REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1350/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Stečajna masa iza INNA društvo s ograničenom odgovornošću za građevinarstvo, trgovinu, putnička agencija u stečaju, Matulji, Šmogorska 43, OIB: 65574849018, odlučujući o žalbi UĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-531/2017-202 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba UĐ, ukida rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-531/2017-202 od 13. veljače 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-531/2017-202 od 13. veljače 2026. odbijen je prijedlog UĐ za brisanje prava služnosti - doživotnog plodouživanje, nakon što je nekretnina dosuđena UĐ kao kupcu. U bitnome, prvostupanjski sud utvrđuje da je UĐ tražio brisanje upisane služnosti, navodeći da je njegovo založno pravo na nekretnini uknjiženo u postupku poslovni broj Z-1498/12, zaprimljeno 10. veljače 2012., da je služnost stečena temeljem Sporazuma od 22. ožujka 2012. zbog čega predlagatelj smatra da je ista stečena protuzakonito zbog činjenice da je isti sklopljen s nedopuštenom pobudom, da upisana služnost nije valjana te zbog toga ne proizvodi pravne učinke. Prvostupanjski je sud ovaj prijedlog odbio pozivom na odredbu članka 80. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ), navodeći da je istom odredbom propisano da prodajom nekretnine ne prestaju osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi. S obzirom na to da je stečajni postupak nad dužnikom otvoren 2014. godine, prvostupanjski sud smatra da je osobna služnost koja je u zemljišnoj knjizi upisana prije zabilježbe otvaranja stečajnog postupka nad dužnikom, zbog čega ista ne prestaje prodajom nekretnine jer u konkretnoj situaciji nije provedena ovrha pred ovršnim sudom radi namirenja založnog prava UĐ, nego je do prodaje predmetne nekretnine došlo zbog provođenja stečajnog postupka nad imovinom stečajnog dužnika (odnosno nastavka postupka radi naknadne diobe). Pri tome prvostupanjski sud navodi i da je, uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, utvrdio da je navedena služnost upisana 6. travnja 2012. (poslovni broj Z-3803/12) i to nakon prava zaloga UĐ (zaprimljeno 10. veljače 2012., poslovni broj Z-1498/2012), ali prije upisa zabilježbe otvaranja stečajnog postupka (Zaprimljeno 27. travnja 2018., poslovni broj Z-13694/2018) i zabilježbe prodaje (Zaprimljeno 19. studenoga 2019., poslovni broj Z-18258/2019), zbog čega je odbio prijedlog.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio kupac UĐ, u bitnome navodeći da je rješenje nezakonito, a stav prvostupanjskog suda pogrešan, posebno imajući u vidu da je pravo služnosti stečeno mjesec dana nakon stjecanja založnog prava, te obrazlaže svoje stavove. Predlaže ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Stečajni upravitelj nije se očitovao na podnesak/žalbu vjerovnika.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) te članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23; dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a kao i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ovaj sud ukazuje da je nejasan razlog zbog kojega prvostupanjski sud pitanje brisanja prava služnosti veže za upis zabilježbe otvaranja stečajnog postupka i zabilježbe prodaje primjenom odredbe članka 80. stavka 2. OZ -a, jer je ista materija regulirana odredbom članka 87. stavka 2. OZ-a. Naime, prema odredbi članka 87. stavka 2. OZ-a prodajom nekretnine ne prestaju ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi, dok članak 80. OZ-a ima samo jednu stavku prema kojoj se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom, pa ovaj sud pretpostavlja kako se radi o pogrešci u pisanju rješenja, posebno imajući u vidu da se kupac poziva na odredbu članka 87. OZ-a.
7. No, čak i kada bi se prihvatilo da je u pitanju pogreška u pisanju, iz sadržaja rješenja nije jasno niti zbog čega bi, za pitanje brisanja prava služnosti, bilo bitno pitanje upisa zabilježbe pokretanja stečajnog postupka, odnosno zabilježbe prodaje, jer je odredba članka 87. stavka 2. OZ-a potpuno jasna. Naime prema toj odredbi, u slučaju prodaje nekretnine, ne prestaju samo osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijega se namirenja ovrha provodi.
8. S obzirom na to da nije sporno kako je založno pravo na nekretnini upisano u veljači 2012., dok je pravo služnosti stečeno i upisano u ožujku 2012., na to se pravo služnosti ne može primijeniti niti odredba članka 87. stavka 2. OZ -a. Ovo iz razloga što, u trenutku stjecanja založnog prava (upisom istoga u zemljišne knjige), predmetno pravo služnosti nije postojalo, pa je založni vjerovnik stekao zalog na nekretnini koja nije bila opterećena nikakvim pravima trećih osoba.
9. Stoga, ukoliko je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je založno pravo upisano u veljači 2012., a pravo služnosti stečeno u ožujku 2012. (upisano u travnju 2012.), tada se u ovom slučaju treba primijeniti odredba članka 87. stavka 3. OZ -a, jer se radi o jednoj od ostalih osobnih služnosti koje prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine.
10. Stoga je žalba uvažena, rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (članak 380. točka 3. ZPP -a u vezi članka 10. SZ).
11. U nastavku postupka prvostupanjski će sud otkloniti uočene nedostatke te, primjenom odredbe članka 87. OZ-a, utvrditi je li pravo osobne služnosti stečeno prije založnog prava na nekretnini, neovisno o tome kada je otvoren stečajni postupak nad dužnikom i kada je upisana zabilježba prodaje nekretnine u stečajnom postupku, pa u skladu s tim utvrđenjem donijeti novu odluku.
Zagreb, 8. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Dubravka Matas
