Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2039/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku UN iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jureško & Buntak iz Zagreba, protiv tuženika [obrt], ..., ..., OIB: 78478012478, zastupan po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku iz Karlovca, radi poništenja odluke, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P- 237/2024 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-237/2024 od 10. listopada 2025. u točki I i II izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Poništava se Odluka Upravnog vijeća o imenovanju ravnatelja ustanove ... od 25. ožujka 2024.g. kojom se FN, dipl.učitelj iz ..., ..., OIB: [osobni identifikacijski broj] imenuje ... ustanove ... na mandat od 4 godine.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.106,18 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 10. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 731,18 eur u roku od 15 dana s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2026. kao i troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Poništava se Odluka Upravnog vijeća o imenovanju ravnatelja ustanove ... od ... kojom se FN, dipl.učitelj iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] imenuje ravnateljicom ustanove ... na mandat od 4 godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.106,18 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 10. 10. 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"te se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude raspiše novi natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja."

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počam od donošenja presude do isplate pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka kao i troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica u cijelosti osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi te traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zakonitost Odluke Upravnog vijeća o imenovanju ravnatelja ustanove ... od 25. ožujka 2024. kojom se FN, dipl. učitelj iz [adresa], imenuje ravnateljicom ustanove ... na mandat od 4 godine. Sporno je tijekom postupka da li je tuženik prilikom donošenja navedene odluke počinio bitnu povredu postupka ili da li je izabrani kandidat ispunjavao uvjete koji su objavljeni na natječaju.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio da prema propisanim uvjetima javnog natječaja za ravnatelja može biti imenovana svaka osoba koja osim općih uvjeta određenih zakonom ispunjava i sljedeće uvjete:

1. završen diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili s njim izjednačen studij odnosno visoku stručnu spremu sukladno propisima koju su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz znanstvenih područja: društvene znanosti, humanističke znanosti, tehničke znanosti, biotehničke znanosti i prirodne znanosti;

2. najmanje 5 godina rada u struci

3. znanje jednog stranog jezika u govoru i pismu;

4. poznavanje rada na računalu;

5. radne, stručne i organizacijske sposobnosti;

6. nekažnjavanost koja se dokazuje Uvjerenjem o nekažnjavanju izdanom od Općinskog suda.

Uz prijavu kandidati su bili dužni i priložiti:

1. životopis;

2. dokaz o stručnoj spremi (preslik diplome);

3. dokaz hrvatskog državljanstva (preslika domovnice ili važeće osobne iskaznice ili putovnice);

4. uvjerenje nadležnog suda da se protiv podnositelja prijave ne vodi kazneni postupak (ne starije od 30 dana od objave ovog natječaja);

5. potvrdu HZMO-a o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji o radnom stažu (ne starije od 30 dana od objave ovog natječaja);

6. dokaz o poznavanju stranog jezika;

7. dokaz o znanju rada na računalu;

8. program rada ustanove ... za četverogodišnje razdoblje.

7. Nadalje, utvrđuje da je tužiteljica pravovremeno podnijela prijavu na natječaj te da je 19. ožujka 2024. zaprimila obavijest Upravnog vijeća kojom je obaviještena da ne ispunjava formalne uvjete natječaja i to iz razloga što prema podacima potvrde HZMO-a od 26. veljače 2024. nema dokaza rada u struci na poslovima visoke stručne spreme u trajanju od najmanje pet godina zbog čega joj je onemogućen pristup razgovoru u daljnjem postupku provedbe natječaja.

8. Protiv citirane odluke/obavijest tužiteljica je uložila prigovor, a tuženik je 25. ožujka 2024. sukladno čl. 38. st. 1. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/2008, 127/2019 i 151/2022 – dalje ZU) donio odluku o imenovanju ravnatelja ustanove ... FN iz [adresa].

9. Navedena odluka dostavljena je tužiteljici putem e-maila dana 29. ožujka 2024. i putem pošte dana 2. travnja 2024. te iz dostavljenog životopisa i preslike diploma da je vidljivo kako je tužiteljica po obrazovanju Doktor znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti, znanstvenog polja kineziologije, PhD te da je u svojoj struci VSS, doktor znanosti ostvarila više od pet godina radnog iskustva i to: u razdoblju od 8. lipnja 2015. do 11. svibnja 2018. kao Assistant Manager-Sports Activities na ..., ..., ..., da je u razdoblju od akademske godine 2018/19 -2021/22 (četiri akademske godine) kao vanjski suradnik ... za predmete Elementarne igre i Elementary Games na integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju Kineziologija te predmet Elementarne igre na preddiplomskom stručnom studiju Izobrazba trenera, da je u razdoblju od 2018. do 2019. kao konzultant u savjetodavnom svojstvu za ..., ... i ..., da je u razdoblju od 1. ožujka 2021. pa nadalje u [obrt] obavljala poslove u obrtu koji je u vlasništvu tužiteljice, te da je uz natječajnu dokumentaciju dostavila potvrde o ostvarenom stažu u inozemstvu i to potvrdu ..., ..., ... City i odluku ....

10. Utvrđuje sud da je tuženik odluku o ispunjavanju formalnih uvjeta natječaja cijenio isključivo na temelju nepotpune potvrde HZMO-a iz koje je vidljivo da je tužiteljica od 1. ožujka 2021. prijavljena na osiguranje u Republici Hrvatskoj po osnovi obrtnika te je kao potrebna stručna sprema i razina obrazovanja navedena SSS, dok podaci o stvarnoj stručnoj spremi nisu navedeni u potvrdi, pa smatra da predmetna potvrda nije relevantan dokaz, a svakako da nije jedini dokaz o ostvarenom stažu i da je potvrda rezultat nepravilnog rada i propusta od strane djelatnika HZMO-a koji unatoč tome što je tužiteljica predala svu raspoloživu dokumentaciju prilikom ispunjavanja zahtjeva nije ispunio podatke o zanimanju i potrebnoj stručnoj spremi već je samostalno ispunio šifru 03.

11. Utvrđeno je da je tužiteljica zatražila ispravak navedene potvrde, da je taj ispravak i učinjen, ali da je potvrda ispravljena nakon što je zaključen natječaj te smatra da potvrda HZMO-a nije jedini dokaz rada u struci jer da je takva potvrda dokaz staža osiguranja u Republici Hrvatskoj, a ne radnog odnosa koji može biti obavljen i u inozemstvu ili temeljem ugovora o djelu ili temeljem odluke o imenovanju.

12. Smatra sud prvog stupnja da je ... tuženika bilo dužno izvršiti uvid u cjelokupnu dokumentaciju i da rukovodeći se načelom materijalne istine na temelju cjelokupne dokumentacije je trebao utvrditi da li ispunjava tužiteljica sve tražene uvjete, a ne donijeti odluku na temelju potvrde HZMO-a čiji sadržaj je evidentno protivan stvarnom stanju, pa smatra da opisanim postupanjem, odnosno isključivanjem tužiteljice iz daljnjeg natječaja postupio protivno ustavnim načelima i da je pretjeranim formalizmom stavio tužiteljicu u neravnopravni položaj na koji način je tužiteljica diskriminirana u odnosu na druge kandidate.

13. Nakon što je tužiteljici dostavljena odluka o imenovanju ravnatelja od 25. ožujka 2024. tužiteljica je zatražila uvid u natječajnu dokumentaciju te je obavještena mailom kako može izvršiti uvid 8. travnja 2024. u prostorijama Grada Karlovca i da prilikom uvida tužiteljici nije omogućen uvid u zapisnike upravnog vijeća niti joj je transparentno prikazan način bodovanja i vrednovanja kandidata u postupku natječaja i da nije dobila niti odgovor na pitanje tko su povjerenici za informiranje.

14. Slijedom navedenih utvrđenja zaključak je suda prvog stupnja da je tužiteljica je dostavila i dokaze da je u svojoj struci VSS, doktor znanosti ostvarila više od pet godina radnog iskustva i to:

- u razdoblju od 08.06.2015.g. do 11.05.2018.g. kao Assistant Manager-Sports Activities na ..., ..., [obrt] ...

- u razdoblju od akademske godine 2018/19 -2021/22 (četiri akademske godine) kao vanjski suradnik ... za predmete Elementarne igre i Elementary Games na integriranom preddiplomskom i diplomskom sveučilišnom studiju Kineziologija te predmet Elementarne igre na preddiplomskom stručnom studiju Izobrazba trenera,

- u razdoblju od 2018-2019 kao konzultant u savjetodavnom svojstvu za ..., ... i ...,

- u razdoblju od 01.03.2021.g. pa nadalje u [obrt] koji je u vlasništvu tužiteljice. Za poslove na fakultetima tužiteljica je uz natječajnu dokumentaciju dostavila potvrde o ostvarenom stažu u inozemstvu i to potvrdu ..., ..., ... i odluku Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje tuženik nije cijenio prilikom donošenja ocjene ispunjavanja formalnih uvjeta natječaja.

15. Smatra nadalje sud prvog stupnja da tužiteljica osnovano ukazuje da uvjet natječaja pod točkom 2. najmanje pet godina rada u struci vrlo neprecizan jer je izostalo pojašnjenje što se misli pod radom u struci i da osnovano tuženik navodi da je logično i životno da ako se traži određeni stupanj obrazovanja visoka stručna sprema, a na koji se onda dodaje još i uvjet rada od pet godina u struci, da se traži pet godina rada u struci na poslovima visoke stručne spreme.

16. Zaključak je suda prvog stupnja da je naknadno tužiteljica dostavila potvrdu u kojoj je nesporno navedeno da tužiteljica ima stručnu i potrebu spremu VSS koju je HZMO korigirao zbog vlastite pogreške na način da je navedena stručna sprema tužiteljice. Iz iskaza saslušanih svjedoka članova upravnog vijeća tuženika i to SN, MN, NN, RNN i ON utvrđeno je da tužiteljica nije zadovoljila uvjete natječaja jer da iz potvrde HZMO-a je bilo vidljivo da se radi o srednjoj stručnoj spremi i da nema dokaza da je pet godina radila sa visokom stručnom spremom, da su dokumenti bili na engleskom jeziku, da tužiteljica nije dostavila u roku svu dokumentaciju iz natječaja na način kako je to objavljeno, da je nedostajalo staža za mjesto ravnateljice tuženika, da su potvrde iz Kuwaita bile na engleskom jeziku bez prijevoda sudskog tumača, da su uzete u obzir potvrde sa ABC ali da nije bilo pet godina radnog staža te da je tužiteljica naknadno izvan roka dostavila novu potvrdu HZMO-a o ispravljenoj stvarnoj stručnoj spremi, da je svjedokinja ON predsjednica upravnog vijeća iskazala da je njoj kao laiku bilo sa cjelokupne dokumentacije u vezi natječaja u redu.

17. Iz zapisnika [obrt] od 25. ožujka 2024. utvrđeno je da je po završetku rasprave o izboru između dva kandidata koji ispunjavaju formalne uvjete izvršeno glasovanje i da su četiri glasa članova vijeća bili za NN, ŽN, MN i ĐN, a jedan glas suzdržanim glasom IN, te je izabrana kandidatkinja FN, dipl. učitelj za ravnateljicu ustanove ... od 1. travnja 2024.

18. Sud prvog stupnja da je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit i vjerodostojan, da su uzete u obzir druge specifične okolnosti, da je tužiteljica uz prijavu na natječaj dostavila životopis na hrvatskom jeziku u kojem je decidirano navela dokumentaciju iz koje proizlazi da je po obrazovanju Doktor znanosti iz znanstvenog područja društvenih znanosti znanstvenog polja kineziologije, PmH te da je u svojoj struci VSS doktor znanosti ostvarila više od pet godina radnog iskustva, da je taksativno nabrojila dokumentaciju iz koje je razvidno u kojem razdoblju je gdje radila stječući radno iskustvo, da je radni staž koji usko vezan za radno iskustvo evidentiran u radnoj knjižici i da potvrda HZMO-a nije jedini dokaz rada u struci jer takva potvrda je dokaz staža osiguranja u Republici Hrvatskoj, a ne radnog odnosa koji može biti obavljen i u inozemstvu ili temeljem ugovora o djelu ili temeljem odluke o imenovanju kao u konkretnom slučaju, pa da i iz životopisa tužiteljice o radnom iskustvu i radnom stažu tuženik je mogao zaključiti da je tužiteljica prilikom prijave na natječaj ostvarile potrebne uvjete radnog staža na poslovima visoke stručne spreme. Zaključuje sud prvog stupnja da je Upravno vijeća imalo na raspolaganju životopis tužiteljice na hrvatskom jeziku s opisom rada i stjecanja radnog iskustva i radnog staža te da je imalo mogućnost pozvati tužiteljicu da dostavi prijevod dokumentacije koju je tužiteljica dostavila na stranom jeziku s prijevodom na hrvatski jezik, dakle, da je trebalo razmotriti prijavu tužiteljice, a ne jedino u okviru potvrde HZMO-a u kojoj su bili evidentirani nepotpuni ili netočni podaci utvrditi da dokumentacija nije bila potpuna niti sukladna uvjetima iz natječaja.

19. Smatra da je članica upravnog vijeća UNN poznavala engleski jezik i da je iz potvrde iz ... pročitala podatke o radnom stažu tužiteljice ostvarenog u ..., prihvatio je navod iz prijave da je tužiteljica radila na ... četiri akademske godine, a što da je izjednačeno sa stažem što je sve priložila uz dokumentaciju te da je iz potvrde HZMO-a trebao utvrditi da je tužiteljica imala VSS stručnu spremu i radni staž od tri godine i da uključujući staž na ... te da je ostvarila sedam godina staža rada u struci, dakle, više od pet traženih godina.

20. Stoga smatra sud prvog stupnja da je Upravno vijeće tuženika bilo dužno izvršiti uvid u cjelokupnu dokumentaciju i da se trebao voditi načelom materijalne istine i na temelju cjelokupne dokumentacije utvrditi ispunjava li tužiteljica sve tražene uvjete, a ne donijeti odluku na temelju potvrde HZMO-a čiji sadržaj evidentno protivan pravom stanju stvari i da je tužiteljica i bez potvrde HZMO-a dokazala da je ostvarila pet godina rada u struci na poslovima visoke stručne spreme te da ima kvalifikacije ispunjava sve uvjete za sudjelovanje u javnom natječaju, odnosno da je visoko kvalificirani kandidat koji po traženim uvjetima zadovoljava poslove radnog mjesta ravnatelja. Smatra da opisanim postupanje, odnosno isključivanjem tužiteljice iz danjeg natječaja tuženik je postupio protivno ustavnim načelima i pretjeranim formalizmom stavio tužiteljicu u neravnopravni položaj na koji način diskriminirao u odnosu na druge kandidate.

21. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice te poništava navedenu odluku Upravnog vijeća o imenovanju ravnatelja navedene ustanove dok odbija dio tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica tražila da se naloži tuženiku da u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude raspiše novi natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja jer da se o autonomnom pravu tuženika.

22. Sud prvog stupnja također zaključuje da je predmetna tužba podnesena pravovremeno i da je tužiteljici omogućeno da izvrši uvid u natječajnu dokumentaciju.

23. Odluku o troškovima parničnog postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.106,18 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

24. Ispitujući presudu suda prvog stupnja po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a počinio neku od bitnih potvrda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 433. do 437. ZPP-a koja bi utjecala na pravilne i zakonite odluke jer je sud prvog stupnja primjeno odredbe ZPP-a koje se odnose na radne sporove uključujući i odredbe Zakona o ustanovama.

26. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je sukladno čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama tuženik počinio bitnu povredu odredaba postupka kada je utvrdio da je tuženik formalistički pristupio prijavi tužiteljice za natječaj jer da je iz priložene dokumentacije trebalo utvrditi da je prijava za natječaj bila uredna i sukladno uvjetima koji su propisani javnim natječajem.

27. Naime, po mišljenju ovog suda ne postoji nezakonito postupanje Upravnog vijeća tuženika kada je utvrdio da tužiteljica nije dostavila dokumentaciju koja je propisana natječajem jer dokumentacija nije bila prevedena na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te tužiteljica nije dokazala da ima najmanje pet godina rada u struci te tuženik nije imao zakonsku obvezu pozvati tužiteljicu da naknadno dostavi ovjereni prijevod dokumentacije koju je tužiteljica dostavila na stranom jeziku da bi utvrdio da li postoje zakonske pretpostavke o tome da se utvrdi da je dokumentacija za prijavu na natječaj za navedeno radno mjesto bila uredna, posebno iz razloga što iz potvrde HZMO-a je proizlazilo da je tužiteljica imala srednju stručnu spremu.

28. Naime, u navedenom javnom natječaju je izričito navedeno da se urednom smatra samo ona prijava koja sadrži sve podatke i priloge navedene u javnom natječaju, te da nepotpune i nepravovremene prijave se neće razmatrati.

29. Naime, iz provedenog dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica dostavila potvrdu HZMO-a od 26. veljače 2024. koja bi služila kao dokaz o radu u struci na poslovima visoke stručne spreme u trajanju od najmanje pet godina kako je bilo propisano u natječaju, da je došlo do greške tijela koje je napisalo tu potvrdu koja je kasnije ispravljena na način da umjesto srednje stručne spreme je naznačeno visoka stručna sprema ali tužiteljica nije obavijestila tuženika u razmjerno opravdanom roku da je došlo do greške i da će naknadno dostaviti ispravnu potvrdu, a kojim postupkom bi ukazalo upravnom vijeću tuženika da ispunjava uvjete iz natječaja u vezi stručne spreme.

30. Stoga po mišljenju ovog suda upravno vijeće tuženika u vrijeme donošenja odluke nije imao nikakvih saznanja da se radi o administrativnoj pogrešci te stoga dokumentaciju tužiteljice ocjenjivao prema onome što je priloženo uz prijavu za natječaj, pa je stoga zaključak ovog suda da je upravno vijeće postupalo u okviru svojih zakonskih ovlasti propisanih u čl. 40. i čl. 41. Zakona o ustanovama jer je imenovao ravnatelja ustanove na temelju javnog natječaja, da je natječaj objavljen na mrežnim strancima ustanove, da je u natječaju objavljeni su svi uvjeti koji moraju ispunjavati kandidati, vrijeme za koje se imenuje, rok do kojeg se primaju prijave kandidata i rok u kojemu će prijavljeni kandidat biti obaviješteni o izboru, da je upravno vijeće sa četiri glasa ZA i jednim PROTIV imenovao za ravnateljicu ustanove tuženika FN, dipl.učitelja, time da tužiteljica tijekom postupka nije iznosila činjenice niti je predložila dokaze da izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju.

31. Stoga proizlazi da tuženik nije povrijedio pravo tužiteljice na jednako i nepristrano postupanje prilikom provođenja javnog natječaja za imenovanje ravnatelja jer nije postojala izravna niti neizravna diskriminacija, te stoga nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 7. st. 4. ZR i iz čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama da se utvrdi da je navedena odluka upravnog vijeća o imenovanju ravnatelja od 25. ožujka 2024. nezakonita i da ju se poništi.

32. Stoga je preinačena odluka prvostupanjskog suda u točkama I i II izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je stoga primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

33. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a je dužna nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i iznose 731,18 eura.

34. Troškovi tuženika odmjereni su s obzirom na važeću Tarifu i to Tbr. 7.2. jer u radnim odnosima odvjetniku pripada jednokratna naknada u visini od 250 bodova, tj. 500,00 eura i troškovi PDV-a 125,00 eura i sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu po 53,09 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

35. Budući da je tuženik uspio u žalbenom postupku sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a dosuđeni su troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe u iznosu od 100,00 eura i troškovi PDV-a, a tuženik nije pozvan na plaćanje sudskih pristojbi na žalbu pa stoga tuženik nije imao taj trošak tako da ukupan trošak iznosi 125,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

36. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer isti nisu potrebni radi vođenja ovog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki III izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 8. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Svjetlana Pražić