Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1062/2025-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filke Pejković, u parničnom predmetu tužiteljice ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Damiru Đapiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Splitu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-385/2023 od 10. studenog 2025., 8. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn-385/2023 od 10. studenog 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II Ostavlja se o naknadi žalbenih troškova odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje navodeći da je tuženik u žalbi protiv prvostupanjske presude pod poslovnim brojem Pn-385/2023 od 4. travnja 2025. predložio da se donese dopunska presuda jer da je propušteno odlučiti o povučenom dijelu tužbenog zahtjeva, a sve sukladno čl. 339. st. 1. ZPP-a.

6. Cijeneći sadržaj žalbe protiv prvostupanjske presude sud prvog stupnja utvrđuje da je prijedlog pravovremen i neosnovan navodeći da je tužiteljica podneskom od 7. studenog 2024. nakon dopune vještačenja zatražila manji iznos naknade štete na vozilu za 486,31 eur, da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju i da nije dao pristanak.

7. Zaključuje sud prvog stupnja da smanjenje tužbenog zahtjeva u procesnom smislu se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe sukladno čl. 193. ZPP-a, a da povećanje u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a se smatra preinakom tužbe.

8. Prosudba je suda prvog stupnja da nisu bile ispunjenje zakonske pretpostavke za donošenje dopunske presude jer da nije imao osnove odlučivati o nekom drugom tužbenom zahtjevu, osim o tužbenom zahtjevu za iznos naknade štete od 703,69 eura, a koji iznosi traži tužiteljica nakon što je smanjila tužbeni zahtjev, odnosno povukla dio tužbenog zahtjeva.

9. Zaključak je suda prvog stupnja da smanjenjem tužbenog zahtjeva tužba nije preinačena ali da je dopuštena takva dispozicija tužiteljice koja ima utjecaja samo kod obračuna troškova postupka zbog promjene vrijednosti predmeta spora u pojedinim fazama postupka stoga primjenom odredbe čl. 340. st. 4. ZPP-a odbija prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude, jer smatra da se prijedlog za dopunu presude odnosi samo na troškove postupka.

10. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je rješenje suda proturječno i ne može se ispitati.

11. U konkretnom slučaju iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica tužbom zatražio isplatu novčanog iznosa zbog štete na vozilu u iznosu od 1.690,80 eura, s naslova troškova vuče vozila iznos od 486,69 eura, 150,00 eura na ime naknade troškova po vještaku prije podnošenja tužbe u iznosu od 150,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 29. lipnja 2023., da je tuženik u odgovoru na tužbu tvrdio da je platio troškove vuče vozila te na ime naknade štete na vozilu iznos od 500,00 eura, te da je s obzirom na štetu na vozilu koja je totalna isplatio 2.530,00 eura jer je procijenjena vrijednost vozila na iznos od 4.750,00 eura i da trošak vještačenja prije tužbe u iznosu od 150,00 eura je nepotreban trošak. Tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev na način da je za naknadu štete na vozilu tražila isplatu iznosa od 1.190,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama zatim zatezne kamate za troškove vuče vozila u iznosu od 486,62 eura od 31. svibnja 2023. do 23. studenog 2023. te na plaćeni iznos od 500,00 eura za štetu na vozilu zateznu kamatu od 11. svibnja 2023. do 23. studenog 2023. te iznos od 150,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama za troškove plaćenog vještačenja prije podnošenja tužbe.

12. Nadalje, podneskom od 19. travnja 2024. tužiteljica je sukladno nalazu sudskog vještaka o visini štete na vozilu zatražila 1.309,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 11. svibnja 2023., da bi podneskom od 4. studenog 2024. nakon dopunskog nalaza sudskog vještaka zatražila s naslova naknade štete na vozilu iznos od 703,69 eura.

13. Tuženik je podneskom od 13. studenog 2024. izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 486,31 eur s naslova štete na vozilu pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-16/2021 od 26. travnja 2021. prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje, ako je do toga došlo nakon što je tuženik upustio se raspravljanje o glavnoj stvari uvijek potreban pristanak tuženika.

14. Sud prvog stupnja je donio presudu 4. travnja 2025. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu štete na vozilu u iznosu od 703,69 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odlučio i o zateznim kamatama na plaćene troškove vuče vozila i djelomično isplaćenog djela s naslova štete na vozilu od dana dospjelosti pa do isplate kao i iznos od 150,00 eura za plaćanje troškova vještačenja prije podnošenja tužbe kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.068,44 eura.

15. Ovaj sud je remisorno odlučio 15. srpnja 2025. na način da je vratio spis sudu prvog stupnja navodeći da je tuženik podnio prijedlog za donošenje dopunske presude jer da sud prvog stupnja nije odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice za iznos od 486,13 eura, da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe kojemu se tuženik protivio nakon što je se je upustio u raspravljanje.

16. S obzirom na izloženo u konkretnom slučaju se radi o djelomičnom povlačenju tužbe pri čemu je tuženik sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a budući da se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari protivio djelomičnom povlačenju tužbe u navedenom podnesku, pa se radi o dopuštenoj i legitimnoj dispoziciji tuženika koja sukladno s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a.

17. U takvoj situaciji sud prvog stupnja je trebao meritorno odlučiti o preostalom dijelu zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa pobijanog presudom za iznos od 486,13 eura koji se odnosi na naknadu štete na vozilu i za taj iznos dopunskom presudom odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, pa se stoga prijedlog za dopunsku presudu ne odnosi samo na troškove postupka.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će odlučiti o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete za iznos od 486,13 eura u jedinstvenoj presudi budući da je ovaj sud odlukom pod poslovnim brojem Gž-1156/2025 od 8. travnja 2026. ukinuo presudu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pn-358/2023 u točki V izreke o troškovima parničnog postupka dok je preinačio citiranu odluku u točki IV izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 150,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa će u nastavku postupka sud s obzirom na uspjeh tužiteljice u cjelokupnim postupku ponovno odlučiti i o troškovima parničnog postupka sukladno uspjehu stranaka u ovom postupku.

19. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

20. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci te je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 8. travnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković