. Podaci o korištenoj stanci ne upisuju se u evidencije radnog vremena. U dostavljenim radnim nalozima naznačeno je kada se koristi dnevni odmor. Primjerice, na radnog nalogu br. 12 (spis list 50 – 51) vidljivo da su dana 28. i 29.1.2019. godine tužitelj i još 4 djelatnika bila zadužena za kontrolu prelaska državne granice MCGP Jurovski Brod u vremenu od 19,00 do 7,00 sati. Na radnom nalogu je navedeno da se dnevni odmor koristi u vremenu od 23,00 do 24,00 sata. Iz dostavljenih radnih listova vještak nije u mogućnosti utvrditi je li tužitelj koristio dnevni odmor ili mu isti nije omogućen kako to navodi u tužbi. Dakle, činjenica što je u radnom nalogu predviđeno korištenje dnevnog odmora u trajanju od jednog sata, ne potvrđuje da je tužitelj dnevni odmor i koristio.

29. U odnosu na prigovore tužitelja u odnosu na t. 3. mišljenja sudski vještak je dostavio pisano očitovanje od 7. 11. 2025. u kojem navodi da je u postupio sukladno nalogu suda. Stranke su se očitovale da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja. Sudski vještak je vještačio sukladno nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, stoga je sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u cijelosti.

30. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr 120/22, vještak je po izvršenom obračunu utvrdio da tužitelju po osnovu neplaćenog dnevnog odmora pripada razlika naknade plaće za prekovremeni rad te dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u turnusu u ukupnom iznosu od 29.860,41 kunu, odnosno 3.963,17 eura. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev prihvaćen je kao osnovan u cijelosti.

31. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zatezna kamata od 25. 4. 2023., dakle, od idućeg dana nakon podnošenja tužbe do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO).

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.

– dalje: ZPP 19).

33. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, zastupanje na ročištu 28. 11. 2023., zastupanje na ročištu 7. 3. 2024., zastupanje na ročištu 8. 10. 2024., sastavljanje podneska od 1. 9. 2025., sastavljanje podneska od 17. 2. 2026. i zastupanje na ročištu 18. 2. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 6. 2. 2024., zastupanje na ročištu 28. 8. 2024., i sastavljanje podneska od 12. 1. 2026. za svaku radnju iznos od 50,00 eura, što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 2.187,50 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.737,50 eura. Tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe s obzirom da je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe jer se radi o radnom sporu, stoga trošak sudske pristojbe nije dosuđen tužitelju. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 8. travnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pisano u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1.Odvjetnik Nino Ćosić

2. ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel