Poslovni broj: UsI-2189/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Marku Fuštinu, odvjetniku u Šibeniku, Ulica 3. studenog 1944, 2A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi obnove postupka priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme prava na rodiljni i roditeljski dopust, 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje točke III. i IV. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 06/25-01/74, URBROJ: 338-01-06-05-25-02 od 14. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, KLASA: UP/I-502- 06/23-02/896, URBROJ: 338-15-02-25-13 od 28. siječnja 2025. u obnovljenom postupku u predmetu zahtjeva tužiteljice za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme prava na rodiljni i roditeljski dopust, poništeno je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta do šest mjeseci života djeteta u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće mjesečno za puno radno vrijeme. Točkom II. izreke rješenja tužiteljici je priznato pravo na naknadu plaće u razdoblju od 18. lipnja 2022. do 14. veljače 2023. u iznosu od 100% proračunske osnovice mjesečno za nepuno radno vrijeme (4 sata) u iznosu od 3.865,53 eura. Točkom III. izreke rješenja poništena je točka 2. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, KLASA: UP/I-502-06/23-02/78, URBROJ: 338-15-02-23-2 od 26. siječnja 2023. kojim je tužiteljici priznato za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u visini od 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice mjesečno, odnosno više od 995,4 eura mjesečno. Točkom IV. izreke prvostupanjskog rješenja, tužiteljici, zaposlenoj majci DR, rođene **.**.2022., priznato je pravo na roditeljski dopust u vremenu od 15. veljače 2023. do 13. kolovoza 2023. u iznosu od 100% proračunske osnovice za naknadu plaće za nepuno radno vrijeme, odnosno u konkretnom slučaju određeno je da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za navedeno razdoblje u iznosu od 2.636,48 eura za nepuno radno vrijeme. Točkom V. izreke rješenja određeno je da točke I., III., IV., V. i VI. rješenja, KLASA: UP/I-502-

06/23-02/78, URBROJ: 338-15-02-23-2, od 26. siječnja 2023. ostaju na snazi, a u točki VI. izreke navedeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Točkom I. izreke osporenog rješenja tuženika djelomično je usvojena žalba tužiteljice. Točkom II. izreke potvrđene su točke I., II., V. i VI. izreke prvostupanjskog rješenja od 28. siječnja 2025. Tokom III. izreke poništene su točke III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja od 28. siječnja 2025. u dijelu u kojem je tužiteljici pravo na naknadu plaće za vrijeme roditeljskog dopusta priznato za nepuno radno vrijeme u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće do 13. kolovoza 2023. Točkom IV. izreke osporenog rješenja izmijenjene su točke III. i IV. izreke prvostupanjskog rješenja od 28. siječnja 2025. na način da se osiguranici, ovdje tužiteljici, za vrijeme priznatog joj prava na roditeljski dopust u razdoblju od 15. veljače 2023. do 23. svibnja 2023. za dijete DR, rođenu **.**.2022., priznaje pravo na naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja, koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice mjesečno (995,45 eura), dok u preostalom dijelu koji se odnosi na razdoblje od 24. svibnja 2023. do 13. kolovoza 2023. točka II. izreke prvostupanjskog rješenja od 26. siječnja 2025.

(omaškom napisana 2023.) ostaje na snazi.

3. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost točke III. i IV. izreke osporenog rješenja u dijelu u kojem joj je utvrđeno pravo na naknadu plaće za nepuno radno vrijeme u vremenu od 15. veljače 2023. do 23. svibnja 2023. Ističe da se rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti isključivo ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela i ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Navodi da prvostupanjsko tijelo nije jasno obrazložilo koje su se okolnosti promijenile, a koje bi opravdale donošenje novog rješenja i da nije razvidna njezina krivnja. Navodi da je rješenje o roditeljskom dopustu, u kojem je navedeno da je dužna prijaviti svaku promjenu zaprimila 26. siječnja 2023. Nadalje navodi da je Dom za starije osobe Oklaj 24. svibnja 2023. retroaktivno prijavio promjenu satnice Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, a o čemu je nisu obavijestili, nego su je do 13. kolovoza 2023. držali u uvjerenju da prima puni iznos, iako su znali da će zbog retroaktivne promjene i njihove greške morati vratiti određeni novčani iznos. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio da joj je poslodavac uputio obavijest o prestanku radnog odnosa navodeći da za to nema dokaza te tvrdi da nikada nije zaprimila odluku o otkazu ugovora o radu, slijedom čega je bila prekludirana u zaštiti svojih prava iz radnog odnosa. Naglašava da je zbog greške poslodavca i retroaktivne promjene satnice, za koju tvrdi da je nezakonita, financijski oštećena, pa smatra da postoje uvjeti za kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba u Domu za starije Oklaj, kao i odgovornih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i naknadu štete protiv Doma za starije Oklaj ako bude trebala izvršiti povrat novčanih sredstava. Navodi da je tuženik sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) dužan ispitati zakonitost pobijanog rješenja i izvan žalbenih razloga, a što u predmetnom postupku nije učinio. Predlaže da sud poništi točku III. i IV. izreke osporenog rješenja. Traži naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Ističe da je suprotno navodima tužbe osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i sukladno važećim zakonskim propisima. Istaknuo je da je tužiteljica, kao zaposlena majka, osnovom radnog odnosa od 15. lipnja 2020. kod poslodavca Dom za starije osobe Oklaj, bila u korištenju rodiljnog dopusta za dijete HR, rođenu **.**.2022. u vremenu od 18. lipnja 2022. do 14. veljače 2023. te nakon roditeljskog dopusta u vremenu od 15. veljače 2023. do 13. kolovoza 2023. U vrijeme priznatog prava na naknadu plaće zbog rodiljnog dopusta, odnosno izvršene isplate naknade plaće za to pravo za razdoblje od 18. lipnja 2022. do 14. veljače 2023. (koje se pravo priznaje na osnovu izvješća o privremenoj spriječenosti za rad i izjave/zahtjeva tužiteljice kojeg daje Zavodu na tiskanici Zavoda), tužiteljica je bila prijavljena u službenim podacima evidencije osiguranih osoba Zavoda na puno radno vrijeme, odnosno na osmosatno radno vrijeme. Naglasio je da je prema službenim podacima evidencije osiguranih osoba Zavoda tužiteljica u vrijeme donošenja navedenog rješenja prijavljena na puno radno vrijeme. Detaljno je naveo kronologiju postupka i zakonske propise na temelju kojih je donio osporeno rješenje.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Tijekom spora održana je rasprava 17. ožujka 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem dokaza njezinim saslušanjem kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja tog dokaza.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema članku 123. stavku 1. točki 1. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Člankom 127. stavkom 1. ZUP-a propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

9. Prema članku 32. stavku 1. Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, 152/22.) za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 15. Zakona naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema posebnim propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

10. Člankom 44. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO) naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku za sve vrijeme privremeno nesposobnosti, a najduže u trajanju propisanom istim Zakonom. Prema članku 44. stavku 2. ZOZO-a, naknada plaće pripada osiguraniku samo za dane, odnosno sate za koje bi osiguranik imao pravo na plaću da radi prema propisima o radu, ako istim Zakonom nije drukčije propisano. Prema članku 54. stavku 2. ZOZO-a, plaća na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće, u smislu Zakona, redovita je mjesečna plaća osiguranika te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada, odnosno za vrijeme godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i privremene nesposobnosti, koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici točkom 1. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, KLASA: UP/I-502-06/23-02/78, URBROJ: 338-15-02-23-2 od 26. siječnja 2023. zaposlenoj majci djeteta DR, rođene **.**.2022., priznato pravo na roditeljski dopust u trajanju od 180 dana od 15. veljače 2023. do 13. kolovoza 2023., a točkom 2. izreke rješenja određeno je da za vrijeme korištenja prava iz točke I. izreke tog rješenja korisnik ima pravo na naknadu plaće u visini 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima obveznog zdravstvenog osiguranja, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice mjesečno, odnosno više od 995,44 eura mjesečno. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da je tužiteljica 25. siječnja 2023. podnijela zahtjev navedenoj područnoj službi, da se tužiteljica nalazi u korištenju prava na rodiljni dopust do 14. veljače 2023. i da je, između ostalog, utvrđeno da tužiteljica radi s punim radnim vremenom kod poslodavca Dom za starije osobe Oklaj.

12. Poslodavac tužiteljice Dom za starije osobe Oklaj je u očitovanju od 9. listopada 2023., kao i dopisu od 8. studenog 2023. naveo da je tužiteljica sklopila ugovor o radu na određeno, nepuno radno vrijeme radi zamjene AR, koji je sklopljen s početkom rada 15. lipnja 2020. Nakon toga s tužiteljicom je sklopio ugovor o radu na neodređeno, nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno na kojem je započela s radnom dana 22. srpnja 2021. i na kojem radnom mjestu je i dalje. Za tužiteljicu je u oba navedena slučaja uredno podnio prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a time i Zavodu. Naveo je da je tužiteljici radni odnos na određeno, nepuno radno vrijeme radi zamjene druge radnice prestao dana 8. lipnja 2022., istog dana s kojim je prestao radni odnos zamjenjivanoj radnici, koja je ugovor o radu otkazala zbog zapošljavanja kod drugog poslodavca, čime je, po sili zakona, prestao radni odnos na određeno vrijeme tužiteljici, koji je sklopila 12. lipnja 2020. Pojasnio je da je o prestanku radnog odnosa AR kao i o promjeni satnice tužiteljice obavijestio Hrvatski zavod za mirovinsko o osiguranje smatrajući da je time ispunio obvezu i prema Hrvatskom zavodu za zdravstven osiguranje. Naknadnu promjenu Hrvatskom zavodu za zdravstven osiguranje podnio je 24. svibnja 2023.

13. Predmetni postupak obnove pravomoćno dovršenog postupka priznatog prava na naknadu plaće tužiteljici za vrijeme prava na rodiljni i roditeljski dopust pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju činjenice da je poslodavac tužiteljice Dom za starije osobe Oklaj 24. svibnja 2023. za tužiteljicu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknadno podnio prijavu promjene satnice s punog radnog vremena na nepuno radno vrijeme (četiri sata). Iz podataka spisa proizlazi da je promjena satnice s punog na nepuno radno vrijeme izvršena počevši od 9. lipnja 2022. kada je tužiteljici prestao ugovor o radu na određeno vrijeme koji je s poslodavcem Dom za starije osobe Oklaj zaključila 12. lipnja 2020. na nepuno radno vrijeme s početkom rada od 15. lipnja 2020, (s tim da je od 22. srpnja 2021. tužiteljica također bila zaposlena kod navedenog poslodavca na nepuno radno vrijeme).

14. Imajući u vidu novu činjenicu u predmetnom postupku o nepunom radnom vremenu tužiteljice (4 sata) kod navedenog poslodavca, za koju prvostupanjsko tijelo nije znalo u trenutku podnošenja zahtjeva tužiteljice za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust u predmetnom je postupku pravilno ocijenjeno da se na temelju takvog činjeničnog stanja može sukladno uvjetima koji su propisani člankom 123. ZUP-a obnoviti postupak priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljski dopust tužiteljice.

15. Pogrešno tužiteljica smatra da se rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti isključivo ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela i ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena, jer se isto može poništiti i sukladno članku 127. stavku 1. ZUP-a nakon provedene obnove postupka, odnosno korištenjem izvanrednih pravnih lijekova, što je i obnova postupka.

16. Nadalje treba reći da tužiteljica ničim nije osporila da joj je radni odnos koji je zasnovala 15. lipnja 2020. kod poslodavca Dom za starije osobe Oklaj na određeno, nepuno radno vrijeme, prestao 8. lipnja 2022., istog dana s kojim je prestao radni odnos zamjenjivanoj radnici ČR, već samo ističe da je poslodavac o tome nije (pravovremeno) obavijestio, pa da nije znala za tu činjenicu u vrijeme ostvarivanja predmetnog prava na naknadu plaće, sve do srpnja 2023., kako je to navela u zapisniku od 5. listopada 2023., pa navodi da nema njezine krivnje i da nema mjesta povratu isplaćenih novčanih sredstava. Međutim, treba reći da predmet ovog postupka nije nepripadna isplata naknade plaće, radi čega navedena okolnost nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnom postupku, već je relevantna činjenica da je tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo nakon priznavanja predmetnog prava tužiteljici saznao za činjenicu da je tužiteljica kod navedenog poslodavca radila nepuno radno vrijeme.

17. U obrazloženju rješenja navedeni su valjani i dostatni razlozi za takvo odlučivanje. Navodi tužiteljice na zakonitost i pravilnost točke III. i IV. izreke osporenog rješenja u pobijanom dijelu nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, te po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

18. Uzevši u obzir navedeno, točke III. i IV. izreke osporenog rješenja tuženika ocjenjuju se zakonitima. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

U Splitu 8. travnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis