REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1020/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gordan Zubak, u pravnoj stvari tužitelja ForgeBIT d.o.o., OIB: 44406186792, Oroslavje, Mokrice 172, kojeg zastupa punomoćnica Iva Matijević, odvjetnica u Zagrebu, Marice Barić 15, protiv tuženika Bad Bunny j.d.o.o., OIB: 79750098987, Orešje, Ledine 6B, kojeg zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 158, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-122/2025 od 22. prosinca 2025., 7. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-122/2025 od 22. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Marijan iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-18222/2024 od 2. listopada 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.322,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, kao i ovršni trošak u iznosu od 212,50 EUR sa zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR sa zateznim kamatama (točka II. izreke) i odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 EUR (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud tako odlučio jer je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu po osnovi ugovora o djelu u kojemu se tužitelj, kao izvođač, obvezao obaviti određeni posao, a tuženik, naručitelj, obvezao se za to platiti naknadu. Prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučio o troškovima postupka.
3. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj je naveo da je prvostupanjski sud počinio niz propusta u utvrđivanju činjeničnog stanja, pogrešno je ocijenio izvedene dokaze te neprimjereno primijenio materijalno pravo, što je dovelo do donošenja nezakonite i neosnovane presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev. Mišljenja je da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe parničnog postupka jer tuženiku nije omogućio stvarno i učinkovito sudjelovanje u dokaznom postupku niti mu je omogućio da ospori navode tužitelja na način propisan zakonom. Istaknuo je da je pobijana presuda utemeljena na iskazu zastupnika po zakonu tužitelja i ispravama koje je dostavio tužitelj dok je sud odbio dokaze koje je predložio tuženik, koji su bili ključni za utvrđenje stvarnog činjeničnog stanja. Također, naveo je da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je poslovni odnos stranaka kvalificirao kao ugovor o djelu iako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je ugovoreno konkretno djelo s odredivim i mjerljivim rezultatom što je bitan element ugovora o djelu prema Zakonu o obveznim odnosima.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.322,50 EUR na temelju računa 79-01-01, 139/-01-01 i 248-01-01, ispostavljenim po osnovi naknade za uslugu marketinške kampanje koju je tužitelj obavio za tuženika.
8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a) zbog čega se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog toga žalbene navode koji se odnose na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten ispitivati.
9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. i 11. ZPP -a na koje povrede se pozivao žalitelj.
10. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o djelu, zatim da tuženik nije dokazao da je pravovremeno prigovorio eventualnim nedostacima ili odstupanjima od ugovora u tijeku izvršenja radova.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o djelu na temelju iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i dostavljene elektroničke korespondencije među strankama.
12. Iz spisa proizlazi kako je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, naveo je da nije zaprimio vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi odnosno da nije zaprimio račune za sporno razdoblje te je istaknuo da je podmirio sve tražbine koje su proizašle iz poslovnog odnosa s tužiteljem. Na spomenute okolnosti predložio je izvesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem i saslušanjem tuženika. Potom se tužitelj podneskom od 4. ožujka 2025. očitovao na navode tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi i dostavio je email korespondenciju između stranaka u spornom razdoblju. Sukladno rješenju od 18. veljače 2025., tužitelj je, uz navedeni podnesak, dostavio pisani iskaz zastupnika po zakonu tužitelja, a tuženik se nije očitovao na navode iz tužiteljevog podneska od 4. ožujka 2025. i priložene dokaze nego je na ročištu od 23. listopada 2025. izjavio da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu (prigovora protiv rješenja o ovrsi) i predloženih dokaza.
13. U takvoj situaciji kada se tuženik u smislu čl. 461.a st. 7. ZPP -a nije očitovao na činjenične navode iz tužiteljevog podneska od 4. ožujka 2025. i dokaze priložene uz taj podnesak, a iz email korespondencije proizlazi da je zastupnik po zakonu tuženika potvrdio primitak utuženih računa i da je u email dopisu od 7. svibnja 2024. (list 96. spisa), odgovarajući na navode iz email dopisa tužitelja od 7. svibnja 2024. kojim ga je tužitelj pozvao da podmiri utužene račune, naveo kako vjeruje da će kroz nekoliko sljedećih mjeseci biti u stanju podmiriti navedene račune, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanom tužiteljevu tražbinu. Iz navedene email prepiske ne proizlazi da je tuženik prigovarao kvaliteti izvršene usluge. Pritom je potrebno istaknuti da tuženik nije bio onemogućen u raspravljanju jer je i on rješenjem od 18. veljače 2025. pozvan sukladno odredbi čl. 461.a st. 7. ZPP -a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze. Također, pozvan je dostaviti pisani iskaz svog zastupnika po zakonu. Pored navedenog, i njegov zastupnik po zakonu pozvan je na ročište za glavnu raspravu radi saslušanja jednako kao i zastupnik po zakonu tužitelja ali zastupnik po zakonu tuženika nije pristupio na to ročište niti je opravdao svoj izostanak pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika. Uostalom, kao što je navedeno, tuženik je pozvan dostaviti pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika ali ga nije dostavio. Stoga nisu osnovani tuženikovi navodi da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog, na temelju isprava u spisu, osobito email korespondencije, te iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu, prvostupanjski sud je utvrdio kako je tužitelj kao izvođač izvršio svoju ugovornu obvezu u vidu obavljanja usluge marketinške promidžbe za tuženika za što mu je tuženik bio dužan platiti naknadu. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su stranke bile u poslovnom odnosu po osnovi ugovora o djelu.
15. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, prema kojemu su stranke bile u ugovornom odnosu sukladno odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, koje ovaj sud primjenom odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ovlašten preispitivati u žalbenom postupku, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio odredbe čl. 590. i čl. 613. Zakona o obveznim odnosima kada je obvezao tuženika na isplatu naknade po predmetnim računima.
16. Nadalje, prilikom odlučivanja o zateznim kamatama, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 29. st. 1. i. 2. Zakona o obveznim odnosima.
17. Također, pravilna i zakonita je odluka o trošku postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a.
18. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u pobijanim točkama I. i II. izreke.
Zagreb, 7. travnja 2026.
Sudac
Gordan Zubak
