Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-1090/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Valnee Car kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika GM, kojeg u postupku brani Ivan Primorac, odvjetnik u Rijeci, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. i čl. 51. st. 5. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN RH br. 687/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20,85/22, 114/22, 145/24 – u daljnjem tekstu: ZSPC-a) odlučujući prigovoru okrivljenika protiv prekršajnog naloga MUP, PU PG, Postaje prometne policije Rijeka, KLASA: 211-07/25-1/1158 od 25. siječnja 2025., nakon javne glavne rasprave, zaključene 8. travnja 2026., u nazočnosti IM, odvjetničkog vježbenika s položenim pravosudnim ispitom, iz Odvjetničkog ureda Ivana Primorca u Rijeci, na temelju odredbe 183. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18,114/22 - u daljnjem tekstu: Prekršajni zakon), istoga dana donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

okrivljenik OM, bez nadimka, sin G i I (rođ. O) rođ. **.**.2003. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, operater u rafineriji, SSS, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja – prema vlastitoj izjavi, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan – prema vlastitoj izjavi,

k r i v  j e

I. što je,

25. siječnja 2025. u 02:44 u Rijeci, Školjić kbr. 6. upravljao osobnim automobilom marke VW reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se u Rijeci, kolnikom ulice Školjić, iz smjera benzinske postaje INA u smjeru naplatnog parkirališta Školjić te je utvrđeno da:

1. upravlja osobnim automobilom marke VW reg. oznake [registarska oznaka] pri nedozvoljenoj koncentraciji od 1,71 g/kg alkohola u organizmu, što umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,10 g/kg iznosi 1,61 g/kg alkohola u organizmu, što je utvrđeno alkometrom marke Dräger 7000,

dakle, upravljao vozilom na cesti, a u krvi je imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

čime je postupio protivno odredbi čl. 199. st. 2. i počinio prekršaj iz čl. 199. st.8. ZSPC-a,

2. prilikom skretanja udesno na ulaz u naplato parkiralište Školjić nije prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, tako da vozilom može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku (uređaj za zatvaranje prometa - rampa), te se nije zaustavio na ulazu u parkiralište na kojem se nalazi uređaj za zatvaranje prometa – rampa, uslijed čega je prednjim dijelom automobila udario u pokretnu dasku rampe; u prometnoj nesreći je na automobilu i na pokretnoj dasci rampe (vlasništvo tvrtke Rijeka plus) nastala materijalna šteta;

dakle, brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio drugim uvjetima,

čime je postupio protivno odredbi čl. 51. st.1. i počinio prekršaj iz čl. 51. st. 5. , kojim je prouzročio prometnu nesreću u kojoj je nastupila materijalna šteta,

pa mu se, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odredbe čl. 293. st.1. ZSPC-a, u odnosu na prekršaj iz čl. 51.st.5. ZSPC-a, te odredbi čl. 39. st. 1. t. 2 i čl. 185. st.6. Prekršajnog zakona,

u t v r đ u j e

• za djelo prekršaja pod t. 2. izreke novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisuću tri sto dvadeset) eura,

• za djelo prekršaja pod t. 1. izreke novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjesto šezdeset) eura,

te mu se

i z r i č e

ukupna novčana kazna u iznosu od 1.480,00

(tisuću četiristo i osamdeset) eura.

Na temelju odredbe čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II/Na temelju odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se za počinjeni prekršaj izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom «B» kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

Na temelju odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta okrivljeniku uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere.

III. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi čl. 138. st. 3. i čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura te trošak tužitelja na ime izrade skice mjesta prometne nesreće u iznosu 26,54 (dvadeset i šest eura i pedeset i četiri centa) dakle, sveukupno: 56,54 eura (pedeset i šest eura i pedeset i četiri centa) u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. MUP, PU PG, Postaja prometne policije Rijeka dostavila je ovome Sudu na odlučivanje prigovor okrivljenika protiv njihova, uvodno označenog prekršajnog naloga, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2.Pozvan da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaje za koje se tereti, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za prekršaj iz članka 199. st. 8. ZSPC-a za koje se optužuje, no da se ne smatra krivim za prekršaj iz članka 51. st. 5. u svezi čl. 293. st.1. istog zakona, za koji se također optužuje.

2.1.U svoju obranu naveo je da ostaje kod u cijelosti pri navodima iz svoje pisane obrane koju ulaže u spis no da bi želio i nešto nadodati.

U istoj, u bitnome, navodi da nije kažnjavan za prekršajna djela niti je u predmetnom događaju nastala materijalna šteta, kao što da nije došlo niti do posljedica za ljudsko zdravlje. Da predmetna novčana kazna predstavlja izrazito opterećenje za njega, mladu osobu, a koja bi ga primorala da se potencijalno i zaduži, a to obzirom da zarađuje plaću u iznosu od 1.137,00 eura, pa predlaže da mu Sud primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, ublaži novčanu kaznu. Navodi i da smatra kako ne postoje pretpostavke za izricanje zaštitne mjere – izrečene mu u trajanju od dva mjeseca, a to obzirom da je prvi put počinio prekršaj te da ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na ponavljanje prekršaja, posebice obzirom da je prošlo izvjesno vrijeme, a okrivljenik nije evidentiran kao počinitelj prekršaja. Da bi mu predložena zaštitna mjera onemogućila obavljanje radnih zadataka, odlazak na posao i održavanje socijalnih interakcija nužnih za mladi život. Da se svrha kažnjavanja u ovom slučaju može ostvariti izricanjem novčane kazne. Nadalje, navodi da drži da nije učinio prekršaj iz članka 51. stavka 1. ZSPC-a, a posebice osporava da bi prouzročio bilo kakvu materijalnu štetu; da mu nije poznato da bi udario pokretnu rampu niti je istom na automobilu nastala šteta, a s tim u vezi predlaže Sudu da ga oslobodi od optužbe za predmetno prekršajno djelo.

2.2.Nadodao je da bi htio istaknuti da nije istina da se on nije zaustavio na ulazu u parkiralište na kojem se nalazi rampa pa da je uslijed toga prednjim dijelom automobila udario, kao što piše u optužnom prijedlogu, u okrenutu dasku rampe, koja da se nalazila u spuštenom položaju. Naime, da je istina da ta rampa uopće nije radila već je stajala u zraku, na pola, te da je pokušao proći svojim autom ispod rampe u takvoj poziciji i valjda, dok je ispod nje prolazio najvišim dijelom krova svog auta, da je ista pala na auto. Da je nastavio voziti, da je išao parkirati auto odmah na početku parkinga i da je vidio da na autu nema nikakve štete. Kako se parkirao, tako da su se iza njega našli policijski službenici u službenom autu.

2.3.Na upit sutkinje da li se vratio pogledati do rampe kako bi se uvjerio da li je na istoj nastala takva šteta, odgovara da se vratio i da je vidio da je rampa bila na podu, te na daljnji upit odgovara da je nije uklonio s tla, već su to učinili djelatnici Rijeka plusa koje je policija zvala i koju su rampu vratili na mjesto no ne zna da li su je osposobili.

3.U dokaznom postupku pročitani su materijalni dokazi priloženi optužnom aktu: Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 3 spisa) i naredba o određivanju mjere opreza (list 4 spisa).

Iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu (list 3 spisa) utvrđeno je da je isti sastavljen o takvom ispitivanju nad ispitanikom VM, a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. ZSPC-a. Navodi se da je ispitanik izjavio da je konzumirao gemišt, pola litre, toga dana oko 02:40, da je upoznat s uputama o načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja te je prihvatio ispitivanje i nije poricao rezultate ispitivanja. Postupanje prema ispitaniku započelo je 25. siječnja 2025. u 03:00, a obavljeno je u 03:03 u Rijeci, Školjić 6, uporabom uređaja Dräger 7000 ARRL 0450 za alkohol, kojom prilikom je utvrđena koncentracija alkohola od 1,71 g/kg, umanjena za 0,1 g/kg, odnosno za granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 1,61 g/kg. Ispitanik nije imao primjedbi te je potpisao zapisnik.

3.1. Izvršen je uvid, kroz e-Spis u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te je utvrđeno da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

3.2. Potom, proveden je personalni dokaz saslušanjem policijskog službenika Postaje prometne policije Rijeka, ČM koji je iskazao da se sjeća predmetne zgode, kad je sa kolegom u službenom vozilu uočio vozilo ovdje okrivljenog, još na Orehovici, kako se velikom brzinom spušta prema gradu, te da su ga kolega i on punim gasom, sa svojim službenim vozilom, Škodom, jedva sustigli, dok je skrenuo pažnju da je njegov auto mali Polo, pa možete misliti koliko je sumanuto brzo vozio. Na Školjiću da su ga sustigli, a prije da su upalili svjetlosne signale, no da je on krenuo bježati sa vozilom, Ulicom Ivana Grohovca, da bi skrenuo u Ulicu Školjić, i to u suprotnom smjeru, obzirom je ta ulica jednosmjerna, ali ne iz smjera u kojem je on ušao vozilom. Potom da je autom skrenuo prema parkingu, parkirao i izašao van – obzirom da ga nisu zatekli kad su došli do vozila koje je bilo uredno parkirano i zaključano, pri čemu ističe da se sjeća da ih je u autu bilo više. Da on nije vidio trenutak udara vozila okrivljenika u rampu, ali da je zatekao rampu na kolniku. Da su se kolega i on nekih pola sata zadržali pored auta okrivljenika, kako bi ga osigurali, ukoliko bi se u istom nalazili kakvi premetni kaznenog djela. Da se okrivljenik nakon tih pola sata pojavio, pri čemu da sumnja ih je on promatrao negdje iz blizine, a inače, da je njihova namjera bila da auto daju da se odveze, tzv. paukom, a to iz razloga što je prouzročio prometnu nesreću. Kada je došao do njega, okrivljenik da je priznao da je on upravljao predmetnim, svojim vozilom u to vrijeme, ističe da je bio vrlo bezobrazan i bahat jer da je rekao: "Da, da, ja sam vozio, u čemu je problem?", a da upire sudu na činjenicu koliko je "napuhao". Da su potom zvali očevidnu ekipu koja je nastavila sa potrebnim radnjama.

3.2.1.Na upit branitelja svjedok odgovara da je vidio kako se okrivljenik predmetnim vozilom parkirao na parkingu, ali nije vidio njegov ulazak na parking niti, kao što je već rekao, uočio trenutak kada je okrivljenik vozilom udario u rampu; da parkiralište na Školjiću ima i ulaznu i izlaznu rampu; ne sjeća se da li je, kada su vozilom došli na parking, na podu bila ulazna ili izlazna rampa; prema njegovom viđenju on ne zna da li je na predmetnoj rampi nastala ikakva šteta, jer to nije niti pregledavao, već je to učinila očevidna ekipa; djelatnik Rijeka Plusa nije došao sanirati rampu tada, nego očito po dolsku očevidne ekipe; na vozilu okrivljenika nije primijetio nikakva oštećenja, barem ne s prednje strane, a koju je površno pogledao, a to obzirom na visinu rampe radi koje je valjalo očekivati eventualna oštećenja na prednjem dijelu vozila na odgovarajućoj visini.

3.2.2.Na upit sutkinje koliko je bio udaljen svojim vozilom od vozila okrivljenika u Ulici Školjić, prisutni svjedok odgovara da je bio udaljen 50-ak metara.

3.3. Branitelj okrivljenika predložio je Sudu da provede dokaze saslušanja službenika "Rijeka Plusa" koji su postupali na predmetni dan na predmetnom parkiralištu, ali predlaže Sudu da zatraži podatak o kojim osobama se radi, obzirom da obrana isto ne može utvrditi iz spisa predmeta niti je imena mogao otkriti iz današnjeg iskaza policijskog službenika. Predlaže da se predmetni dokaz provede u slučaju da Sud smatra da je okrivljenik zaista udario u predmetnu rampu, a sve iz razloga što da uopće ne prileži niti jedan dokaz da bi okrivljenik to učinio, dok ni policijski službenik - koji je bio 50 metara iza okrivljenika - isto nije vidio. Stoga, da je jedina činjenica da je rampa bila na podu, ali - zašto i kako je tamo završila, da obrana ne zna, jer da se to ne može ni utvrditi pa da bi već sad, primjenom načela in dubio pro reo za navedeni prekršaj okrivljenika trebalo osloboditi optužbe, a u slučaju da Sud smatra drugačije, predlaže pozvati djelatnika Rijeke Plusa - kako je to ranije opisano, na okolnosti nastanka štete na predmetnoj rampi.

3.4.U odnosu na prekršaj iz članka 199. ZSCP-a, branitelj je istaknuo kako u optužnom prijedlogu nisu sadržana sva obilježja predmetnog prekršajnog djela pa stoga djelo koje se činjenično opisuje da nije niti prekršaj. Navodi da odredba članka 199. jasno propisuje da je za ostvarenje obilježja tog prekršaja nužno da okrivljenik tijekom vožnje ima alkohola u krvi, a ne u organizmu - kako da je to bilo uređeno prije ZID ZSCP-a iz 2011., a kojim izmjenama da je ostvarena intencija zakonodavca da se sankcionira količina alkohola u krvi ili u litri izdahnutog zraka, a ne u organizmu obzirom da organizam i krv nisu isto. Navodi da je intencija zakonodavca, kako opisuje obrana, proizlazi da je za prekršaj vožnje pod utjecajem droga, nakon predmetnih izmjena i dalje ostala količina droge u organizmu, dakle, distinkcija s alkoholom. Pri tome, poziva se na odluke Visokog prekršajnog suda RH, i to br.: Ppž-11859/2022 od 22.02.2024., Ppž-9027/2021 od 22.12.2021., Ppž-13407/2022 od 03.04.2025.

3.5. Potom, u dokaznom postupku izvršen je uvid u kompjuterski ispis fotografija snimljenih prilikom očevida (str. 13-16 spisa) te u priloženi situacijski plan (list 17 spisa) te je pročitan Zapisnik o očevidu (str. 18-21 spisa), a iz kojih dokaza je utvrđeno da je izlazak na mjesto događaja u Rijeci, Ulica Školjić 6, izvršen povodom dojave ČM, **.**.2025. u 02:50; očevidu je nazočan osumnjičenik OM; očevid je započet u 03:05, a dovršen u 04:00. Točno mjesto prometne nesreće: FTM – kutija od mehanizma rampe. Radi se o cesti za jednosmjerni tok prometa; na mjestu prometne nesreće kolnik je širine 4,30 m, ograničenje brzine 50 km/h. U uzročnoj vezi s prometnom nesrećom je OM, iz [adresa], u svojstvu vozača vozila M1 reg. oznake [registarska oznaka], vozačka dozvola izdana 2021. Oštećeni objekt: pokretni dio uređaja za zatvaranje prometa – rampe, vlasništvo Rijeka plus, procjena štete je 150,00 eura. Prometnu nesreću je opazio i istu dojavio policijski službenik Postaje prometne policije Rijeka, ČM, koji je okrivljenika zatekao na mjestu prometne nesreće u počinjenju prekršaja, alkotestirao ga i zadržao ga do dolaska očevidne ekipe. Mjesto prometne nesreće do dolaska policijskog službenika za vršenje očevida zatečeno je u promijenjenom stanju jer je osobni automobil [registarska oznaka] pomaknut sa mjesta prometne nesreće radi protočnosti prometa, a također je sa mjesta događaja radi protočnosti prometa pomaknuta i pokretna daska od rampe. Smjer kretanja osobnog automobila [registarska oznaka] prije prometne nesreće je sa kolnika Ulice Školjić na parkiralište Školjić, iz smjera juga u smjeru sjevera (u situacijskom planu označeno slovom A, a u kojem planu je pod brojem 1 prikazan zatečeni položaj pokretne daske od rampe koja je bila u promijenjenom položaju zbog protočnosti prometa).

3.6. Sud je rješenjem odbio dokazni prijedlog branitelja okrivljenika - dan na zapisniku od 26. veljače 2026., iz razloga suvišnosti, nakon čega branitelj okrivljenika nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

4. U završnoj riječi, zamjenik branitelja je iznio da obrana smatra kako ovlašteni tužitelj nije dokazao da bi okrivljenik učinio imovinsku štetu na rampi koja se nalazila na ulazu u parkiralište, odnosno, da ne prileži niti jedan dokaz da bi okrivljenik istu rampu udario, dok policijskih službenik navodi da trenutak udara u rampu nije vidio, pa da se ne može niti utvrditi da je okrivljenik zaista istu udario.

U odnosu na prekršaj iz članka 199. ZSCP-a ističe se kako činjenični opis ne sadrži sva bitna obilježja tog prekršaja, odnosno, da uopće ne proizlazi da bi okrivljenik prilikom vožnje imao alkohola u krvi, dok je utjecaj kažnjiv samo u slučaju prisutnosti droga. Obzirom na zabranu analogije, sve u skladu s načelom zakonitosti, obrana predlaže sudu da okrivljenika oslobodi od optužbe stavljene mu na teret prekršajnim nalogom. Ukoliko sud ocijeni da je okrivljenik učinio koji od prekršaja koji mu se stavlja na teret predlaže se da se u obzir uzmu brojne olakotne okolnosti i izostanak bilo kakvih otegotnih okolnosti, a u slučaju da ga osudi da mu izrekne opomenu.

5. Odredbom čl. 199. st. 8. ZSPC-a, propisano je:

„(8) Novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana, kaznit će se vozač motornog vozila i instruktor vožnje, ako u krvi ima alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka…“

Odredbom čl. 51.st.5. ZSPC-a, propisano je:

(5) "Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji brzinu kretnja svog vozila ne prilagodi osobinama i stanju ceste i drugim uvjetima ili ako postupi suprotno odredbama stavka 1. i 2. toga članka".

Odredbom stavka 1. predmetnog članka propisano je:

(1) "Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti … tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti …"

Odredbom čl. 293.st.1.ZSPC-a, propisano je:

(1) "Za prekršaje iz ovoga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj, uvećanom za iznos od 130,00 eura".

6. Nije u pravu branitelj okrivljenika kada navodi da je za ostvarenje obilježja prekršaja iz članka 199.st.8. ZSPC-a, nužno da okrivljenik tijekom vožnje ima alkohola u krvi, a ne u organizmu.

6.1.Naime, odredbom članka 199. stavka 4. ZSPC-a, propisano je da će se smatrati da vozač ima alkohola u krvi ako je njegova prisutnost utvrđena analizom krvi i urina ili analizom krvi, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkim pregledom ili drugim metodama i aparatima.

6.2.Stoga nije uvažena obrana branitelja okrivljenika da odredba članka 199. ZSPC-a jasno propisuje da je za ostvarenje obilježja tog prekršaja nužno da okrivljenik tijekom vožnje ima alkohola u krvi, a ne u organizmu, već je Sud - na temelju činjenice da okrivljenik u svojoj obrani ne poriče počinjenje prekršaja iz članka 199.st.8. ZSPC-a, koji prekršaj je dokazan i Zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, a okrivljenik se očitovao da se smatra krivim za taj prekršaj - utvrdio nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj te ga je oglasio krivim i osudio na kaznu kao u izreci.

6.3.Pri odmjeravanju novčane kazne, Sud nije našao niti olakotnih niti otegotnih okolnosti. Stoga je okrivljeniku - a pri tom uvažavajući opću svrhu prekršajno pravnih sankcija, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenja prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje - odmjerio novčanu kaznu u Zakonom propisanom posebnom minimumu, jer Sud smatra da se obzirom na njegovo imovno stanje, svrha kažnjavanja može postići i takvom kaznom.

7.Nadalje, u odnosu na prekršaj iz članka 51.st.5. u svezi čl. 293. st.1. ZSPC-a, obrana okrivljenika je po stavu Ovoga Suda potpuno neuvjerljiva. Stoga što je policijski službenik potvrdio odlučnu činjenicu, a to je da se okrivljenik inkriminirane zgode kretao vrlo velikom brzinom i to cijelo vrijeme dok su ga oni slijedili službenim vozilom; dakle, utvrđen je odlučna činjenica za postojanje prekršaja iz članka 51.st.5. ZSPC-a, a to je da okrivljenik nije prilagodio brzinu kretanja svoga vozila tako da vozilo može pravodobno zaustaviti ispred predmetne rampe, a za koju je sam okrivljenik naveo da je bila napola podignuta, kao i naveo da je on pokušao svojim vozilom proći ispod te rampe, no da je očito svojim vozilom zapeo o istu, a radi čega je ona pala na tlo. Nedvojbeno je utvrđeno i da je na toj rampi nastala šteta, a kao je navedeno u Zapisniku o očevidu, gdje se navodi da je oštećena pokretna daska od uređaja za zatvaranje prometa – rampe, procjena štete je 150,00 eura, koja je u vlasništvu Rijeka plus.

Nadalje, neživotna je obrana okrivljenika da rampa nije bila spuštena, pri čemu nije od važnosti da li je napola stajala u zraku, kako okrivljenik tvrdi– jer je notorna činjenica da se radi o naplatnom parkiralištu, na kojem je – uostalom bilo parkirano i više vozila, a što je razvidno iz kompjuterskog ispisa fotografija koje je priložio tužitelj. Sve i da nije bila spuštena do kraja, za ovaj Sud nema dvojbe da je okrivljenik udario u navedenu rampu, jer je i sam priznao da je to učinio, navodeći da je vozilom pokušao proći ispod nje.

Neuvjerljivost obrane okrivljenika pridonijelo je i sveukupno opisano postupanje okrivljenika inkriminirane zgode u prometu – njegova obijesna vožnja -jurnjava centrom grada, ispred vozila policijskih službenika te potom skretanje u ulicu Školjić u zabranjenom smjeru te potom skretanje vozilom na parkiralište – sve brzom vožnjom i konačno, napuštanje vozila, iako je nedvojbeno mogao uočiti policijsko vozilo koje ga je slijedilo te, potom, njegov povratak do auta i bahato odnošenje prema policijskom službeniku i tom prilikom izraženi bahati i ne samokritični odnos prema svome ponašanju i postupanju vozilom u prometu te noći.

7.1.Za počinjeni prekršaj iz članka 51.st.5. u svezi čl. 293. st.1. ZSPC-a, okrivljeniku je izrečena novčana kazna u Zakonom utvrđenom iznosu, stoga nije primijenjena odredba čl. 36. Prekršajnog zakona, odnosno, nije primijenjen institut individualizacije kazne.

8.Utvrdivši okrivljeniku pojedinačne novčane kazne za počinjene prekršaje Sud mu je, na temelju odredbe čl. 185. st. 6. Prekršajnog zakona, izrekao ukupnu novčanu kaznu, kao u izreci presude.

9.Nadalje, okrivljeniku je, prihvaćajući prijedlog tužitelja, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije, obzirom da je ovaj Sud ocijenio - temeljem toga što je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, koji je jedan od najtežih i najopasnijih prekršaja iz ZSPC-a i, prema podacima MUP-a, jedan od glavnih uzročnika prometnih nesreća sa najtežim, i smrtnim ishodima, te istodobno i prouzročio prometnu nesreću u kojoj je nastupila materijalna šteta - da postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

9.1.Sud je izrekao zaštitnu mjeru u predloženom trajanju od dva mjeseca, smatrajući da će se u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha primjene iste i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

10.Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s članka 138. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, a visina paušalnih odmjerena je obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, kao i obvezao okrivljenika na plaćanje troškova postupka koje je tužitelj zatražio.

U Rijeci 8. travnja 2026.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, za Visoki Prekršajni sud u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. okrivljeniku,

2. tužitelju,

3. branitelju Ivanu Primorcu, odvjetniku u Rijeci,

4. spisu.