Poslovni broj Gž-98/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Adriatic Osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Pisarnica Split, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-368/2020 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Pn-368/2020 od 6. studenog 2024.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se odluka o troškovima postupka iz citirane prvostupanjske presude u dijelu kojim tužitelju nije priznat trošak postupka u iznosu do 368,45 eur i sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 368,45 eur, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koja teče od presuđenja 6. studenog 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.565,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2020. do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.218,56 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 6. studenog 2024. do isplate.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke pozivom na sve žalbene razloge članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP).

3. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka (koji se izričito ne navodi u izreci presude), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda te potražuje troškove žalbe.

4. Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio presude u pogledu glavnice i troškova postupka predlažući da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda te tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe stranaka djelomično su osnovane, samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine temeljem ugovorne obveze iz ugovora o osiguranju po osnovi trajnog invaliditeta i bolničkog liječenja.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da se 16. srpnja 2017. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao te je ozlijeđen tužitelj kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka],

- da je u vrijeme predmetne nezgode tužitelj imao sa tuženikom zaključen Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, čijom Policom osiguranja broj: [broj police osiguranja] je ujedno ugovoreno osiguranje vozača i 4 putnika od nezgode, za slučaj trajnog invaliditeta, uz svotu osiguranja od 80.000,00 kn,

- da se tužitelj 7. srpnja 2020. obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu osigurnine, te da je tuženik otklonio navedeni zahtjev kao neosnovan,

- da u primjenu dolaze odredbe članka 921. i članka 943. Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18. - dalje: ZOO) koje reguliraju Ugovor o osiguranju, odredbe članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. - dalje: ZOOP), Uvjeti osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima - autonezgoda (i Anexclusive) na snazi od 31. ožujka 2014. (dalje: Uvjeti osiguranja), uz Dodatak 1, Medicinska tablica za određivanje postotka trajne invalidnosti ili trajnog funkcijskog deficita kao posljedice tjelesne ozljede (dalje: Medicinska tablica za određivanje postotka),

- da je provedenim medicinskim vještačenjem, te naknadnim očitovanjem vještaka, utvrđeno da je tužitelj u nezgodi zadobio teže tjelesne ozljede koje su ostavile trajni invaliditet procijenjen sa 20,25% uvažavajući tuženikovu Medicinsku tablicu za određivanje postotka,

- da je tužitelj na bolničkom liječenju proveo ukupno 91 dan u KBC Split na raznim Klinikama te u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju “Kalos“ Vela Luka.

9. Prvostupanjski je sud kao neosnovan otklonio prigovor tuženika o neispunjenju uvjeta iz Ugovora o osiguranju koji se temeljio na tvrdnji da tužitelj nije dostavio dokaz o nealkoholiziranosti (alkotest/nalaz urina i dr.) u smislu točke D1.7. Uvjeta osiguranja, uz obrazloženje suda da sama ta činjenica uz nedostatak drugih sumnjivih okolnost ne upućuje na tužiteljevu alkoholiziranost u trenutku nezgode. Nije prihvatio niti prigovor tuženika da bi zdravstvena ustanova u kojoj je tužitelj proveo dio liječenja "Kalos" Vela Luka, specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, imala karakter toplica a ne bolnice.

10. U pogledu visine tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja utvrđuje da računskom primjenom stavljajući u omjer ukupni invaliditet od 20,25% prema ukupno osiguranoj svoti od 80.000,00 kn prema Polici osiguranja, tužitelju iz ove osnove pripada pravo na naknadu u visini od 16.200,00 kn / 2.150,11 eur, a kako je tužitelj proveo sveukupno 91 dan na bolničkom liječenju, te je nesporno primljen na bolničko liječenje unutar 6 mjeseci od dana nastanka prometne nesreće, to mu sukladno točki B.3. Uvjeta osiguranja pripada naknada za bolničke dane u iznosu od 200,00 kn po danu, što ukupno daje iznos od 18.200,00 kn / 2.415,56 eur, odnosno sveukupno 4.565,67 eur, pa u toj visini prihvaća tužbeni zahtjev uz zakonsku zateznu kamatu od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva primjenom članka 12. stavak 1., 5. i 6. ZOOP-a u vezi s člankom 943. stavak 4. i članka 1103. ZOO-a.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 158. stavak 1. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa).

12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

13. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim u pogledu troškova postupka.

14. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor kako tužitelj nije ispunio obvezu iz Ugovora o osiguranju jer nije doprinio dokaz o svojoj nealkoholiziranosti pa da radi toga gubi pravo iz osiguranja.

14.1. U točki D.1.7. tuženikovih Uvjeta osiguranja proizlazi da tužitelj nema osigurateljnu zaštitu ukoliko iz okolnosti slučaja pod kojima se dogodila prometna nesreća proizlazi da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene tako da nije bio u stanju na siguran način upravljati vozilom, a posebno ako je u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola, droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, te je točkama D.1.7.1. do D.1.7.4. određeno kad se smatra da postoji utjecaj alkohola.

14.2. Imajući u vidu sadržaj citirane odredbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da istom nije propisana obveza tužitelja da osigura kontrolu svoje alkoholiziranosti nakon prometne nezgode. I prema stajalištu ovoga suda, na tuženiku je bio teret dokaza za tvrdnje o eventualnom gubitku prava iz osiguranja. Osim toga, prvostupanjski sud tijekom postupka nije utvrdio nijednu činjenicu koja bi upućivala na okolnost da je tužitelj navedenog dana bio u alkoholiziranom stanju ili u stanju smanjenih vozačkih sposobnosti, s obzirom da je prema podacima policije alkotestiranje izvršeno nad drugim sudionicima prometne nezgode, dok u odnosu na tužitelja nije, očito radi nemogućnosti te teškog stanja i karaktera zadobivenih ozljeda unesrećenog tužitelja (izvlačenje iz automobila uz pomoć vatrogasaca, krvarenja, prijevoza vozilom hitne pomoći…) a bolnica u Kninu gdje je tužitelj zbrinut odmah po nesreći ne provodi toksikološko testiranje zaprimljenih pacijenata. Nadalje, analizom, ocjenom te prihvaćanjem iskaza saslušanog tužitelja i ostalih sudionika nesreće kao svjedoka, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene ikakve sumnjive okolnosti koje bi upućivale na stanje alkoholiziranosti tužitelja, niti da je tužitelj odbio (izbjegao ili onemogućio) izvršiti alkotestiranje.

15. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tuženika o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade iz osiguranja a vezano za trenutak dostave medicinske dokumentacije. Prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda, tužitelj je podnošenjem odštetnog zahtjeva 7. srpnja 2020. priložio i medicinsku dokumentaciju temeljem koje su tuženiku u tom trenutku posljedice štete bile poznate, posebno iz razloga što tuženik kao osiguravajuće društvo ima svoje cenzore i stručne osobe osposobljene za objektivizaciju medicinske dokumentacije. Stoga je pravilno zakonska zatezna kamata suđena od idućeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno članku 12. ZOOP-a i članku 943. stavak 4. ZOO-a.

16. Odluku o troškovima postupka pobijaju obje stranke, sa djelomično osnovanim žalbenim razlozima.

17. U odnosu na žalbu tužitelja kojom se ukazuje da tuženik u konkretnoj situaciji ne bi imao pravo na troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbe prema članku 158. stavak 1. ZPP-a, treba reći da je ista osnovana. Nije sporno da je tužitelj tijekom postupka dva puta smanjio tužbeni zahtjev sa prethodnih 7.060,85 eur na konačnih 4.565,66 eur, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, čemu se tuženik nije protivio ali je pravovremeno zatražio troškove postupka u odnosu na povučeni dio u smislu članka 193. stavak 3. ZPP-a.

17.1. Međutim, u takvoj situaciji tuženik bi imao pravo na naknadu troškova samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva (Vrhovni sud RH broj Rev-80/2022 od 5. rujna 2023.). Kako se u ovom slučaju vrijednost predmeta spora prije i poslije djelomičnog povlačenja tužbe nalaze unutar istog tarifnog razreda Tbr. 7. točka 1. Tarife, proizlazi da tuženiku nisu nastali nikakvi daljnji troškovi.

17.2. Radi toga je prvostupanjski sud bez razloga od troškova koji pripadaju tužitelju oduzeo troškove tuženika u iznosu od 618,45 eur, koje stoga pravilnom primjenom materijalnog prava valja ponovno priznati tužitelju.

18. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod odlučivanja o visini dosuđenih troškova i s tim u svezi primijenjene vrijednosti boda kod vrednovanja troškova za poduzete radnje punomoćnika tuž itelja. Naime, odredbom Tbr. 52. Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke, određeno je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur pa imajući u vidu da je pobijana odluka donesena 6. studenog 2024., to je suprotno žalbenim navodima tuženika, o visini troškova postupka pravilno sud prvog stupnja odlučio isključivo primjenom Tarife/23 i vrijednosti boda od 2,00 eur. (VSRH broj: Rev- 1210/2024 od 8. siječnja 2025., Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024., Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024.).

18.1. Jednako tako neosnovano tuženik u žalbi prigovara visini troškova dosuđenih tužitelju na ime predujma za provedeno medicinskog vještačenje, jer prema stanju u spisu proizlazi da je sud pozvao tužitelja te je isti predujmio za vještačenje ukupan iznos od 413,95 eur koji je isplaćen vještaku (265,45 eur list 182 spisa + 148,50 eur list 272 spisa).

18.2. Osnovano, međutim, tuženik u žalbi ukazuje kako je sud tužitelju priznao troškove punomoćnika za sastav 6 obrazloženih podnesaka prema punoj tarifnoj vrijednosti iz Tbr. 8. točka 1. Tarife, odnosno po 100 bodova uvećano za PDV, iako bi prema toj tarifnoj stavki tužitelju pripadao trošak samo za 4 obrazložena podneska (uz sastav tužbe). Stoga, za dva podneska od 16.04.2024. i 14.06.2024., koji su u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a bila potrebna za vođenje postupka, tužitelju treba priznati troškove prema Tbr. 8. točka 3. Tarife (po 50 bodova uvećano za PDV). Stoga, preostale valjano priznate troškove tužitelju, treba umanjiti za 250,00 eur.

19. U konačnici, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju je valjao dosuditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 368,45 eur (troškovi neosnovano priznati tuženiku od 618,45 eur umanjeno za troškove neosnovano priznate tužitelju od 250,00 eur).

20. Strankama nisu priznati troškovi žalbenog postupka s obzirom da su žalbama podjednako uspjeli i to samo u pogledu sporednog zahtjeva za naknadu troškova.

21. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić