REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1993/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Librenjaku, odvjetniku u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 7. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 93,60 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. ožujka 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 144,90 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. travnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 9. rujna 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. prosinca 2024., oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu OTP leasinga d.d. Štetu na vozilu da je dužan naknaditi tuženik, kao odgovorni osiguratelj, temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom. Vozilo je vlasnik odlučio popraviti kod tužitelja koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 708,90 eur (bez PDV-a) Međutim, tuženik je po navedenom računu izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila u visini od 615,30 eur. Preostala je razlika od 93,60 eur, utužena u ovom postupku, a posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih servisnih radova po kojoj tuženik obračunava odštetu. S obzirom da je oštećeni vlasnik ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade štete temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa potrebnog za izvršeni popravak vozila, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. ožujka 2025. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.
2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, smatra da iz tužiteljevih navoda ne proizlazi da bi tuženik bio odgovorni osiguratelj. Osporava visinu potraživanja. U bitnome, ističe da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području, kod servisera iste kvalitete, no za nižu cijenu od one po kojoj je vozilo popravljeno kod tužitelja. Osporava vjerodostojnost tužiteljevog cjenika.
3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev račun (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), tuženikova obrazložena ponuda (list 12-13 spisa), potvrda o plaćanju (list 14 spisa), tužiteljev cjenik (list 15 spisa), ugovor o ustupu tražbine i obavijest (list 16-19 spisa), sudska praksa (list 20-29, 32-45, 49-59 spisa), očitovanje Agencije za nadzor financijskih usluga (list 30-31 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2022. (list 45-48 spisa), računi drugih servisa (list 70-7377-82 spisa).
4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade štete, u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak vozila , od tuženika kao odgovornog osiguratelja.
6./ Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja, aktivna legitimacija tužitelja kao novog vjerovnika, odgovornost tuženikovog osiguranika, dakle osnovanost zahtjeva. Nadalje, sporna je i visina zahtjeva odnosno cijena radnog sata po kojoj je tuženik kao osiguratelj dužan izvršiti plaćanje naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila. Tuženik naime smatra da cijena radnog sata po kojoj tužitelj vrši popravke na odgovara prosječnim cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Ovo stoga što da postoje servisi koji popravke obavljaju i po nižim cijenama, a odabirom skuplje usluge popravka da je sam oštećenik doprinio visini nastale štete.
7./ Tužitelj u tužbi tvrdi da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 15. prosinca 2024., slijedom čega da se vlasnik ovog vozila obratio tuženiku kao osiguratelju, odgovornom temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom. Dakle, proizlazi da je vozilo registarske oznake oštećeno u prometnoj nezgodi, a da je tuženik, kao osiguratelj štetnika, odgovorni osiguratelj. Ako se ima u vidu da su sudionici u prometu, vlasnici odnosno korisnici vozila dužni zaključiti obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje ZOOP)), to proizlazi iz tužiteljevih navoda je da tuženik upravo odgovorni osiguratelj na temelju ugovora o obveznom automobilskom osiguranju zaključenog s osobom koja je uporabom vozila u prometnoj nezgodi od 15. prosinca 2024. prouzročila štetu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka].
8./ Svakako je neosnovano tuženikovo isticanje prigovora promašene pasivne legitimacije kao odgovornog osiguratelja, imajući u vidu da je izvida štete učinjenog kod tuženika 16. prosinca 2024., u kojem je naveden upravo 15. prosinca 2024. kao dan nezgode temeljem koje se šteta prijavljuje, kod tuženika izvršen pregled vozila registarske oznake [registarska oznaka], zaveden pod tuženikovom oznakom i brojem štete 240510516515/1, a da je potom iz tuženikovog očitovanja od 20. veljače 2025. utvrđeno da je isti obavijestio oštećenika, vlasnika OTP leasing d.o.o. da je za štetu prijavljenu pod brojem navedenim u predmetnom izvidu štete utvrdio da je odgovorni osiguratelj, dakle da postoji odgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode, uz ponudu odštete u iznosu od 615,30. Potom je tuženik, uz navođenje predmetne oznake štete i da je račun popravka umanjen za više zatraženo po osnovi cijene radnog sata, izvršio plaćanje ponuđenog iznosa naknade štete po osnovi uplate temeljem računa za popravak vozila.
9./ S obzirom na opisano postupanje tuženika, koji je povodom odštetnog zahtjeva vezanog uz predmetni štetni događaj, utvrdio pravnu osnovu za naknadu štete, odnosno odgovornost njegovog osiguranika, koju je potom i isplatio, u iznosu koji je smatrao potrebnim, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer pogrešno smatra tuženik da iz navoda tužbe i priloženih dokaza njegova odgovornost kao osiguratelja ne bi proizlazila. Pri tome, tuženik vezano uz prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom dijelu nije iznio drugih činjenica niti predložio dokaza kojima bi prigovor potkrijepio prigovor, a što je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP - a, bio dužan učiniti. Dakle, u konkretnom je slučaju, kod opisanog postupanja tuženika, koji je povodom prijave štetnog događaja i izvršenog izvida štete oštećenika obavijestio da je utvrdio da postoji njegova odgovornost kao osiguratelja i odštetu isplatio u iznosu koji smatra primjerenim, očito je neosnovano tuženikovo osporavanje pasivne legitimacije i odgovornosti.
10./ Iz tužiteljevih navoda proizlazi nadalje da se, nakon predmetne prometne nezgode i izvršenog izvida štete kod tuženika, vlasnik oštećenog vozila odlučio vozilo registarske oznake [registarska oznaka] popraviti kod tužitelja, te da je tužitelj nakon izvršenog popravka vozila izdao račun za troškove popravka u iznosu od 708,90 eur (bez PDV- a), pod brojem 277-21340-1 eur. U ovom su računu radni sati za limarski i lakirerski rad obračunati po cijeni od 52,00 eur (uvećano za PDV), koja cijena je navedena i u tužiteljevom cjeniku od 21. veljače 2024.
11./ Imajući u vidu prethodno navedenim izvidom štete tuženika predviđen potreban broj radnih sati (limarskih radova od 1,50 sati i autolakirerskih radova od 2,10 sati), razvidno je da su predmetnim računom za izvršeni popravak vozila obračunati troškovi popravka u skladu s tuženikovih izvidom štete glede potrebnih radnih sati. Osim toga, imajući u vidu tuženikovo postupanje, isplatom temeljem predmetnog računa za izvršeni popravak vozila i pri tome navedeno tuženikovo očitovanje da je račun umanjen po osnovi cijene radnog sata, očito je da tuženik nije osporavao da bi popravak bi učinjen u skladu s izvidom štete, dakle nije osporavao osnovanost učinjenih troškova za popravak vozila uslijed oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju, već je osporio obvezu plaćanja radnih sati potrebnih za popravak za iznos od 93,60 eur.
12./ Ustupom je tužitelj stekao predmetnu tražbinu, koju je prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, imao vlasnik oštećenog vozila registarske oznake [registarska oznaka], a po osnovi naknade potrebnih troškova za popravak vozila. Naime, a kako proizlazi iz odredaba Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 13. ožujka 2025. i činjenica na kojima tužitelj predmetni tužbeni zahtjev osniva, vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], ima prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, tražbinu po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak njezinog vozila, na temelju računa koji joj je tužitelj, kao serviser, izdao za učinjeni popravak vozila. Predmetnu svoju tražbinu, dakle prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju po osnovi isplate naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila, vlasnik vozila ustupio je tužitelju, u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. u vezi s čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), dakle radi ispunjenja njegove obveze, kao vlasnika vozila prema tužitelju, koji je izvršio popravak vozila, isplatiti mu naknadu za učinjeni popravak vozila, temeljem izdanog računa.
13./ Mjerodavna tržišna cijena nije, suprotno shvaćanju tuženika, najniža cijena koja se na tržištu može postići. Naime, niti iz jednog propisa ne proizlazi obveza oštećenika popravak vozila, kao u konkretnom slučaju, izvršiti u najpovoljnijem servisu na nekom servisnom području. Oštećena osoba popravak ima pravo izvršiti u servisu po svom izboru, koji djeluje na tržištu, a koji popravak naplaćuje prema cijenama radnog sata sukladno cjeniku svojih usluga, dakle prema cijenama po kojima svoje usluge redovito naplaćuje. Tuženik je naime u izvidu štete troškove rasnih sati koji su predmet spora procijenio u iznosu od 20,00 eur po satu , no i sam je dostavio račune (list 70-73 spisa) iz kojih je razvidno da serviseri obračunavaju veću cijenu (do 25,00 eur) i da tako obračunatu cijenu tuženik podmiruje. Nadalje, tužitelj je priložio račune iz kojih je pak razvidno da serviseri cijene radnih sati obračunavaju i u znatno višem iznosu (od 80,00 i 60,00 eur po satu) (list 77-82 spisa), uz potvrde iz kojih je razvidno da osiguravajuća društva, kao što je i sam tuženik, po ovim cijenama podmiruju troškove popravka. Stoga, imajući u vidu da je tužitelj, kao autoserviser, popravak izvršio po cijeni radnih sati istaknutoj u njegovom cjeniku od 1. veljače 2024., dakle mjerodavnoj u vrijeme popravka, u iznosu od 52,00 eur (uvećano za PDV od 25%), a koja cijena odgovara cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila, te, iako nije najniža, po visini ne odstupa od cijena po kojima se popravci vozila obračunavaju, te po kojima ih osiguravajuće kuće kao i tuženik podmiruju, to neosnovano tuženik prigovora visini troškova potrebnih za popravak vozila nakon predmetne prometne nezgode u iznosu od 93,60, kako ih je tužitelj obračunao u računu za izvršeni popravak vozila i pogrešno smatra da bi vlasnik vozila kao oštećenik, koji je tužitelju ustupio svoju tražbinu po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju, odabirom autoservisa koji ne nudi najnižu cijenu na tržištu doprinio da nastala šteta bude veća pa da bi stoga ovaj oštećenik imao pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO-a). S obzirom da tuženik nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju, da se radi o cijeni koja kod tužitelja ne bi bila službena (redovita), već o cijeni koju tužitelj iskazuje kada popravak naplaćuje od osiguravajućih društava, sud je ove navode tuženika ocijenio paušalnima.
14./ S obzirom da su troškovi popravka, koje je tuženik kao odgovorni osiguratelj dužan naknaditi, iznosili 708,90 eur, a da je tuženik naknadio iznos od 615,30 eur, isti je dužan isplatiti odštetu i u preostalom dijelu potrebnih troškova popravka, dakle u iznosu od 93,60 eur.
15./ U odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata, u skladu s odredbom čl. 12. st. 6. ZOOP-a, oštećeniku zatezne kamate, kao u konkretnom slučaju, pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je izvid štete kod tuženika izvršen 15. prosinca 2024., a isti je potom samo djelomično odštetu isplatio, to osnovano tužitelj zatezne kamate potražuje počevši od 6. ožujka 2025 (razlog iz odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a), a, s obzirom da ustupom na primatelja prelaze i sporedna prava (čl. 81. st. 1. ZOO-a), sve prema stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. istog Zakona, mjerodavnoj za ostale odnose.
16./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene pa su kao nepotrebni odbijeni preostali tužiteljevi dokazni prijedlozi. Tuženikovi dokazni prijedlozi radi saslušanja njegovog djelatnika (procjenitelja) i vještačenja na okolnost da li je vozilo moglo biti popravljeno prema cijeni radnog sata po kojoj je tuženik i obračunao osigurninu, kao i da se tužitelju naloži dostava računa izdanih za popravak vozila s potvrdama da su plaćeni u spornom razdoblju, odbijeni su jer su usmjereni na utvrđenje činjenica koje nisu odlučne za donošenje odluke.
17./ Po shvaćanju ovog suda, pogrešno je tuženikovo protivljenje korištenju kao dokaza isprava koje je tužitelj priložio uz podnesak od 4. studenog 2025. Naime, radi se o ispravama koje je tužitelj dostavio očitujući se na tuženikov odgovor na tužbu, u kojima pobija prigovore tuženika vezane uz mjerodavnu visinu cijene radnog sata, dostavljajući račune drugih servisera u kojim je obračunata i viša cijena radnog sata no u konkretnom slučaju, s potvrdama o plaćanju, između ostalih i tuženika. S obzirom da je predmetni podnesak dostavljen pravovremeno, prije održavanja pripremnog ročišta 20. veljače 2026., to po shvaćanju ovog suda nema zapreke uzimanju ovih isprava kao dokaza u obzir. Naime, prema odredbi čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP -a, u sporovima male vrijednosti, tek za činjenice iznijete i dokaze predložene na pripremnog ročištu vrijedni pravilo procesne prekluzije vezano uz opravdanost propusta stranke ove činjenice i dokaze iznijeti do održavanja pripremnog ročišta. Naime, po shvaćanju ovog suda, a imajući u vidu smisao i svrhu procesnih odredaba vezanih uz ograničavanje stadija u kojem, u sporovima male vrijednosti, stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, odredbu čl. 461.a st. 2. ZPP-a, na koju se očito poziva tuženik, prigovarajući procesnoj prekluziji, valja tumačiti imajući u vidu i sadržaj odredaba čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a. Okolnost da za predmetno pisano očitovanje tužitelj prethodno nije tražio odobrenje suda nije od utjecaja (razlog iz odredbe čl. 299.a st. 5. ZPP-a.
18./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade (T.br. 7/9 Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (T.br. 46 Tarife), iznosi 125,00 eur.
19./ Sudska pristojba za tužbu priznata je u plaćenom iznosu od 6,63 eur, a za presudu u iznosu od 13,27 eur, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.).
20./ Slijedom navedenog, tužitelju je priznato pravu na naknadu parničnih troškova u iznosu od 144,90 eur.
21./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj kao i u odnosu na glavno potraživanje.
U Zagrebu 7. travnja 2026..
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
