Poslovni broj: UsI-369/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice SĆU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Vrdoljaku, odvjetniku u Zagrebu, Masarykova 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi upućivanja na liječenje u inozemstvo, 7. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/ll-504-03/24-01/95, URBROJ: 338-01-06-06-25-18 od 23. siječnja 2025.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/I-504-03/24-01/6208, URBROJ: 338-01-06-06-24-16 od 29. studenoga 2024.

III. Usvaja se zahtjev tužiteljice za upućivanje na reoperaciju - konverziju rekonstrukcije crijeva iz Braunove u Rouxovu uz transpoziciju neoenteroenteralnog Rouxovog spoja distalnije na jejunum u Department of General, Visceral and Transplant Surgery, Heidelberg University Hospital, Heidelberg, Savezna Republika Njemačka, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke o trošku naknadi tužiteljici SĆU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/ll-504-03/24-01/95, URBROJ: 338-01- 06-06-25-18 od 23. siječnja 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/I-504-03/24- 01/6208, URBROJ: 338-01-06-06-24-16 od 29. studenoga 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za upućivanje na reoperaciju - konverziju rekonstrukcije crijeva iz Braunove u Rouxovu uz transpoziciju neoenteroenteralnog Rouxovog spoja distalnije. na jejunum u Department of General, Visceral and Transplant Surgery, Heidelberg University Hospital, Heidelberg, Savezna Republika Njemačka, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporenog rješenja navodeći da godinama trpi neopisive bolove zbog greške u liječenju, a uzrok bolova nije utvrđen pune četiri godine. Navodi da je u 25. godini života saznala da boluje od karcinoma, da u siječnju 2020. odlazi na operaciju kod prof. MĆU u [adresa] u Kliniku za tumore (gastrektomija i splenektomija), da je u razdoblju od ožujka 2020. do rujna 2020. primila 10 ciklusa kemoterapije te je uspješno izliječena od karcinoma želuca, da joj je u listopadu 2020. na kontrolnoj gastroskopiji otkriveno narušeno stanje jednjaka i propisana joj je farmakoterapija, da je u razdoblju od nekoliko godina (listopad 2020. do ožujka 2023.) kontinuirano i bezuspješno pokušavala smiriti upale jednjaka raznim medikamentima, da je u ožujku 2023. onkolog upućuje na kontrolni pregled kod prof. MĆU zbog sumnje na mehaničku prirodu poteškoća, a da u istom mjesecu 2023. prof. MĆU na Klinici za tumore odbija razmatrati moguću operaciju zbog iznimne rizičnosti, unatoč prezentiranim znanstvenim člancima o mogućnostima reoperacije. Nadalje navodi da u travnju 2023. više kirurga i gastroenterologa potvrđuje da je problem mehaničke prirode i da je endoskopijom utvrđeno da je udaljenost između dvije anastomoze puno manja od očekivane (samo 13 cm umjesto 50 cm), iz čega slijedi da je prof. MĆU prilikom izvođenja operacije u siječnju 2020. pogrešno procijenio potrebnu udaljenost između spomenutih anastomoza, koja pogrešna procjena ima za posljedicu svakodnevne, neprestane fizičke boli i njezinu patnju (kao primjer navodi da ne može spavati u vodoravnom, ležećem položaju, već samo u polusjedećem položaju). Naglasila je da su se u prosincu 2024. svi kirurzi složili da je operacija obavljena u siječnju 2020. loše izvedena i potvrdili su da su sadašnji problemi posljedica loše izvedene operacije. Navodi da u Republici Hrvatskoj predmetni reoperacijski zahvat, koji bi je oslobodio patnji i bolova nitko nikada nije izveo. Istaknula je da ima pravo zajamčeno zakonom, Ustavom i međunarodnim ugovorima na upućivanje na liječenje u inozemstvo i u onim slučajevima kada se liječenje ne provodi u ugovornim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Navodi da je primarna osnova za takav zahtjev članak 26. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine", 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO), a podredno i primjenjive norme europskog prava. Pojašnjava da se posljedice greške mogu djelomično sanirati kompliciranom operacijom koja se obavlja na samo nekoliko mjesta u Europi (nekoliko bolnica) te navodi da nije sporno da ta operacija nikad nije izvedena u Republici Hrvatskoj, iz čega proizlazi logičan zaključak da se liječenje ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj te ima pravo upućivanja na liječenje u inozemstvo. Naglašava da iako se navedena reoperacija ne nalazi u cjeniku tuženika, da je tuženik suprotno ZOZO-u i Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite (“Narodne novine", 160/13., 11/15. i 16/15. - dalje: Pravilnik) uveo kategoriju mogućnosti provođenja zahvata u budućnosti, pa je na temelju takve tvrdnje i utvrđenja, koji joj nikad nisu dostavljeni, čime je povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje, nezakonito i nepravilno odbio njezin zahtjev. Ističe da nema dokumentiranih prethodnih slučajeva uspješno obavljenih istovrsnih (ili sličnih) zahvata od strane kirurga koji tvrde da ga mogu izvesti, da nema precizno navedenih kliničkih protokola ili operacijskih postupaka, uz potvrdu da su usklađeni s priznatim međunarodnim ili europskim smjernicama, da nema detalja o raspoloživim medicinskim resursima, uključujući specijaliziranu opremu i tehnologiju nužnu za konkretni zahvat, te potvrdu da su svi potrebni instrumenti i materijali u praksi na raspolaganju, da nema relevantnih kompetencija tima, na primjer pismene izjave ili medicinske dokumentacije kojom liječnici dokazuju da imaju formalnu edukaciju ili praktično iskustvo u toj vrsti reoperacije (a ne samo u nekoj široj, djelomično srodnoj grani kirurgije), da nema statističkih podataka o ishodima sličnih zahvata i naznačene usporedbe s predviđenim ishodima u bolnici u Republici Hrvatskoj kako bi bilo razvidno postoji li realna podudarnost u standardima i rezultatima i slično. Smatra da se u suprotnom radi o neprovjerenoj tvrdnji koja ostaje u sferi pretpostavki ili očekivanja. Poziva se na utvrđenje iz predmeta C-173/09, S, presuda od 5. listopada 2010., prema kojoj se nacionalna tijela ne smiju isključivo teoretski pozivati na mogućnost liječenja u domicilu, odnosno oslanjati se na puke tvrdnje o mogućnosti izvođenja nečeg što dotad nije nikad bilo izvedeno. Ističe da ako se konkretna operacija nikada nigdje nije u Republici Hrvatskoj obavila po ni jednom liječniku, da se ima smatrati da se ta operacija ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a s obzirom da se ta operacija može uspješno provesti u inozemstvu, da ima pravo na upućivanje na reoperaciju u inozemstvo (Heidelberu, Savezna Republika Njemačka) sukladno članku 26. ZOZO-a. Naglašava da Zakon o zaštiti prava pacijenata (“Narodne novine", 169/04. i 37/08.) u članku 2. svakom pacijentu jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova. Ističe da uskrata prava na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu nastavkom liječenja u inozemstvu (podvrgavanjem reoperaciji u Heidelbergu u Saveznoj Republici Njemačkoj), unatoč tome što je i Klinika za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split u svom zahtjevu i prijedlogu za upućivanje na liječenje u inozemstvo predložila nastavak njezinog liječenja u Heidelbergu u Saveznoj Republici Njemačkoj, kao i nespornoj činjenici da nitko nikada u Republici Hrvatskoj nije obavio reoperaciju koja joj je nužna, predstavlja grubu povredu njezinih prava kao pacijenta iz članka 2. Zakona o zaštiti prava pacijenata. Nadalje navodi da prema članku 19. točki 19. ZOZO-a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti cjelokupnog liječenja zloćudnih bolesti, a imajući na umu da je podvrgnuta operaciji maligne bolesti u siječnju 2020., predmetna reoperacija u inozemstvu predstavlja nastavak njezinog liječenja. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i usvoji predmetni zahtjev. Traži naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Ističe da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima. Detaljno je naveo kronologiju postupka i zakonske propise na temelju kojih je doneseno osporeno rješenje. Istaknuo je da, suprotno tvrdnjama tužiteljice, liječnici konzultanti (abdominalni kirurzi) iz Kliničke bolnice Merkur, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Kliničke bolnice Dubrava i Kliničkog bolničkog centra Zagreb u svojim mišljenjima nisu naveli da se predmetni zahvat nikada do sada nije izvodio u navedenim ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj ili da se zbog rizičnosti operacije ista ne može obaviti kod njih. Naglasio je da tužiteljica nije dostavila ni jedno mišljenje abdominalnog kirurga iz ugovorne zdravstvene ustanove u kojem bi bilo navedeno da je predloženi zahvat indiciran, ali visoko rizičan te da se ne može obaviti u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi (bilo zbog visokog rizika iii neiskustva s istim). Naveo je da je dostavljen samo prijedlog Konzilija abdominalnih kirurga iz Kliničkog bolničkog centra Split u kojem je navedeno da se indicirana reoperacija ne može obaviti u Klinici zą kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Split, ali da u istom nije navedeno da se ista ne obavlja ni u jednoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Tijekom spora održane su rasprave 3. veljače 2026. i 5. ožujka 2026. na kojima je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora .

6. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za provođenjem dokaza njezinim saslušanjem kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti bez provođenja tog dokaza.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 26. stavkom 3. ZOZO-a propisano je da pravo na upućivanje na liječenje osigurana osoba može ostvariti samo ako se radi o potrebi liječenja koje se ne provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u drugim državama članicama, ugovornim i trećim državama.

9. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 9. listopada 2024. za upućivanjem na liječenje, reoperaciju - konverziju rekonstrukcije crijeva iz Braunove u Rouxovu uz transpoziciju neoenteroenteralnog Rouxovog spoja distalnije na jejunum u Department of General, Visceral and Transplant Surgery, Heidelberg University Hospital, Heidelberg, Savezna Republika Njemačka, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

10. Tužiteljica je uz zahtjev dostavila prijedlog liječničkog konzilija Zavoda za abdominalnu kirurgiju, Kliničkog bolničkog centra Split od 3. listopada 2024. s prijedlogom za njezinim upućivanjem na liječenje, reoperaciju u navedenu ustanovu u inozemstvu. U prijedlogu su opisane tegobe tužiteljice (bol, mučnina i povraćanje) te se navodi da joj je dijagnosticiran teški stupanj ezofagitisa s intestinalizacijom i difuzni GERB la gr D. Navedeno je da je tijekom četiri godine neuspješno liječena kombinacijama lijekova (Reflustat, Kolestiramin, Emanera, Ursofalk, Reglan, Domperidom, Sukralfat, Ruptur, Colospa Retard). Istaknuto je da je opsežnom radiološkom obradom zaključeno da je problem mehaničke prirode i da postoji refluks biliopankreatičnog sadržaja prema jednjaku kao posljedica kratke Braunove vijuge ne veće od 20 cm. Savjetovana je operacija u smislu konverzije rekonstrukcije crijeva iz Braunove u Rouxovu, a kako bi se spriječio refluks koji tužiteljici smanjuje kvalitetu života, a s obzirom na dob i onkološki status (bez povrata osnovne bolesti) te da bi se u konačnici spriječila pojava displazija i/ili karcinom jednjaka. Kao razlog zbog kojeg je predloženo liječenje u inozemstvu navedeno je da je predloženi operacijski zahvat kompleksan radi kratkog pripoja Braunove entero - enteralne anastomoze te da u predmetnom slučaju nije moguće uraditi samo dekonekciju dovodne vijuge žučnog sadržaja prema ezofagojejunalnoj anastomozi, već je potrebno uz dekonekciju transponirati novi Rouxov enteroenteralni spoj značajno distalnije uz rekonstrukciju ranijeg Braunovog spoja. Zaključno je navedeno da se kao takav ne može obaviti na Klinici za kirurgiju

11. U prvostupanjskom postupku pribavljeno je mišljenje konzultanta Zavoda SĆ, predstojnika Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, koji se očitovao da se prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužiteljica može operirati u navedenoj ustanovi, mišljenje MĆ, pročelnika Zavoda za abdominalnu kirurgiju Kliničke bolnice Merkur, koji je naveo da je predloženo liječenje medicinski indicirano i da ga je moguće obaviti u Republici Hrvatskoj te je predložio da se obavi u navedenoj ustanovi. Ispred Kliničkog bolničkog centra Rijeka očitovao se OĆ, koji je naveo da ne može dati mišljenje o daljnjoj potrebi liječenja. Pri tome je u mailu od 18. listopada 2024. naveo da se operacija gornjeg dijela probavnog sustava može napraviti u svim Kliničkim bolničkim centrima, kliničkim bolnicama i u nekim općim bolnicama. Na temelju tako pribavljenih mišljenja donesen je nalaz i mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 28. studenoga 2024. na temelju kojeg je odbijen predmetni zahtjev tužiteljice, a u kojem se navodi da su uvažena negativna mišljenja konzultanata Zavoda, te da je za pozitivnu ocjenu sukladno Pravilniku potrebno pozitivno stručno - medicinsko mišljenje svih konzultanata Zavoda od kojih je zatraženo mišljenje. U tom rješenju tužiteljica je upućena da se s uputnicom izabranog doktora i sa svom raspoloživom medicinskom dokumentacijom naruči na pregled u Kliničku bolnicu Merkur u Zagrebu ili u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice u Zagrebu.

12. U žalbenom postupku pribavljeno je mišljenje konzultanta Zavoda ČĆ, pročelnika Zavoda za abdominalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinike za kirurgiju, prema kojem je zahvat tehnički moguće izvesti u Republici Hrvatskoj, a koji treba izvesti osoba koja ima najviše iskustva u takvoj vrsti zahvata. Naveo je da u Kliničkom bolničkom centru Osijek desetak godina nije izvedena ni jedna takva operacija. Iznio je mišljenje da tužiteljicu treba uputiti u Kliničke bolničke centre koji su se decidirano izjasnili da mogu izvesti navedeni zahvat. Nadalje je pribavljeno mišljenje ŠĆ, pročelnika Zavoda za abdominalnu kirurgiju, Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Dubrava, prema kojem je operacija izvediva u Republici Hrvatskoj u kliničkim bolničkim centrima koji su naveli Zovak i Jadrijević, kao i u navedenoj ustanovi. Pozvao se na to da je tijek operacije i liječenje opisan u očitovanju prof. M. Napomenuo je da je prije odluke za navedeni operativni zahvat potrebno učiniti obradu kojom bi se isključio povrat maligne bolesti: MSCT toraxa i abdomena ili PET CT te endoskopiju uz tumorske markere CEA i Ca 19-9. Naposljetku je pribavljeno mišljenje KĆ, predstojnika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinika za kirurgiju medicinskog fakulteta, prema kojem se taj zahvat može obaviti u toj ustanovi. Naglasio je da su prilikom zahvata moguće komplikacije (popuštanje na anastomozi, peritonitis, sepsa) osobito jer se radi o reoperaciji. Na temelju takvih mišljenja konzultanata Zavoda donesen je nalaz i mišljenje Višeg liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 23. siječnja 2025. na osnovu kojeg je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice.

13. Imajući na umu članak 26. stavak 3. ZOZO-a, slijedi da je zapreka za upućivanje na liječenje u inozemstvo ako se liječenje provodi u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a iz dostavljenih mišljenja konzultanata Zavoda slijedi da nitko od njih nije potvrdio da se navedena reoperacija do sada obavila/provela u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj, već su navodili da se predmetna reoperacija može izvesti u [adresa] (SĆ, MĆ i KĆ), odnosno da je izvediva u [adresa] (ŠĆ) ili tehnički moguća (ČĆ).

14. Stoga je ovaj sud rješenjem od 4. veljače 2026. pozvao tuženika da se očituje u kojim ugovornim zdravstvenim ustanovama tuženika se izvela operacija konverzija rekonstrukcije crijeva iz Braunove u Rouxovu uz transpoziciju neoenteroenteralnog Rouxovog spoja distalnije na jejunum, po kojim liječnicima i s kakvim uspjehom i da dostavi dokaz o tome, a koje podatke tuženik nije dostavio, već se pozvao na pribavljena mišljenja konzultanata Zavoda i na Pravilnik. Osvrnuo se na opasku konzilija Zavoda za digestivnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka, kojim je predloženo da se kontaktiraju stručnjaci koje je tužiteljica navela da objasne zašto se operacija ne može napraviti u Republici Hrvatskoj. Tuženik je istaknuo da je dobio tražene informacije koje su dostatne za donošenje (negativnog) rješenja. Naglasio je da tužiteljica ni jednim mišljenjem abdominalnog kirurga iz ugovorne zdravstvene ustanove u Republici Hrvatskoj nije argumentirala da se takav zahvat nikada nije izveo u Republici Hrvatskoj, kao ni mišljenje da je zahvat visoko rizičan te da se ne može obaviti u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj (bilo zbog visokog rizika iii neiskustva s istim).

15. Međutim, tuženik u cijelosti zanemaruje da iz prijedloga liječničkog konzilija Zavoda za abdominalnu kirurgiju, Kliničkog bolničkog centra Split od 3. listopada 2024. proizlazi da se radi o složenom zahvatu i da se kao takav ne može obaviti u toj klinici, a da prema mišljenju ČĆ, pročelnika Zavoda za abdominalnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Osijek, u kojoj se taj zahvat također ne provodi, isti treba izvesti osoba koja ima najviše iskustva u takvoj vrsti zahvata. Također, treba reći da je iz mišljenja ŠĆ, pročelnika Zavoda za abdominalnu kirurgiju, Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Dubrava, koji je naveo da se operacija može provesti u toj ustanovi, razvidno da se u odnosu na tijek operacije i liječenje pozvao na očitovanje prof. M, šefa kirurgije Sveučilišne bolnice Heidelberg, a ne na tijek operacije i liječenje koje se provodi u toj ustanovi, što upućuje na zaključak da se takva vrsta zahvata nije provodila ni u toj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, stoga po ocjeni ovog suda, navedena mišljenja konzultanata Zavoda nisu mogla poslužiti liječničkim povjerenstvima Zavoda za donošenje negativnog mišljenja o upućivanju tužiteljice na liječenje u inozemstvo.

16. Naime, sud ističe da iz podataka spisa proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o dugotrajnom liječenju tužiteljice (četiri godine), o složenom zahvatu za koji postoji visok rizik od komplikacija, na što upućuje sadržaj mišljenja konzultanta Zavoda KĆ (a što se navodi i u medicinskoj dokumentaciji - specijalističkom nalazu od 22. listopada 2024. specijalista gastoenteorologije HĆ), koji treba provesti osoba s iskustvom u takvoj vrsti zahvata. Stoga, kraj činjenice da mišljenjima konzultanata Zavoda nije potvrđeno da se predmetna reoperacija provodila u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, već je suprotno tome izrijekom potvrđeno da se u nekim ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj navedena reoperacija ne provodi (Klinički bolnički centar Osijek, kao i u Kliničkom bolničkom centru Split), a uspješno se provodi u Department of General, Visceral and Transplant Surgery, Heidelberg University Hospital, Heidelberg, Savezna Republika Njemačka, po ocjeni ovog suda, tuženik i prvostupanjsko tijelo iz utvrđenog činjeničnog stanja izveli su pogrešan zaključak te su na štetu tužiteljice pogrešno primijenili članak 26. stavak 3. ZOZO-a.

17. S obzirom na izneseno, budući da se iz podataka spisa može zaključiti da se predmetna reoperacija nije provodila u ugovornim zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj, a može se uspješno provesti u Saveznoj Republici Njemačkoj, Department of General, Visceral and Transplant Surgery, Heidelberg University Hospital, Heidelberg, ispunjeni su uvjeti iz članka 26. stavka 3. ZOZO-a za upućivanje tužiteljice na liječenje u inozemstvo, te je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke presude.

18. Budući da je tužiteljica uspjela u sporu, sud je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a u točki I. izreke rješenja naložio tuženiku plaćanje troškova upravnog spora za sastav tužbe po kvalificiranom opunomoćeniku i za sastav obrazloženog podneska od 3. srpnja 2025. sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. - dalje: Tarifa), za pristup na rasprave 3. veljače 2026. i 5. ožujka 2026. sukladno Tbr. 27. točki 2. Tarife i Tbr. 54., za svaku radnju 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25%. prema Tbr. 46. Tarife, što ukupno daje iznos od 5.000,00 eura, radi čega je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.

19. S obzirom na to da podnesak od 18. veljače 2026. ne sadrži obrazložena činjenična i pravna razmatranja koja su od utjecaja na rješavanje ovog upravnog spora, sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a sud isti nije cijenio opravdanim troškom, radi čega je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora za sastav tog podneska, te je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu 7. travnja 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis