Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-21/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pleš, odvjetniku u Osijeku, Gundulićeva 36B/II, protiv tuženika [obrt], Osijek, K. A. Stepinca 17, OIB 35506269186, zastupanog po punomoćniku Antoniji Jurajić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić&Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, Europska avenija 12/I, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-37/2025-10 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pr-37/2025-10 od 17. listopada 2025. u točki I izreke te u točkama II i III izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane. (točka I izreke) te je naloženo tuženom da tužitelju isplati iznos od 3.443,04 eura zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u točki II izreke prvostupanjske presude dok je u preostalom dijelu, za iznos od 9,17 eura zahtjev tužitelja kao neosnovan odbijen (točka II izreke) i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen (točka III izreke).
2. Presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 354. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu troškova žalbenog postupka odnosno podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. te posljedično zahtjev za isplatu razlike plaće u tom razdoblju.
5. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik u [obrt] zemljišta u [obrt] temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2020. i da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točki 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine", broj: 5/84.). Isto tako nije sporno da je tuženik tužitelju do srpnja 2020. isplaćivao dodatak na plaću s osnove rada na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada.
6. Počevši od utvrđenja:
- da je odlukom tuženika od 14. veljače 2020. propisano da se plaća tužitelja uvećava za 10 % s obzirom da tužitelj radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada koja odluka je ukinuta od strane tuženika,
- da je odredbom čl. 2. st. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je čl. 27. st. 1. istog Pravilnika propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu Pravilnika iz 2020. te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama,
- da su i raniji Pravilnici priznavali radnicima kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (članak 5. Pravilnika),
- da je čl. 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 128/2017., 47/2018., 123/2019. i 66/2020. – dalje u tekstu: TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u st. 2. istog čl. propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u članku 53. TKU/22,
- da je čl. 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u [obrt] (NN 141/23) od 15. studenog 2023. propisano da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 9. st. 3. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. – dalje u tekstu ZR), utvrdio je da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju trebao predmetni dodatak obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u [obrt] („Narodne novine“ broj 141/23) od 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće te posljedično navedenom tužitelju dosudio iznos od 3.443,04 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na prirez i porez na dohodak, koji čine sastavni dio bruto plaće, a koje dospijevaju tek sa isplatom, sukladno odredbi članka 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 151/22, 114/23, 152/24).
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
8. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).
9. U ovoj žalbenoj fazi i nadalje je ostalo sporno da li tužitelj, kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada, ima pravo na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada u razdoblju od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. dok je na snazi bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. a kojim nije bila propisana visina tog dodatka.
10. Utvrđenje prvostupanjskog suda da i u tom razdoblju tužitelj ima pravo na isplatu predmetnog dodatka u visini od 10% od osnovne plaće prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
11. Naime, odredbom čl. 94. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, dok je odredbom čl. 9. st. 3. ZR propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
12. Imajući u vidu da je čl. 2. st. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., važećim u utuženom razdoblju, predviđeno pravo na isplatu između ostalog dodatka na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, da je do donošenja tog Pravilnika tuženik radnicima temeljem svojih odluka navedeni dodatak na osnovnu plaću isplaćivao u visini od 10% osnovne plaće, da je donošenjem Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020. svoju raniju odluku o isplati predmetnog dodatka ukinuo bez da je u tom Pravilniku odredio visinu tog dodatka, da u utuženom razdoblju nije postojao niti jedan propis niti Temeljni kolektivni ugovor niti Granski kolektivni ugovor koji bi definirao visinu tog dodatka, činjenica da tuženik kao poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu tog dodatka za posebne uvjete rada, nakon što je svoju raniju odluku ukinuo stupanjem na snagu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., ne može se, i po stavu ovog suda drugog stupnja, isključiti pravo tužitelja na isplatu istog.
13. Obzirom da je prema Odluci tuženika koja je bila na snazi do donošenja Pravilnika o plaćama od 23.lipnja 2020. imao pravo na isplatu tog dodatka od 10%, da Pravilnikom o plaćama od 23.lipnja 2020. visina tog dodatka nije definirana kao niti jednim drugim aktom niti novom odlukom poslodavca, tužitelju je, sukladno odredbi čl. 9. st. 3. ZR, predmetni dodatak trebao u utuženom razdoblju biti obračunat u istoj visini sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za zaposlene u [obrt] odnosno do 15. studenog 2023. kada je propisana visina dodatka na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće, koji se primjenjuje od 15. studenog 2023. pa nadalje dakle koji nije primjenjiv u utuženom razdoblju, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
14. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 5 ZPP) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa), s time da tuženik iste pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.
15. Slijedom iznesenog, a kako nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu.
16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
U Zagrebu 7. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
