Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-105/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice VST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mihaeli Vilus, odvjetnici iz Zagreb, protiv tuženika SDA Croatia d.o.o., iz Zagreba, Buzinski prilaz 10, OIB: 72915630881, zastupanog po punomoćniku Jadranki Orešković, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1042/2025-56 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1042/2025-56 od 7. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu od 21.06.2018. kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj. 151110/RO-01-4/2006 od 19.05.2006. s Dodacima ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009., te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

2. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj. 151110/RO-01-4/2006 od 19.05.2006. s Dodacima ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009., s danom 09.05.2019.

3. Nalaže se tuženiku SDA Croatia d.o.o. isplatiti tužiteljici VST na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 23.169,60 eura zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.354,25 eura u roku 15 dana."

2. Tužiteljica se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe neosnovanost žalbenih navoda, predlaže odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno navodima ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

6. Žalbeni navodi tužiteljice, u bitnome svode se na preocjenjivanje iskaze saslušanih svjedoka i svog iskaza, na isto nije ovlaštena, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaz saslušanih svjedoka i tužiteljice u ovom postupku.

6.1. Tužiteljici, također, valja odgovoriti u odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i V, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. Odmah valja istaknuti da se pravna načela ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

9.1. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

10. Radni odnos temelji se na ugovoru o radu koji je po svojoj pravnoj prirodi ugovor građanskog prava sklopljen između radnika i poslodavca, te se prava i obveze iz takvog odnosa ocjenjuju isključivo u granicama individualnog radnog odnosa konkretnog radnika. Tužiteljica sklapanjem ugovora o radu preuzima obvezu obavljati posao i za taj posao dobiti plaću, a nema pravo kršiti odredbe toga ugovora. Tužiteljica je u konkretnom slučaju skrivljenim ponašanjem počinila povrede koje joj se stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu ugovora o rad.

11. Sud, dakle, upravo na temelju Ugovora o radu sklopljenim između ovdje parničnih stranaka od 19. svibnja 2006. i Dodacima ugovora od 3. svibnja 2007. i 9. travnja 2009. godine ocjenjuje prava i obveze ugovornih stranaka.

12. Tužiteljica, uz to što neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, zapravo osporava i pravilnost primjene odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR) u okolnostima ovoga predmeta.

13. Prvostupanjski sud je uvidom u Dodatak od 9. travnja .2009. Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 19. lipnja .2006. utvrdio da je tim dodatkom izmijenjen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su stranke sklopile dana 19. lipnja.2006. na način da će radnica VST ubuduće obavljati poslove radnog mjesta "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave", prema opisu poslova koji je u privitku i sastavni je dio Dodatka Ugovora o radu. Osim poslova tog radnog mjesta radnica će obavljati i sve pripremne i završne poslove i druge poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja,koji s obzirom na organizaciju rada, pravila i standarde struke ulaze u njezin djelokrug rada. Radnica je obvezna poslove obavljati osobno, savjesno i pravovremeno po uputama poslodavca.

13.1. Nadalje, sud je uvidom u opis poslova radnog mjesta "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave" ..., utvrdio da izvršitelj na tom radnom mjestu upravlja, rukovodi, organizira i koordinira i nadzire rad [obrt]; predstavlja organizacijski dio kojim rukovodi u odnosu na treće osobe; samostalno donosi odluke iz svog djelokruga rada; donosi poslovne odluke u skladu s ovlaštenjima Direktora društva; vrši raspodjelu poslova i radnih zadataka zaposlenima u Sektoru i davanja uputa za rad; daje podatke iz djelokruga rada organizacijskog dijela kojim rukovodi (osim podataka koji predstavljaju poslovnu i službenu tajnu); predlaže stimulativne mjere i pokretanje postupaka zbog kršenja odredaba ugovora o radu za radnike; vrši komunikaciju s Direktorom Društva; potpisuje dokumente kojima se komunicira unutar Sektora Društva i dokumente iz svoje nadležnosti koji se upućuju izvan Društva, osim dokumenata kojima se stvarju obveze za Društvo; potpisuje zahtjevnice za nabavu roba, usluga, opreme i sitnog inventara za Sektor; odobrava prekovremeni rad u Sektoru; parafira ugovore koji se odnose na poslove Sektora; parafira zahtjeve, prigovore i žalbe koje se upućuju državnim organima; obavlja poslove i izvršenje zadataka za koje ga ovlasti Direktor društva i upravlja procesom nabave.

14. Suprotno žalbenim navodima, sud je temeljito ispitao iskaze svjedoka i stranaka te je osnovano zaključio da je tuženik dokazao opravdanost razlog za otkaz tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja.

15. Sud je pravilno cijenio da je tužiteljica radila na rukovodećem mjestu te bila zadužena za organizaciju [obrt] i da nije sukladno zahtjevima i potrebama svog radnog mjesta obavljala poslove na zadovoljavajući način. Na navedeno je upozoravana na sastancima, putem mailova, usmeno i pismeno u opomenama koje su joj izdane zbog povreda iz radnog odnosa od 23. lipnja.2016. i 12. lipnja 2017. a koje se odnose na ne postupanje po uputama ovlaštenih osoba poslodavca koji su joj ukazani na sastancima od 31. svibnja 2016. i 1. lipnja 2016., a koji se odnosi na promptnu dostavu izvješća i projekata.

15.1. Dakle, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da je tuženik dokazao postojanje povreda navedenih u Odluci o otkazu. Žaliteljici valja ukazati da je za postojanje opravdanog razloga za otkaz dovoljno da je poslodavac, tuženik dokazao postojanje jedne od više povreda koje mu se stavljaju na teret, o čemu sud prvog stupnja daje jasne razloge, koje ovaj viši sud nema potrebe ponavljati, već upućuje na obrazloženje pobijane presude.

16. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

17. Tuženik u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnika. Takvo ponašanje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje. Naime, skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.). Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, bez obzira da li je nastala šteta ili ne.

18. Ovaj viši sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice, upravo to što je tužiteljica u svom radu propustila organizirati i obavljati redovitu kontrolu ispravnosti i pravodobnosti primitaka robe, a što je utvrđeno iz mailova od 28. svibnja 2017., 29. lipnja i 30. lipnja 2017. i u kojem ovdje svjedok VS, sada Ć ukazuje na stanje nezaprimljene robe u skladištu, slatkiša na skladištu, zatim nedostatak robe što je utvrđeno iz mailova od 2. svibnja 2017., 4. svibnja 2017., 29. lipnja 2017., 2. srpnja 2017. i 5. srpnja 2017. koje je upućivala ovdje svjedok ĆS, a sve se odnosi na prigovore na lošu organiziranost [obrt], a što je u konačnici rezultiralo Odluku od 14. srpnja 2017. kojom je promijenjena organizacija rada i prebačen je na Odjel nabave i promocije.

18.1. Ovdje valja naglasiti da je sud prvog stupnja detaljno analizirao iskaze saslušanih svjedoka te ovaj viši sud posebno izdvaja iskaz svjedokinje US koja je kod tuženika bila zaposlena do 1. siječnja 2019. kao voditeljica Odjela ljudskih potencijala, a koja je svoj iskaz dala na ročištu 19. rujna 2019. u vrijeme kada više nije bila zaposlenica tuženika iz kojeg razloga nema nikakvog interesa u ovoj parnici. Ta svjedokinja je potpuno jasno navela da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog brojnih propusta koje je imala u svom radu i to kontinuirano od kada se vratila sa rodiljnog dopusta. Navela je da je tužiteljica imala "brojne propuste kao rukovoditeljica i to u pogledu organiziranja poslova, kontrole zaposlenika, komunikaciji sa podređenim i nadređenim", a da "sva saznanja o tome crpi iz sastanaka na kojima je sudjelovala." Ta svjedokinja imala je potrebu istaknuti da se "često na sastancima govorilo o problemima u odjelu kojega je rad organizirala tužiteljica i kontrolirala tužiteljica, pogotovo u radu skladišta i preuzimanja robe, odnosno da nije kontrolirala rad radnika u skladištu", a da su o "problemima u radu tužiteljice joj na sastancima kazivali ĆS, IS, FS, a vidjela je i mailove koji su voditelji odjela slali direktorici, a kojih je u to vrijeme bilo puno."

18.2. Ovaj viši sud, također izdvaja iskaz svjedoka IS koji je kod tuženika bio zaposlen do 20. svibnja 2018. na radnom mjestu financijskog direktora, a koji je svoj iskaz dao na ročištu 13. studenoga 2019. u vrijeme kada više nije bio zaposlenik tuženika iz kojeg razloga nema nikakvog interesa u ovoj parnici. Ovaj svjedok je jasno naveo da je i njemu i tužiteljici nadređena osoba bila OS, sada Ć. Naveo je da "ne zna detaljno iz kojih razloga je tužiteljici otkazan ugovor o radu, ali može pretpostaviti jer je na sastancima managementa na kojima je bio vidio da tužiteljica ne izvršava radne osobe kako se to od nje očekivalo. Propuštala je organizirati neke procese u skladištu pa je to umjesto nje učinio poslodavac. Prvo je mislio da dućan ne zaprima robu pravilno, ali je u razgovorima shvatio da je problem u skladištu. Rad u skladištu je organizirala tužiteljica. Voditeljica dućana bila je ĆS." Svjedok je imao potrebu istaknuti da je "u razgovorima s tužiteljicom stekao dojam da je ona izuzetno inteligentna i bistra osoba, ali kao da joj se ne da raditi, jednostavno nedostajalo joj je energije za rješavanje problema kojih je u tom odjelu bilo puno" te da je "po njegovu mišljenju tužiteljica bila "slaba karika" u sustavu menagementa kod tuženika."

19. Nastavno žalbenim navodima tužiteljice da ju je tuženik prije otkaza pismeno upozorio a da sud "ni na koji način nije ocijenio sadržaj ovih opomena niti njihovu osnovanost", valja reći da je takav žalbeni navod potpuno neosnovan. Naime, sud prvog stupnja je sadržajno, iako ne izrijekom, doveo u svezu sadržaj opomena i iskaza svjedoka i stranaka kada je pravilno odlučio u ovoj pravnoj stvari.

19.1. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, ovdje tužiteljice, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovom slučaju tuženik je osnovano tužiteljicu pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa, koje činjenice je sud kao osnovane provjerio u sudskom postupku.

20. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

20.1. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, prihvaćajući pravno shvaćanje suda prvog stupnja, tuženik (poslodavac) te je razloge dokazao.

21. Žaliteljici valja istaknuti da u sporovima, kakav je i ovaj, svaki slučaj valja individualizirati, jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a imajući na umu i da kod ocjenjivanja postoje li razlozi za otkaz ugovora o radu valja cijeniti ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Smatra se da se radi o ukupnosti okolnosti koje obilježavaju cjelokupni radni odnos tužitelja te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u okolnostima predmetnog slučaja nije realno očekivati od poslodavca da u radnom odnosu zadrži radnika u kojeg je izgubio povjerenje.

22. Cjelokupan sadržaj žalbe tužiteljice svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

23. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).

24. Protivno navodima iz žalbe, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tuženiku za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

25. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin